Dok države pozivaju građane na stvaranje zaliha žene savjetuju postupnu pripremu

Žene savjetuju postupnu pripremu, planiranje zaliha, usvajanje praktičnih vještina i obiteljski dogovor za nepredviđene situacije.

Države diljem Europe, Azije i Sjedinjenih Američkih Država sve češće pozivaju građane da kod kuće drže zalihe hrane, vode i osnovnih potrepština za slučaj izvanrednih situacija. Iza tih preporuka ne stoji samo priprema za prirodne katastrofe ili ratne sukobe, nego i sve veća zabrinutost zbog ranjivosti globalnih opskrbnih lanaca.

Dok se u Velikoj Britaniji sve više govori o pripremi za izvanredne situacije, žene koje se već godinama bave prikupljanjem kućnih zaliha objašnjavaju zašto takva priprema nije pretjerivanje, nego razuman način zaštite obitelji.

Daily Mail piše da je britanska vlada pozvala građane da budu spremni na mogućnost nacionalne krize. Kućanstvima se preporučuje da osiguraju zalihe hrane i vode za najmanje tri dana te da kod sebe imaju i nešto gotovine. Međutim, nekim obiteljima takvi savjeti nisu novost. Sve je više ljudi koji se unaprijed pripremaju za nepredviđene okolnosti, bilo da je riječ o prirodnim katastrofama, prekidima opskrbe, nestanku električne energije ili čak izbijanju Trećeg svjetskog rata.

Pripremanje zalihe hrane

Zbog sukoba na Bliskom istoku, rata između Rusije i Ukrajine, kibernetičkih napada i sve češćih ekstremnih vremenskih uvjeta, priprema za krizne situacije postaje sve raširenija. Pritom se više ne povezuje isključivo s muškarcima srednje dobi koji nose odjeću s mnoštvom džepova i grade podzemna skloništa. Sve joj se češće priključuju i zaposlene žene, stručnjakinje i majke, osobito nakon pandemije koronavirusa.

Jedna od njih je Ana iz Walesa, supruga i majka jednog djeteta, koja se već godinama priprema za moguće izvanredne situacije. Svoje je napore dodatno pojačala tijekom pandemijskih ograničenja, kada nije mogla pronaći adaptirano mlijeko za svoju novorođenu bebu.

Danas u kuhinjskim ormarićima čuva brašno, zobene pahuljice, leću, grah i različite konzervirane namirnice. Ima dovoljno osnovnih sastojaka da može pripremati obroke najmanje dva mjeseca, a uz hranu drži i zalihe lijekova te sredstava za čišćenje.

Ana pozdravlja preporuke britanskih vlasti, ali smatra da one nisu dovoljne. Prema njezinu mišljenju, kućanstva bi trebala imati zalihe hrane i vode za najmanje sedam dana, a po mogućnosti i za dva tjedna.

"Osigurati dovoljne zalihe hrane kako bi obitelj bila zaštićena u kriznim situacijama nije sebično. Važno je razlikovati promišljeno i postupno stvaranje zaliha od panične kupnje", istaknula je Ana za Daily Mail.

Kada bi se više kućanstava moglo samostalno pobrinuti za osnovne potrebe tijekom krize, veća bi pomoć ostala dostupna onima kojima je najpotrebnija. Priprema bi, dodaje, trebala uključivati i brigu o susjedima i lokalnoj zajednici, a ne samo o vlastitoj obitelji.

Potrebna dobra organizacija za krizne situacije

Prema njezinim riječima, pripremanje za krizne situacije još se često povezuje s bunkerima i apokaliptičnim scenarijima, iako je za većinu ljudi riječ jednostavno o nastojanju da budu manje ovisni o vanjskoj pomoći. "Kućanstva bi trebala preuzeti dio odgovornosti", poručila je.

Dio stanovništva, napominje, i dalje smatra da je stanje u svijetu potpuno bezbrižno i stabilno.

Sličnog je mišljenja i dr. Sarita Robinson, prodekanica na studiju psihologije i humanističkih znanosti Sveučilišta u Lancashireu, koja se također godinama priprema za krizne situacije.

"Priprema za izvanredne okolnosti ne bi trebala povećavati strah i tjeskobu. Naprotiv, ljudima bi trebala pružiti osjećaj sigurnosti jer znaju da se za svoje kućanstvo mogu pobrinuti i bez oslanjanja na druge", objašnjava Robinson i dodaje da je važno jačati otpornost društva, kao što to čine i druge zemlje. Smatra da se za krizu treba pripremiti prije nego što nastupi jer je tijekom same izvanredne situacije često prekasno za poduzimanje osnovnih mjera.

S pripremama za izvanredne situacije počela je 2004. godine, tijekom jednogodišnjeg boravka u Los Angelesu, gdje je bio potres. Ipak, tek je pandemija koronavirusa njezinoj obitelji i prijateljima pokazala da višegodišnja priprema za nepredviđene okolnosti nije pretjerivanje. Robinson danas ima 50 godina, živi u Prestonu sa suprugom, umirovljenim računalnim programerom, i majka je dvoje djece.

"Nakon pandemije mnogo je više ljudi počelo ozbiljno shvaćati pripremu za krizne situacije. Čini se da je svijet danas nepredvidljiviji nego prije i sve je više onih koji shvaćaju koliko se toga može promijeniti u kratkom vremenu", kaže Robinson.

Primjećuje i da prijatelji i članovi obitelji sve češće razmišljaju o tome kako se pripremiti. Neki su je čak zamolili da im za Božić pokloni torbe s osnovnim potrepštinama koje se mogu brzo uzeti i ponijeti u slučaju evakuacije ili druge hitne situacije.

Robinson je prošla i različite oblike obuke. Uz prvu pomoć, stekla je znanja i vještine za preživljavanje u divljini, gašenje požara te evakuaciju iz helikoptera koji je završio pod vodom. Priznaje da su njezini kuhinjski ormarići nešto puniji nego kod većine ljudi. Veći dio konzervirane hrane i suhih namirnica drži u plastičnim kutijama ispod stubišta, a kod kuće ima zalihe koje bi mogle potrajati oko tri mjeseca.

Što se nalazi u kućnim zalihama?

Ana u svom domu održava dobro opskrbljenu smočnicu s namirnicama koje se svakodnevno koriste, uključujući konzerviranu hranu, suhe sastojke, grah, mahunarke i gotove obroke koji se mogu konzumirati bez dugotrajne pripreme.

Uz osnovne zalihe ima i srednjoročnu zalihu dodatnih namirnica i kućanskih potrepština te dugoročne zalihe proizvoda koji mogu ostati upotrebljivi dulje vrijeme. Dio hrane sama uzgaja i konzervira, čime dodatno povećava samostalnost svojeg kućanstva.

Budući da podržava i rad banaka hrane, Ana ističe: "Priprema za krizne situacije ne bi smjela biti privilegija dostupna samo ljudima koji imaju dovoljno novca."

U svim svojim vozilima drži male pakete osnovnih potrepština. U njima se nalaze voda, prijenosni punjači, topla odjeća, vodonepropusna oprema, grickalice, mali prijenosni kuhalo i filter za vodu. "Za pripremu nije nužno imati posebnu prostoriju za skladištenje. Dovoljno je dobro iskoristiti postojeći prostor, poput kuhinjskih ormarića, polica u smočnici i drugih prikladnih mjesta. Jednako je važno da zalihe budu uredno organizirane, pravilno pohranjene i redovito obnavljane", napominje.

Ana daje prednost sustavu u kojem se namirnice svakodnevno koriste i nadopunjuju, umjesto da godinama stoje zaboravljene na policama.

"Priprema za krizne situacije ne bi smjela biti privilegija rezervirana za one koji imaju višak novca. Neke od najkorisnijih stvari koje možemo učiniti ne koštaju ništa. Učenje praktičnih vještina, izrada obiteljskog plana za hitne situacije i razmjena kontakata sa susjedima mogu napraviti veliku razliku", ističe Ana.

Priprema kućnog skladišta

Ana savjetuje da se počne s onim što se već nalazi u kućanstvu te da se zalihe postupno povećavaju. Za to nije potrebna skupa oprema za preživljavanje. Najrazumnije je čuvati hranu koja se inače jede, primjerice gotove obroke, konzerviranu ribu, grah, zobene krekere, obične krekere, orašaste plodove i mlijeko dugog roka trajanja. Važno je osigurati dovoljno namirnica za pripremu cjelovitih obroka, a ne samo prikupiti velik broj konzervi.

Uz hranu i vodu, Ana preporučuje da kućne zalihe uključuju i ručni otvarač za konzerve, svjetiljke, baterije, prijenosni punjač, radio, potrebne lijekove, pribor za prvu pomoć, toaletni papir, sapun, čvrste vreće za otpad, deke i nešto gotovine.

Najvažnijim ipak smatra planiranje. Svako bi kućanstvo trebalo unaprijed razmisliti o tome kako bi nahranilo sve članove obitelji, održalo toplinu i osiguralo osnovnu higijenu kada bi opskrba električnom energijom i vodom iznenada prestala.

Priprema nije samo za kraj svijeta

Ana ističe da su ljudi koji se pripremaju za krizne situacije uglavnom sasvim obični građani. Među njima su žene, roditelji, obitelji, vrtlari, kuhari, nastavnici i uredski zaposlenici – ljudi koji jednostavno žele veću stabilnost i sigurnost. Zbog toga odbacuje stereotip o muškarcima srednje dobi koji gomilaju konzerve u bunkerima i pripremaju se za apokalipsu ili invaziju zombija.

"Ne pripremam se za smak svijeta. Većina situacija na koje računam mnogo je uobičajenija: financijski pritisci, nagli rast cijena, poremećaji u opskrbi, oluje, nestanci struje ili razdoblja u kojima život postane financijski teži", objašnjava.

Dobro opskrbljena smočnica, poznavanje pripreme obroka od osnovnih sastojaka, uzgoj dijela vlastite hrane i razumijevanje njezina podrijetla mogu povećati sigurnost i otpornost u svakodnevnom životu. To je, smatra Ana, prava bit pripreme za krizne situacije.

S tim se slaže i Robinson koja preporučuje da se počne kupnjom dodatnih količina hrane koja se ionako redovito konzumira. Umjesto kupnje jednog manjeg pakiranja riže, primjerice, može se kupiti nekoliko kilograma. Takav pristup dugoročno može biti i jeftiniji. Za stvaranje zaliha nije potrebno kupovati posebnu hranu ili skupe proizvode za preživljavanje. Dovoljno je svaki tjedan nabaviti nešto više uobičajenih namirnica.

Robinson kod kuće, uz hranu, čuva lijekove koji se mogu nabaviti bez recepta, tablete za pročišćavanje vode, radio na ručno navijanje, baterijski paket i prijenosne punjače za mobilne telefone.

"Važno je imati i nešto što će nas razveseliti, kao i dobru zalihu vrećica čaja, šećera i mlijeka dugog roka trajanja. Većina se kriznih situacija lakše prebrodi ako su dostupni topli, slatki čaj i keksi", dodaje.

net.hr

SDA razmatra dva kandidata za premijera FBiH, oba su iz Zeničko-dobojskog kantona?

Ono što je izvjesno, ističe Faktorov izvor, jest da će premijer Federacije BiH biti iz Zeničko-dobojskog kantona.

Nezir Pivić i Suad Huskić, prema nezvaničnim informacijama, u fokusu su razgovora o izboru novog premijera Federacije Bosne i Hercegovine.

Prema informacijama izvora Faktora, odluka još nije konačna, ali je izvjesno da bi na čelu Vlade FBiH trebao biti kadar iz Zeničko-dobojskog kantona.

SDA, kako se može čuti u toj stranci, računa na koaliciju sa SBiH-om i DF-om, dok mogućnost saradnje sa SDP-om BiH odbacuje.

Nezir Pivić aktuelni je premijer Zeničko-dobojskog kantona, a Suad Huskić je trenutno na poziciji nalečnika Općine Tešanj

Ono što je važno i što izvor Faktora ističe, Nezir Pivić navodno nije bio zainteresiran za premijersku poziciju na nivou FBiH, ali joj se “ne protivi više”.

– Uglavnom, premijer će biti iz Zeničko-dobojskog kantona – rekao je izvor Faktora.

Također, sagovornik ističe da SDA neće propustiti ni resor unutrašnjih poslova, tako da će ministar MUP-a biti iz SDA.

Ono što je, također, izvjesno jest da će SDA i na nivou Federacije BiH koalirati sa Strankom za BiH i Demokratskom frontom.

– Još je sve neizvjesno – kaže izvor Faktora i dodaje da “SDA neće ići u koaliciju sa SDP-om”.

Kada je u pitanju državni nivo, odnosno Vijeće ministara BiH, SDA je, kako ističe, spremna da poziciju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, kao i poziciju ministra odbrane, prepusti koalicionim partnerima.

Ime Semira Efendića spominjalo se i ranije kao mogući izbor za čelnu poziciju u Vijeću ministara, ali za takvo što još nema zvaničnih informacija.

Dizel u FBiH danas od 3,52 KM, a benzin od 3,13 KM: Razlika i do 43 feninga po litru na pumpama

Na benzinskim pumpama u Federaciji BiH dizel danas u prosjeku košta 3,73 KM po litru, a benzin Super 95 3,42 KM. Najjeftiniji dizel je u Konjicu, a benzin u Kaknju.

Najniža cijena dizela danas je 3,52 KM po litru, a zabilježena je u Konjicu. Super 95 najjeftiniji je u Kaknju, po 3,13 KM. Super 98 se najjeftinije može kupiti u Bihaću, po 3,35 KM, a autoplin u Konjicu, po 1,15 KM.

Poslije Konjica najjeftiniji dizel je u Jajcu (3,54 KM), Živinicama (3,56 KM) te Bosanskoj Krupi i Orašju (3,57 KM).

U Kantonu Sarajevo najjeftiniji dizel je u Hadžićima, po 3,58 KM. U Sarajevu najniža cijena iznosi 3,63 KM. U Centru je najjeftiniji dizel 3,72 KM, a u Novom Sarajevu 3,76 KM.

Najskuplji dizel danas je u Livnu, gdje na jednoj pumpi košta 3,95 KM po litru. Najviše cijene benzina Super 95 (3,71 KM), Super 98 (3,88 KM) i autoplina (1,81 KM) zabilježene su na Ilidži.

Razlika između najjeftinijeg i najskupljeg dizela je 43 feninga po litru. Na rezervoaru od 50 litara to je 21,50 KM.

Prosječna cijena dizela je u odnosu na jučer viša za jedan fening. Super 95 i autoplin su u posljednjih nekoliko dana također poskupjeli po fening.

Dizel je danas skuplji za 34 feninga, odnosno 10,1 posto, nego 7. augusta. Najviši prosjek u posljednja dva mjeseca zabilježen je 29. septembra, kada je iznosio 3,79 KM. Nakon toga cijene su blago pale.

Na svjetskom tržištu nafta je u međuvremenu poskupjela. Barel Brenta prešao je 110 dolara, što je najviša cijena u posljednjih pet mjeseci.

Klix.ba 

Šemsudin Mehmedović nakon 20 godina ostaje bez državnog Parlamenta‼️

Pokupio svoje stvari i otišao: Sa skoro 35.000 glasova pao na 3.000 

#semsudinmehmedovic

Šemsudin Mehmedović, predsjednik stranke Naprijed i jedan od dugogodišnjih državnih parlamentaraca, prema dosadašnjim rezultatima Općih izbora 2026. godine neće nastaviti zastupnički mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, piše Crna-Hronika.

Mehmedović je u državnom Parlamentu proveo gotovo dvije decenije. Prvi put je izabran 2006. godine, a mandate je potom osvajao i na izborima 2010, 2014, 2018. i 2022. godine.

Na izborima 2022. godine, dok je još bio kandidat SDA, u izbornoj jedinici 4A osvojio je čak 34.861 preferencijalni glas, odnosno 41,12 posto glasova unutar liste SDA.

Četiri godine kasnije situacija je potpuno drugačija. Mehmedović je na izbore 2026. izašao kao kandidat koalicije NES BiH, PDA, Naprijed! – Za evropsku BiH zajedno, a prema posljednjim dostupnim preliminarnim rezultatima osvojio je oko 3.288 glasova. To je približno 31.500 glasova manje nego prije četiri godine.

Iako je uvjerljivo prvi po broju preferencijalnih glasova na listi svoje koalicije u izbornoj jedinici 4A, rezultat koalicije nije mu donio novi mandat u državnom Parlamentu.

Mehmedović je bio jedan od dugogodišnjih članova SDA, ali je iz ove stranke istupio sredinom decembra 2023. godine, nakon unutarstranačkih neslaganja i neuspjele kandidature za predsjednika SDA.

Već nekoliko sedmica kasnije krenuo je u vlastiti politički projekt. 3. januara 2024. godine u Tešnju održana je osnivačka skupština stranke Naprijed, čiji je osnivač Mehmedović.

Tako će, ukoliko konačni rezultati potvrde trenutni raspored mandata, izbori 2026. označiti kraj njegovog kontinuiteta u Predstavničkom domu PSBiH koji traje još od 2006. godine.

Šemsudin Mehmedović je imao ukupna mjesečna primanja od 7.744 KM kao zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH

Zašto sistemski karakter Željezare Zenica nije dokazan i šta bi to moglo značiti za grad⁉️

(Patria) - Saga zvana 'Nova Željezara Zenica' još je u fokusu javnosti. Općinski sud u Zenici odbio je prijedlog Vlade Federacije Bosne i Hercegovine za otvaranje postupka vanredne uprave nad privrednim društvom Nova Željezara Zenica d.o.o., a sada se čeka konačna odluka Suda nakon upućene žalbe na ovo rješenje.

U nastavku donosimo analizu situacije uz napomenu da na prvi pogled, pitanje Željezare Zenica može izgledati kao još jedan slučaj industrijske krize, sudbina jednog privrednog društva, njegovih radnika, vlasnika i povjerilaca. Međutim, iza zidova nekadašnjeg industrijskog giganta krije se mnogo složeniji problem.

Kako je moguće da nije dokazan sistemski karakter Željezare Zenica?

Problem nije u tome što Željezara nije važna. Problem je što njena važnost nije pretvorena u jedinstven, kvantificiran i provjerljiv dokaz o tome šta bi se dogodilo gradu, njegovim stanovnicima i institucijama ukoliko industrijsko-komunalni sistem prestane funkcionirati.

Na prvi pogled zvuči gotovo nevjerovatno da sistemski karakter Željezare Zenica nije dokazan. Riječ je o industrijskom kompleksu oko kojeg se više od jednog stoljeća razvijao cijeli grad, njegov saobraćaj, energetika, tržište rada i komunalna infrastruktura.

Ipak, postoji velika razlika između nečega što je građanima Zenice očigledno i onoga što je potrebno dokazati u formalnom postupku.

Nije dovoljno utvrditi da je Željezara velika, da zapošljava mnogo ljudi ili da posluje sa brojnim dobavljačima. Za primjenu posebnog režima vanredne uprave potrebno je pokazati postojanje sistemskih posljedica, javnog interesa, nužnosti i proporcionalnosti predložene intervencije.

Potrebno je, dakle, dokazati konkretan lanac događaja šta tačno prestaje funkcionirati, koliko ljudi i institucija to pogađa, u kojem roku, koliko košta i zašto se isti problem ne može riješiti nekom drugom, blažom i pravovremeno raspoloživom mjerom.

U javnoj raspravi uglavnom su se pojavljivali pojedinačni podaci, broj zaposlenih, udio Željezare u metalnom sektoru, potrošnja plina, efekti na Željeznice, elektroenergetski sektor i lokalne javne prihode. Međutim, sistemski problem se ne dokazuje prostim zbrajanjem upozorenja različitih institucija. Potrebno je povezati ih u jednu stručnu i metodološki provjerljivu cjelinu.

Primjer Toplane Zenica pokazuje da se to moglo uraditi.

Toplana nije samo još jedno preduzeće povezano sa Željezarom

Toplana Zenica nije projektovana kao klasična gradska kotlovnica. Ona je dio zajedničkog industrijsko-komunalnog energetskog sistema.

Njeno poslovanje zasnivalo se na industrijskim plinovima iz proizvodnje čelika, proizvodnji energije, tehnološke pare i drugih energetskih proizvoda za industrijskog kupca te paralelnoj proizvodnji toplotne energije za grijanje grada.

Industrijski kupci stvarali su više od 80 posto prihoda Toplane, dok je JP Grijanje učestvovalo sa nešto više od 15 posto. To znači da komunalno grijanje nije bilo samostalni ekonomski model, nego jedan dio šireg industrijsko-energetskog aranžmana.Kada prestane integralna proizvodnja čelika, Toplana ne gubi samo jednog kupca. Ona istovremeno gubi dominantan dio prihoda, industrijske plinove i dio poslovne osnove na kojoj su projektovani kapaciteti postrojenja.

Posljedice se zatim prenose dalje:

Željezara prestaje isporučivati industrijske plinove i kupovati energiju. Toplana se mora znatno više osloniti na prirodni plin. Troškovi proizvodnje toplote naglo rastu. Taj rast neko mora platiti: krajnji korisnici, Grad, viši nivoi vlasti ili sama Toplana kroz gubitak i daljnje zaduživanje.

To je suština sistemskog prenosa. Problem nastao u jednom industrijskom društvu prelazi na komunalnu uslugu, javne budžete, domaćinstva, škole, zdravstvene ustanove i privredne subjekte koji sa Željezarom nemaju nikakav neposredan poslovni odnos.

Od 40 do najmanje preko 150 KM po megavatsatu

Posljedice scenarija u kojem nema industrijskih plinova i industrijskog kupca, a postrojenje nastavlja proizvoditi toplotu samo za gradsko grijanje, dominantno koristeći prirodni plin, znači da za godišnju isporuku toplotne energije gradu ukupni troškovi rastu sa 7 na preko 25 miliona KM. Cijena za krajnje korisnike bi se trebala utrostručiti ili učetverostručiti. Bila bi nekoliko puta više od cijene u Sarajevu.

Zbog toga nije realno očekivati da se cijeli rast jednostavno prenese na račune građana ili poslovnih subjekta i institucija.

Za veliki broj domaćinstava višestruko povećanje cijene grijanja ne bi predstavljalo običnu korekciju kućnog budžeta. Ono bi značilo rast energetskog siromaštva, povećanje neplaćenih računa i izbor između grijanja i drugih osnovnih troškova života.

Zenica bi se našla pred tri podjednako teške mogućnosti: enormnim rastom cijena, višemilionskom subvencijom ili ugrožavanjem kontinuiteta grijanja.

Subvencija od preko 20 miliona KM godišnje

U odnosu na troškove od preko 27 miliona KM, nedostajalo bi oko 18 miliona KM godišnje. Ovi iznosi ne obuhvataju puni trošak duga, finansijske rashode, velike remonte, nova ulaganja niti troškove distributivne mreže.Budžetska rezerva Grada Zenica za 2026. Godinu planirana na svega 350.000 KM.Subvencija od 20 miliona KM predstavljala bi više od dvadest posto kompletnog gradskog budžeta i bila bi približno 44 puta veća od budžetske rezerve.

Grad teoretski može izvršiti rebalans, zaustaviti određene projekte, zadužiti se ili zatražiti pomoć Kantona i Federacije. Ali to više nije redovno finansiranje komunalne djelatnosti. To je fiskalna vanredna situacija.

Takav iznos ne može se pronaći manjim preraspodjelama. Morao bi se uzeti od drugih potreba: cesta, socijalnih programa, javnog prijevoza, sporta, kulture, obrazovanja, komunalne infrastrukture i kapitalnih projekata.

Upravo tu se vidi sistemski karakter problema. Trošak ne ostaje u bilansu Toplane. On se prenosi na cjelokupni gradski budžet i mijenja prioritete lokalne zajednice.

Grad tek traži alternativu — nije je već pronašao

Često se kao odgovor navodi da Grad Zenica priprema studiju alternativnih rješenja za grijanje.

To je tačno. Ali projektni zadatak za tu studiju ne sadrži izabranu tehnologiju, osigurano finansiranje, pripremljen projekat niti operativan zamjenski izvor toplote.

Budući izrađivač tek treba analizirati rekonstrukciju postojeće Toplane, novo gasno postrojenje, distribuirane kotlovnice, kogeneraciju, toplotne pumpe, biomasu, otpadnu toplotu, skladištenje energije i različite hibridne sisteme.

Rok za izradu same studije iznosi devet mjeseci od potpisivanja ugovora. Prije toga treba provesti izbor izrađivača. Nakon studije slijede razmatranje i usvajanje rezultata, javna rasprava, izbor tehnologije, osiguravanje finansiranja, projektovanje, dozvole, javna nabavka, izgradnja i puštanje sistema u rad.

Projektni zadatak posebno prepoznaje potrebu hitnih mjera za sezone 2026/27. i 2027/28, dok se primarne kratkoročne investicije planiraju u periodu od jedne do pet godina.

Dakle, Grad priprema studiju upravo zato što nema spremnu alternativu.

Dugoročna mogućnost izgradnje novog sistema ne rješava pitanje kako grijati grad naredne zime.

Više od 14.700 djece i učenika

Posljedice eventualnog poremećaja grijanja ne bi se završile na računima domaćinstava.

U školskoj 2025/26. godini u predškolskim ustanovama na području Grada Zenica boravi 1.374 djece. Osnovne škole pohađa 9.290 učenika, dok srednje škole imaju 4.075 učenika.

Ukupno je riječ o 14.739 djece i učenika.

Ne treba tvrditi da su svi vrtići i škole priključeni na sistem daljinskog grijanja. Za takav zaključak bila bi potrebna evidencija svakog objekta. Ali je nesporno da značajan dio obrazovnih ustanova djeluje u urbanom području obuhvaćenom mrežom.

Neodgovarajuće grijanje u vrtićima može značiti skraćivanje boravka, privremeno zatvaranje objekata i potrebu da roditelji ostaju kod kuće sa djecom. Time se posljedica odmah prenosi na radna mjesta roditelja, poslodavce i javne službe.

U školama bi se mogla skraćivati ili obustavljati nastava, premještati učenici, mijenjati školski kalendar i hitno nabavljati zamjenski izvori grijanja.

Sistemska posljedica ne nastaje tek kada se zatvore sve škole u gradu. Dovoljno je da veći broj ustanova istovremeno ne može normalno obavljati svoju javnu funkciju.

Zdravstveni sistem nije samo Kantonalna bolnica

Kantonalna bolnica Zenica nije korisnik daljinskog grijanja. Ali zdravstveni sistem grada ne čini samo bolnica.

U Zenici djeluju Dom zdravlja, Institut za zdravlje i sigurnost hrane, Zavod za medicinu rada i sportsku medicinu, Zavod za bolesti ovisnosti i JU Apoteka „Zdravlje“, pored Kantonalne bolnice.

Samo Dom zdravlja ima mrežu od 28 ambulanti porodične medicine i apoteku, odnosno 29 objekata obuhvaćenih njegovim sistemom tehničke zaštite.

Nisu svi ti objekti nužno priključeni na gradsko grijanje. Međutim, prekid grijanja ili električne energije može ugroziti rad urbanih ambulanti, hitnih i dijagnostičkih službi, laboratorija i drugih objekata.

Zdravstvene ustanove mogu imati rezervne agregate za rasvjetu i kritičnu medicinsku opremu. To ne znači da agregati mogu električno zagrijavati cijele objekte tokom dugotrajnog zimskog poremećaja.

Hiljade poslovnih subjekata

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, na području Grada Zenica krajem 2024. bilo je registrovano 1.974 pravnih lica i 2.168 fizičkih lica sa njihovim izdvojenim dijelovima.

To je ukupno 4.142 pravna i fizička poslovna subjekta. Kada se uključi i 1.460 dijelova pravnih lica, broj registrovanih poslovnih jedinica raste na 5.602.

Nisu svi korisnici centralnog grijanja. Ali eventualni poremećaj grijanja i električne energije mogao bi pogoditi trgovine, kancelarije, banke, ugostiteljske objekte, obrte, uslužne djelatnosti i proizvodne pogone širom grada.

Rast troškova, skraćivanje radnog vremena, kvarenje robe, nemogućnost korištenja opreme i gubitak radnih dana predstavljali bi novi krug ekonomskih posljedica.

Tako problem jednog industrijskog društva preko zajedničke infrastrukture dolazi do hiljada subjekata koji sa Željezarom nikada nisu imali ugovorni odnos.

Grijalice mogu proizvesti drugu energetsku krizu

U slučaju slabog ili prekinutog daljinskog grijanja, najbrže dostupno rješenje za građane bile bi električne grijalice.

To je logična odluka pojedinca. Problem nastaje kada hiljade korisnika istovremeno donesu istu odluku.

Sistem daljinskog grijanja ima više od 12.000 korisnika. Jedna standardna električna grijalica ima snagu oko dva kilovata.

Ukoliko bi samo polovina korisnika uključila jednu grijalicu, dodatno opterećenje iznosilo bi približno 12 MW.

Jedna grijalica kod svih korisnika značila bi oko 24 MW. Dvije grijalice kod 60 posto korisnika proizvele bi oko 28,8 MW dodatne snage, a dvije kod svih korisnika čak 48 MW.

To nisu nužno prognoze stvarnog ponašanja. Riječ je o stres-scenarijima koji pokazuju red veličine mogućeg opterećenja.

Pri tome poslovni i javni objekti ne bi koristili jednu ili dvije grijalice, nego desetine uređaja. Zbog toga broj korisničkih mjesta može čak potcijeniti stvarnu potrebu za električnom snagom.

Plan razvoja elektrodistributivnog sistema Elektroprivrede BiH za centralnu regiju Elektrodistribucije Zenica polazi od stagnacije potrošnje i vršnog opterećenja, a ne od iznenadnog povećanja od nekoliko desetina megavata.

Isti plan navodi da je TS Zenica 3 najvažnija transformatorska stanica u gradu, da je njena oprema dotrajala i u lošem stanju te da je potrebna rekonstrukcija. Planirana je i nabavka transformatora snage 40 MVA.

To ne dokazuje da bi mreža sigurno kolabirala. Niti znači da cijeli dodatni teret prolazi kroz jednu transformatorsku stanicu.

Ali pokazuje da se ne može olako pretpostaviti da gradska distributivna mreža raspolaže slobodnom rezervom od 24, 30 ili 48 MW.

Od hladnih stanova do nestanaka struje

Problemi bi vjerovatno prvo počeli unutar stanova i zgrada.

Dvije grijalice od po dva kilovata povlače približno 17,4 ampera. Ako se priključe na isti strujni krug sa osiguračem od 16 ampera, uz bojler, štednjak ili drugi uređaj, može doći do iskakanja osigurača, pregrijavanja instalacija i povećanog rizika od požara.

Sljedeći nivo predstavljaju zajedničke instalacije zgrada, lokalni vodovi i distributivni transformatori.

Mogući su padovi napona, aktiviranje zaštite i ispadi pojedinih zgrada, ulica ili naselja. U slučaju šireg preopterećenja operator može biti prisiljen postepeno isključivati dijelove mreže da bi zaštitio ostatak sistema.

Poseban problem nastaje nakon ponovnog uključivanja. Ohlađene prostorije uzrokuju da se veliki broj grijalica, bojlera, pumpi i drugih uređaja uključi gotovo istovremeno. To može dovesti do novog preopterećenja i ponovnog ispada.

Tada grad više nema samo problem sa daljinskim grijanjem. Može doći do istovremenog gubitka grijanja i električne energije.

A nestanak električne energije pogađa i građane koji se griju na plin, pelet ili drva, jer moderni kotlovi koriste električne pumpe i regulaciju. Pogađa trgovine, telekomunikacije, semafore, vodovodne sisteme, škole, zdravstvene ustanove, javnu upravu i pravosuđe.

To je upravo ono što sistemski rizik razlikuje od običnog poslovnog gubitka: poremećaj prelazi iz jednog sektora u drugi i zahvata subjekte koji nisu bili dio početnog problema.

Sistemski značaj ne znači da je Željezara nezamjenjiva zauvijek

Pogrešno je tvrditi da se Zenica nikada ne može grijati bez Željezare.

Može. Moguće je izgraditi novi gasni izvor, sistem toplotnih pumpi, hibridno postrojenje ili neku drugu kombinaciju tehnologija.

Ali za to su potrebni vrijeme, projekti, dozvole i novac.

Sistemski značaj ne proizlazi iz vječne nezamjenjivosti jednog preduzeća. On proizlazi iz činjenice da se njegova sadašnja funkcija ne može dovoljno brzo zamijeniti bez velikog prekida, troška i rizika.

U slučaju Zenice postoje svi elementi takvog problema:

zajednički uzrok koji pogađa grijanje grada;

prenos posljedica na hiljade stanovnika i poslovnih subjekata;

višestruko povećanje potrebne cijene;

subvencija koju lokalni budžet ne može osigurati bez radikalnog rebalansa;

nepostojanje neposredno raspoložive zamjene;

ugrožavanje obrazovanja, zdravstva i drugih javnih funkcija;

mogućnost prenošenja krize na elektrodistributivni sistem.

Kako je onda moguće da sistemski karakter nije dokazan?

Moguće je zato što očiglednost nije isto što i dokaz.

Bilo je potrebno pripremiti jedinstvenu stručnu analizu koja bi povezala tehnologiju Željezare, poslovanje Toplane, cijenu plina, tarife grijanja, gradski budžet, broj korisnika, javne ustanove, privredne subjekte i opterećenje električne mreže.

Takva analiza morala je jasno prikazati scenarije: šta se događa u redovnom stečaju, šta u vanrednoj upravi, ko finansira prijelazni period i koje bi konkretne mjere u prvim mjesecima spriječile prekid kritičnih funkcija.

Sistemski karakter u ovom slučaju proizlazi iz pet činjenica.

Prvo, postoji zajednički uzrok: prestanak industrijskog modela istovremeno pogađa Toplanu, grijanje i povezanu infrastrukturu.

Drugo, posljedice se mrežno prenose na korisnike koji nemaju nikakvu poslovnu vezu sa Željezarom.

Treće, ne postoji neposredno raspoloživa zamjena. Novi sistem tek treba proučiti, finansirati i izgraditi.

Četvrto, trošak nije moguće apsorbirati redovnom tarifom ili lokalnim budžetom bez ogromnog socijalnog ili fiskalnog udara.

Peto, pogođene su kritične javne funkcije: stanovanje, obrazovanje, zdravstvo, privreda, javna uprava, a potencijalno i električni sistem.

To više nije zbir pojedinačnih gubitaka. To je istovremeni komunalni, fiskalni, socijalni, obrazovni, zdravstveni i privredni poremećaj.

 Primjer Toplane pokazuje da sistemski karakter nije apstraktna politička tvrdnja. On se može izraziti brojevima:

rast proizvodne cijene sa približno oko na najmanje 150 KM/MWh;

godišnji finansijski jaz od najmanje 20 miliona KM;

više od 12.000 korisnika grijanja;+

14.739 djece i učenika u gradskom obrazovnom sistemu;

hiljade poslovnih subjekata i poslovnih jedinica;

potencijalnih 12 do 48 MW dodatnog električnog opterećenja.

Ovi pokazatelji ne znače da će se najgori scenario sigurno dogoditi.

Ali pokazuju da se rizik ne može svesti na pitanje sudbine jednog preduzeća ili njegovih vlasnika i povjerilaca.

Kada prestanak jednog industrijskog sistema može višestruko povećati cijenu grijanja, progutati desetinu ili više gradskog budžeta, poremetiti rad škola i ambulanti, ugroziti poslovanje hiljada subjekata i preko električnih grijalica proizvesti novu energetsku krizu, onda se ne govori samo o stečaju Željezare.

Govori se o sposobnosti Zenice da normalno funkcioniše tokom zime.

 

Vlada FBiH odbacila prijedlog Nove Željezare Zenica: “Zakup bez kontrole nosi prevelik rizik”‼️

Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić danas je izjavio da se prijedlog uprave Nove Željezare Zenica da se pojedini pogoni iznajme Energoinvestu, uz istovremeni zahtjev da se povuče Prijedlog zakona o vanrednoj upravi, ne može posmatrati kao ozbiljan, cjelovit i dugoročno održiv model stabilizacije tog industrijskog sistema jer otvara niz ozbiljnih pravnih, ekonomskih, tehnoloških i operativnih rizika.

– Prije svega, Nova Željezara Zenica se nalazi u prethodnom stečajnom postupku. Sud je još u februaru 2026. godine pokrenuo prethodni postupak i imenovao privremenog stečajnog upravnika, čiji je zadatak da utvrdi postoje li uslovi za otvaranje stečaja. U takvim okolnostima bilo kakvi pregovori o zakupu, ustupanju pogona ili parcijalnom poslovnom aranžmanu ne mogu imati potrebnu sigurnost dok god nad kompanijom postoji realna i formalna prijetnja stečaja – naveo je Lakić.

Dodao je da, drugim riječima, nije moguće ozbiljno pregovarati o proizvodnji, snabdijevanju, zapošljavanju, investicijama i tržišnim ugovorima ako druga strana istovremeno ostaje u režimu predstečajne neizvjesnosti.

– Svaki zakupac, pa i Energoinvest, u takvom modelu bi preuzimao operativni rizik bez kontrole nad ključnim pretpostavkama poslovanja: imovinom, sirovinama, energijom, radnom snagom, infrastrukturom, dozvolama, dobavljačkim lancima i eventualnim stečajnim posljedicama. Zbog toga je posebno problematično da se kao uslov za navodni poslovni aranžman traži povlačenje zakona o vanrednoj upravi. Taj zakon nije prepreka rješenju, nego instrument da se uspostavi pravni okvir, odgovornost, nadzor i stabilnost procesa. Vlada FBiH je Prijedlog zakona utvrdila s ciljem zaštite radnih mjesta, očuvanja domaće industrije i stabilnosti privrednog sistema Federacije BiH. Povlačenje zakona bi značilo vraćanje procesa u zonu neformalnih dogovora, bez jasnih garancija, bez institucionalne kontrole i bez zaštite javnog interesa – smatra Lakić.

Istakao je da s industrijskog i tehnološkog aspekta, Željezara Zenica nije običan pogon koji se može izolovano iznajmiti i pokrenuti kao zasebna radionica već je riječ o složenom proizvodno-energetskom sistemu u kojem su međusobno povezani proizvodni pogoni, energetska infrastruktura, transport, logistika, održavanje, radna snaga, sirovinska baza, ekološke obaveze i tržišni plasman.

Lakić je naveo da i samo ranije javno obrazloženje Vlade FBiH pokazuje da se problem Željezare ne tretira kao pitanje jednog pogona, nego kao pitanje konsolidacije i restrukturiranja industrijskog sistema od šireg značaja.

– Zato proizvodnja ima smisla samo ako postoji mogućnost korištenja svih relevantnih resursa: imovine, infrastrukture, postrojenja, zemljišta, priključaka, energetskih kapaciteta, ugovora, radnika i tržišnih kanala. Parcijalni zakup jednog ili više pogona, bez kontrole nad cjelinom sistema, može proizvesti samo privid aktivnosti, ali ne i stvarnu industrijsku održivost – naglasio je Lakić.

Poručio je da je poseban rizik da se zakup pogona koristi kao prelazni aranžman kojim bi se odgodilo institucionalno rješenje, zadržala kontrola postojećeg vlasnika nad ključnom imovinom, a odgovornost za eventualni neuspjeh prebacila na Energoinvest, Vladu FBiH ili radnike.

Za Lakića to nije prihvatljiv model jer ako postoji iskrena namjera da se proizvodnja obnovi, onda mora postojati spremnost da se proces vodi transparentno, kroz cjelovito restrukturiranje, uz jasnu kontrolu nad imovinom i budućim poslovanjem.

– Energoinvest može imati značajnu ulogu u stabilizaciji i razvoju Željezare, ali ne kao zakupac izolovanog pogona u kompaniji nad kojom visi stečajni rizik. Njegova uloga ima smisla samo u institucionalno uređenom modelu u kojem se zna ko upravlja, ko odgovara, ko snosi rizik, šta je predmet restrukturiranja i kako se štite radnici, povjerioci, javni interes i industrijska funkcija Željezare. Zato se odgovor sam po sebi nameće: Vlada FBiH i Energoinvest ne mogu ulaziti u aranžmane koji bi značili preuzimanje operativnog rizika bez upravljačke kontrole, bez pravne sigurnosti i bez garancije da će se spriječiti stečaj, rasparčavanje imovine ili daljnje slabljenje proizvodnog sistema – istakao je Lakić.

Dodao je da, ako uprava i vlasnici Nove Željezare Zenica zaista žele dogovor, prvi korak ne može biti zahtjev za povlačenje zakona, nego uklanjanje prijetnje stečajem, puna transparentnost poslovanja, otvaranje svih podataka o imovini, obavezama, povezanim licima, ugovorima i stanju postrojenja, te prihvatanje institucionalnog okvira koji omogućava cjelovitu konsolidaciju.

– Vlada FBiH ne može pristati na model u kojem bi se javnom sektoru ponudila samo odgovornost, a privatnom vlasniku ostavila kontrola nad ključnom imovinom i odlukama. To bi bio ekonomski neracionalan, pravno nesiguran i tehnološki neodrživ aranžman. Cilj ne smije biti iznajmljivanje dijelova Željezare. Cilj mora biti očuvanje i ponovno pokretanje funkcionalnog industrijskog sistema, zaštita radnih mjesta, stabilizacija proizvodnje i sprečavanje da strateška industrijska imovina Federacije BiH bude svedena na predmet parcijalnih, kratkoročnih i rizičnih poslovnih kombinacija – zaključio je Lakić, saopćeno je iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, javlja Fena.

U BiH za pet mjeseci uvezeno i spaljeno 20 miliona kg komunalnog otpada‼️

Kako je naveo zastupnik Almedin Aliefendić, sve to završilo je i spaljeno u cementarama u Kaknju i Lukavcu

Almedin Aliefendić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine objavio je službeni odgovor Uprave za indirektno oporezivanje BiH na njegovo zastupničko pitanje u vezi s uvozom komunalnog otpada.

Kako je istaknuo, brojevi su poražavajući.

– U samo prvih pet mjeseci 2026. godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je 20.152.920 kg materijala klasificiranog kao “gradski otpad” (tarifna oznaka 3825 10 00 00), a sve to završava u pećima cementara u Kaknju i Lukavcu.

Nakon usvojene Deklaracije o zaštiti zdravlja stanovnika Federacije BiH i potrebi hitnog preispitivanja i ograničavanju uvoza otpada, koju smo predložili kolega Admir Čavalić i ja, više nema dileme. Postoje odgovorne osobe. Postoje potpisane okolinske dozvole. Postoje ljudi koji su znali, ili morali znati, šta odobravaju – naveo je Aliefendić.

Posebno, kako je naveo, zabrinjava pozicija načelnika Općine Kakanj, koji, kako je istaknuo, nije uložio niti jednu primjedbu na produženje okolinske dozvole.

– Je li to neznanje ili dogovor sa zagađivačem? Zbog toga tražimo od pravosudnih institucija da provedu postupak utvrđivanja odgovornosti i istraže mogućnost zloupotrebe položaja.

Naša akcija se nastavlja. Nećemo dozvoliti da pohlepni vlasnici cementara u očitom dogovoru sa korumpiranim političarima i dalje truju zrak koji dišu naša djeca. Istina je dokumentovana sa službenim brojevima. Pravda za naše sugrađane, naš narod i našu djecu, mi ne popuštamo – poručio je Aliefendić.