U BiH za pet mjeseci uvezeno i spaljeno 20 miliona kg komunalnog otpada‼️

Kako je naveo zastupnik Almedin Aliefendić, sve to završilo je i spaljeno u cementarama u Kaknju i Lukavcu

Almedin Aliefendić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine objavio je službeni odgovor Uprave za indirektno oporezivanje BiH na njegovo zastupničko pitanje u vezi s uvozom komunalnog otpada.

Kako je istaknuo, brojevi su poražavajući.

– U samo prvih pet mjeseci 2026. godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je 20.152.920 kg materijala klasificiranog kao “gradski otpad” (tarifna oznaka 3825 10 00 00), a sve to završava u pećima cementara u Kaknju i Lukavcu.

Nakon usvojene Deklaracije o zaštiti zdravlja stanovnika Federacije BiH i potrebi hitnog preispitivanja i ograničavanju uvoza otpada, koju smo predložili kolega Admir Čavalić i ja, više nema dileme. Postoje odgovorne osobe. Postoje potpisane okolinske dozvole. Postoje ljudi koji su znali, ili morali znati, šta odobravaju – naveo je Aliefendić.

Posebno, kako je naveo, zabrinjava pozicija načelnika Općine Kakanj, koji, kako je istaknuo, nije uložio niti jednu primjedbu na produženje okolinske dozvole.

– Je li to neznanje ili dogovor sa zagađivačem? Zbog toga tražimo od pravosudnih institucija da provedu postupak utvrđivanja odgovornosti i istraže mogućnost zloupotrebe položaja.

Naša akcija se nastavlja. Nećemo dozvoliti da pohlepni vlasnici cementara u očitom dogovoru sa korumpiranim političarima i dalje truju zrak koji dišu naša djeca. Istina je dokumentovana sa službenim brojevima. Pravda za naše sugrađane, naš narod i našu djecu, mi ne popuštamo – poručio je Aliefendić.

Pobjednica Zeničke trke ponovo se oglasila: "Osjećala sam se poniženo i tamo se više neću vraćati"‼️

Nakon javnog saopštenja organizatora, smatram da je red da se i ja posljednji put oglasim na ovu temu, napisala je danas, 30. maja, Amela Trožić, maratonka i trenerica te pobjednica Zeničke trke u ženskoj kategoriji na 10 kilometara.

Podsjetimo, Trožić je u četvrtak, 28. maja, nakon pobjede u ovoj utrci, napisala, između ostalog, sljedeće: 

Pobjeda bi trebalo da ima istu težinu

"Pobjeda bi trebalo da ima istu težinu — bez obzira da li u cilj prva uđe žena ili muškarac. Na 10 km u Zenici Zenička trka osvojila sam 1. mjesto u ženskoj kategoriji i ponosna sam na rezultat iza kojeg stoji rad, disciplina i odricanje. Utrku sam prijavila i platila na vrijeme, kao i svi ostali učesnici. Međutim, pobjednik u muškoj kategoriji nagrađen garmin satom (cca 350-400 eura minimum), dok pobjednica u ženskoj kategoriji nije dobila ravnopravan tretman (nagradu vidite na trećoj slici cca 50-60 eura). Ne pišem ovo zbog vrijednosti poklona. Sat je samo predmet. Na ovu trku nisam došla da bih nešto dobila, ali ako su nagrade već predviđene, onda bi za muškog i ženskog pobjednika morale biti iste. Jer ovdje nije riječ o predmetu, nego o principu i poštovanju. Prije samo nekoliko mjeseci pobijedila na utrci u pustinji u Omanu i tamo, bez obzira na drugačiju kulturu i činjenicu da je riječ o šerijatskoj zemlji, kao žena bila tretirana potpuno jednako kao i muški pobjednik. Zato je poražavajuće da u svojoj zemlji doživim ovako suptilno umanjivanje ženskog rezultata."

Doznali smo i kako ju je organizator nazvao sa izvinjenjem, ali i sugestijom "da bi javno iznošenje nezadovoljstva, bilo na društvenim mrežama ili u viber grupama, moglo značiti zabranu daljeg učešća na trci". 

Potom se oglasio i organizator koji je, između ostalog, saopćio kako je Trožić je dobila jednaku nagradu kao i pobjednici trke na pet kilometara u obje konkurencije, dok je samo pobjednik trke na 10 kilometara iz muške konkurencije dobio vrjedniji poklon. Kazali su i kako nije tačno da su joj sugerirali da ćuti, te je optužili da vrijeđa Zenicu i Zeničku trku. 

Nakon svega, Trožić se, dakle, danas ponovo oglasila i navela:

"Prije svega, moja objava nije bila usmjerena protiv grada Zenice niti njegovih građana. Naprotiv, prema Zenici i ljudima koji tamo žive imam puno poštovanje. Moja kritika odnosila se isključivo na organizatora konkretnog događaja i odluke koje su donesene prilikom nagrađivanja. Također, nisam dovodila u pitanje organizaciju trke, broj učesnika, medalje, majice, dječije utrke, koncerte, sponzore niti bilo koji drugi segment događaja. Sve su to općenite teme koje nemaju nikakve veze sa onim o čemu sam govorila. Ja sam govorila isključivo o činjenicama.

"Iza svog stava čvrsto stojim i danas"

Utrku sam uredno prijavila i platila kotizaciju, kao i svi ostali učesnici. Ovo nije bila humanitarna niti besplatna promotivna aktivnost, nego klasična komercijalna utrka sa budžetom, planom i raspodjelom sredstava. Ako je cilj bio isključivo promocija trčanja, onda je startnina mogla biti besplatna za sve i zajedno bismo trčali bez ikakvih nagrada.

Međutim, kada već postoje nagrade za pobjednike, smatram da pobjednik i pobjednica iste discipline trebaju biti jednako vrednovani. I iza tog stava stojim danas jednako čvrsto kao i prvog dana. Ne osjećam se siromašnijom zbog poklona koji nisam dobila. Moj rezultat ostaje isti bez obzira na sat, parfem ili bilo koji drugi predmet. Ali isto tako smatram da se suština ovog problema ne može sakriti iza floskula, općenitih priča i skretanja teme na stvari koje nikada nisam ni dovodila u pitanje.

Ne osuđujem nikoga ko će i ubuduće trčati ovu utrku. Svako ima pravo da trči gdje želi i da svoj novac troši na događaje koje smatra vrijednim podrške. Ja samo znam da se tamo gdje sam se osjećala poniženo više neću vraćati. Sa svoje strane, ovdje stavljam tačku na ovu priču. Rekla sam ono što sam imala reći, kulturno, argumentovano i bez vrijeđanja bilo koga. A svoj obraz svako od nas nosi sam."

Sabina Ćudić, politički glas bošnjačko-bosanske jugoliberalne klase

Sve je opet djelovalo kao ciklična bosansko-bošnjačka liberalna farsa: neko iz Naše stranke kaže nešto što umanjuje i zamagljuje odgovornosti za rat, agresiju i zločine, javnost okupljena na teritoriji koju je oslobodila i sačuvala Armija Republike Bosne i Hercegovine reagira burno, a onda iz Naše stranke kukaju da su žrtve linča.

Nesretna mostarska vijećnica iz ove stranke, Irma Baralija, podsjetimo, prije nekoliko godina objašnjavala je agresiju i sistemske zločine rečenicama kao što su „jedni drugima smo palili kuće...“. Sada je predsjednica Naše stranke pred međunarodnom političkom publikom u sarajevskoj Vijećnici sve svela na „borbu za moć“ ili „borbu za vlast“.

Svejedno je, dakle, kako prevodimo englesku frazu power struggles – jer ona je samo simptom, očigledna tačka jednog revizionističkog narativa koji nam naši liberali, ali i ljevičari, već decenijama guraju pod nos.

Barem bi u javnosti koja gravitira Sarajevu, koja dominantno okuplja Bošnjake i druge građane predane izgradnji države, sve interpretacije već trebale biti razriješene. Ali Naša stranka cilja na malo, kompaktno, manjinski lojalno glasačko tijelo. Njime dominira jedna još medijski i kulturno potentna sarajevska klasa koja se nikada nije pomirila sa stvarnošću.

Ljudi koji odbijaju vjerovati

To su ljudi koji – kako je rekla Sabina Ćudić – odbijaju vjerovati da se sve desilo onako kako su sudovi i dobronamjerna historiografija utvrdili. „Odbijam vjerovati“ rečenica je koju se može razumjeti kao simptom deluzije, kao iskaz osobe koja je više predana svojim željama nego stvarnosti.

U sudaru utopijske jugonostalgije i liberalnog individualizma, u tom naizgled neodrživom ideološkom miksu, upravo i jesu mogući iskazi i uvjerenja koja jednostavne, dokazane i doživljene pojmove poput agresije, genocida, udruženog zločinačkog poduhvata, etničkog čišćenja i progona na nacionalnoj osnovi žele svesti ili na neke apstraktne borbe za moć ili na provalu nekultivisanog seljakluka u idilične gradove.

I sama Sabina Ćudić shvatila je koliko i zašto je njezina izjava uvrijedila ljude, jer je već u jutarnjem programu na BHRT-u jasno kazala ko se borio za moć – velikosrpska ideologija. Ali to je bilo iznuđeno dodatno objašnjenje, neuvjerljivo dakako.

U međuvremenu nije izostao ni najpodliji lažni argument: da se Sabinu Ćudić tobože linčuje jer je žena.

Bošnjačko-bosanska jugoliberalna klasa

Burne reakcije mnoge jesu iznenadile. Nisu posrijedi samo emocije i uvrijeđenost revizionizmom u srcu Sarajeva. Izjava Sabine Ćudić dolazi u jasnom, višedecenijskom kontekstu raznih pokušaja da se Opsadi Sarajeva, agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima izbije činjenični i jasan politički sloj. Da se sve uokviri kao paritetni sukob tri nacionalizma, koji su i danas tobože jednako opasni i kojih će nas osloboditi Sabina Ćudić, uz pomoć dobronamjerne međunarodne zajednice, liberalnih i lijevih glasova iz Zagreba i Beograda i omladine kojoj je dosta podjela.

No, Sabina Ćudić nije nezadovoljna. Mobilizirala je svoje malo, ali lojalno glasačko tijelo. Ono će njoj lično vjerovatno omogućiti još jedan ugodan i unosan državni mandat, a stranci obezbijediti četiri lagodne opozicione godine nakon katastrofalnih mandata u sarajevskoj, federalnoj i državnoj vlasti.

Jer ta mala, kompaktna jugoliberalna bošnjačko-bosanska klasa odbija vjerovati bilo kome drugom. I neka je tako. U zdravoj demokratiji, izrasloj na naslijeđu Armije RBiH i pomiriteljske, široke politike Alije Izetbegovića, mogući su i Sanjin Musa i Sabina Ćudić i Fatmir Alispahić.

Ali svi oni koji uživaju plodove bošnjačko-bosanske slobode moraju znati da sloboda podrazumijeva i reakciju. Međutim, kako objašnjava Emmaneul Todd, liberali su, od New Yorka do Sarajeva, slijepi na raznolikost svijeta i slobodu doživljavaju kao pravo svako čovjeka da se ponaša isto onako kao i oni.

Ko je Sabina Ćudić

Sabina Ćudić je rođena 1982. godine u Sarajevu. Sa suprugom Albanom Ukajem, poznatim glumcem, ima sina.

Diplomirala je političke nauke i međunarodne odnose na „Towson“ Univerzitetu u SAD-u, a magistrirala ljudska prava i demokratiju na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bolonji.

U oktobru 2025. godine izabrana je za predsjednicu stranke.

Prema biografiji u bazi podataka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), od 2005. do 2013. godine na Fakultetu za političke nauke i međunarodne odnose Univerziteta Sarajevo „School of Science and Technology“ bila je angažovana kao asistentica i viša asistentica iz oblasti političkih nauka.

Od 2018. do 2022. bila je zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Na općim izborima 2022. godine osvojila je mandat zastupnice u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Zastupnica je u Parlamentu Vijeća Evrope.

U imovinskom kartonu 2022. navela je da posjeduje stan u Sarajevu. Dvije godine kasnije sa bratovom porodicom je kupila imanje u Počitelju.

Kenan Efendić /odgovor.ba/

Politička paraliza zahvatila i FBiH, koalicioni partnerni ne mogu dogovoriti ni dnevni red

Nakon višemjesečnih blokada i nefunkiconisanja vlasti na državnom nivou, institucionalna kriza prelila se i na nivo Federacije, a koalicioni partneri ne uspijevaju usaglasiti ni dnevni red.

Predstavnički dom Federalnog parlamenta još uvijek nije imenovao predsjedavajućeg nakon što je 12. marta ove godine smijenjen Dragan Mioković. Sjednica na kojoj je trebalo biti izabrano novo rukovodstvo Doma nije ni održana sredinom maja, kada je bila zakazana.

Zvanični razlozi o otkazivanju sjednice nisu poznati, a na termin zakazane sjednice su došli gotovo svi zastupnici.

Prema informacijama !Odgovora, razlog odgađanja sjednice na kojoj je Dom trebao glasati o imenovanju Amira Purića iz Naše stranke za novog predsjedavajućeg, jeste neusaglašenost između HDZ-a i Naroda i pravde oko tačaka dnevnog reda. Spekulisalo se i da su blokadu izazvali sukobi oko imenovanja sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nesuglasice unutar koalicije postoje i u vezi sa novim zakonskim rešenjima Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Samo dvije redovne sjednice u 2026.

Nezavisni zastupnik u Predstavničkom domu Almedin Aliefendić kaže da je zabrinjavajuća činjenica da je ovaj Dom u tekućoj godini održao samo dvije redovne sjednice, iako Poslovnik jasno propisuje održavanje sjednica svakog mjeseca.

“Pola godine rada i samo dvije sjednice predstavljaju ozbiljan pokazatelj institucionalne paralize u trenutku kada se građani suočavaju s ekonomskim, privrednim i društvenim problemima. I broj od oko 10.000 izgubljenih radnih mjesta vlast nije problem, kao ni protesti radnika RMU Zenica, Krivaje Zavidovići”, kaže on.

Prema njegovim riječima, sve ukazuje na to da je aktuelna vlast zaustavila Federaciju BiH i da društvo polako klizi u političko beznađe.

“Ostaje pitanje da li će Parlament i Vlada uopće funkcionisati do kraja mandata ili ćemo u narednim mjesecima svjedočiti još većim blokadama. Stvarnu kontrolu nad procesima u Vladi i Parlamentu Federacije BiH trenutno ima HDZ, a odgovore na ključna pitanja očito zna samo ta stranka”, rekao je Aliefendić.

Aliefendić podsjeća da za u ponedjeljak, 25. maj 2026. godine, bila najavljivana i vanredna sjednica vezana za Zakon o preuzimanju Željezare Zenica.

“Međutim do ovog trenutka nema zvaničnog poziva za održavanje sjednice, što dodatno potvrđuje potpunu nefunkcionalnost vlasti i nebrigu za hiljade radnika Željezare Zenica”, kaže.

Problemi unutar Trojke

Da Parlament Federacije ne funkcioniše već neko vrijeme potvrdila je i predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić koja je u programu BHRT-a kazala da postoje određeni problemi unutar koalicije, odnosno između HDZ-a i stranaka Trojke.

"Smijenjen je predsjedavajući Predstavničkog doma Dragan Mioković i od tada imamo probleme, već drugi put, sa zakazivanjem sjednica", rekla je.

Potvrdila je da na nivou Federacije postoje problemi i unutar Trojke.

"Rukovodstvo Autocesta FBiH nema podršku Naše stranke. To je jedna od tema oko koje se sasvim sigurno ne slažemo, kao i oko niza operativnih stvari", rekla je Ćudić.

Posljedna sjednica Vlade Federacije održana je prije više od mjesec dana, 9. aprila. Ona koja je trebala biti održana prošlog četvrtka je otkazana, ponovo zbog nesuglasica oko dnevnog reda.

Novi termin održavanja sjednice još nije utvrđen, a iz Vlade FBiH je najavljeno da će javnost o tome biti naknadno obaviještena. O ovome se još uvijek nije javno oglasio ni premijer niti bilo ko od ministara.

Od formiranja ove Vlade održano je svega 69 redovnih sjednica i 302 vanredne.

“To jasno ukazuje na lošu dinamiku rada i ozbiljno narušen ambijent funkcionisanja vlasti. Upravo taj nesrazmjer između broja redovnih i hitnih sjednica najbolje govori o načinu rada”, kaže Aliefendić.

Lejla Memčić Herić, odgovor.ba

Isplata plata u koverti nekima puni džepove, ali prazni budžet

Bosna i Hercegovina godinama se suočava s problemom sive ekonomije, koja obuhvata rad bez ugovora, nelegalne isplate plaća i poslovanje van zvaničnih tokova države.

Iako na prvi pogled djeluje kao brzo rješenje za poslodavce i radnike, posljedice ovog sistema osjećaju se na cijeloj ekonomiji, od budžeta do penzionog fonda.

Nedostatak opcija

U građevinarstvu, ugostiteljstvu i trgovini i dalje je česta praksa da se radnici angažuju “na riječ”, bez prijave i ugovora. Poslodavci na taj način smanjuju troškove doprinosa, dok radnici često prihvataju takve poslove zbog potrebe za brzom zaradom ili nedostatka boljih opcija.

Ekonomisti upozoravaju da država na ovaj način gubi značajan dio prihoda od poreza i doprinosa, što direktno utječe na kvalitet javnih usluga. Manje novca u budžetu znači slabije finansiranje zdravstva, obrazovanja i infrastrukture, ali i sve veći pritisak na penzioni sistem koji zavisi od redovnih uplata.

– Problem sive ekonomije nije samo ekonomski, nego i društveni. Radnici koji nisu prijavljeni ostaju bez osnovne sigurnosti, nemaju zdravstveno osiguranje ni garantovan radni staž – ističu stručnjaci iz oblasti ekonomije rada.

Visoki doprinosi

Ipak, dio poslodavaca smatra da su visoki doprinosi i porezi jedan od glavnih razloga zašto se odlučuju na rad u sivoj zoni. U takvom okruženju, legalno poslovanje često postaje skuplje i manje konkurentno, što dodatno komplikuje situaciju na tržištu rada.

Siva ekonomija je najprisutnija u sektorima gdje je kontrola slabija i gdje je veći udio gotovinskog plaćanja, poput građevine, ugostiteljstva i sezonskih poslova u poljoprivredi i turizmu. Iako se godinama govori o potrebi jačanja inspekcija i smanjenja doprinosa, problem i dalje ostaje duboko ukorijenjen.

Poreske olakšice

Stručnjaci smatraju da bi rješenje moglo doći kroz kombinaciju poreznih olakšica, strožih kontrola i digitalizacije poslovanja. Dok se ne pronađe balans između interesa države, poslodavaca i radnika, siva ekonomija će i dalje ostati jedan od ključnih izazova ekonomskog sistema Bosne i Hercegovine, nevidljiva, ali prisutna u gotovo svakom segmentu tržišta rada.

Na mjestu rudarskog simbola niknuo moderni trgovački centar (VIDEO)‼️

Na lokaciji gdje se godinama nalazio rudarski toranj Stare jame, jedan od najprepoznatljivijih simbola Kakanj, danas je gotovo u potpunosti završen novi market njemačkog trgovačkog lanca Lidl.

Kako piše BiznisInfo.ba, objekat je praktično završen, a uređeni su veliki parking, prilazne saobraćajnice i prateća infrastruktura.

Simbol rudarske prošlosti nestao preko noći

Na ovom prostoru nekada se nalazio čuveni toranj Stare jame, simbol rudarske tradicije Kaknja i podsjetnik na period kada je život grada bio neraskidivo povezan sa rudnikom.

Pogon Stara jama zatvoren je još 2002. godine zbog neekonomičnosti, dok je rudarsko okno kasnije zatrpano. Ipak, toranj je ostao stajati kao jedan od posljednjih velikih simbola rudarske epohe grada.

Uz toranj se godinama nalazila i rudarska sirena čiji se zvuk čuo širom Kaknja.

Željeznice FBiH: Prestanak rada Nove željezare u Zenici dovodi u pitanje 2.500 naših radnika‼️

Željeznice FBiH od osnivanja nisu bile u gorem položaju

 (Foto: FENA)

Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) upućuju hitan apel svim institucijama vlasti zbog mogućih posljedica uzrokovanih najavom obustave proizvodnje u kompaniji Nova željezara Zenica.

Kompanija Nova željezara Zenica najavila je prestanak rada ukoliko Vijeće ministara BiH na najavljenoj sjednici 23. marta ove godine ne donese odluku o zaštiti domaće proizvodnje.

Kažu da ovim saopćenjem žele skrenuti pažnju na to da bi prestanak rada Željezare u Zenici izazvao vrlo štetne posljedice za Željeznice FBiH.

"Izostanak blagovremene podrške i konkretnih mjera dovelo bi u pitanje poslovanje i egzistenciju 2.500 radnika Željeznica FBiH te bi ugrozilo i ostale mnogobrojne kooperante. Napominjemo da ova kriza dolazi nakon već pretrpljenog gubitka od 10 miliona KM zbog gašenja Koksare Lukavac", navodi se u saopćenju.

Prema riječima v.d. generalnog direktora Mirze Hadžibegića za opstanak Željeznica FBiH neophodne su hitne reforme u smislu finansijske konsolidacije, modernizacije procesa i infrastrukture, te dugoročno održivog sistema finansiranja kroz usvajanje Zakona o prevozu opasnih materija, namjenskog izdvajanja dijela akciza za Željeznice FBiH, ili drugih zakonskih rješenja.

Do provođenja pomenutih reformi potrebne su hitne mjere kojima bi se omogućio kontinuitet željezničkog prijevoza u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Pozivaju Vijeće ministara BiH i sve institucije vlasti da prilikom donošenja odluka uzmu u obzir uticaj na željeznički sektor i ozbiljne posljedice koje bi nastale prestankom proizvodnje u Željezari Zenica.

Od svog osnivanja Željeznice FBiH, ističu, nisu bile u težem i delikatnijem položaju, i to ne svojom krivicom.

"Zato se Uprava Društva snažno zalaže za iznalaženje sistemskih, provodivih i održivih rješenja za dobrobit svih privrednih subjekata, uz podršku relevantnih institucija vlasti. U tom smislu, spremni smo dati svoj puni doprinos u rješavanju aktuelnih, teških pitanja s uvjerenjem da će Željeznice FBiH i ubuduće biti pouzdan partner svim komitentima", izjavio je direktor Hadžibegić.