Sve je opet djelovalo kao ciklična bosansko-bošnjačka liberalna farsa: neko iz Naše stranke kaže nešto što umanjuje i zamagljuje odgovornosti za rat, agresiju i zločine, javnost okupljena na teritoriji koju je oslobodila i sačuvala Armija Republike Bosne i Hercegovine reagira burno, a onda iz Naše stranke kukaju da su žrtve linča.
Nesretna mostarska vijećnica iz ove stranke, Irma Baralija, podsjetimo, prije nekoliko godina objašnjavala je agresiju i sistemske zločine rečenicama kao što su „jedni drugima smo palili kuće...“. Sada je predsjednica Naše stranke pred međunarodnom političkom publikom u sarajevskoj Vijećnici sve svela na „borbu za moć“ ili „borbu za vlast“.
Svejedno je, dakle, kako prevodimo englesku frazu power struggles – jer ona je samo simptom, očigledna tačka jednog revizionističkog narativa koji nam naši liberali, ali i ljevičari, već decenijama guraju pod nos.
Barem bi u javnosti koja gravitira Sarajevu, koja dominantno okuplja Bošnjake i druge građane predane izgradnji države, sve interpretacije već trebale biti razriješene. Ali Naša stranka cilja na malo, kompaktno, manjinski lojalno glasačko tijelo. Njime dominira jedna još medijski i kulturno potentna sarajevska klasa koja se nikada nije pomirila sa stvarnošću.
Ljudi koji odbijaju vjerovati
To su ljudi koji – kako je rekla Sabina Ćudić – odbijaju vjerovati da se sve desilo onako kako su sudovi i dobronamjerna historiografija utvrdili. „Odbijam vjerovati“ rečenica je koju se može razumjeti kao simptom deluzije, kao iskaz osobe koja je više predana svojim željama nego stvarnosti.
U sudaru utopijske jugonostalgije i liberalnog individualizma, u tom naizgled neodrživom ideološkom miksu, upravo i jesu mogući iskazi i uvjerenja koja jednostavne, dokazane i doživljene pojmove poput agresije, genocida, udruženog zločinačkog poduhvata, etničkog čišćenja i progona na nacionalnoj osnovi žele svesti ili na neke apstraktne borbe za moć ili na provalu nekultivisanog seljakluka u idilične gradove.
I sama Sabina Ćudić shvatila je koliko i zašto je njezina izjava uvrijedila ljude, jer je već u jutarnjem programu na BHRT-u jasno kazala ko se borio za moć – velikosrpska ideologija. Ali to je bilo iznuđeno dodatno objašnjenje, neuvjerljivo dakako.
U međuvremenu nije izostao ni najpodliji lažni argument: da se Sabinu Ćudić tobože linčuje jer je žena.
Bošnjačko-bosanska jugoliberalna klasa
Burne reakcije mnoge jesu iznenadile. Nisu posrijedi samo emocije i uvrijeđenost revizionizmom u srcu Sarajeva. Izjava Sabine Ćudić dolazi u jasnom, višedecenijskom kontekstu raznih pokušaja da se Opsadi Sarajeva, agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima izbije činjenični i jasan politički sloj. Da se sve uokviri kao paritetni sukob tri nacionalizma, koji su i danas tobože jednako opasni i kojih će nas osloboditi Sabina Ćudić, uz pomoć dobronamjerne međunarodne zajednice, liberalnih i lijevih glasova iz Zagreba i Beograda i omladine kojoj je dosta podjela.
No, Sabina Ćudić nije nezadovoljna. Mobilizirala je svoje malo, ali lojalno glasačko tijelo. Ono će njoj lično vjerovatno omogućiti još jedan ugodan i unosan državni mandat, a stranci obezbijediti četiri lagodne opozicione godine nakon katastrofalnih mandata u sarajevskoj, federalnoj i državnoj vlasti.
Jer ta mala, kompaktna jugoliberalna bošnjačko-bosanska klasa odbija vjerovati bilo kome drugom. I neka je tako. U zdravoj demokratiji, izrasloj na naslijeđu Armije RBiH i pomiriteljske, široke politike Alije Izetbegovića, mogući su i Sanjin Musa i Sabina Ćudić i Fatmir Alispahić.
Ali svi oni koji uživaju plodove bošnjačko-bosanske slobode moraju znati da sloboda podrazumijeva i reakciju. Međutim, kako objašnjava Emmaneul Todd, liberali su, od New Yorka do Sarajeva, slijepi na raznolikost svijeta i slobodu doživljavaju kao pravo svako čovjeka da se ponaša isto onako kao i oni.
Ko je Sabina Ćudić
Sabina Ćudić je rođena 1982. godine u Sarajevu. Sa suprugom Albanom Ukajem, poznatim glumcem, ima sina.
Diplomirala je političke nauke i međunarodne odnose na „Towson“ Univerzitetu u SAD-u, a magistrirala ljudska prava i demokratiju na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bolonji.
U oktobru 2025. godine izabrana je za predsjednicu stranke.
Prema biografiji u bazi podataka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), od 2005. do 2013. godine na Fakultetu za političke nauke i međunarodne odnose Univerziteta Sarajevo „School of Science and Technology“ bila je angažovana kao asistentica i viša asistentica iz oblasti političkih nauka.
Od 2018. do 2022. bila je zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Na općim izborima 2022. godine osvojila je mandat zastupnice u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Zastupnica je u Parlamentu Vijeća Evrope.
U imovinskom kartonu 2022. navela je da posjeduje stan u Sarajevu. Dvije godine kasnije sa bratovom porodicom je kupila imanje u Počitelju.
Kenan Efendić /odgovor.ba/