Centar za promociju civilnog društva (CPCD): Pomoć u hrani za evakuisano stanovništvo u zeničkoj kasarni!

Donacija Kasarni u Zenici obavljena bez ikakvih problema zahvaljujući dogovoru s Kriznim štabom općine Zenica, Crvenim križem, predstavnikom kasarne majorom Talićem, Centrom za promociju civilnog društva i članom antikorupcijske mreže ACCOUNT.

Dakle, u saopštenju Antikorupcijske mreže u Bosni i Hercegovini - ACCOUNT između ostalog stoji: zbog zabrinutosti velikog broja građana da pomoć neće stići do onih kojima je namijenjena te (ne)opravdanih sumnji u transparentnost prilikom raspodjele prikupljenih namirnica i ostalih potrepština Štab Civilne zaštite Zenica formirao je tim za prijem i distribuciju humanitarne pomoći. U radu tima učestvuje i predstavnik ACCOUNT-a, Muhamed Pivić iz udruženja Akcija građana Zenica.

Goran Jerkić: Ponovit će se 7 februar!

Piše: Goran Jerkić

Više od tri mjeseca pokušavam spoznati šta je to direktna demokratija i ne ide mi baš. Nema bukvara u kome piše ako radiš ovo ili ono, biće to i to i uradi ovo i ono. Još uvijek tražim najkvalitetniji recept za ove Bosanske prilike.

S druge strane muče me likovi, ovi na vlasti. Valjda su se navikli kroz ovih dvadesetak godina biti na vlasti. Navikli su na krtinu i crveno meso. Jadni oni, kolesterol, visok krvni pritisak, dijabetes, hemoroidi... Bolesti Bosanske oligarhije bez obzira na naciju i vitalni nacionalni interes. Zaboravili na vrilicu, puru, pitu zeljanicu, zaboravili moču, satricu, ne pitaju samo otimaju.

Kada je običan narod direktnu demokratiju vidio kao rješenje, oligarhija ih nagovara, registrujte se, kao to je rješenje da oligarhija preko noći postanu demokrate. Neće ići! Građanke i građani naivni kao i milion puta do sada misle da će ovoga puta upaliti. Neće! 

Izborni zakon su tako napravili, ako građanke i građani žele imati nezavisnog kandidata samo taksa da se na kantonalnom nivou ima kandidat je 7.000, 00. Ako kandidat prođe, Izborna komisija vraća pare, ako ne prođe, nikom ništa. Elem, ako želiš u kolo, plati, a kad upadneš igraćeš po našim pravilima. Građanke i građani to ne žele.

Oligarhija se zaštitila i nikog nije pitala. Ne pada im na pamet da napuste ono što su navodno osvojili.

Mogu samo predvidjeti da će na oktobarskim izborima stanje glasova biti otprilike kakvo je bilo i do sada. Gore dole, vamo tamo, otprilike glavni akteri će biti isti.

Plenumi, građanke i građani svojim pištaljkama i iskazivanjem nezadovooljstva sasvim sigurno povećat će izlaznost na izborima ali nekih kvalitetnijih promjena neće biti.

Oligarhija će ponovo na glasanju dobiti izbore oprobanim metodama, zastrašivanja sa drugim i trećim. Jer kako su plenumaši pridobili one koji su ćutali tako će i oni koji od oligarhije očekuju korist intezivnije i snažnije skupljati glasove za aligarhiju. Predviđam da će opet svi glasati za svoje.

I kada dođe do prebrojavanja, kada običan puk shvati da od obećanih promjena nema ništa i da oligarhija jaše još jače i snažnije ponoviće se 7 februar još snažnije i konkretnije. Narod zna da mora ići do kraja. 

Postoje ljudi koji će voditi proteste, nemire ili nerede, zovi ih kako hoćeš. Tada će narod pored kamenja uzeti vlast i suditi oligarhiji po kratkom postupku na ulici. Ovo nije prijetnja nego jedan od vrlo mogućih scenarija.

Tuče oko humanitarne pomoći su inscenirane!

Nakon što su Inspektori Porezne uprave Federacije BiH na području Nemile na osnovu indicija o mogućoj zloupotrebi humanitarne pomoći za lične potrebe pojedinca izvršili kontrolu u privatnom magacinu pronađena je roba iz humanitarne pomoći.

Ekskluzivno za blog 32 vijećnik stiže i prva informacija ko bi mogli biti pojedinci koji zloupotrebljavaju katastrofalno stanje prouzrokovano poplavama u cilju osiguravanja lične koristi i bogaćenja!

„U naselju Nemila kod Zenice, povjerenici mjesnih zajednica, njih oko dvadesetak vrše inscenirane tuče s ciljem prebacivanja i usmjeravnja humanitarne pomoći na jedno mjesto“, tvrdi Munib Patković, stanovnik Nemile koji nas je pozvao da nam ispriča priču vezano za posljednja dešavanja u tom kraju.

Humanitarnu pomoć nisam mogao dobiti i ne osjećam potrebu da mi ista treba ali činjenica da ni vodu ne daju, da i vodu čuvaju samo za članove vladajuće političke opcije je sramna ističe Patković.

Ti isti pojedinci uzimaju pomoć po 5-6 puta i nose na određenu lokaciju (preseljavaju na drugo mjesto) a kada ih oni koji su donijeli humanitarnu pomoć primjete, oni jednostavno isceniraju tuču tako da ti ljudi ostave pomoć i odu od kuda su i došli, nastavlja on.

Na naše pitanje šta radi ostalo stanovništvo rekao nam je da se ostalo stanovništvo pozabavilo sobom tako da niko i ne obraća pažnju na ta dešavanja ili jednostavno i ne smije, jer su to isti oni koji su i za vrijeme rata radili isto, a danas samo ojačani svojim potomcima.

Munib tvrdi da grupa ljudi koja je pomogla oko izbora predsjednika mjesne zajednice Lužić Nijaza danas mešetari Nemilom.

- Blato ispred moje kuće je u prosjeku dvadesetak centimetara a smeća koje je nenijela voda u avliju ima oko 20-tak kamiona, kaže Munib.

No, centar Nemile je do sada poprilično očišćen ali ono što sam vidio svojim očima u najmanju ruku je sramno, nastavlja on. Grupa studenata koja je došla Centrotransovim autobusom da pomogne u raščićavanju naselja se presvlači u autobusu umjesto u Domu kulture, a najgore od svega je što su ti mladići došli iz daleka pomoći u čišćenju a oni koji bi trebali biti nosioci posla sjede u kafićima, piju kafe ili pivo, nebitno.

Očišćeno je dvorište i poslovni prostor, pretpostavljam da se radi o istom prostoru u kojem je nađena „sklonjena roba“ dok nama mještanima kažu da moramo svi ispred svojih kuća sami čistiti.

Ne pada nikome teško što ispred svoje kuće mora čistiti već nam pada teško što nam i za ono što očistimo i skupimo ispred avlija na javni prostor zovu policiju. Pitam ih a gdje bi to trebao baciti skupljeno smeće, u rijeku možda???

Ja imam godina da mu otac mogu biti a kada sam mu prije toga tražio da dođe vidjeti šta mi je sa kućom i avlijom kaže ne mogu ustati i ostaje sjedeći, onako zavaljen u stolici, u hladu.

Podsjećanja radi, zbog posljednjih dešavanja oko mogućih zlouptreba u Zeničko dobojskom kantonu izdata je i naredba o obustavljanju podjele pomoći od strane Crvenog križa, a po naredbi načelnika općine Zenica Husejina Smajlovića, od juče svu prikupljenu humanitarnu pomoć koju vrše razna udruženja morat će preusmjeriti u centralno skladište koje se nalazi u zeničkoj streljani. Navedenu informaciju za portal doznajemo.com potvrdio je i Mensud Keleštura ispred Civilne zaštite Općine Zenica.

Da li će se oni koji gazduju humanitarnom pomoći uskoro organizirati i stanje popraviti i da li će stanovnici ugroženih područja u međuvremenu gladovati ostaje neizvjesno.

Zašto Opštinskom štabu Civilne zaštite Zenica smeta prihvatilište „Papirna“?

Kako saznajemo od predstavnika kulturno umjetničkog društva „Bosnia Folk“ iz Zenice Kantonalni štab Civilne zaštite je otvorio i označio njihov prostor kao prihvatilište dok je Općinski štab Civilne zaštite to osporio i zatvara isti. Zašto? Šta se krije iza zatvaranja prihvatilišta „Papirna“? Da li time Općinski štab Civilne zaštite pokušava preuzeti kontrolu nad humanitarnom pomoći koja se očekuje iz evropskih zemalja?

Ljudi ne žele ići u kasarnu! Zašto? Šta se sve dešava oko kulturno umjetničkog društva „Bosnia Folk“ iz Zenice i prihvatilišta „Papirna“?

„Prijete nam da ako odemo iz kasarne nećemo imati veze sa Crvenim križom“, kazala je jedna od evakuisanih sa područja Bistričaka. Evakuisani stanovnici su evidentirani i poslati u zeničku kasarnu a volonteri kulturno umjetničkog društva „Bosnia Folk“ su za njima poslali osnovne potrepštine. Međutim, te potrepštine nisu stigle na odredište. Gdje su potrepštine koje su iz Bosnia folka poslate za evakuisanim stanovnicima u zeničku kasarnu i dali se zaista radi o brizi predstavnika vlasti za evakuisanim građanima ili je posrijedi nešto treće?

Pogledajte video nebi li saznali šta se krije iza zatvaranja prihvatnog centra „Papirna“.

Oni su na budžetu, zar to nije 1.300 kreveta?

Piše: Goran Jerkić, za blog „32 vijećnik“

Solidarnost je tako normalna stvar na Balkanu i osjećaj za zajednicu je puno veći od podgrijavanja nacionalne netrepeljivosti tokom rata i u poslijeratnom periodu. Haos koji nam se desio sa poplavama je pokazao da ljudi bez obzira na bilo kakve ograde koje su političari gradili zadnjih dvadesetak godina idu u davanje pomoći, dijele ljudi šta imaju sa unesrećenicima. Volim što sam Bosanac.

Ne mogu a ne kritikovati nemarne, nesposobne, atrofne, nespremne političare. Mediji su me nervirali, što je za očekivati. Oni su u funkciji političara pa tako čekaju mig šta će i kada raditi.

U Zenici je postojao veliki lokalni radio koji je svojevremeno slušalo gotovo milion slušalaca. Onda je došla reorganizacija. Formirana je i televizija. To je bilo prije više od dvadeset pet godina. Danas, ista ta kuća je na nivou da je lokalni radio i lokalna televizija. Rukovodstvu te kuće nije palo na pamet da se šire ili makar ojačaju. Princip „ne talasaj“ traje još uvijek. Njega je uvela u rad Medina, a nastavila utabanim stazama netalasanja Dženana.

Ali, ponese me priča, htio sam o političarima. Kada kao običan građanin dođeš na adresu Civilne zaštite i Crvenog križa kažu ti „samo daj telefon, zvat ćemo te“. I ništa. Nekoliko dana je telefon čekao ali poziva nema. Moj drug Vehid je otišao prvi dan na helikoptersko sletište i uvukli su ga u helikopter. Drugi dan je opet tražio kako da pomogne.

Esad je za sebe našao da pomogne u Crvenom križu. Ja sam opet sa Kemom obilazio obližnje pozicije i prijatelje na tim mjestima koji su nas zvali ili smo zvali mi njih. Nemila, Čajdraš, Begov han, Brce... bilo nas je svugdje.

Uh.... ja sam htio pisati o političarima. Možda političari ne zavređuju niti vrijeme, niti prostor. Komadant civilne zaštite javlja gdje su se pokrenula zemljišta i čovjek hoda li hoda. Pomoćnik komadanta na drugoj strani radi isto. Vjerovatno im je to zadatak.

Ali...šta je sa onim spiskovima koji su ad hoc pravljeni. Ili da postavim stvari drugačije.

U kantonu ima gotovo 800 zaposlenih, u općini ima više od 500 zaposlenih. Oni su na budžetu. Zar to nije 1.300 kreveta za unesrećene?

Puno toga je rađeno helikopterima. Valjda postoje ljudi koji to znaju, gdje će i šta će. Ali omladinsko naselje u Nemili je nekada imalo i 400 kreveta, zar se nisu trebali smjestiti oni koji su morali. Da ne spominjem rodbinu i prijatelje. Zar u tim organizacijama poput civilne zaštite, hitne pomoći, vatrogasci ne postoje planovi šta uraditi ako se desi ovo ili ono.

U Crvenom križu je već priča ne nosite odjeću, dajte hranu, na drugom mjestu traže lijekove. Pa političari radite li vi šta? Postoje li pretpostavke kada je jedan grad u haosu, šta mu treba za jedan dan?

Nisu uradili ništa dvadeset godina, jer da su radili, nesreća se ne može izbjeći ali može ublažiti.

Dok se zaduženi bave nesrećom šta radi MUP, šta rade inspekcijski organi. Jeli njima nesreća? Hoće li povećati aktivnost na uklanjanju kokošara, žohara....koji žele ušićariti na nesreći.

Šta radi ministarstvo poljoprivrede? Priprema li pomoć u sjemenskom materijalu i gorivu. Šta rade banke. Jeli i njima nesreća. Hoće li makar odgovoditi ovomjesečnu ratu kredita. Šta rade ssvi oni koji nisu direktno uključeni u rješenje haosa... Jel' sve treba prozivati ili će se sami aktivirati?

Apel iz Bistrice: Žene i djecu su evakuisali, nas su zaboravili!

U selima na području općine Zenica je teško, ali ipak većina sela je odblokirana. Međutim, najteže je neevakuiranim stanovnicima sela Bistrica koje je i dalje odsječeno od svijeta. 

Žene i djeca su izvučeni helikopterima a muškarci su i dalje u selu, spavaju u šumi i apeluju na zeničke vlasti da im pomognu jer, kako kažu po odlasku helikoptera zaboravljeni su i pored veoma teške situacije. S obzirom da sam bio jedan od onih koje su danas mogli dobiti na telefon zamolili su me da objavim njihov apel.

Poslušajte tonski zapis dramatičnog apela. Mirsad Delić, mještanin Bistrice u telefonskom razgovoru za blog 32-vijećnik.

Goran Jerkić: Zašto samo kad je belaj?

U haosu koji se dešava srce mi je bilo ispunjeno. Opet smo jedno. Zašto samo kad je belaj? 

Piše: Goran Jerkić

Kiša, nevrijeme, pokret zemljišta, haos, kataklizma i to u cijeloj zemlji. Ono što me tješi je da sam ispred Plenuma građanki i građana Zenice dao svoj telefon i u Crveni križ i u Civilnu zaštitu, vidio sam da se veliki broj ljudi samoinicijativno javlja da se stave na raspolaganje. Naravno da smo i mi, svako po nahođenju našao zadatak za sebe.

Ja sam tu noć bio u Nemiloj, sa Kemom, odvukao vodu i hranu do Ferida, da vidimo kako je, da ga izvučemo, ali on neće. Dobro. Baterije u telefonu su pune, ima rezervi, pa neka i ostane, nek zove ako bude potrebno.

Muhamed je još za vida dobacio do Željeznog polja. Vratio se. Izvukao neke žene odozdo.

Miran pomagao praviti zid od pijeska. Nije bio jedini.

Sanela preko fejsbuka traži informacije iz Nemile i mjesta oko Nemile. Brine se za neku trudnicu. Javljaju mi da nekoliko njih odnosi hranu i odjeću u Crveni križ.

Ovako bih mogao dugo, dugo... Kad sam malo sjeo kod kuće, uključio televizor da čujem vijesti, zafrkao se. U haosu koji se dešava srce mi je bilo ispunjeno. Opet smo jedno. Zašto samo kad je belaj?

A onaj na televizoru truni li truni. Lik, samo kad su veliki požari i evo poplave obuče uniformu Civilne zaštite, uh ima i neke činove i priča da su za ovu nesreću krivi kantoni. Treba ih ukinuti!!! Ko sad razmišlja o kantonima. Evo on. Izopačen u namjeri da se nastavi baviti politikom. Nema problema lik, kad baš želiš. Prvo što ću te pitati, samo da ovaj haos stane je, gdje si i kako trošio pare u vrijeme ovog haosa.Nisi zaslužio. Baviti se politikom u ovakvom haosu mogu samo lešinari.

Okrenem na neki od komšijskih kanala. Njihov glavni političar pred kamerama hoće da plače. Uh, dobro je. Naši političari se nisu sjetili takvog glumatanja.

U nekoliko sekundi izgubio je sve ali nije iznenađen!

Nakon toliko dobrovoljaca koji, kako sam već opisao u svom fcb.statusu, donesoše prethodnu noć sve i svašta: hranu, lijekove, odjeću, posteljinu.... vidim probudilo se jedinstvo građana Zenice. Spremam se i odlazim u pomoć ugroženoj familiji 20-tak kilometara od Zenice. U autu brat i snaha koji se vraćaju nakon što su saznali da se voda povukla.

U putu opet problem i to na istom mjestu na kojem je bio i prethodni dan, rejon Topčić polja, opet na mostu. Pomislih, suđeno da zaglavim baš ovdje. Scena ista, policija upozorava da se sklanjamo s mosta jer postoji mogućnost da naselje Starina koje se nalazi iznad Topčić polja pokrene, odnosno pokrenulo se i prijeti veliki odron. Pomislih, kako ta policija zna izazvat paniku, ali naravno, poslušam i bježim s mosta kao i svi ostali. Narod izašao iz automobila da posmatra šta će se dešavati. U međuvremenu snaha saznaje da su njeni na putu za Zenicu, krenuli pješice sa prihvatnog mjesta blizu Žepča. U autu nervoza i iščekivanje, nakon saznanja koliko dugo su van svojih kuća nasta zabrinutost, djeca, bolesni stariji...

Nakon nekih pola sata čekanja produžismo dalje, stižemo na odredište. Krećem u susret koloni evakuisanih a kada sam stao ljudi mole za pomoć. Plač, tuga, bol na licima mještana. Izgubili su sve u nekoliko sekundi, ne znaju jedni za druge, telefonske veze pokidane...

Uzimam u auto starog dedu, bolesnu nenu i isprepadanu djevojčicu i obećavam da ću se vratiti po ostale te da ću zvati pomoć. U putu ne znam više ni koga da nazovem. Zovem tv Zenicu i apelujem da se obrati pažnja da građani ne kreću na put zbog velikih gužvi te da se pošalje minibus ili nekakav kombi koji bi prihvatio sve te ljude koji žele prema Zenici jer je problem samo u tom pravcu. Put prema Žepču je nekako bolje organizovan i tamo većina ide ali oni koji imaju rodbinu u Zenici imaju problem.

Stari deda priča kako je izgubio sve i pokazuje mi u čemu je izašao iz kuće, zatim prenoćio u šumi da bi sutradan tj. danas stigao do magistralnog puta M17. Nije iznenađen i vjeruje da je od Boga, da smo kao narod to na neki način „zaslužili“. Ostavljam ove „svoje“ unesrećene na odredištu i vraćam se nazad preostalim evakuisanim stanovnicima koji su ostali bez domova. U međuvremenu saznajem da im je stigao prijevoz, stižem napokon do kuće familije. Čisteći ono blato i mulj pomislih kako bi radije da je Severinin snijeg u maju. Vjerovatno bi bolje prošli...

Evakuacija stanovnika Nemile i Topčić polja, Begov han bez struje!

Vode u poplavljenim područjima još uvijek ugrožavaju živote, kolone evakuisanih stanovnika Nemile iTopćić polja prihvataju autobusi na staroj stanici u Nemili. Stanovnike Nemile izvlačili su čamcima. 

Putevi neprohodni, tek po neki službeni automobil ili služba hitne medicinske pomoći uspjeva proći iz pravca Zenice prema Maglaju. Bez obzira na sve, upućujem se na put prema Begov hanu. Nemilu prolazim uz konvoj humanitarne pomoći koji se kreće prema Maglaju i zaustavljam se na sred mosta u naselju Topčić polje.

Višesatno čekanje prekida policijsko vozilo koje nam naređuje da se sklonimo jer brana u Orahovici popušta a s obzirom da se akumulirala velika količina vode očekuju i veliki plimni val. Nastaje panika, vozači pale automobile i sklanjaju se s mosta gdje ko stigne, tik jedan pored drugog naredalo se na stotine automobila. Srećom, plimnog vala nije bilo a dali će ga uopće biti ostaje neizvjesno jer kiša večeras počinje ponovo da pada.

Nakon nekoliko sati čekanja u Topčić polju stižem u Begov han. Srećom, stradalih nema, ali je pričinjena materijalna šteta na poslovnim i stambenim objektima. Stanovnici raščićavaju svoje domove i polako se vraćaju svojim kućama. Električnu energiju nisu dobili svi stambeni objekti, dobili su oni koji nisu zahvaćeni vodom dok su ostali isključeni  sa napajanja.Voda se povukla ali još uvijek ne dovoljno da bi noćili svi u svojim kućama.

Pogledajte video:

Koga mi to i zašto uopće plaćamo?

Jutros, u potrazi za informacijama saznajem kako Kantonalna uprava civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona u posljednja 3 dana nije objavila ništa na svojoj web. stranici pa se pitam koga mi to i zašto uopće plaćamo??? Neko ili nečiji sin ipak uzima novac za održavanje te web. stranice.

Isti slučaj je bio i 11. novembra 2012.god. kod prekomjernog aerozagadjenja kada je trebalo proglasiti stanje uzbune. Taj dan je bilo nemoguće dobiti bilo kakve informacije iz Kantonalne uprave civilne zaštite. audio snimak kod slučaj-a povećanog zagađenja zraka nazovete Operativni štab CŽ. i dobijete...
Pored svih problema koji su me zadesili (prihvat evakuisane rodbine, traganje za informacijma preostale rodbine) volonterski sam snimio video o mogućem povlačenju rijeke u Zenici.

Vodostaj rijeke Bosne u Zenici kao da je u opadanju, voda se povlači...Ulaz u Zenicu iz pravca Doboja je zatvoren.Tehnički centar Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba u zeničkom naselju Blatuša je i dalje pod vodom.

Pogledajte video:

Psiholog ili psihopata?

- A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“.

Piše: Goran Jerkić

Već duže vremena hodajući gradom razmišljao sam dali sam puko, kako mi kažu neki iza leđa, ili trebam voziti svoj film i baš me briga za tuđe mišljenje.

Kada se desio 7 februar vidio sam da je dosta onih koji misle kao ja i trebaju promjenu.

U ratu sam, normalno, bio mobilisan, ko nebi. Četiri godine rata, tri vojske i da me maši. Kako? Samo guzice i miševi! Zaboravih jednu malu činjenicu. Prije rata sam govorio da sam pacifista, u toku rata, naoružan, govorio sam da sam pacifista i danas, kada od oružja imam olovku i lijepo izgovorenu riječ, kažem da sam pacifista i sve pokušavam riješiti mirnim putem. 

Sve u svemu, likovi poput sudije, prof.na fakultetu, glumci, umjetnici, ljekari specijalisti, političari u ranim pedesetim godinama bez vojne knjižice i nekakvog staža u nekakvoj vojsci, što bi Jasmila rekla „mrš“. Za šta su oni? Samo da imitiraju život i da putem mimikrije poistovjete se sa pozicijom, profesijom, koju ujedno i svakodnevno ispunjavaju i da tako žive do smrti.

Ova rečenica je baš bila mudra, žive dok ne umru, ali zombiji kojima je ostala samo funkcija, prosta reprodukcija, a u ranim pedesetim nema ni toga, bolje bi bilo da se predaju. Kao kamikaze, da se ubiju, da ne smetaju.

Htio sam pisati o politici i nacionalistima koji su na juriš zauzeli pozicije i ništa već dvadeset godina njima je dobro i trude se da se to ne promijeni. S druge strane prost, običan čovjek živi jedan uredan život boreći se sa životnim zadacima koji se ispriječe na putu, za ugodnu i mirnu starost... i u jednom momentu se probudi u oluji...ne može dalje...moraju promjene.

Naravno da ovaj mali obični „veliki čovjek“ češće padne ali se ne žali pa se to i nečuje. Podrazumijeva se da kada padne, bude i rana, neka zacijeli, neka ne. I sve u svemu nekoliko malih običnih, prostih, u pravilu nisu priprosti kada se ujedine, desi se FEBRUAR.

Neki kažu bunt, a ja vidim samo normalnu reakciju. Normalnu za dvadeset godina zombija i papaka, ne može više. DOSTA!!!

A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“. Zaboravlja da je oko njega generacija koja je čitala Orvelovu „1984“ i „Farmu“, generacija koja zna za „Velikog brata“, generacija koja je odrastala uz Nietzscheovog "Nadčovjeka" i Fromovo „Umijeće ljubavi“.

To su oni koji su iz patriotskih razloga obukli uniformu ili su morali, a on nije. A on, samo zato što je pročitao nekoliko drukčijih knjiga misli da može vladati masama i da će iste te obične ljude „izmanipulisati“ da bi on postao ..... ih.

Već tri mjeseca lik zloupotrebljava poziciju na kojoj se nalazi, zloupotrebljava i masovna sredstva kominikacije. Kome stigne plasira svoju „istinu“. Već tri mjeseca lik pokušava ne biti MOBILISAN, ali želi voditi ostale mobilisane. Politika plenuma je dobra stvar. Nema lidera! Liader je: pravila za sve ista! Totalna decentralizacija društveno-političkog sistema, apsolutna društvena korisnost za običnog malog čovjeka. Političar je u funkciji čovjeka, a sredstvo je sistem.

Ovaj lik kojeg spominjem u tekstu to i te kako nije shvatio. Inteligentan ali spor. Šta ćeš, nije savršen. Psiholog ili psihopata, svejedno, nije dobio prolaznu ocjenu.

Video: Zašto Matea Jurić?

- Jedni tvrde da je to bio zalutali metak, a drugi, da se na auto pucalo rafalnom paljbom iz neposredne blizine

Edvin Kanka Ćudić, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a), : „Ignorisanje javnosti, građanki i građana općine Zenice pokazuje da nema dovoljno još uvijek želje za suočavanjem s prošlošću Metee Jurić, da postoji veliko ignorisanje javnog mijenja, da postoji ono što nas sve boli, a to je prisustvo nacionalizma u svakom slučaju i to pokazuje da nismo spremni da razumijemo druge žrtve nego samo da razumijemo žrtve jedne etničke skupine...“ 

- U ovome gradu i ovome kantonu još uvijek nekome smeta da imenuje počinioca ovog zločina, još uvijek postoje barijere da se otkrije taj zločin. Mi znamo, taj kako ga neki zovu incident koji se dogodio u Radakovu ali isto tako znamo da iz te kasarne nije u tom momentu ispaljen metak, znači neko je morao s druge strane da ispali taj metak i da ubije Mateu Jurić a u ovom gradu i ovoj državi to trenutno ne odgovara da se to, da se taj direktnim imenom nazove...“ Zašto ? Zato postoje organi, zato postoje ljudi koji to zataškavaju kao što pokušavaju zataškati još neke druge stvari....ističe Čudić.

Nakon nedavno održane mirovne akcije «Nikad više!» Vitez (Ahmići ), aktivisti i aktivistkinje Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a), s transparentom i satom vremena šutnje danas su na Trgu Alije Izetbegovića u Zenici odali poštu nevino stradaloj djevojčici Matei Jurić.

Zašto Matea Jurić, pitamo koordinatora Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a).

Edvin Kanka Ćudić odgovara, zašto da ne. Matea Jurić je prva žrtva koja je pala u Zenici. Ubijena je, a imala je samo dvije godine. Satom vremena šutnje, crninom i transparentom „Sjećamo se Matee Jurić „na Trgu u Zenici, UDIK želi podsjetiti građane i građanke Zenice, Bosne i Hercegovine ali i civilnog društva u Bosni i Hercegovini da je Matea Jurić ostavila duboki trag u našim sjećanjima. Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije po prvi put organizira mirovnu akciju podsjećanja na ubistvo prve civilne žrtve rata u Zenici.

Podsjećamo, Matea Jurić, kćerka Drage Jurića je prva civilna žrtva rata koja je stradala od pucnjave iz vatrenog oružja, 13. maja 1992. godine, za vrijeme blokade vojne kasarne na Bilimišću. Dvogodišnja djevojčica ubijena je u očevu automobilu. Jedni tvrde da je to bio zalutali metak, a drugi, da se na auto pucalo rafalnom paljbom iz neposredne blizine. Uglavnom, počinioc nije otkriven niti procesuiran a istraga u vezi sa stradanjem Mateje Jurić je 2006. godine iz Kantonalnog tužilaštva Zenica prebačena u nadležnost Tužilaštva BiH.

Aktivist udruženja za društvena istraživanja i komunikacije Edvin Kanka Ćudić najavljuje za 15-tak dana organizovanje aktvivnosti povodom Dan-a bijelih traka te otvaranje kancelarije u Zenici.

Pogledajte video zapise o navedenom događaju:

pripremio: Muhamed Pivić
razgovorao: Goran Jerkić
montaža: Muhamed Pivić
govori: koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić

Bosna ne živi u Sarajevu!

Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri, znamo se organizirati...

Piše: Goran Jerkić

Plenum, građanke i građani Bosne i Hercegovine su u petak bili u Sarajevu. Mediji već nekoliko dana izvještavaju kako je bilo 300-tinjak učesnika. Političari nisu obratili pažnju na ovu grupu građana. Mogao bih ovako do besvijesti ali, smeta ono „ali“...

U besparici kakva hara ovom zemljom mizerno je građanke i građane BiH nulirati na način na koji rade novinarčići koji svoju mizernu dnevnicu zarađuju prepisujući od „velikih“. Možda ovaj početak teksta neće biti nekome dovoljno dobar razlog za čitati ovaj tekst ali ja sam bio tamo i osjetio ono što dugo nisam, a to je Bosna ne živi u Sarajevu. Kako?

U Sarajevo su došli građanke i građani Zenice, Tešnja, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Travnika, Tuzle, Živinica, Srebrenika, Gračanice, Gradačca, Mostara, Jablanice, Konjica i kako sam čuo Širokog brijega i Posušja. Ako mene pitate to je pola Federacije BiH!

Ako je kako kažu novinari čije novinarstvo seže od Marin Dvora do Vječne vatre bilo 300-tinjak plenumaša, zašto je bilo 250 specijalaca obučenih i opremljenih za antiterorizam?

Među građankama i građanima BiH bilo je makar 50% žena, bilo je i mladih, bilo je i invalida, starijih.... Bilo je i onih koji nisu „u vinklu“ ali je bilo i onih koji znaju šta hoće. Onih koji žele građansku i humanu BiH.

Izgleda da je veliki problem, najveći što niko od „velikih“ to nije organizoavao. Zato nije bio veliki odziv. Novinarčići s početka ovog teksta nisu primjetili da je među plenumašima više novinara, tehničara i sličnih nego li samih Sarajlija.

Oni malobrojni, srčani, iskreni, veliki ljudi, Sarajlije koji su bili na protestima pored podrške bili su konkretni. Kafa, sok, voda, sendvič. Super! Hvala veliko. Sigurno idemo dalje. Ako petak pred Parlamentom Federacije BiH nije dovoljan salonskim političarima i salonskim revolucionarima onda ću napomenuti da su se po istom pitanju na Otvorenom univerzitetu okupili intelektualci, Krug-a 99. U nedelju, visoki predstavnik u svom izvještaju bio je jasan. Dakle, oni koji su se organizovali da dođu u Sarajevo, došli su! Velika većina nije mogla. Podrška za ono što radi plenum postoji!

Kamo dalje? Oni koji su u plenumu znaju kuda i kako, jer oni koji moraju otići već dvadeset godina nikome ne podnose račune i sve što rade pravdaju se da je po zakonu.


Plenumaši su uspostavili mrežu i kontakte. Oni na vlasti treba da se boje da plenum ne pređe u ilegalu. Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri i znamo se organizirati...

Ima li ih kada nama trebaju?

O teško oboljelim, neratnim invalidima koji su nepokretni, ne zbrinuti osnovnom i dopunskom terapijom,nemaju riješeno pitanje smještaja( isti nije prilagođen njihovim potrebama) nema zakona!

Inicijativa od strane Općinskog Vijeća Maglaj, jednoglasno usvojena,otišla je kao prijedlog izmjena i dopuna zakona prema višim nivoima vlasti. Rok koji je Skupština ZDK-a dala pravnoj komisiji davno je prošao! Još uvijek se nisu očitovali! Nema ni stava Skupštine!

Slobodno se možemo pitati ima li uopće Skupštine ZDK-a kada su u pitanju prava bilo koje kategorije stanovništva? Ima li ih kada nama trebaju?

Poznato je da se veoma brzo i efikasno dogovore kada su u pitanju njihove dnevnice, paušali, novci za odvojeni život, telefone, ljubavnice isl. budalaštine dok za konkretnu pomoć koju građani očekuju treba čekati danima, mjesecima, godinama...

Poznato je i da su građani upoznati s načinom kojim ova politička oligarhija raspolaže i da pri tom ne poduzimaju, (izuzevši nekolicinu građana, plenume..) skoro ništa. Nedavni rušilački pohod, bez obzira koliko gledali u njega kao rješenje, nije donio konkretne rezultate. Kažu pale vlade! Kako su pale i koliko se neko danas počešao da realizuje navedene ostavke najbolje govore dešavanja protekla dva dana.

Od cca. tri i po miliona stanovnika tek tri stotine svjesno je i traže ispunjenje zahtjeva. O čemu mi to onda pričamo? Da će se neko očitovati o teško oboljelim, neratnim invalidima koji su nepokretni i ne zbrinuti osnovnom i dopunskom terapijom i koji nemaju riješeno pitanje smještaja. Ne boje se oni nas pokretnih a kamo li nepokretnih, ne boje se oni ni više sile, ni Boga kojem se obično mole, svako na svoj način. Ne boje se a trebali bi! Dokle? 

Dok god im sami to dopuštamo!

Riješeno pitanje kako obezbjediti djecu samohranih roditelja!?

Akt Plenuma građana Zeničko dobojskog kantona koji je poslat na adresu Centra za socijalni rad Zenica kao i nadležnim Općinskim organima napokon je razmotren i dostavljen odgovor socijalnoj grupi Plenuma građana ZDK-a od strane te ustanove.

U cilju razumijevanja iz Centra za socijalni rad barem su odgovorili, ma kakav odgovor bio, ipak je odgovor. Međutim, nadležni iz Općine Zenica ne reaguju, ne rješavaju zahtjeve niti žele razgovarati sa predstavnicima plenuma građanki i građana što pokazuje nemaran odnos naspram ugroženih populacija lokalnog stanovništva.

Još od ranije poznat je stav Načelnika Općine Zenica! Sve neistomišljenike, diskriminisane kategorije i mnoge druge građane koji traže svoja prava nazvao je „magarcima koji glasno njaču“.

Kako obezbjediti obrok u školi za djecu samohranih roditelja? Kako stambeno zbrinuti samohrane majke? Kako obezbejditi udžbenike za djecu samohranih roditelja? Kako izraditi socijalnu kartu samohranih roditelja?

Prema odgovoru iz službe Centra za socijalni rad, nema problema, sve je  po uobičajenim procedurama i rješava se uz saglasnost Općine Zenica, sva pitanja su rješena  kojekakvim odlukama a novac je obezbjeđen i planiran u Budžetu Općine Zenica što uključuje i djecu samohranih roditelja, korisnika stalne socijalne pomoći.

Dakle, nije im potreban ni humanitarni koncert poput onog sa Draganom Mirković od kojeg su najviše naplatili oni kojima pomoć nije bila potrebna dok su za Narodnu kuhinju ostale mrvice.

 Pogledajte odgovor iz Centra za socijalni rad:

Sa suzama u očima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugrađana!

Teško rezigniran jučerašnjim dešavanjima mislio sam, jednostavno,  najbolje je ne komentirati. Kome? Zbog čega? Ima li uopće smisla komentirati nešto što ti prišivaju kao slučaj „izrežiranog napada“ na  dan otvaranja renovirane sarajevske Vijećnice od strane „neprijateljskih snaga“???  Mislim da nema, ali srećom uvijek se nađe neko sa stavom, izgrađenim mišljenjem, neko ko se ne boji javno prokomentirati trenutnu situaciju u ekonomskom, ekološkom i političkom smislu. Taj neko je moj drug_arica, čiji tekst, naravno, uz pristanak prenosim u cjelosti, bez izmjena.

Piše:Amra Bošnjak

09.05.MOJ DNEVNIK....PROTESTI U SARAJEVU!

Prohladno jutro,ne može se bez jakne...Željznička stanica Zenica...Sve me nekako podsjeti na priču o glumcu koji se prerušio u prosjaka i napravio se da mu je loše...ljudi su prolazili pored njega kao da ne postoji,kao da se ništa ne dešava...onda je obukao skupo odijelo,stavio kravatu i izveo istu scenu....skupi se Boga mi narod oko njega...zacu se zvuk lokalnog voza...podsjeti me na djetinjstvo...eeee,od kad nisam putovala vozom.

Na stanici nas 30-ak...Sjedaš u prljavi voz koji je skoro u raspadajućem stanju(slika lijepe naše...BiH)...voziš se i razmišljaš...nas ovako malo,a slika nas,slika cijele sredine u kojoj živimo...neko ima,neko nema...neko pametan,neko glup,neko pije,neko ne pije,pusi neko ne pusi,neko skolovan,neko nije...neko bibikno skroz,neko nije...i onda se pitas...sto ovako mali broj ljudi podrzava ideju koja se rodila 07.02.....zasto...kad i oni na ulici,oni skriveni po kancelarijama...nisu ni malo bolji...

FALI NEŠTO...JE*E VALJDA onaj sindrom zvani KRAVATA...a još smo napravili jedan veliki propust...ZABORAVILI VALJDA RASPISATI KONKURS ZA VOĐU...ma jok...ne zamjerim ja nikome...ja samo pokušavam da razumijem...i razumijem donekle...i nikada se nista ne moze napraviti da svi budu zadovoljni...VOZIMO SE...tandara voz po onim tračnicama...

Pjeva romkinja iz susjednog vagona...ne mozes da se ne nasmijes....zapjevasmo Bogami i mi...pa i ona proviri,nasmija se nama....misli mi odlutase na Tuzlu...u mnogo čemu bi nam mogli biti primjer...

Bogme podrža njih njihov načelnik...pa pomislih na našeg...Ko ga poznaje lično,dobar je čovjek 100%....ma kakvi su drugi bili,predobar...a da ne pričamo o tragu koji ostavlja za sobom....al sto je cudno sto su se ljudi podjelili po misljenju na njega....onaj ko radi ima novca kao trag gleda ulice,arenu ,muzej,i sve ono sto se odnosi na uredjenje grada...ko nema ne radi...trazi fabrike,firme i vidi mu zaslugu u prljavom vazduhu koji uzdise,redovnom smrzavanju u zimskim periodima,barustini punoj odpada,sto se rijeka Bosna zove...haosom izazvanim motornim vozilima i velikom propustu gradske magistrale bez biciklisticke staze ili neke atrakcije kojom bi se prvozili bez upotrebe sopstvenih automobila...al tako je to kad bi zadovoljio one prve,pljuvali bi ga oni drugi....ne bi vala bila načelnik nit neki funkcioner u ovoj nezdravoj sredini za sve pare ovog svijeta....kljukneš apaurin,pa na posao.......

Vožnja se nastavlja...majko moja...jel Sarajevo gdje je nekad bilo...nikad stic....Dođosmo napokon...imam doček,kako nema.....svi nasmijani,sretni,veseli,zadovoljni....ali u kaficima...samo izgleda policija nezadovoljna...došekaše nas ljudi,nema šta....uz pratnju nas dovedose na cilj gdje su junaci koji su pjeseke isli već čekali...polako pođoše pristizati o ostali....šačica Sarajlija,čast pojedincima,a ništa bolje ni iz ostalih opština...svega 350 ljudi...ucini mi se u momenat da je vise policajaca,fotografa,kamermana...nego protestanata...

Dobro je moj drug rekao kad je vidjeo sacicu ljudi koji smatraju da ovdje nista ne valja,da sve treba smijeniti...JBT.,MI SMO STVARNO LUDI...NAMA JE DOBRO,SAMO MI TO NE ZNAMO...

Naravno niko se ne odazva na razgovor...a i sto bi...sta s budalama imas pregovarati....Zgrada prazna...ali naravno mamac da se napravi incident,kako bi svi prisutni bili predstavljeni kao cirkusanti,huligani,besposlicari....i normalno ako je bilo medju nama 5 napusenih,2 mortus pjana i neko ko se hvatao megafona i lupetao gluposti...sve se to iskoristi da se izgubi smisao zasto je ko tu ,protiv koga je tu,sta misli da nije u redu...nego par ljudi oda sliku svih nas...i onda nije ni cudo malom odazivu i onih koji podrzavaju.

Drago mi je ipak da sam medju nama vidjela i par poznatih koji podrzavaju svaku vrstu borbe protiv nepravde...od stranaca,profesora,privatnika...a posebno me se dojmio susret sa Jasmilom Žbanić i poznatom Sarajkom(koju ne mogu imenovati)koja mi je sa suzama u ocima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugradjana na ovakvom dočeku i podrsci...a ja onako da je raspolozim ,rekoh...ma hajde,ne zamjeri niko,vas i onako zovu u Sarejevu PDV kad vas je samo 17 %.....gledamo prema Vjećnici...

Prelijepa,zaista.....koliko ce samo delegacija doci na otvorenje......i tu ce nas biti masa naroda...naravno vecina koja ce s grozavanjem gledati na nas....kud su bas danas dosli,budaletine...samo da prave haos i pometnju.....ali ne marim i u toj masi s one druge strane naci ce se neko bio stranac ili nas i upitati se...ma ko su oni ljudi...oni nesto hoce,zele..nije to djaba...nista nije djaba...ori se pjesam Sarajevo ljubavi moja....pojacana do te mjere da nadjaca zvuk pistaljki...volim tu pjesmu,al ovo biješe prvi put da je nisam osjetila u dusi...cujem glas...zovu nas da je vrijeme za povratak za nas koji smo vozom dosli...ostadose junaci koji su dosli pjeske...jer je ovo bila ideja-PUT BEZ POVRATKA...

Zelim im svako dobro....Zelim da njihova slika obidje cijeli svijet...slika njih samih i odraz cijelog naseg drustva........

U BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

Znaš ono, kad mu je sve potaman, pa umjesto da stavi kamenčić u cipelu da ga žulja on postavi facebook status o Republici Srpskoj da druge žulja, nebi li neko jeo sam svoju džigericu da bi njemu i dalje bilo potaman. E, tak'i su ti naši revolucionari ali i političari i njihova bližnja i daljnja rodbina.

Za revoluciju, evoluciju, sekularnu državu ili povratak raseljenih zalažu se samo deklarativno, mnogi čak i produciraju probleme da bi se održali tamo gdje i jesu. Jedni na vlasti a drugi na tuđoj imovini. Ne treba se, dakle, čuditi što su postali takvi, odgovara im, ne kažu džaba „budala živi gdje je navik'o a pametan gdje mu je bolje“.

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

U međuvremenu , vjerske institucije u Federaciji BiH nastavljaju s izgradnjom 'centara za prilagođavanje' a političke partije sa smjenama u upravnim i nadzornim odborima kompanija, odnosno dovođenje „svojih“ na čelne upravljačke funkcije.

Način upravljanja i vladanja, stranačkom linijom od portira do direktora i priznavanje podobni a ne sposobni dovele su do masovnog egzodusa mladih građanki i građana BiH. Posljednje informacije govore da je Bosnu i Hercegovinu od 1995. godine napustilo više od 150.000 mladih ljudi, a danas bi više od 60 posto mladih isto učinilo kada bi im se pružila prilika. Ostaju samo podobni, oni kojima se nije pružila prilika ili nemaju gdje, uporni i budale.

Ukoliko nemaju rodbinske veze među političarima ili stranačku knjižicu, mladi u BiH teško da mogu doći do posla i onda, u zemlji u kojoj je omladini životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili očekuju da budeš ponosan na domovinu!

Ne znam jel' to neko nekog zajebava il' je to samo jedan od načina da ovi što im je sve „potaman“ dignu lovu za projekt financiran novcem poreskih obveznika?

Ne, ne nerviraju me oni koji kroje takvu sliku već oni naivni, koji nasjedaju i koji će te kritikovat zbog iznošenja tog i takvog stava a i sami su u go'nima do grla, no oni su „patrioti“ vođeni onom klasičnom izjavom ispranog mozga „neka, izdrž'o je Mujo i gore“.

Izdrž’o je naravno, a kad im ispričaš vic o Muji, negoduju i kažu da ti vicevi imaju za cilj izraziti: glupost, zaostalost, naivnost, ili neku drugu negativnost, dok likovi poput Perice i sl.. imaju za cilj izraziti oštroumnost, snalažljivost i druge pozitivne osobine.

Naučile Muje napamet ono što im likovi poput Perice iz njihovog stada smišljeno serviraju godinama, samo nek’ je “naš” pa nek’ malo i krade.

Neka se u Zenici preko noći premještaju i vozaju tuđi kiosci i neka se postavljaju drugi, a neka radnicama zeničkog Duhana kojima je ova firma, da bi namirila dugovanja, dala ovu trafiku, bude san otkrivanje počinalaca ovog djela i vraćanje u posjed.

Neka se zlo/upotrebom prava nesprovode sudske presude, nek' se neusvajaju zakoni, nek' se diže lova za projekte, nek' se nezapošljavaju mladi, a nek' i odlaze, izdrž'o je Mujo i gore...

Nadajmo se da će Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, kada bude imalo bolje uvjete za rad, nakon najavljene gradnje nove zgrade ove institucije i zapošljavanja pet stručnih saradnika ostvarivati bolje rezultate, a da će se oni koji vozaju (kradu) tuđe kioske i zloupotrebljavaju položaje ili prava naći tamo gdje im je i mjesto.

A kad' se svi oni nađu tamo gdje im je mjesto i kada omladini ne bude životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili, moći ćemo reći da smo ponosni na domovinu.

Do tada, naši mladi kojima još uvijek nije ispran mozak će se i dalje 'fatat' noge, vide i oni da u BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 06. kolovoza 2013

FTV, VIJESTI u 12,00 h VIDEO: Zeničani krenuli jutros pješke iz Zenice za Sarajevo!

Jutros  u 09,00 sati krenula je prva grupa građanki i građana prema Sarajevu u protestni marš, nazvan „MARŠ SLOBODE PUT BEZ POVRATKA“!

Ova akcija članova plenuma se realizira kao međuopćinska i međuplenumska saradnja, a u njoj bi trebali sudjelovati neformalne grupe građana i udruženja iz Tuzle, Srebrenika, Zavidovića, Fojnice, Kalesije, Zenice, Gračanice, Lukavca, Maglaja, Tešnja, Bugojna, Konjica, Mostara, Kaknja, Sarajeva, Travnika, Donjeg Vakufa, Jajca, Goražda i Bihaća.

Glavno protestno okupljanje će se dogoditi 9-tog Maja 2014 god. u Sarajevuu simboličnom terminu 5 do 12 h te će se nastaviti sve do konačnog riješavanja svih građanskih zahtjeva spram ignorantske Federalne vlade te smjenjivanja kriminalnih političkih struktura u jedinoj nam domovini.

Plenum ZDK-a

Vlasnici kapitala dobivaju bitku!

- U zemlji u kojoj je postalo normalno da se namještaju tenderi, da se posao ne može dobiti bez “štele” teško je očekivati bolje sutra.

U današnje vrijeme zatrpani smo informacijama a većinu poruka olako shvaćamo i zanemarujemo tako da se sve ćešće pitam vrijedi li uopće pisati, kritizirati ili upozoravati ako ljudi vjeruju isključivo svojim vođama.

Iako su ispitivanja javnog mjenja provedena metodom slučajnog odabira (na uzorku od 1,500 osoba), vjerujem da ćete se složiti sa rezultatima agencije "Prism Research” koja su pokazala da većina građana u BiH najviše vjeruje vjerskim liderima a najmanje političarima.

I pticama na grani već je jasno da BiH ne može u EU dok ne postane funkcionalna država, a za „dosadašnju funkcionalnost“ možemo zahvaliti i jednim i drugima. Sve se zna, samo je pitanje je li ikome stalo do ove države i njene funkcionalnosti. Mladi ljudi odlaze, napuštaju zemlju, firme se rasprodaju, radnici dobivaju otkaze!

Bez uvrede, ali izgleda da je nekima mnogo važnije da većina onih drugih prizna da se u Bosni i Hercegovini počinio zločin (u njihovo ime ili ime naroda kojem pripadaju) od toga što će sutra jesti ili obući i imaju li zaposlenje, izuzev ako ti neki, kojih i nije tako mali broj, nisu već zaposleni, na dobrim položajima isl.

Zbog tih, ponavljam, koji i nije tako mali broj (tetića, sestrića i amidžića), koji pretpostavljam i profesionalno rade na tome kako bi se pobrkali prioriteti i podigle nacionalne tenzije i jesmo tu gdje jesmo. S obzirom da je kod priznanja ili negiranja učinak isti (identifikacija s određenom nacijom), bespotrebno je voditi rasprave i polemike oko toga.

U najčešćim slučajevima takve rasprave se usmjeravaju u potpuno pogrešnim smjerovima i prepune su netolerancije i mržnje, a s kojim ciljem znaju oni koji ih usmjeravaju.

S druge strane, sudovi su zatrpani tužbama zbog gubitka posla i neisplaćenih plaća, zatim neplaćanja komunalija tako da su sve raspoložive ljudske i materijalne kapacitete preusmjerili na njihovo rješavanje. Prema posljednjim podacima u sudovima BiH ima više od dva miliona neriješenih predmeta a od ukupnog broja, čak 93,92 posto čine komunalni predmeti.

Dakle, u toj neposrednoj borbi „države protiv građana“ uzimajući u obzir dva miliona neriješenih komunalnih predmeta bitku dobivaju vlasnici kapitala stečenog organizovanim kriminalom i korupcijom ili oni koji su čvrsto odlučili da je dobiju.

Teško im je, mnoge zakone su sputavali, opstruirali, "obarali" zbog tih istih vlasnika kapitala dajući im dovoljno vremena da završe započeti posao ili pak dok se ne rasproda državna imovina.

U zemlji u kojoj je postalo normalno da se namještaju tenderi, da se posao ne može dobiti bez “štele” teško je očekivati bolje sutra.

Dok neki drugi ljudi u svijetu formiraju organizaciju za odbranu od nebeskih tijela, "naši" su 23 duge godine s nama na račun neusvajanja i nedogovaranja o državnim praznicima, himni, nacionalnim predmetima, neprovođenju presuda Sejdića, Fincija i drugih „briga“ i sličnih zajebancija. Zapravo, brinu oni, jako, da BiH ne postane funkcionalna država.

Međutim, došli su pred zid, prvi korak je napravljen. Nakon što je Federalna vlada utvrdila Prijedlog zakona o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u Federaciji Bosne i Hercegovine, naravno, ukoliko nije još jedna „ubleha“ koju će zaustaviti u parlamentima, opravdano se može očekivati funkcionalnija država.

Naime, vlada je utvrdila prijedloge tri zakona iz oblasti suzbijanja korupcije i organiziranog kriminala, i to o oduzimanju nezakonito stečene imovine, o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala te o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona FBiH.

Neki kažu da je naivno očekivati da će političari raditi protiv sebe, dok se dobar dio slaže, misleći da je krajnje vrijeme i da ovaj put nemaju kud. No, uskoro bi mogli i da se uvjerimo ko i na koji način opstruira državu i kome to nije stalo do njene funkcionalnosti. Vjerujem da bi glasanje protiv ovih zakona izazvalo veće nezadovoljstvo građana od nedavnog neusvajanja zakona o JMB. Sve su opcije moguće pa i ta. Živi bili pa vidjeli.

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 12. studenog 2013

Prosvjetni radnici, štrajk i plenum građanki i građana!

Prema pisanju medija, Sindikati prosvjetara ZD kantona najavili su generalni štrajk za 18.maj. Blizu 5.500 uposlenih u osnovnim i srednjim školama ZD kantona zbog nedostatka sredstava nemaju redovnu isplatu plata.

Sindikalisti, prosvjetari iz Kantona Sarajevo će navodno 21. maja stupiti u štrajk! Protestirat' će ispred zgrade Vlade KS, gdje će na taj način ukazati Vladi na to da diskriminira 6.500 prosvjetnih radnika u Kantonu.

Ni sami prosvjetari izgleda nisu u stanju dogovoriti jedinstveni datum pobune, datum kada bi eventualno tražili i dobili ono što im po zakonu pripada.

Međutim, interesantno je šta kažu o plenumu građanki i građana oni se ne boje? Šta kažu prosvjetari iz Zenice i Fojnice možete pogledati u dva zasebna priložena videa:

Dan poslije?

Muhamed Pivić, za Dnevno BiH - objavljeno 26.03.2013.

Svih ovih martovskih dana Zenica je bila u žiži zbivanja u državi. Ovom prilikom neću o proslavi kojom se građani prisjećaju na dan kada je Bosna i Hercegovina postala neovisna, niti o brigadirima ORA koji su prodefilovali Titovom ulicom prisjećajući se nekadašnjih velikih saveznih akcija i perioda lokalnih i republičkih omladinskih radnih akcija, do 1990. godine.

Sve su to samo “obični” ne/radni dani, baš kao i tradicija koja spontano 21. marta okuplja Zeničane uz rijeku Bosnu, na kojoj sam i sam prije uobičajenog radnog dana popio čašicu jabukovače i počastio se jednim čimburom.

Tradicija je duga više od jednog stoljeća a uprkos ovogodišnjoj hladnoći i kiši, ne mali broj ljudi uživao je uz igru i pjesmu. I ove godine su Zenički mljekari dijelili mlijeko, čimbur od 1500 jaja donirali su iz jednog privatnog preduzeća, a još oko 500 kilograma ćevapa i pića donirali su članovi Grupacije.

Dan poslije, euforija pred i nakon utakmice Bosna i Hercegovina - Grčka, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, plavo-žute zastave, slavlje, hiljade građana na ulicama grada. Izuzetan osjećaj, Bosna i Hercegovina nikad bliže plasmanu na jedno veliko natjecanje.

Gledajući na prethodna dva dana ili čak dvije godine, tačnije od 2010 i općih izbora, sve funkcioniše besprijekorno. Međutim, blokirane državne institucije, kriza u Federaciji BiH, podjeljeni ljudi i država po nacionalnoj osnovi sve više liči Južnoj Africi i aparthejdu iz 1950-tih.

Ali koga je briga za državne institucije, u samo dva martovska dana pokazali smo da imamo i stvari koje nas ujedine, da nam malo treba i da smo sretna nacija ali samo u većinskom bošnjačkom dijelu države. Pobjedom u Zenici naša reprezentacija je pokazala snagu Bosne i Hercegovine a tv izvještaji iz Mostara i Banja Luke njenu slabost.

Sretna nacija je nacija sretnih obitelji a koliko je sretnih obitelji dan poslije?

Dan poslije sreo sam penzionera javnog preduzeća u stečaju koji ne prima mirovinu, koji je, kako kaže, na ivici smrti jer se bori sa visokim pritiskom kojeg je “zaradio” bezuspješnim obilaskom općinske administracije u potrazi za svojom zarađenom mirovinom.

Dan poslije sve je isto, na Kamenom mostu opet kutije, jedna za prikupljanje humanitarne pomoći “gladnom/oj” , druga za humanitarni koncert pomoći oboljelom/oj.

Da bi samo prošetali ulicama grada, ukoliko ste suosjećajni, treba vam najmanje 20,00 KM. a koliko će tek trebati za narednih nekoliko godina?

Ako te humanitarne aktivnosti uporedimo sa projektom Narodne kuhinje, koji je započeo u Zenici otprilike prije 13 godina sa 900 korisnika, da bi se deset godina poslije taj broj popeo na 2.230 korisnika na širem području grada i da taj broj stalno raste, moglo bi se reći da i nismo nacija sretnih obitelji.

I dok, primjera radi, devet od deset Norvežana smatra se sretnim i novac im nije važan, građanima u Bosni i Hercegovini u većini slučajeva novca nedostaje ili ga nemaju nikako. Ovdje je na snazi izreka “rodi me majko sretnog da poslanik budem” jer za njih recesija ne postoji, poslanici imaju novca, politika je postala unosan i dobar posao.

Sve što trebate je da znate da uplitanje u nečije interese nije poželjno jer „konkurenti” to shvataju kao prijetnju, da postoji veći dio koji je protiv postojećeg stanja ali da su na margini, nisu podržani i padaju na političke ublehe a grupe koje imaju novac zadovoljne su postojećim stanjem.

A gdje ćete vi završiti naredne godine, na čašici “besplatnog” pića i čimburu, u kutiji na Kamenom mostu, u potrazi za obećanom/zarađenom mirovinom ili nekom novom aparthejdu, ne zavisi od plasmana reprezentacije niti jednog velikog natjecanja.

To zavisi od grupa koje imaju novac, od njihovog opstanka u poslaničkim klupama, opstanka na funkcijama državnih ustanova i njihovog ne/dogovora.

Zavisi i od uspostave građanske države ali oni paze da im se to ne dogodi.

I na kraju, “dan poslije Brisela, nije poznato šta su lideri sedam vodećih stranaka zaista dogovorili u vezi s provođenjem presude Sejdić – Finci. Sudeći po izjavama nekih od njih, kao da su bili na različitim sastancima”.

Od uspostave građanske države barem za sada nema ništa, jer oni opet poručuju: “dogovor vodi u treći entitet”.

Ako dogovor vodi u treći entitet, kuda nas onda vodi neuspješan dogovor?

Za ‘dan poslije’ neuspješnog dogovora trebat će nam mnogo više od običnih kokošijih jaja na tavi….