Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 11. svibnja 2014.

Riješeno pitanje kako obezbjediti djecu samohranih roditelja!?

Akt Plenuma građana Zeničko dobojskog kantona koji je poslat na adresu Centra za socijalni rad Zenica kao i nadležnim Općinskim organima napokon je razmotren i dostavljen odgovor socijalnoj grupi Plenuma građana ZDK-a od strane te ustanove.

U cilju razumijevanja iz Centra za socijalni rad barem su odgovorili, ma kakav odgovor bio, ipak je odgovor. Međutim, nadležni iz Općine Zenica ne reaguju, ne rješavaju zahtjeve niti žele razgovarati sa predstavnicima plenuma građanki i građana što pokazuje nemaran odnos naspram ugroženih populacija lokalnog stanovništva.

Još od ranije poznat je stav Načelnika Općine Zenica! Sve neistomišljenike, diskriminisane kategorije i mnoge druge građane koji traže svoja prava nazvao je „magarcima koji glasno njaču“.

Kako obezbjediti obrok u školi za djecu samohranih roditelja? Kako stambeno zbrinuti samohrane majke? Kako obezbejditi udžbenike za djecu samohranih roditelja? Kako izraditi socijalnu kartu samohranih roditelja?

Prema odgovoru iz službe Centra za socijalni rad, nema problema, sve je  po uobičajenim procedurama i rješava se uz saglasnost Općine Zenica, sva pitanja su rješena  kojekakvim odlukama a novac je obezbjeđen i planiran u Budžetu Općine Zenica što uključuje i djecu samohranih roditelja, korisnika stalne socijalne pomoći.

Dakle, nije im potreban ni humanitarni koncert poput onog sa Draganom Mirković od kojeg su najviše naplatili oni kojima pomoć nije bila potrebna dok su za Narodnu kuhinju ostale mrvice.


 Pogledajte odgovor iz Centra za socijalni rad:


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi