Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 10. svibnja 2014.

Sa suzama u očima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugrađana!

Teško rezigniran jučerašnjim dešavanjima mislio sam, jednostavno,  najbolje je ne komentirati. Kome? Zbog čega? Ima li uopće smisla komentirati nešto što ti prišivaju kao slučaj „izrežiranog napada“ na  dan otvaranja renovirane sarajevske Vijećnice od strane „neprijateljskih snaga“???  Mislim da nema, ali srećom uvijek se nađe neko sa stavom, izgrađenim mišljenjem, neko ko se ne boji javno prokomentirati trenutnu situaciju u ekonomskom, ekološkom i političkom smislu. Taj neko je moj drug_arica, čiji tekst, naravno, uz pristanak prenosim u cjelosti, bez izmjena.

Piše:Amra Bošnjak

09.05.MOJ DNEVNIK....PROTESTI U SARAJEVU!

Prohladno jutro,ne može se bez jakne...Željznička stanica Zenica...Sve me nekako podsjeti na priču o glumcu koji se prerušio u prosjaka i napravio se da mu je loše...ljudi su prolazili pored njega kao da ne postoji,kao da se ništa ne dešava...onda je obukao skupo odijelo,stavio kravatu i izveo istu scenu....skupi se Boga mi narod oko njega...zacu se zvuk lokalnog voza...podsjeti me na djetinjstvo...eeee,od kad nisam putovala vozom.

Na stanici nas 30-ak...Sjedaš u prljavi voz koji je skoro u raspadajućem stanju(slika lijepe naše...BiH)...voziš se i razmišljaš...nas ovako malo,a slika nas,slika cijele sredine u kojoj živimo...neko ima,neko nema...neko pametan,neko glup,neko pije,neko ne pije,pusi neko ne pusi,neko skolovan,neko nije...neko bibikno skroz,neko nije...i onda se pitas...sto ovako mali broj ljudi podrzava ideju koja se rodila 07.02.....zasto...kad i oni na ulici,oni skriveni po kancelarijama...nisu ni malo bolji...

FALI NEŠTO...JE*E VALJDA onaj sindrom zvani KRAVATA...a još smo napravili jedan veliki propust...ZABORAVILI VALJDA RASPISATI KONKURS ZA VOĐU...ma jok...ne zamjerim ja nikome...ja samo pokušavam da razumijem...i razumijem donekle...i nikada se nista ne moze napraviti da svi budu zadovoljni...VOZIMO SE...tandara voz po onim tračnicama...

Pjeva romkinja iz susjednog vagona...ne mozes da se ne nasmijes....zapjevasmo Bogami i mi...pa i ona proviri,nasmija se nama....misli mi odlutase na Tuzlu...u mnogo čemu bi nam mogli biti primjer...
Bogme podrža njih njihov načelnik...pa pomislih na našeg...Ko ga poznaje lično,dobar je čovjek 100%....ma kakvi su drugi bili,predobar...a da ne pričamo o tragu koji ostavlja za sobom....al sto je cudno sto su se ljudi podjelili po misljenju na njega....onaj ko radi ima novca kao trag gleda ulice,arenu ,muzej,i sve ono sto se odnosi na uredjenje grada...ko nema ne radi...trazi fabrike,firme i vidi mu zaslugu u prljavom vazduhu koji uzdise,redovnom smrzavanju u zimskim periodima,barustini punoj odpada,sto se rijeka Bosna zove...haosom izazvanim motornim vozilima i velikom propustu gradske magistrale bez biciklisticke staze ili neke atrakcije kojom bi se prvozili bez upotrebe sopstvenih automobila...al tako je to kad bi zadovoljio one prve,pljuvali bi ga oni drugi....ne bi vala bila načelnik nit neki funkcioner u ovoj nezdravoj sredini za sve pare ovog svijeta....kljukneš apaurin,pa na posao.......

Vožnja se nastavlja...majko moja...jel Sarajevo gdje je nekad bilo...nikad stic....Dođosmo napokon...imam doček,kako nema.....svi nasmijani,sretni,veseli,zadovoljni....ali u kaficima...samo izgleda policija nezadovoljna...došekaše nas ljudi,nema šta....uz pratnju nas dovedose na cilj gdje su junaci koji su pjeseke isli već čekali...polako pođoše pristizati o ostali....šačica Sarajlija,čast pojedincima,a ništa bolje ni iz ostalih opština...svega 350 ljudi...ucini mi se u momenat da je vise policajaca,fotografa,kamermana...nego protestanata...
Dobro je moj drug rekao kad je vidjeo sacicu ljudi koji smatraju da ovdje nista ne valja,da sve treba smijeniti...JBT.,MI SMO STVARNO LUDI...NAMA JE DOBRO,SAMO MI TO NE ZNAMO...

Naravno niko se ne odazva na razgovor...a i sto bi...sta s budalama imas pregovarati....Zgrada prazna...ali naravno mamac da se napravi incident,kako bi svi prisutni bili predstavljeni kao cirkusanti,huligani,besposlicari....i normalno ako je bilo medju nama 5 napusenih,2 mortus pjana i neko ko se hvatao megafona i lupetao gluposti...sve se to iskoristi da se izgubi smisao zasto je ko tu ,protiv koga je tu,sta misli da nije u redu...nego par ljudi oda sliku svih nas...i onda nije ni cudo malom odazivu i onih koji podrzavaju.

Drago mi je ipak da sam medju nama vidjela i par poznatih koji podrzavaju svaku vrstu borbe protiv nepravde...od stranaca,profesora,privatnika...a posebno me se dojmio susret sa Jasmilom Žbanić i poznatom Sarajkom(koju ne mogu imenovati)koja mi je sa suzama u ocima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugradjana na ovakvom dočeku i podrsci...a ja onako da je raspolozim ,rekoh...ma hajde,ne zamjeri niko,vas i onako zovu u Sarejevu PDV kad vas je samo 17 %.....gledamo prema Vjećnici...

Prelijepa,zaista.....koliko ce samo delegacija doci na otvorenje......i tu ce nas biti masa naroda...naravno vecina koja ce s grozavanjem gledati na nas....kud su bas danas dosli,budaletine...samo da prave haos i pometnju.....ali ne marim i u toj masi s one druge strane naci ce se neko bio stranac ili nas i upitati se...ma ko su oni ljudi...oni nesto hoce,zele..nije to djaba...nista nije djaba...ori se pjesam Sarajevo ljubavi moja....pojacana do te mjere da nadjaca zvuk pistaljki...volim tu pjesmu,al ovo biješe prvi put da je nisam osjetila u dusi...cujem glas...zovu nas da je vrijeme za povratak za nas koji smo vozom dosli...ostadose junaci koji su dosli pjeske...jer je ovo bila ideja-PUT BEZ POVRATKA...


Zelim im svako dobro....Zelim da njihova slika obidje cijeli svijet...slika njih samih i odraz cijelog naseg drustva........

3 komentara:

  1. Svi nasi politicari i kler imaju, ocito, nesrecu da su se rodili u bistroumnim sredinama kao sto su nase; medju ljudima koji su za svoje pravo (ili za ono sto smatraju da imaju pravo) spremni ici "do kraja", ako treba i ''caru u Bec'', a i "dragom bogu u prkos". Mnogi primjeri iz literature pricaju nam o tome, pocev od onog starca u Kocicevom "Grobu slatke duse", preko Cankarevog "Jerneja", sve do tragicne junakinje Djalskoga u (drugoj!) ''Tri pripovetke bez naslova'', koja vec poludjela od nanijete joj nepravde i nesrece, sapce: "Idem caru... Oh, sve cu milostivom caru kazati!" Svi su oni, dakle, vjerovali da se ''tamo negdje u prijestolnici'' - dijeli pravda! Vec iz njihovih primjera mozemo zakljuciti da se pravda nikada i nigdje nije dijelila; i da se za nju moralo ite kako pomuciti i boriti. I rukama i nogama!

    OdgovoriIzbriši
  2. I taj Cankarev ''Sluga Jernej'' je i stigao u Bec, gdje je vjerovao da ''ima pravde''! Vjerovao...

    OdgovoriIzbriši
  3. Sluga Jernej koji je smatran članom porodice, nakon smrti starog seoskog gazde Sitara dolazi u položaj najamnog radnika. Kada je ostario i postao nesposoban za rad mladi gazda Tone Sitar ga izbacuje iz kuće i umesto priznanja mu nudi milostinju. I Jernej tada kreće da traži pravdu i pravedne sudije, od običnog naroda, dece, opštinskog načelnika, sudija, do cara. Na tom putu pred njim se oslikava moralna mizerija društva, koja nije oličena samo u liku njegovog gazde, nego i u svim društvenim institucijama od Crkve, preko suda do carske kancelarije. Jerneja svuda upućuju na povijanje kičme, na kompromis, na poraz.

    Jernej se ne zaustavlja na sredini svog odisejstva, on se ne miri sa onim što mu nameću kao istinu. On će se naći i u zatvoru, ali do cara u Beču nikada neće stići. Opljačkan, i na kraju upućen u Resje, svoje rodno mesto besan, nezadovoljan, obraća se Bogu: "Ono što si rekao, sad izvrši! Pravdu si dao ljudima, i sakrili su je; nema je; nema je ni kod pandura, ni kod sudija, ni kod cara; panduri su me strpali među zlotvore, sudije su me ismevale, za cara su me prevarili!" I župnik ga tera kao "bogoklevetnika" nakon njegovih reči: "Presudite! Recite reč koju sam čekao toliko gorkih dana: ima li pravde, ili je nema - ima li Boga, ili ga nema!"

    Pošto nije našao pravdu sluga Jernej, uzima pravdu u svoje ruke. Zapalio je gazdin dom, i u tom plamenu i on završava svoj život: "Zgrabili su ga, poneli su ga, krvavog i opaljenog, tri puta su zavitlali njime po zraku i visoko su prsnule iskre iz plamena: a kad su Jernejevi grobari izašli iz vatre, imali su crne ruke i crna lica."

    U lik sluge Jerneja Ivan Cankar je uneo karakteristike svog seljačko-proleterskog porekla, podario mu je seljačku čvrstinu i upornost i načinio ga najdoslednijim borcem za nove, na istini i pravdi zasnovane principe. On je kroz ovaj lik naslikao patnje čitavog svog, u svakom pogledu potlačenog naroda, pa čak i potlačenog čovečanstva.

    OdgovoriIzbriši

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi