Zašto sistemski karakter Željezare Zenica nije dokazan i šta bi to moglo značiti za grad⁉️

(Patria) - Saga zvana 'Nova Željezara Zenica' još je u fokusu javnosti. Općinski sud u Zenici odbio je prijedlog Vlade Federacije Bosne i Hercegovine za otvaranje postupka vanredne uprave nad privrednim društvom Nova Željezara Zenica d.o.o., a sada se čeka konačna odluka Suda nakon upućene žalbe na ovo rješenje.

U nastavku donosimo analizu situacije uz napomenu da na prvi pogled, pitanje Željezare Zenica može izgledati kao još jedan slučaj industrijske krize, sudbina jednog privrednog društva, njegovih radnika, vlasnika i povjerilaca. Međutim, iza zidova nekadašnjeg industrijskog giganta krije se mnogo složeniji problem.

Kako je moguće da nije dokazan sistemski karakter Željezare Zenica?

Problem nije u tome što Željezara nije važna. Problem je što njena važnost nije pretvorena u jedinstven, kvantificiran i provjerljiv dokaz o tome šta bi se dogodilo gradu, njegovim stanovnicima i institucijama ukoliko industrijsko-komunalni sistem prestane funkcionirati.

Na prvi pogled zvuči gotovo nevjerovatno da sistemski karakter Željezare Zenica nije dokazan. Riječ je o industrijskom kompleksu oko kojeg se više od jednog stoljeća razvijao cijeli grad, njegov saobraćaj, energetika, tržište rada i komunalna infrastruktura.

Ipak, postoji velika razlika između nečega što je građanima Zenice očigledno i onoga što je potrebno dokazati u formalnom postupku.

Nije dovoljno utvrditi da je Željezara velika, da zapošljava mnogo ljudi ili da posluje sa brojnim dobavljačima. Za primjenu posebnog režima vanredne uprave potrebno je pokazati postojanje sistemskih posljedica, javnog interesa, nužnosti i proporcionalnosti predložene intervencije.

Potrebno je, dakle, dokazati konkretan lanac događaja šta tačno prestaje funkcionirati, koliko ljudi i institucija to pogađa, u kojem roku, koliko košta i zašto se isti problem ne može riješiti nekom drugom, blažom i pravovremeno raspoloživom mjerom.

U javnoj raspravi uglavnom su se pojavljivali pojedinačni podaci, broj zaposlenih, udio Željezare u metalnom sektoru, potrošnja plina, efekti na Željeznice, elektroenergetski sektor i lokalne javne prihode. Međutim, sistemski problem se ne dokazuje prostim zbrajanjem upozorenja različitih institucija. Potrebno je povezati ih u jednu stručnu i metodološki provjerljivu cjelinu.

Primjer Toplane Zenica pokazuje da se to moglo uraditi.

Toplana nije samo još jedno preduzeće povezano sa Željezarom

Toplana Zenica nije projektovana kao klasična gradska kotlovnica. Ona je dio zajedničkog industrijsko-komunalnog energetskog sistema.

Njeno poslovanje zasnivalo se na industrijskim plinovima iz proizvodnje čelika, proizvodnji energije, tehnološke pare i drugih energetskih proizvoda za industrijskog kupca te paralelnoj proizvodnji toplotne energije za grijanje grada.

Industrijski kupci stvarali su više od 80 posto prihoda Toplane, dok je JP Grijanje učestvovalo sa nešto više od 15 posto. To znači da komunalno grijanje nije bilo samostalni ekonomski model, nego jedan dio šireg industrijsko-energetskog aranžmana.Kada prestane integralna proizvodnja čelika, Toplana ne gubi samo jednog kupca. Ona istovremeno gubi dominantan dio prihoda, industrijske plinove i dio poslovne osnove na kojoj su projektovani kapaciteti postrojenja.

Posljedice se zatim prenose dalje:

Željezara prestaje isporučivati industrijske plinove i kupovati energiju. Toplana se mora znatno više osloniti na prirodni plin. Troškovi proizvodnje toplote naglo rastu. Taj rast neko mora platiti: krajnji korisnici, Grad, viši nivoi vlasti ili sama Toplana kroz gubitak i daljnje zaduživanje.

To je suština sistemskog prenosa. Problem nastao u jednom industrijskom društvu prelazi na komunalnu uslugu, javne budžete, domaćinstva, škole, zdravstvene ustanove i privredne subjekte koji sa Željezarom nemaju nikakav neposredan poslovni odnos.

Od 40 do najmanje preko 150 KM po megavatsatu

Posljedice scenarija u kojem nema industrijskih plinova i industrijskog kupca, a postrojenje nastavlja proizvoditi toplotu samo za gradsko grijanje, dominantno koristeći prirodni plin, znači da za godišnju isporuku toplotne energije gradu ukupni troškovi rastu sa 7 na preko 25 miliona KM. Cijena za krajnje korisnike bi se trebala utrostručiti ili učetverostručiti. Bila bi nekoliko puta više od cijene u Sarajevu.

Zbog toga nije realno očekivati da se cijeli rast jednostavno prenese na račune građana ili poslovnih subjekta i institucija.

Za veliki broj domaćinstava višestruko povećanje cijene grijanja ne bi predstavljalo običnu korekciju kućnog budžeta. Ono bi značilo rast energetskog siromaštva, povećanje neplaćenih računa i izbor između grijanja i drugih osnovnih troškova života.

Zenica bi se našla pred tri podjednako teške mogućnosti: enormnim rastom cijena, višemilionskom subvencijom ili ugrožavanjem kontinuiteta grijanja.

Subvencija od preko 20 miliona KM godišnje

U odnosu na troškove od preko 27 miliona KM, nedostajalo bi oko 18 miliona KM godišnje. Ovi iznosi ne obuhvataju puni trošak duga, finansijske rashode, velike remonte, nova ulaganja niti troškove distributivne mreže.Budžetska rezerva Grada Zenica za 2026. Godinu planirana na svega 350.000 KM.Subvencija od 20 miliona KM predstavljala bi više od dvadest posto kompletnog gradskog budžeta i bila bi približno 44 puta veća od budžetske rezerve.

Grad teoretski može izvršiti rebalans, zaustaviti određene projekte, zadužiti se ili zatražiti pomoć Kantona i Federacije. Ali to više nije redovno finansiranje komunalne djelatnosti. To je fiskalna vanredna situacija.

Takav iznos ne može se pronaći manjim preraspodjelama. Morao bi se uzeti od drugih potreba: cesta, socijalnih programa, javnog prijevoza, sporta, kulture, obrazovanja, komunalne infrastrukture i kapitalnih projekata.

Upravo tu se vidi sistemski karakter problema. Trošak ne ostaje u bilansu Toplane. On se prenosi na cjelokupni gradski budžet i mijenja prioritete lokalne zajednice.

Grad tek traži alternativu — nije je već pronašao

Često se kao odgovor navodi da Grad Zenica priprema studiju alternativnih rješenja za grijanje.

To je tačno. Ali projektni zadatak za tu studiju ne sadrži izabranu tehnologiju, osigurano finansiranje, pripremljen projekat niti operativan zamjenski izvor toplote.

Budući izrađivač tek treba analizirati rekonstrukciju postojeće Toplane, novo gasno postrojenje, distribuirane kotlovnice, kogeneraciju, toplotne pumpe, biomasu, otpadnu toplotu, skladištenje energije i različite hibridne sisteme.

Rok za izradu same studije iznosi devet mjeseci od potpisivanja ugovora. Prije toga treba provesti izbor izrađivača. Nakon studije slijede razmatranje i usvajanje rezultata, javna rasprava, izbor tehnologije, osiguravanje finansiranja, projektovanje, dozvole, javna nabavka, izgradnja i puštanje sistema u rad.

Projektni zadatak posebno prepoznaje potrebu hitnih mjera za sezone 2026/27. i 2027/28, dok se primarne kratkoročne investicije planiraju u periodu od jedne do pet godina.

Dakle, Grad priprema studiju upravo zato što nema spremnu alternativu.

Dugoročna mogućnost izgradnje novog sistema ne rješava pitanje kako grijati grad naredne zime.

Više od 14.700 djece i učenika

Posljedice eventualnog poremećaja grijanja ne bi se završile na računima domaćinstava.

U školskoj 2025/26. godini u predškolskim ustanovama na području Grada Zenica boravi 1.374 djece. Osnovne škole pohađa 9.290 učenika, dok srednje škole imaju 4.075 učenika.

Ukupno je riječ o 14.739 djece i učenika.

Ne treba tvrditi da su svi vrtići i škole priključeni na sistem daljinskog grijanja. Za takav zaključak bila bi potrebna evidencija svakog objekta. Ali je nesporno da značajan dio obrazovnih ustanova djeluje u urbanom području obuhvaćenom mrežom.

Neodgovarajuće grijanje u vrtićima može značiti skraćivanje boravka, privremeno zatvaranje objekata i potrebu da roditelji ostaju kod kuće sa djecom. Time se posljedica odmah prenosi na radna mjesta roditelja, poslodavce i javne službe.

U školama bi se mogla skraćivati ili obustavljati nastava, premještati učenici, mijenjati školski kalendar i hitno nabavljati zamjenski izvori grijanja.

Sistemska posljedica ne nastaje tek kada se zatvore sve škole u gradu. Dovoljno je da veći broj ustanova istovremeno ne može normalno obavljati svoju javnu funkciju.

Zdravstveni sistem nije samo Kantonalna bolnica

Kantonalna bolnica Zenica nije korisnik daljinskog grijanja. Ali zdravstveni sistem grada ne čini samo bolnica.

U Zenici djeluju Dom zdravlja, Institut za zdravlje i sigurnost hrane, Zavod za medicinu rada i sportsku medicinu, Zavod za bolesti ovisnosti i JU Apoteka „Zdravlje“, pored Kantonalne bolnice.

Samo Dom zdravlja ima mrežu od 28 ambulanti porodične medicine i apoteku, odnosno 29 objekata obuhvaćenih njegovim sistemom tehničke zaštite.

Nisu svi ti objekti nužno priključeni na gradsko grijanje. Međutim, prekid grijanja ili električne energije može ugroziti rad urbanih ambulanti, hitnih i dijagnostičkih službi, laboratorija i drugih objekata.

Zdravstvene ustanove mogu imati rezervne agregate za rasvjetu i kritičnu medicinsku opremu. To ne znači da agregati mogu električno zagrijavati cijele objekte tokom dugotrajnog zimskog poremećaja.

Hiljade poslovnih subjekata

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, na području Grada Zenica krajem 2024. bilo je registrovano 1.974 pravnih lica i 2.168 fizičkih lica sa njihovim izdvojenim dijelovima.

To je ukupno 4.142 pravna i fizička poslovna subjekta. Kada se uključi i 1.460 dijelova pravnih lica, broj registrovanih poslovnih jedinica raste na 5.602.

Nisu svi korisnici centralnog grijanja. Ali eventualni poremećaj grijanja i električne energije mogao bi pogoditi trgovine, kancelarije, banke, ugostiteljske objekte, obrte, uslužne djelatnosti i proizvodne pogone širom grada.

Rast troškova, skraćivanje radnog vremena, kvarenje robe, nemogućnost korištenja opreme i gubitak radnih dana predstavljali bi novi krug ekonomskih posljedica.

Tako problem jednog industrijskog društva preko zajedničke infrastrukture dolazi do hiljada subjekata koji sa Željezarom nikada nisu imali ugovorni odnos.

Grijalice mogu proizvesti drugu energetsku krizu

U slučaju slabog ili prekinutog daljinskog grijanja, najbrže dostupno rješenje za građane bile bi električne grijalice.

To je logična odluka pojedinca. Problem nastaje kada hiljade korisnika istovremeno donesu istu odluku.

Sistem daljinskog grijanja ima više od 12.000 korisnika. Jedna standardna električna grijalica ima snagu oko dva kilovata.

Ukoliko bi samo polovina korisnika uključila jednu grijalicu, dodatno opterećenje iznosilo bi približno 12 MW.

Jedna grijalica kod svih korisnika značila bi oko 24 MW. Dvije grijalice kod 60 posto korisnika proizvele bi oko 28,8 MW dodatne snage, a dvije kod svih korisnika čak 48 MW.

To nisu nužno prognoze stvarnog ponašanja. Riječ je o stres-scenarijima koji pokazuju red veličine mogućeg opterećenja.

Pri tome poslovni i javni objekti ne bi koristili jednu ili dvije grijalice, nego desetine uređaja. Zbog toga broj korisničkih mjesta može čak potcijeniti stvarnu potrebu za električnom snagom.

Plan razvoja elektrodistributivnog sistema Elektroprivrede BiH za centralnu regiju Elektrodistribucije Zenica polazi od stagnacije potrošnje i vršnog opterećenja, a ne od iznenadnog povećanja od nekoliko desetina megavata.

Isti plan navodi da je TS Zenica 3 najvažnija transformatorska stanica u gradu, da je njena oprema dotrajala i u lošem stanju te da je potrebna rekonstrukcija. Planirana je i nabavka transformatora snage 40 MVA.

To ne dokazuje da bi mreža sigurno kolabirala. Niti znači da cijeli dodatni teret prolazi kroz jednu transformatorsku stanicu.

Ali pokazuje da se ne može olako pretpostaviti da gradska distributivna mreža raspolaže slobodnom rezervom od 24, 30 ili 48 MW.

Od hladnih stanova do nestanaka struje

Problemi bi vjerovatno prvo počeli unutar stanova i zgrada.

Dvije grijalice od po dva kilovata povlače približno 17,4 ampera. Ako se priključe na isti strujni krug sa osiguračem od 16 ampera, uz bojler, štednjak ili drugi uređaj, može doći do iskakanja osigurača, pregrijavanja instalacija i povećanog rizika od požara.

Sljedeći nivo predstavljaju zajedničke instalacije zgrada, lokalni vodovi i distributivni transformatori.

Mogući su padovi napona, aktiviranje zaštite i ispadi pojedinih zgrada, ulica ili naselja. U slučaju šireg preopterećenja operator može biti prisiljen postepeno isključivati dijelove mreže da bi zaštitio ostatak sistema.

Poseban problem nastaje nakon ponovnog uključivanja. Ohlađene prostorije uzrokuju da se veliki broj grijalica, bojlera, pumpi i drugih uređaja uključi gotovo istovremeno. To može dovesti do novog preopterećenja i ponovnog ispada.

Tada grad više nema samo problem sa daljinskim grijanjem. Može doći do istovremenog gubitka grijanja i električne energije.

A nestanak električne energije pogađa i građane koji se griju na plin, pelet ili drva, jer moderni kotlovi koriste električne pumpe i regulaciju. Pogađa trgovine, telekomunikacije, semafore, vodovodne sisteme, škole, zdravstvene ustanove, javnu upravu i pravosuđe.

To je upravo ono što sistemski rizik razlikuje od običnog poslovnog gubitka: poremećaj prelazi iz jednog sektora u drugi i zahvata subjekte koji nisu bili dio početnog problema.

Sistemski značaj ne znači da je Željezara nezamjenjiva zauvijek

Pogrešno je tvrditi da se Zenica nikada ne može grijati bez Željezare.

Može. Moguće je izgraditi novi gasni izvor, sistem toplotnih pumpi, hibridno postrojenje ili neku drugu kombinaciju tehnologija.

Ali za to su potrebni vrijeme, projekti, dozvole i novac.

Sistemski značaj ne proizlazi iz vječne nezamjenjivosti jednog preduzeća. On proizlazi iz činjenice da se njegova sadašnja funkcija ne može dovoljno brzo zamijeniti bez velikog prekida, troška i rizika.

U slučaju Zenice postoje svi elementi takvog problema:

zajednički uzrok koji pogađa grijanje grada;

prenos posljedica na hiljade stanovnika i poslovnih subjekata;

višestruko povećanje potrebne cijene;

subvencija koju lokalni budžet ne može osigurati bez radikalnog rebalansa;

nepostojanje neposredno raspoložive zamjene;

ugrožavanje obrazovanja, zdravstva i drugih javnih funkcija;

mogućnost prenošenja krize na elektrodistributivni sistem.

Kako je onda moguće da sistemski karakter nije dokazan?

Moguće je zato što očiglednost nije isto što i dokaz.

Bilo je potrebno pripremiti jedinstvenu stručnu analizu koja bi povezala tehnologiju Željezare, poslovanje Toplane, cijenu plina, tarife grijanja, gradski budžet, broj korisnika, javne ustanove, privredne subjekte i opterećenje električne mreže.

Takva analiza morala je jasno prikazati scenarije: šta se događa u redovnom stečaju, šta u vanrednoj upravi, ko finansira prijelazni period i koje bi konkretne mjere u prvim mjesecima spriječile prekid kritičnih funkcija.

Sistemski karakter u ovom slučaju proizlazi iz pet činjenica.

Prvo, postoji zajednički uzrok: prestanak industrijskog modela istovremeno pogađa Toplanu, grijanje i povezanu infrastrukturu.

Drugo, posljedice se mrežno prenose na korisnike koji nemaju nikakvu poslovnu vezu sa Željezarom.

Treće, ne postoji neposredno raspoloživa zamjena. Novi sistem tek treba proučiti, finansirati i izgraditi.

Četvrto, trošak nije moguće apsorbirati redovnom tarifom ili lokalnim budžetom bez ogromnog socijalnog ili fiskalnog udara.

Peto, pogođene su kritične javne funkcije: stanovanje, obrazovanje, zdravstvo, privreda, javna uprava, a potencijalno i električni sistem.

To više nije zbir pojedinačnih gubitaka. To je istovremeni komunalni, fiskalni, socijalni, obrazovni, zdravstveni i privredni poremećaj.

 Primjer Toplane pokazuje da sistemski karakter nije apstraktna politička tvrdnja. On se može izraziti brojevima:

rast proizvodne cijene sa približno oko na najmanje 150 KM/MWh;

godišnji finansijski jaz od najmanje 20 miliona KM;

više od 12.000 korisnika grijanja;+

14.739 djece i učenika u gradskom obrazovnom sistemu;

hiljade poslovnih subjekata i poslovnih jedinica;

potencijalnih 12 do 48 MW dodatnog električnog opterećenja.

Ovi pokazatelji ne znače da će se najgori scenario sigurno dogoditi.

Ali pokazuju da se rizik ne može svesti na pitanje sudbine jednog preduzeća ili njegovih vlasnika i povjerilaca.

Kada prestanak jednog industrijskog sistema može višestruko povećati cijenu grijanja, progutati desetinu ili više gradskog budžeta, poremetiti rad škola i ambulanti, ugroziti poslovanje hiljada subjekata i preko električnih grijalica proizvesti novu energetsku krizu, onda se ne govori samo o stečaju Željezare.

Govori se o sposobnosti Zenice da normalno funkcioniše tokom zime.

 

Vlada FBiH odbacila prijedlog Nove Željezare Zenica: “Zakup bez kontrole nosi prevelik rizik”‼️

Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić danas je izjavio da se prijedlog uprave Nove Željezare Zenica da se pojedini pogoni iznajme Energoinvestu, uz istovremeni zahtjev da se povuče Prijedlog zakona o vanrednoj upravi, ne može posmatrati kao ozbiljan, cjelovit i dugoročno održiv model stabilizacije tog industrijskog sistema jer otvara niz ozbiljnih pravnih, ekonomskih, tehnoloških i operativnih rizika.

– Prije svega, Nova Željezara Zenica se nalazi u prethodnom stečajnom postupku. Sud je još u februaru 2026. godine pokrenuo prethodni postupak i imenovao privremenog stečajnog upravnika, čiji je zadatak da utvrdi postoje li uslovi za otvaranje stečaja. U takvim okolnostima bilo kakvi pregovori o zakupu, ustupanju pogona ili parcijalnom poslovnom aranžmanu ne mogu imati potrebnu sigurnost dok god nad kompanijom postoji realna i formalna prijetnja stečaja – naveo je Lakić.

Dodao je da, drugim riječima, nije moguće ozbiljno pregovarati o proizvodnji, snabdijevanju, zapošljavanju, investicijama i tržišnim ugovorima ako druga strana istovremeno ostaje u režimu predstečajne neizvjesnosti.

– Svaki zakupac, pa i Energoinvest, u takvom modelu bi preuzimao operativni rizik bez kontrole nad ključnim pretpostavkama poslovanja: imovinom, sirovinama, energijom, radnom snagom, infrastrukturom, dozvolama, dobavljačkim lancima i eventualnim stečajnim posljedicama. Zbog toga je posebno problematično da se kao uslov za navodni poslovni aranžman traži povlačenje zakona o vanrednoj upravi. Taj zakon nije prepreka rješenju, nego instrument da se uspostavi pravni okvir, odgovornost, nadzor i stabilnost procesa. Vlada FBiH je Prijedlog zakona utvrdila s ciljem zaštite radnih mjesta, očuvanja domaće industrije i stabilnosti privrednog sistema Federacije BiH. Povlačenje zakona bi značilo vraćanje procesa u zonu neformalnih dogovora, bez jasnih garancija, bez institucionalne kontrole i bez zaštite javnog interesa – smatra Lakić.

Istakao je da s industrijskog i tehnološkog aspekta, Željezara Zenica nije običan pogon koji se može izolovano iznajmiti i pokrenuti kao zasebna radionica već je riječ o složenom proizvodno-energetskom sistemu u kojem su međusobno povezani proizvodni pogoni, energetska infrastruktura, transport, logistika, održavanje, radna snaga, sirovinska baza, ekološke obaveze i tržišni plasman.

Lakić je naveo da i samo ranije javno obrazloženje Vlade FBiH pokazuje da se problem Željezare ne tretira kao pitanje jednog pogona, nego kao pitanje konsolidacije i restrukturiranja industrijskog sistema od šireg značaja.

– Zato proizvodnja ima smisla samo ako postoji mogućnost korištenja svih relevantnih resursa: imovine, infrastrukture, postrojenja, zemljišta, priključaka, energetskih kapaciteta, ugovora, radnika i tržišnih kanala. Parcijalni zakup jednog ili više pogona, bez kontrole nad cjelinom sistema, može proizvesti samo privid aktivnosti, ali ne i stvarnu industrijsku održivost – naglasio je Lakić.

Poručio je da je poseban rizik da se zakup pogona koristi kao prelazni aranžman kojim bi se odgodilo institucionalno rješenje, zadržala kontrola postojećeg vlasnika nad ključnom imovinom, a odgovornost za eventualni neuspjeh prebacila na Energoinvest, Vladu FBiH ili radnike.

Za Lakića to nije prihvatljiv model jer ako postoji iskrena namjera da se proizvodnja obnovi, onda mora postojati spremnost da se proces vodi transparentno, kroz cjelovito restrukturiranje, uz jasnu kontrolu nad imovinom i budućim poslovanjem.

– Energoinvest može imati značajnu ulogu u stabilizaciji i razvoju Željezare, ali ne kao zakupac izolovanog pogona u kompaniji nad kojom visi stečajni rizik. Njegova uloga ima smisla samo u institucionalno uređenom modelu u kojem se zna ko upravlja, ko odgovara, ko snosi rizik, šta je predmet restrukturiranja i kako se štite radnici, povjerioci, javni interes i industrijska funkcija Željezare. Zato se odgovor sam po sebi nameće: Vlada FBiH i Energoinvest ne mogu ulaziti u aranžmane koji bi značili preuzimanje operativnog rizika bez upravljačke kontrole, bez pravne sigurnosti i bez garancije da će se spriječiti stečaj, rasparčavanje imovine ili daljnje slabljenje proizvodnog sistema – istakao je Lakić.

Dodao je da, ako uprava i vlasnici Nove Željezare Zenica zaista žele dogovor, prvi korak ne može biti zahtjev za povlačenje zakona, nego uklanjanje prijetnje stečajem, puna transparentnost poslovanja, otvaranje svih podataka o imovini, obavezama, povezanim licima, ugovorima i stanju postrojenja, te prihvatanje institucionalnog okvira koji omogućava cjelovitu konsolidaciju.

– Vlada FBiH ne može pristati na model u kojem bi se javnom sektoru ponudila samo odgovornost, a privatnom vlasniku ostavila kontrola nad ključnom imovinom i odlukama. To bi bio ekonomski neracionalan, pravno nesiguran i tehnološki neodrživ aranžman. Cilj ne smije biti iznajmljivanje dijelova Željezare. Cilj mora biti očuvanje i ponovno pokretanje funkcionalnog industrijskog sistema, zaštita radnih mjesta, stabilizacija proizvodnje i sprečavanje da strateška industrijska imovina Federacije BiH bude svedena na predmet parcijalnih, kratkoročnih i rizičnih poslovnih kombinacija – zaključio je Lakić, saopćeno je iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, javlja Fena.

U BiH za pet mjeseci uvezeno i spaljeno 20 miliona kg komunalnog otpada‼️

Kako je naveo zastupnik Almedin Aliefendić, sve to završilo je i spaljeno u cementarama u Kaknju i Lukavcu

Almedin Aliefendić, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine objavio je službeni odgovor Uprave za indirektno oporezivanje BiH na njegovo zastupničko pitanje u vezi s uvozom komunalnog otpada.

Kako je istaknuo, brojevi su poražavajući.

– U samo prvih pet mjeseci 2026. godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je 20.152.920 kg materijala klasificiranog kao “gradski otpad” (tarifna oznaka 3825 10 00 00), a sve to završava u pećima cementara u Kaknju i Lukavcu.

Nakon usvojene Deklaracije o zaštiti zdravlja stanovnika Federacije BiH i potrebi hitnog preispitivanja i ograničavanju uvoza otpada, koju smo predložili kolega Admir Čavalić i ja, više nema dileme. Postoje odgovorne osobe. Postoje potpisane okolinske dozvole. Postoje ljudi koji su znali, ili morali znati, šta odobravaju – naveo je Aliefendić.

Posebno, kako je naveo, zabrinjava pozicija načelnika Općine Kakanj, koji, kako je istaknuo, nije uložio niti jednu primjedbu na produženje okolinske dozvole.

– Je li to neznanje ili dogovor sa zagađivačem? Zbog toga tražimo od pravosudnih institucija da provedu postupak utvrđivanja odgovornosti i istraže mogućnost zloupotrebe položaja.

Naša akcija se nastavlja. Nećemo dozvoliti da pohlepni vlasnici cementara u očitom dogovoru sa korumpiranim političarima i dalje truju zrak koji dišu naša djeca. Istina je dokumentovana sa službenim brojevima. Pravda za naše sugrađane, naš narod i našu djecu, mi ne popuštamo – poručio je Aliefendić.

Pobjednica Zeničke trke ponovo se oglasila: "Osjećala sam se poniženo i tamo se više neću vraćati"‼️

Nakon javnog saopštenja organizatora, smatram da je red da se i ja posljednji put oglasim na ovu temu, napisala je danas, 30. maja, Amela Trožić, maratonka i trenerica te pobjednica Zeničke trke u ženskoj kategoriji na 10 kilometara.

Podsjetimo, Trožić je u četvrtak, 28. maja, nakon pobjede u ovoj utrci, napisala, između ostalog, sljedeće: 

Pobjeda bi trebalo da ima istu težinu

"Pobjeda bi trebalo da ima istu težinu — bez obzira da li u cilj prva uđe žena ili muškarac. Na 10 km u Zenici Zenička trka osvojila sam 1. mjesto u ženskoj kategoriji i ponosna sam na rezultat iza kojeg stoji rad, disciplina i odricanje. Utrku sam prijavila i platila na vrijeme, kao i svi ostali učesnici. Međutim, pobjednik u muškoj kategoriji nagrađen garmin satom (cca 350-400 eura minimum), dok pobjednica u ženskoj kategoriji nije dobila ravnopravan tretman (nagradu vidite na trećoj slici cca 50-60 eura). Ne pišem ovo zbog vrijednosti poklona. Sat je samo predmet. Na ovu trku nisam došla da bih nešto dobila, ali ako su nagrade već predviđene, onda bi za muškog i ženskog pobjednika morale biti iste. Jer ovdje nije riječ o predmetu, nego o principu i poštovanju. Prije samo nekoliko mjeseci pobijedila na utrci u pustinji u Omanu i tamo, bez obzira na drugačiju kulturu i činjenicu da je riječ o šerijatskoj zemlji, kao žena bila tretirana potpuno jednako kao i muški pobjednik. Zato je poražavajuće da u svojoj zemlji doživim ovako suptilno umanjivanje ženskog rezultata."

Doznali smo i kako ju je organizator nazvao sa izvinjenjem, ali i sugestijom "da bi javno iznošenje nezadovoljstva, bilo na društvenim mrežama ili u viber grupama, moglo značiti zabranu daljeg učešća na trci". 

Potom se oglasio i organizator koji je, između ostalog, saopćio kako je Trožić je dobila jednaku nagradu kao i pobjednici trke na pet kilometara u obje konkurencije, dok je samo pobjednik trke na 10 kilometara iz muške konkurencije dobio vrjedniji poklon. Kazali su i kako nije tačno da su joj sugerirali da ćuti, te je optužili da vrijeđa Zenicu i Zeničku trku. 

Nakon svega, Trožić se, dakle, danas ponovo oglasila i navela:

"Prije svega, moja objava nije bila usmjerena protiv grada Zenice niti njegovih građana. Naprotiv, prema Zenici i ljudima koji tamo žive imam puno poštovanje. Moja kritika odnosila se isključivo na organizatora konkretnog događaja i odluke koje su donesene prilikom nagrađivanja. Također, nisam dovodila u pitanje organizaciju trke, broj učesnika, medalje, majice, dječije utrke, koncerte, sponzore niti bilo koji drugi segment događaja. Sve su to općenite teme koje nemaju nikakve veze sa onim o čemu sam govorila. Ja sam govorila isključivo o činjenicama.

"Iza svog stava čvrsto stojim i danas"

Utrku sam uredno prijavila i platila kotizaciju, kao i svi ostali učesnici. Ovo nije bila humanitarna niti besplatna promotivna aktivnost, nego klasična komercijalna utrka sa budžetom, planom i raspodjelom sredstava. Ako je cilj bio isključivo promocija trčanja, onda je startnina mogla biti besplatna za sve i zajedno bismo trčali bez ikakvih nagrada.

Međutim, kada već postoje nagrade za pobjednike, smatram da pobjednik i pobjednica iste discipline trebaju biti jednako vrednovani. I iza tog stava stojim danas jednako čvrsto kao i prvog dana. Ne osjećam se siromašnijom zbog poklona koji nisam dobila. Moj rezultat ostaje isti bez obzira na sat, parfem ili bilo koji drugi predmet. Ali isto tako smatram da se suština ovog problema ne može sakriti iza floskula, općenitih priča i skretanja teme na stvari koje nikada nisam ni dovodila u pitanje.

Ne osuđujem nikoga ko će i ubuduće trčati ovu utrku. Svako ima pravo da trči gdje želi i da svoj novac troši na događaje koje smatra vrijednim podrške. Ja samo znam da se tamo gdje sam se osjećala poniženo više neću vraćati. Sa svoje strane, ovdje stavljam tačku na ovu priču. Rekla sam ono što sam imala reći, kulturno, argumentovano i bez vrijeđanja bilo koga. A svoj obraz svako od nas nosi sam."

Sabina Ćudić, politički glas bošnjačko-bosanske jugoliberalne klase

Sve je opet djelovalo kao ciklična bosansko-bošnjačka liberalna farsa: neko iz Naše stranke kaže nešto što umanjuje i zamagljuje odgovornosti za rat, agresiju i zločine, javnost okupljena na teritoriji koju je oslobodila i sačuvala Armija Republike Bosne i Hercegovine reagira burno, a onda iz Naše stranke kukaju da su žrtve linča.

Nesretna mostarska vijećnica iz ove stranke, Irma Baralija, podsjetimo, prije nekoliko godina objašnjavala je agresiju i sistemske zločine rečenicama kao što su „jedni drugima smo palili kuće...“. Sada je predsjednica Naše stranke pred međunarodnom političkom publikom u sarajevskoj Vijećnici sve svela na „borbu za moć“ ili „borbu za vlast“.

Svejedno je, dakle, kako prevodimo englesku frazu power struggles – jer ona je samo simptom, očigledna tačka jednog revizionističkog narativa koji nam naši liberali, ali i ljevičari, već decenijama guraju pod nos.

Barem bi u javnosti koja gravitira Sarajevu, koja dominantno okuplja Bošnjake i druge građane predane izgradnji države, sve interpretacije već trebale biti razriješene. Ali Naša stranka cilja na malo, kompaktno, manjinski lojalno glasačko tijelo. Njime dominira jedna još medijski i kulturno potentna sarajevska klasa koja se nikada nije pomirila sa stvarnošću.

Ljudi koji odbijaju vjerovati

To su ljudi koji – kako je rekla Sabina Ćudić – odbijaju vjerovati da se sve desilo onako kako su sudovi i dobronamjerna historiografija utvrdili. „Odbijam vjerovati“ rečenica je koju se može razumjeti kao simptom deluzije, kao iskaz osobe koja je više predana svojim željama nego stvarnosti.

U sudaru utopijske jugonostalgije i liberalnog individualizma, u tom naizgled neodrživom ideološkom miksu, upravo i jesu mogući iskazi i uvjerenja koja jednostavne, dokazane i doživljene pojmove poput agresije, genocida, udruženog zločinačkog poduhvata, etničkog čišćenja i progona na nacionalnoj osnovi žele svesti ili na neke apstraktne borbe za moć ili na provalu nekultivisanog seljakluka u idilične gradove.

I sama Sabina Ćudić shvatila je koliko i zašto je njezina izjava uvrijedila ljude, jer je već u jutarnjem programu na BHRT-u jasno kazala ko se borio za moć – velikosrpska ideologija. Ali to je bilo iznuđeno dodatno objašnjenje, neuvjerljivo dakako.

U međuvremenu nije izostao ni najpodliji lažni argument: da se Sabinu Ćudić tobože linčuje jer je žena.

Bošnjačko-bosanska jugoliberalna klasa

Burne reakcije mnoge jesu iznenadile. Nisu posrijedi samo emocije i uvrijeđenost revizionizmom u srcu Sarajeva. Izjava Sabine Ćudić dolazi u jasnom, višedecenijskom kontekstu raznih pokušaja da se Opsadi Sarajeva, agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima izbije činjenični i jasan politički sloj. Da se sve uokviri kao paritetni sukob tri nacionalizma, koji su i danas tobože jednako opasni i kojih će nas osloboditi Sabina Ćudić, uz pomoć dobronamjerne međunarodne zajednice, liberalnih i lijevih glasova iz Zagreba i Beograda i omladine kojoj je dosta podjela.

No, Sabina Ćudić nije nezadovoljna. Mobilizirala je svoje malo, ali lojalno glasačko tijelo. Ono će njoj lično vjerovatno omogućiti još jedan ugodan i unosan državni mandat, a stranci obezbijediti četiri lagodne opozicione godine nakon katastrofalnih mandata u sarajevskoj, federalnoj i državnoj vlasti.

Jer ta mala, kompaktna jugoliberalna bošnjačko-bosanska klasa odbija vjerovati bilo kome drugom. I neka je tako. U zdravoj demokratiji, izrasloj na naslijeđu Armije RBiH i pomiriteljske, široke politike Alije Izetbegovića, mogući su i Sanjin Musa i Sabina Ćudić i Fatmir Alispahić.

Ali svi oni koji uživaju plodove bošnjačko-bosanske slobode moraju znati da sloboda podrazumijeva i reakciju. Međutim, kako objašnjava Emmaneul Todd, liberali su, od New Yorka do Sarajeva, slijepi na raznolikost svijeta i slobodu doživljavaju kao pravo svako čovjeka da se ponaša isto onako kao i oni.

Ko je Sabina Ćudić

Sabina Ćudić je rođena 1982. godine u Sarajevu. Sa suprugom Albanom Ukajem, poznatim glumcem, ima sina.

Diplomirala je političke nauke i međunarodne odnose na „Towson“ Univerzitetu u SAD-u, a magistrirala ljudska prava i demokratiju na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Bolonji.

U oktobru 2025. godine izabrana je za predsjednicu stranke.

Prema biografiji u bazi podataka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), od 2005. do 2013. godine na Fakultetu za političke nauke i međunarodne odnose Univerziteta Sarajevo „School of Science and Technology“ bila je angažovana kao asistentica i viša asistentica iz oblasti političkih nauka.

Od 2018. do 2022. bila je zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Na općim izborima 2022. godine osvojila je mandat zastupnice u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Zastupnica je u Parlamentu Vijeća Evrope.

U imovinskom kartonu 2022. navela je da posjeduje stan u Sarajevu. Dvije godine kasnije sa bratovom porodicom je kupila imanje u Počitelju.

Kenan Efendić /odgovor.ba/

Politička paraliza zahvatila i FBiH, koalicioni partnerni ne mogu dogovoriti ni dnevni red

Nakon višemjesečnih blokada i nefunkiconisanja vlasti na državnom nivou, institucionalna kriza prelila se i na nivo Federacije, a koalicioni partneri ne uspijevaju usaglasiti ni dnevni red.

Predstavnički dom Federalnog parlamenta još uvijek nije imenovao predsjedavajućeg nakon što je 12. marta ove godine smijenjen Dragan Mioković. Sjednica na kojoj je trebalo biti izabrano novo rukovodstvo Doma nije ni održana sredinom maja, kada je bila zakazana.

Zvanični razlozi o otkazivanju sjednice nisu poznati, a na termin zakazane sjednice su došli gotovo svi zastupnici.

Prema informacijama !Odgovora, razlog odgađanja sjednice na kojoj je Dom trebao glasati o imenovanju Amira Purića iz Naše stranke za novog predsjedavajućeg, jeste neusaglašenost između HDZ-a i Naroda i pravde oko tačaka dnevnog reda. Spekulisalo se i da su blokadu izazvali sukobi oko imenovanja sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nesuglasice unutar koalicije postoje i u vezi sa novim zakonskim rešenjima Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Samo dvije redovne sjednice u 2026.

Nezavisni zastupnik u Predstavničkom domu Almedin Aliefendić kaže da je zabrinjavajuća činjenica da je ovaj Dom u tekućoj godini održao samo dvije redovne sjednice, iako Poslovnik jasno propisuje održavanje sjednica svakog mjeseca.

“Pola godine rada i samo dvije sjednice predstavljaju ozbiljan pokazatelj institucionalne paralize u trenutku kada se građani suočavaju s ekonomskim, privrednim i društvenim problemima. I broj od oko 10.000 izgubljenih radnih mjesta vlast nije problem, kao ni protesti radnika RMU Zenica, Krivaje Zavidovići”, kaže on.

Prema njegovim riječima, sve ukazuje na to da je aktuelna vlast zaustavila Federaciju BiH i da društvo polako klizi u političko beznađe.

“Ostaje pitanje da li će Parlament i Vlada uopće funkcionisati do kraja mandata ili ćemo u narednim mjesecima svjedočiti još većim blokadama. Stvarnu kontrolu nad procesima u Vladi i Parlamentu Federacije BiH trenutno ima HDZ, a odgovore na ključna pitanja očito zna samo ta stranka”, rekao je Aliefendić.

Aliefendić podsjeća da za u ponedjeljak, 25. maj 2026. godine, bila najavljivana i vanredna sjednica vezana za Zakon o preuzimanju Željezare Zenica.

“Međutim do ovog trenutka nema zvaničnog poziva za održavanje sjednice, što dodatno potvrđuje potpunu nefunkcionalnost vlasti i nebrigu za hiljade radnika Željezare Zenica”, kaže.

Problemi unutar Trojke

Da Parlament Federacije ne funkcioniše već neko vrijeme potvrdila je i predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić koja je u programu BHRT-a kazala da postoje određeni problemi unutar koalicije, odnosno između HDZ-a i stranaka Trojke.

"Smijenjen je predsjedavajući Predstavničkog doma Dragan Mioković i od tada imamo probleme, već drugi put, sa zakazivanjem sjednica", rekla je.

Potvrdila je da na nivou Federacije postoje problemi i unutar Trojke.

"Rukovodstvo Autocesta FBiH nema podršku Naše stranke. To je jedna od tema oko koje se sasvim sigurno ne slažemo, kao i oko niza operativnih stvari", rekla je Ćudić.

Posljedna sjednica Vlade Federacije održana je prije više od mjesec dana, 9. aprila. Ona koja je trebala biti održana prošlog četvrtka je otkazana, ponovo zbog nesuglasica oko dnevnog reda.

Novi termin održavanja sjednice još nije utvrđen, a iz Vlade FBiH je najavljeno da će javnost o tome biti naknadno obaviještena. O ovome se još uvijek nije javno oglasio ni premijer niti bilo ko od ministara.

Od formiranja ove Vlade održano je svega 69 redovnih sjednica i 302 vanredne.

“To jasno ukazuje na lošu dinamiku rada i ozbiljno narušen ambijent funkcionisanja vlasti. Upravo taj nesrazmjer između broja redovnih i hitnih sjednica najbolje govori o načinu rada”, kaže Aliefendić.

Lejla Memčić Herić, odgovor.ba

Isplata plata u koverti nekima puni džepove, ali prazni budžet

Bosna i Hercegovina godinama se suočava s problemom sive ekonomije, koja obuhvata rad bez ugovora, nelegalne isplate plaća i poslovanje van zvaničnih tokova države.

Iako na prvi pogled djeluje kao brzo rješenje za poslodavce i radnike, posljedice ovog sistema osjećaju se na cijeloj ekonomiji, od budžeta do penzionog fonda.

Nedostatak opcija

U građevinarstvu, ugostiteljstvu i trgovini i dalje je česta praksa da se radnici angažuju “na riječ”, bez prijave i ugovora. Poslodavci na taj način smanjuju troškove doprinosa, dok radnici često prihvataju takve poslove zbog potrebe za brzom zaradom ili nedostatka boljih opcija.

Ekonomisti upozoravaju da država na ovaj način gubi značajan dio prihoda od poreza i doprinosa, što direktno utječe na kvalitet javnih usluga. Manje novca u budžetu znači slabije finansiranje zdravstva, obrazovanja i infrastrukture, ali i sve veći pritisak na penzioni sistem koji zavisi od redovnih uplata.

– Problem sive ekonomije nije samo ekonomski, nego i društveni. Radnici koji nisu prijavljeni ostaju bez osnovne sigurnosti, nemaju zdravstveno osiguranje ni garantovan radni staž – ističu stručnjaci iz oblasti ekonomije rada.

Visoki doprinosi

Ipak, dio poslodavaca smatra da su visoki doprinosi i porezi jedan od glavnih razloga zašto se odlučuju na rad u sivoj zoni. U takvom okruženju, legalno poslovanje često postaje skuplje i manje konkurentno, što dodatno komplikuje situaciju na tržištu rada.

Siva ekonomija je najprisutnija u sektorima gdje je kontrola slabija i gdje je veći udio gotovinskog plaćanja, poput građevine, ugostiteljstva i sezonskih poslova u poljoprivredi i turizmu. Iako se godinama govori o potrebi jačanja inspekcija i smanjenja doprinosa, problem i dalje ostaje duboko ukorijenjen.

Poreske olakšice

Stručnjaci smatraju da bi rješenje moglo doći kroz kombinaciju poreznih olakšica, strožih kontrola i digitalizacije poslovanja. Dok se ne pronađe balans između interesa države, poslodavaca i radnika, siva ekonomija će i dalje ostati jedan od ključnih izazova ekonomskog sistema Bosne i Hercegovine, nevidljiva, ali prisutna u gotovo svakom segmentu tržišta rada.