Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 16. svibnja 2014.

Evakuacija stanovnika Nemile i Topčić polja, Begov han bez struje!

Vode u poplavljenim područjima još uvijek ugrožavaju živote, kolone evakuisanih stanovnika Nemile iTopćić polja prihvataju autobusi na staroj stanici u Nemili. Stanovnike Nemile izvlačili su čamcima. 

Putevi neprohodni, tek po neki službeni automobil ili služba hitne medicinske pomoći uspjeva proći iz pravca Zenice prema Maglaju. Bez obzira na sve, upućujem se na put prema Begov hanu. Nemilu prolazim uz konvoj humanitarne pomoći koji se kreće prema Maglaju i zaustavljam se na sred mosta u naselju Topčić polje.

Višesatno čekanje prekida policijsko vozilo koje nam naređuje da se sklonimo jer brana u Orahovici popušta a s obzirom da se akumulirala velika količina vode očekuju i veliki plimni val. Nastaje panika, vozači pale automobile i sklanjaju se s mosta gdje ko stigne, tik jedan pored drugog naredalo se na stotine automobila. Srećom, plimnog vala nije bilo a dali će ga uopće biti ostaje neizvjesno jer kiša večeras počinje ponovo da pada.

Nakon nekoliko sati čekanja u Topčić polju stižem u Begov han. Srećom, stradalih nema, ali je pričinjena materijalna šteta na poslovnim i stambenim objektima. Stanovnici raščićavaju svoje domove i polako se vraćaju svojim kućama. Električnu energiju nisu dobili svi stambeni objekti, dobili su oni koji nisu zahvaćeni vodom dok su ostali isključeni  sa napajanja.Voda se povukla ali još uvijek ne dovoljno da bi noćili svi u svojim kućama.

Pogledajte video:


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi