Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 12. svibnja 2014.

Bosna ne živi u Sarajevu!

Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri, znamo se organizirati...

Piše: Goran Jerkić

Plenum, građanke i građani Bosne i Hercegovine su u petak bili u Sarajevu. Mediji već nekoliko dana izvještavaju kako je bilo 300-tinjak učesnika. Političari nisu obratili pažnju na ovu grupu građana. Mogao bih ovako do besvijesti ali, smeta ono „ali“...

U besparici kakva hara ovom zemljom mizerno je građanke i građane BiH nulirati na način na koji rade novinarčići koji svoju mizernu dnevnicu zarađuju prepisujući od „velikih“. Možda ovaj početak teksta neće biti nekome dovoljno dobar razlog za čitati ovaj tekst ali ja sam bio tamo i osjetio ono što dugo nisam, a to je Bosna ne živi u Sarajevu. Kako?

U Sarajevo su došli građanke i građani Zenice, Tešnja, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Travnika, Tuzle, Živinica, Srebrenika, Gračanice, Gradačca, Mostara, Jablanice, Konjica i kako sam čuo Širokog brijega i Posušja. Ako mene pitate to je pola Federacije BiH!


Ako je kako kažu novinari čije novinarstvo seže od Marin Dvora do Vječne vatre bilo 300-tinjak plenumaša, zašto je bilo 250 specijalaca obučenih i opremljenih za antiterorizam?

Među građankama i građanima BiH bilo je makar 50% žena, bilo je i mladih, bilo je i invalida, starijih.... Bilo je i onih koji nisu „u vinklu“ ali je bilo i onih koji znaju šta hoće. Onih koji žele građansku i humanu BiH.

Izgleda da je veliki problem, najveći što niko od „velikih“ to nije organizoavao. Zato nije bio veliki odziv. Novinarčići s početka ovog teksta nisu primjetili da je među plenumašima više novinara, tehničara i sličnih nego li samih Sarajlija.

Oni malobrojni, srčani, iskreni, veliki ljudi, Sarajlije koji su bili na protestima pored podrške bili su konkretni. Kafa, sok, voda, sendvič. Super! Hvala veliko. Sigurno idemo dalje. Ako petak pred Parlamentom Federacije BiH nije dovoljan salonskim političarima i salonskim revolucionarima onda ću napomenuti da su se po istom pitanju na Otvorenom univerzitetu okupili intelektualci, Krug-a 99. U nedelju, visoki predstavnik u svom izvještaju bio je jasan. Dakle, oni koji su se organizovali da dođu u Sarajevo, došli su! Velika većina nije mogla. Podrška za ono što radi plenum postoji!

Kamo dalje? Oni koji su u plenumu znaju kuda i kako, jer oni koji moraju otići već dvadeset godina nikome ne podnose račune i sve što rade pravdaju se da je po zakonu.


Plenumaši su uspostavili mrežu i kontakte. Oni na vlasti treba da se boje da plenum ne pređe u ilegalu. Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri i znamo se organizirati...

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi