Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 11. studenoga 2012.

Brzom cestom do Onkologije!?

Sreća u nesreći je da pomogneš sugrađane iako nisi dio “onih koji odlučuju”. 

Sreća u nesreći je kad imamo vlast koja će nam obezbjediti GGM (Glavnu gradsku magistralu) da bržim putem dođemo do Kantonalne bolnice Zenica.

Sreća u nesreći je kad imamo novi Onkološki odjel te ne moramo čekati 3 mjeseca do pregleda.

Sreća u nesreći je kad imate slučaj povećanog zagađenja zraka, nazovete Operativni štab CŽ. i dobijete vezu... poslušajte audio snimak! 



Sreća u nesreći je da danas 11.11.2012. nije bio kvar ili požar u Mittalu te imamo standardno zagađenje grada. 

A kako je to, pogledajte u video prilogu kojeg su snimili nevladini aktivisti Muhamed Pivić i Hasan Kreho.



       Video/foto i 
audio material: nevladini aktivisti: Muhamed Pivić i Hasan Kreho













Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi