Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 9. svibnja 2014.

U BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!


Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

Znaš ono, kad mu je sve potaman, pa umjesto da stavi kamenčić u cipelu da ga žulja on postavi facebook status o Republici Srpskoj da druge žulja, nebi li neko jeo sam svoju džigericu da bi njemu i dalje bilo potaman. E, tak'i su ti naši revolucionari ali i političari i njihova bližnja i daljnja rodbina.

Za revoluciju, evoluciju, sekularnu državu ili povratak raseljenih zalažu se samo deklarativno, mnogi čak i produciraju probleme da bi se održali tamo gdje i jesu. Jedni na vlasti a drugi na tuđoj imovini. Ne treba se, dakle, čuditi što su postali takvi, odgovara im, ne kažu džaba „budala živi gdje je navik'o a pametan gdje mu je bolje“.

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

U međuvremenu , vjerske institucije u Federaciji BiH nastavljaju s izgradnjom 'centara za prilagođavanje' a političke partije sa smjenama u upravnim i nadzornim odborima kompanija, odnosno dovođenje „svojih“ na čelne upravljačke funkcije.

Način upravljanja i vladanja, stranačkom linijom od portira do direktora i priznavanje podobni a ne sposobni dovele su do masovnog egzodusa mladih građanki i građana BiH. Posljednje informacije govore da je Bosnu i Hercegovinu od 1995. godine napustilo više od 150.000 mladih ljudi, a danas bi više od 60 posto mladih isto učinilo kada bi im se pružila prilika. Ostaju samo podobni, oni kojima se nije pružila prilika ili nemaju gdje, uporni i budale.

Ukoliko nemaju rodbinske veze među političarima ili stranačku knjižicu, mladi u BiH teško da mogu doći do posla i onda, u zemlji u kojoj je omladini životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili očekuju da budeš ponosan na domovinu!

Ne znam jel' to neko nekog zajebava il' je to samo jedan od načina da ovi što im je sve „potaman“ dignu lovu za projekt financiran novcem poreskih obveznika?

Ne, ne nerviraju me oni koji kroje takvu sliku već oni naivni, koji nasjedaju i koji će te kritikovat zbog iznošenja tog i takvog stava a i sami su u go'nima do grla, no oni su „patrioti“ vođeni onom klasičnom izjavom ispranog mozga „neka, izdrž'o je Mujo i gore“.

Izdrž’o je naravno, a kad im ispričaš vic o Muji, negoduju i kažu da ti vicevi imaju za cilj izraziti: glupost, zaostalost, naivnost, ili neku drugu negativnost, dok likovi poput Perice i sl.. imaju za cilj izraziti oštroumnost, snalažljivost i druge pozitivne osobine.

Naučile Muje napamet ono što im likovi poput Perice iz njihovog stada smišljeno serviraju godinama, samo nek’ je “naš” pa nek’ malo i krade.

Neka se u Zenici preko noći premještaju i vozaju tuđi kiosci i neka se postavljaju drugi, a neka radnicama zeničkog Duhana kojima je ova firma, da bi namirila dugovanja, dala ovu trafiku, bude san otkrivanje počinalaca ovog djela i vraćanje u posjed.

Neka se zlo/upotrebom prava nesprovode sudske presude, nek' se neusvajaju zakoni, nek' se diže lova za projekte, nek' se nezapošljavaju mladi, a nek' i odlaze, izdrž'o je Mujo i gore...

Nadajmo se da će Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, kada bude imalo bolje uvjete za rad, nakon najavljene gradnje nove zgrade ove institucije i zapošljavanja pet stručnih saradnika ostvarivati bolje rezultate, a da će se oni koji vozaju (kradu) tuđe kioske i zloupotrebljavaju položaje ili prava naći tamo gdje im je i mjesto.

A kad' se svi oni nađu tamo gdje im je mjesto i kada omladini ne bude životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili, moći ćemo reći da smo ponosni na domovinu.

Do tada, naši mladi kojima još uvijek nije ispran mozak će se i dalje 'fatat' noge, vide i oni da u BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!


Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 06. kolovoza 2013

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi