Koga mi to i zašto uopće plaćamo?

Jutros, u potrazi za informacijama saznajem kako Kantonalna uprava civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona u posljednja 3 dana nije objavila ništa na svojoj web. stranici pa se pitam koga mi to i zašto uopće plaćamo??? Neko ili nečiji sin ipak uzima novac za održavanje te web. stranice.

Isti slučaj je bio i 11. novembra 2012.god. kod prekomjernog aerozagadjenja kada je trebalo proglasiti stanje uzbune. Taj dan je bilo nemoguće dobiti bilo kakve informacije iz Kantonalne uprave civilne zaštite. audio snimak kod slučaj-a povećanog zagađenja zraka nazovete Operativni štab CŽ. i dobijete...
Pored svih problema koji su me zadesili (prihvat evakuisane rodbine, traganje za informacijma preostale rodbine) volonterski sam snimio video o mogućem povlačenju rijeke u Zenici.

Vodostaj rijeke Bosne u Zenici kao da je u opadanju, voda se povlači...Ulaz u Zenicu iz pravca Doboja je zatvoren.Tehnički centar Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba u zeničkom naselju Blatuša je i dalje pod vodom.

Pogledajte video:

Psiholog ili psihopata?

- A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“.

Piše: Goran Jerkić

Već duže vremena hodajući gradom razmišljao sam dali sam puko, kako mi kažu neki iza leđa, ili trebam voziti svoj film i baš me briga za tuđe mišljenje.

Kada se desio 7 februar vidio sam da je dosta onih koji misle kao ja i trebaju promjenu.

U ratu sam, normalno, bio mobilisan, ko nebi. Četiri godine rata, tri vojske i da me maši. Kako? Samo guzice i miševi! Zaboravih jednu malu činjenicu. Prije rata sam govorio da sam pacifista, u toku rata, naoružan, govorio sam da sam pacifista i danas, kada od oružja imam olovku i lijepo izgovorenu riječ, kažem da sam pacifista i sve pokušavam riješiti mirnim putem. 

Sve u svemu, likovi poput sudije, prof.na fakultetu, glumci, umjetnici, ljekari specijalisti, političari u ranim pedesetim godinama bez vojne knjižice i nekakvog staža u nekakvoj vojsci, što bi Jasmila rekla „mrš“. Za šta su oni? Samo da imitiraju život i da putem mimikrije poistovjete se sa pozicijom, profesijom, koju ujedno i svakodnevno ispunjavaju i da tako žive do smrti.

Ova rečenica je baš bila mudra, žive dok ne umru, ali zombiji kojima je ostala samo funkcija, prosta reprodukcija, a u ranim pedesetim nema ni toga, bolje bi bilo da se predaju. Kao kamikaze, da se ubiju, da ne smetaju.

Htio sam pisati o politici i nacionalistima koji su na juriš zauzeli pozicije i ništa već dvadeset godina njima je dobro i trude se da se to ne promijeni. S druge strane prost, običan čovjek živi jedan uredan život boreći se sa životnim zadacima koji se ispriječe na putu, za ugodnu i mirnu starost... i u jednom momentu se probudi u oluji...ne može dalje...moraju promjene.

Naravno da ovaj mali obični „veliki čovjek“ češće padne ali se ne žali pa se to i nečuje. Podrazumijeva se da kada padne, bude i rana, neka zacijeli, neka ne. I sve u svemu nekoliko malih običnih, prostih, u pravilu nisu priprosti kada se ujedine, desi se FEBRUAR.

Neki kažu bunt, a ja vidim samo normalnu reakciju. Normalnu za dvadeset godina zombija i papaka, ne može više. DOSTA!!!

A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“. Zaboravlja da je oko njega generacija koja je čitala Orvelovu „1984“ i „Farmu“, generacija koja zna za „Velikog brata“, generacija koja je odrastala uz Nietzscheovog "Nadčovjeka" i Fromovo „Umijeće ljubavi“.

To su oni koji su iz patriotskih razloga obukli uniformu ili su morali, a on nije. A on, samo zato što je pročitao nekoliko drukčijih knjiga misli da može vladati masama i da će iste te obične ljude „izmanipulisati“ da bi on postao ..... ih.

Već tri mjeseca lik zloupotrebljava poziciju na kojoj se nalazi, zloupotrebljava i masovna sredstva kominikacije. Kome stigne plasira svoju „istinu“. Već tri mjeseca lik pokušava ne biti MOBILISAN, ali želi voditi ostale mobilisane. Politika plenuma je dobra stvar. Nema lidera! Liader je: pravila za sve ista! Totalna decentralizacija društveno-političkog sistema, apsolutna društvena korisnost za običnog malog čovjeka. Političar je u funkciji čovjeka, a sredstvo je sistem.

Ovaj lik kojeg spominjem u tekstu to i te kako nije shvatio. Inteligentan ali spor. Šta ćeš, nije savršen. Psiholog ili psihopata, svejedno, nije dobio prolaznu ocjenu.

Video: Zašto Matea Jurić?

- Jedni tvrde da je to bio zalutali metak, a drugi, da se na auto pucalo rafalnom paljbom iz neposredne blizine

Edvin Kanka Ćudić, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a), : „Ignorisanje javnosti, građanki i građana općine Zenice pokazuje da nema dovoljno još uvijek želje za suočavanjem s prošlošću Metee Jurić, da postoji veliko ignorisanje javnog mijenja, da postoji ono što nas sve boli, a to je prisustvo nacionalizma u svakom slučaju i to pokazuje da nismo spremni da razumijemo druge žrtve nego samo da razumijemo žrtve jedne etničke skupine...“ 

- U ovome gradu i ovome kantonu još uvijek nekome smeta da imenuje počinioca ovog zločina, još uvijek postoje barijere da se otkrije taj zločin. Mi znamo, taj kako ga neki zovu incident koji se dogodio u Radakovu ali isto tako znamo da iz te kasarne nije u tom momentu ispaljen metak, znači neko je morao s druge strane da ispali taj metak i da ubije Mateu Jurić a u ovom gradu i ovoj državi to trenutno ne odgovara da se to, da se taj direktnim imenom nazove...“ Zašto ? Zato postoje organi, zato postoje ljudi koji to zataškavaju kao što pokušavaju zataškati još neke druge stvari....ističe Čudić.

Nakon nedavno održane mirovne akcije «Nikad više!» Vitez (Ahmići ), aktivisti i aktivistkinje Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a), s transparentom i satom vremena šutnje danas su na Trgu Alije Izetbegovića u Zenici odali poštu nevino stradaloj djevojčici Matei Jurić.

Zašto Matea Jurić, pitamo koordinatora Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a).

Edvin Kanka Ćudić odgovara, zašto da ne. Matea Jurić je prva žrtva koja je pala u Zenici. Ubijena je, a imala je samo dvije godine. Satom vremena šutnje, crninom i transparentom „Sjećamo se Matee Jurić „na Trgu u Zenici, UDIK želi podsjetiti građane i građanke Zenice, Bosne i Hercegovine ali i civilnog društva u Bosni i Hercegovini da je Matea Jurić ostavila duboki trag u našim sjećanjima. Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije po prvi put organizira mirovnu akciju podsjećanja na ubistvo prve civilne žrtve rata u Zenici.

Podsjećamo, Matea Jurić, kćerka Drage Jurića je prva civilna žrtva rata koja je stradala od pucnjave iz vatrenog oružja, 13. maja 1992. godine, za vrijeme blokade vojne kasarne na Bilimišću. Dvogodišnja djevojčica ubijena je u očevu automobilu. Jedni tvrde da je to bio zalutali metak, a drugi, da se na auto pucalo rafalnom paljbom iz neposredne blizine. Uglavnom, počinioc nije otkriven niti procesuiran a istraga u vezi sa stradanjem Mateje Jurić je 2006. godine iz Kantonalnog tužilaštva Zenica prebačena u nadležnost Tužilaštva BiH.

Aktivist udruženja za društvena istraživanja i komunikacije Edvin Kanka Ćudić najavljuje za 15-tak dana organizovanje aktvivnosti povodom Dan-a bijelih traka te otvaranje kancelarije u Zenici.

Pogledajte video zapise o navedenom događaju:

pripremio: Muhamed Pivić
razgovorao: Goran Jerkić
montaža: Muhamed Pivić
govori: koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić

Bosna ne živi u Sarajevu!

Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri, znamo se organizirati...

Piše: Goran Jerkić

Plenum, građanke i građani Bosne i Hercegovine su u petak bili u Sarajevu. Mediji već nekoliko dana izvještavaju kako je bilo 300-tinjak učesnika. Političari nisu obratili pažnju na ovu grupu građana. Mogao bih ovako do besvijesti ali, smeta ono „ali“...

U besparici kakva hara ovom zemljom mizerno je građanke i građane BiH nulirati na način na koji rade novinarčići koji svoju mizernu dnevnicu zarađuju prepisujući od „velikih“. Možda ovaj početak teksta neće biti nekome dovoljno dobar razlog za čitati ovaj tekst ali ja sam bio tamo i osjetio ono što dugo nisam, a to je Bosna ne živi u Sarajevu. Kako?

U Sarajevo su došli građanke i građani Zenice, Tešnja, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Travnika, Tuzle, Živinica, Srebrenika, Gračanice, Gradačca, Mostara, Jablanice, Konjica i kako sam čuo Širokog brijega i Posušja. Ako mene pitate to je pola Federacije BiH!

Ako je kako kažu novinari čije novinarstvo seže od Marin Dvora do Vječne vatre bilo 300-tinjak plenumaša, zašto je bilo 250 specijalaca obučenih i opremljenih za antiterorizam?

Među građankama i građanima BiH bilo je makar 50% žena, bilo je i mladih, bilo je i invalida, starijih.... Bilo je i onih koji nisu „u vinklu“ ali je bilo i onih koji znaju šta hoće. Onih koji žele građansku i humanu BiH.

Izgleda da je veliki problem, najveći što niko od „velikih“ to nije organizoavao. Zato nije bio veliki odziv. Novinarčići s početka ovog teksta nisu primjetili da je među plenumašima više novinara, tehničara i sličnih nego li samih Sarajlija.

Oni malobrojni, srčani, iskreni, veliki ljudi, Sarajlije koji su bili na protestima pored podrške bili su konkretni. Kafa, sok, voda, sendvič. Super! Hvala veliko. Sigurno idemo dalje. Ako petak pred Parlamentom Federacije BiH nije dovoljan salonskim političarima i salonskim revolucionarima onda ću napomenuti da su se po istom pitanju na Otvorenom univerzitetu okupili intelektualci, Krug-a 99. U nedelju, visoki predstavnik u svom izvještaju bio je jasan. Dakle, oni koji su se organizovali da dođu u Sarajevo, došli su! Velika većina nije mogla. Podrška za ono što radi plenum postoji!

Kamo dalje? Oni koji su u plenumu znaju kuda i kako, jer oni koji moraju otići već dvadeset godina nikome ne podnose račune i sve što rade pravdaju se da je po zakonu.


Plenumaši su uspostavili mrežu i kontakte. Oni na vlasti treba da se boje da plenum ne pređe u ilegalu. Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri i znamo se organizirati...

Ima li ih kada nama trebaju?

O teško oboljelim, neratnim invalidima koji su nepokretni, ne zbrinuti osnovnom i dopunskom terapijom,nemaju riješeno pitanje smještaja( isti nije prilagođen njihovim potrebama) nema zakona!

Inicijativa od strane Općinskog Vijeća Maglaj, jednoglasno usvojena,otišla je kao prijedlog izmjena i dopuna zakona prema višim nivoima vlasti. Rok koji je Skupština ZDK-a dala pravnoj komisiji davno je prošao! Još uvijek se nisu očitovali! Nema ni stava Skupštine!

Slobodno se možemo pitati ima li uopće Skupštine ZDK-a kada su u pitanju prava bilo koje kategorije stanovništva? Ima li ih kada nama trebaju?

Poznato je da se veoma brzo i efikasno dogovore kada su u pitanju njihove dnevnice, paušali, novci za odvojeni život, telefone, ljubavnice isl. budalaštine dok za konkretnu pomoć koju građani očekuju treba čekati danima, mjesecima, godinama...

Poznato je i da su građani upoznati s načinom kojim ova politička oligarhija raspolaže i da pri tom ne poduzimaju, (izuzevši nekolicinu građana, plenume..) skoro ništa. Nedavni rušilački pohod, bez obzira koliko gledali u njega kao rješenje, nije donio konkretne rezultate. Kažu pale vlade! Kako su pale i koliko se neko danas počešao da realizuje navedene ostavke najbolje govore dešavanja protekla dva dana.

Od cca. tri i po miliona stanovnika tek tri stotine svjesno je i traže ispunjenje zahtjeva. O čemu mi to onda pričamo? Da će se neko očitovati o teško oboljelim, neratnim invalidima koji su nepokretni i ne zbrinuti osnovnom i dopunskom terapijom i koji nemaju riješeno pitanje smještaja. Ne boje se oni nas pokretnih a kamo li nepokretnih, ne boje se oni ni više sile, ni Boga kojem se obično mole, svako na svoj način. Ne boje se a trebali bi! Dokle? 

Dok god im sami to dopuštamo!

Riješeno pitanje kako obezbjediti djecu samohranih roditelja!?

Akt Plenuma građana Zeničko dobojskog kantona koji je poslat na adresu Centra za socijalni rad Zenica kao i nadležnim Općinskim organima napokon je razmotren i dostavljen odgovor socijalnoj grupi Plenuma građana ZDK-a od strane te ustanove.

U cilju razumijevanja iz Centra za socijalni rad barem su odgovorili, ma kakav odgovor bio, ipak je odgovor. Međutim, nadležni iz Općine Zenica ne reaguju, ne rješavaju zahtjeve niti žele razgovarati sa predstavnicima plenuma građanki i građana što pokazuje nemaran odnos naspram ugroženih populacija lokalnog stanovništva.

Još od ranije poznat je stav Načelnika Općine Zenica! Sve neistomišljenike, diskriminisane kategorije i mnoge druge građane koji traže svoja prava nazvao je „magarcima koji glasno njaču“.

Kako obezbjediti obrok u školi za djecu samohranih roditelja? Kako stambeno zbrinuti samohrane majke? Kako obezbejditi udžbenike za djecu samohranih roditelja? Kako izraditi socijalnu kartu samohranih roditelja?

Prema odgovoru iz službe Centra za socijalni rad, nema problema, sve je  po uobičajenim procedurama i rješava se uz saglasnost Općine Zenica, sva pitanja su rješena  kojekakvim odlukama a novac je obezbjeđen i planiran u Budžetu Općine Zenica što uključuje i djecu samohranih roditelja, korisnika stalne socijalne pomoći.

Dakle, nije im potreban ni humanitarni koncert poput onog sa Draganom Mirković od kojeg su najviše naplatili oni kojima pomoć nije bila potrebna dok su za Narodnu kuhinju ostale mrvice.

 Pogledajte odgovor iz Centra za socijalni rad:

Sa suzama u očima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugrađana!

Teško rezigniran jučerašnjim dešavanjima mislio sam, jednostavno,  najbolje je ne komentirati. Kome? Zbog čega? Ima li uopće smisla komentirati nešto što ti prišivaju kao slučaj „izrežiranog napada“ na  dan otvaranja renovirane sarajevske Vijećnice od strane „neprijateljskih snaga“???  Mislim da nema, ali srećom uvijek se nađe neko sa stavom, izgrađenim mišljenjem, neko ko se ne boji javno prokomentirati trenutnu situaciju u ekonomskom, ekološkom i političkom smislu. Taj neko je moj drug_arica, čiji tekst, naravno, uz pristanak prenosim u cjelosti, bez izmjena.

Piše:Amra Bošnjak

09.05.MOJ DNEVNIK....PROTESTI U SARAJEVU!

Prohladno jutro,ne može se bez jakne...Željznička stanica Zenica...Sve me nekako podsjeti na priču o glumcu koji se prerušio u prosjaka i napravio se da mu je loše...ljudi su prolazili pored njega kao da ne postoji,kao da se ništa ne dešava...onda je obukao skupo odijelo,stavio kravatu i izveo istu scenu....skupi se Boga mi narod oko njega...zacu se zvuk lokalnog voza...podsjeti me na djetinjstvo...eeee,od kad nisam putovala vozom.

Na stanici nas 30-ak...Sjedaš u prljavi voz koji je skoro u raspadajućem stanju(slika lijepe naše...BiH)...voziš se i razmišljaš...nas ovako malo,a slika nas,slika cijele sredine u kojoj živimo...neko ima,neko nema...neko pametan,neko glup,neko pije,neko ne pije,pusi neko ne pusi,neko skolovan,neko nije...neko bibikno skroz,neko nije...i onda se pitas...sto ovako mali broj ljudi podrzava ideju koja se rodila 07.02.....zasto...kad i oni na ulici,oni skriveni po kancelarijama...nisu ni malo bolji...

FALI NEŠTO...JE*E VALJDA onaj sindrom zvani KRAVATA...a još smo napravili jedan veliki propust...ZABORAVILI VALJDA RASPISATI KONKURS ZA VOĐU...ma jok...ne zamjerim ja nikome...ja samo pokušavam da razumijem...i razumijem donekle...i nikada se nista ne moze napraviti da svi budu zadovoljni...VOZIMO SE...tandara voz po onim tračnicama...

Pjeva romkinja iz susjednog vagona...ne mozes da se ne nasmijes....zapjevasmo Bogami i mi...pa i ona proviri,nasmija se nama....misli mi odlutase na Tuzlu...u mnogo čemu bi nam mogli biti primjer...

Bogme podrža njih njihov načelnik...pa pomislih na našeg...Ko ga poznaje lično,dobar je čovjek 100%....ma kakvi su drugi bili,predobar...a da ne pričamo o tragu koji ostavlja za sobom....al sto je cudno sto su se ljudi podjelili po misljenju na njega....onaj ko radi ima novca kao trag gleda ulice,arenu ,muzej,i sve ono sto se odnosi na uredjenje grada...ko nema ne radi...trazi fabrike,firme i vidi mu zaslugu u prljavom vazduhu koji uzdise,redovnom smrzavanju u zimskim periodima,barustini punoj odpada,sto se rijeka Bosna zove...haosom izazvanim motornim vozilima i velikom propustu gradske magistrale bez biciklisticke staze ili neke atrakcije kojom bi se prvozili bez upotrebe sopstvenih automobila...al tako je to kad bi zadovoljio one prve,pljuvali bi ga oni drugi....ne bi vala bila načelnik nit neki funkcioner u ovoj nezdravoj sredini za sve pare ovog svijeta....kljukneš apaurin,pa na posao.......

Vožnja se nastavlja...majko moja...jel Sarajevo gdje je nekad bilo...nikad stic....Dođosmo napokon...imam doček,kako nema.....svi nasmijani,sretni,veseli,zadovoljni....ali u kaficima...samo izgleda policija nezadovoljna...došekaše nas ljudi,nema šta....uz pratnju nas dovedose na cilj gdje su junaci koji su pjeseke isli već čekali...polako pođoše pristizati o ostali....šačica Sarajlija,čast pojedincima,a ništa bolje ni iz ostalih opština...svega 350 ljudi...ucini mi se u momenat da je vise policajaca,fotografa,kamermana...nego protestanata...

Dobro je moj drug rekao kad je vidjeo sacicu ljudi koji smatraju da ovdje nista ne valja,da sve treba smijeniti...JBT.,MI SMO STVARNO LUDI...NAMA JE DOBRO,SAMO MI TO NE ZNAMO...

Naravno niko se ne odazva na razgovor...a i sto bi...sta s budalama imas pregovarati....Zgrada prazna...ali naravno mamac da se napravi incident,kako bi svi prisutni bili predstavljeni kao cirkusanti,huligani,besposlicari....i normalno ako je bilo medju nama 5 napusenih,2 mortus pjana i neko ko se hvatao megafona i lupetao gluposti...sve se to iskoristi da se izgubi smisao zasto je ko tu ,protiv koga je tu,sta misli da nije u redu...nego par ljudi oda sliku svih nas...i onda nije ni cudo malom odazivu i onih koji podrzavaju.

Drago mi je ipak da sam medju nama vidjela i par poznatih koji podrzavaju svaku vrstu borbe protiv nepravde...od stranaca,profesora,privatnika...a posebno me se dojmio susret sa Jasmilom Žbanić i poznatom Sarajkom(koju ne mogu imenovati)koja mi je sa suzama u ocima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugradjana na ovakvom dočeku i podrsci...a ja onako da je raspolozim ,rekoh...ma hajde,ne zamjeri niko,vas i onako zovu u Sarejevu PDV kad vas je samo 17 %.....gledamo prema Vjećnici...

Prelijepa,zaista.....koliko ce samo delegacija doci na otvorenje......i tu ce nas biti masa naroda...naravno vecina koja ce s grozavanjem gledati na nas....kud su bas danas dosli,budaletine...samo da prave haos i pometnju.....ali ne marim i u toj masi s one druge strane naci ce se neko bio stranac ili nas i upitati se...ma ko su oni ljudi...oni nesto hoce,zele..nije to djaba...nista nije djaba...ori se pjesam Sarajevo ljubavi moja....pojacana do te mjere da nadjaca zvuk pistaljki...volim tu pjesmu,al ovo biješe prvi put da je nisam osjetila u dusi...cujem glas...zovu nas da je vrijeme za povratak za nas koji smo vozom dosli...ostadose junaci koji su dosli pjeske...jer je ovo bila ideja-PUT BEZ POVRATKA...

Zelim im svako dobro....Zelim da njihova slika obidje cijeli svijet...slika njih samih i odraz cijelog naseg drustva........

U BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

Znaš ono, kad mu je sve potaman, pa umjesto da stavi kamenčić u cipelu da ga žulja on postavi facebook status o Republici Srpskoj da druge žulja, nebi li neko jeo sam svoju džigericu da bi njemu i dalje bilo potaman. E, tak'i su ti naši revolucionari ali i političari i njihova bližnja i daljnja rodbina.

Za revoluciju, evoluciju, sekularnu državu ili povratak raseljenih zalažu se samo deklarativno, mnogi čak i produciraju probleme da bi se održali tamo gdje i jesu. Jedni na vlasti a drugi na tuđoj imovini. Ne treba se, dakle, čuditi što su postali takvi, odgovara im, ne kažu džaba „budala živi gdje je navik'o a pametan gdje mu je bolje“.

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

U međuvremenu , vjerske institucije u Federaciji BiH nastavljaju s izgradnjom 'centara za prilagođavanje' a političke partije sa smjenama u upravnim i nadzornim odborima kompanija, odnosno dovođenje „svojih“ na čelne upravljačke funkcije.

Način upravljanja i vladanja, stranačkom linijom od portira do direktora i priznavanje podobni a ne sposobni dovele su do masovnog egzodusa mladih građanki i građana BiH. Posljednje informacije govore da je Bosnu i Hercegovinu od 1995. godine napustilo više od 150.000 mladih ljudi, a danas bi više od 60 posto mladih isto učinilo kada bi im se pružila prilika. Ostaju samo podobni, oni kojima se nije pružila prilika ili nemaju gdje, uporni i budale.

Ukoliko nemaju rodbinske veze među političarima ili stranačku knjižicu, mladi u BiH teško da mogu doći do posla i onda, u zemlji u kojoj je omladini životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili očekuju da budeš ponosan na domovinu!

Ne znam jel' to neko nekog zajebava il' je to samo jedan od načina da ovi što im je sve „potaman“ dignu lovu za projekt financiran novcem poreskih obveznika?

Ne, ne nerviraju me oni koji kroje takvu sliku već oni naivni, koji nasjedaju i koji će te kritikovat zbog iznošenja tog i takvog stava a i sami su u go'nima do grla, no oni su „patrioti“ vođeni onom klasičnom izjavom ispranog mozga „neka, izdrž'o je Mujo i gore“.

Izdrž’o je naravno, a kad im ispričaš vic o Muji, negoduju i kažu da ti vicevi imaju za cilj izraziti: glupost, zaostalost, naivnost, ili neku drugu negativnost, dok likovi poput Perice i sl.. imaju za cilj izraziti oštroumnost, snalažljivost i druge pozitivne osobine.

Naučile Muje napamet ono što im likovi poput Perice iz njihovog stada smišljeno serviraju godinama, samo nek’ je “naš” pa nek’ malo i krade.

Neka se u Zenici preko noći premještaju i vozaju tuđi kiosci i neka se postavljaju drugi, a neka radnicama zeničkog Duhana kojima je ova firma, da bi namirila dugovanja, dala ovu trafiku, bude san otkrivanje počinalaca ovog djela i vraćanje u posjed.

Neka se zlo/upotrebom prava nesprovode sudske presude, nek' se neusvajaju zakoni, nek' se diže lova za projekte, nek' se nezapošljavaju mladi, a nek' i odlaze, izdrž'o je Mujo i gore...

Nadajmo se da će Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, kada bude imalo bolje uvjete za rad, nakon najavljene gradnje nove zgrade ove institucije i zapošljavanja pet stručnih saradnika ostvarivati bolje rezultate, a da će se oni koji vozaju (kradu) tuđe kioske i zloupotrebljavaju položaje ili prava naći tamo gdje im je i mjesto.

A kad' se svi oni nađu tamo gdje im je mjesto i kada omladini ne bude životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili, moći ćemo reći da smo ponosni na domovinu.

Do tada, naši mladi kojima još uvijek nije ispran mozak će se i dalje 'fatat' noge, vide i oni da u BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 06. kolovoza 2013

FTV, VIJESTI u 12,00 h VIDEO: Zeničani krenuli jutros pješke iz Zenice za Sarajevo!

Jutros  u 09,00 sati krenula je prva grupa građanki i građana prema Sarajevu u protestni marš, nazvan „MARŠ SLOBODE PUT BEZ POVRATKA“!

Ova akcija članova plenuma se realizira kao međuopćinska i međuplenumska saradnja, a u njoj bi trebali sudjelovati neformalne grupe građana i udruženja iz Tuzle, Srebrenika, Zavidovića, Fojnice, Kalesije, Zenice, Gračanice, Lukavca, Maglaja, Tešnja, Bugojna, Konjica, Mostara, Kaknja, Sarajeva, Travnika, Donjeg Vakufa, Jajca, Goražda i Bihaća.

Glavno protestno okupljanje će se dogoditi 9-tog Maja 2014 god. u Sarajevuu simboličnom terminu 5 do 12 h te će se nastaviti sve do konačnog riješavanja svih građanskih zahtjeva spram ignorantske Federalne vlade te smjenjivanja kriminalnih političkih struktura u jedinoj nam domovini.

Plenum ZDK-a

Vlasnici kapitala dobivaju bitku!

- U zemlji u kojoj je postalo normalno da se namještaju tenderi, da se posao ne može dobiti bez “štele” teško je očekivati bolje sutra.

U današnje vrijeme zatrpani smo informacijama a većinu poruka olako shvaćamo i zanemarujemo tako da se sve ćešće pitam vrijedi li uopće pisati, kritizirati ili upozoravati ako ljudi vjeruju isključivo svojim vođama.

Iako su ispitivanja javnog mjenja provedena metodom slučajnog odabira (na uzorku od 1,500 osoba), vjerujem da ćete se složiti sa rezultatima agencije "Prism Research” koja su pokazala da većina građana u BiH najviše vjeruje vjerskim liderima a najmanje političarima.

I pticama na grani već je jasno da BiH ne može u EU dok ne postane funkcionalna država, a za „dosadašnju funkcionalnost“ možemo zahvaliti i jednim i drugima. Sve se zna, samo je pitanje je li ikome stalo do ove države i njene funkcionalnosti. Mladi ljudi odlaze, napuštaju zemlju, firme se rasprodaju, radnici dobivaju otkaze!

Bez uvrede, ali izgleda da je nekima mnogo važnije da većina onih drugih prizna da se u Bosni i Hercegovini počinio zločin (u njihovo ime ili ime naroda kojem pripadaju) od toga što će sutra jesti ili obući i imaju li zaposlenje, izuzev ako ti neki, kojih i nije tako mali broj, nisu već zaposleni, na dobrim položajima isl.

Zbog tih, ponavljam, koji i nije tako mali broj (tetića, sestrića i amidžića), koji pretpostavljam i profesionalno rade na tome kako bi se pobrkali prioriteti i podigle nacionalne tenzije i jesmo tu gdje jesmo. S obzirom da je kod priznanja ili negiranja učinak isti (identifikacija s određenom nacijom), bespotrebno je voditi rasprave i polemike oko toga.

U najčešćim slučajevima takve rasprave se usmjeravaju u potpuno pogrešnim smjerovima i prepune su netolerancije i mržnje, a s kojim ciljem znaju oni koji ih usmjeravaju.

S druge strane, sudovi su zatrpani tužbama zbog gubitka posla i neisplaćenih plaća, zatim neplaćanja komunalija tako da su sve raspoložive ljudske i materijalne kapacitete preusmjerili na njihovo rješavanje. Prema posljednjim podacima u sudovima BiH ima više od dva miliona neriješenih predmeta a od ukupnog broja, čak 93,92 posto čine komunalni predmeti.

Dakle, u toj neposrednoj borbi „države protiv građana“ uzimajući u obzir dva miliona neriješenih komunalnih predmeta bitku dobivaju vlasnici kapitala stečenog organizovanim kriminalom i korupcijom ili oni koji su čvrsto odlučili da je dobiju.

Teško im je, mnoge zakone su sputavali, opstruirali, "obarali" zbog tih istih vlasnika kapitala dajući im dovoljno vremena da završe započeti posao ili pak dok se ne rasproda državna imovina.

U zemlji u kojoj je postalo normalno da se namještaju tenderi, da se posao ne može dobiti bez “štele” teško je očekivati bolje sutra.

Dok neki drugi ljudi u svijetu formiraju organizaciju za odbranu od nebeskih tijela, "naši" su 23 duge godine s nama na račun neusvajanja i nedogovaranja o državnim praznicima, himni, nacionalnim predmetima, neprovođenju presuda Sejdića, Fincija i drugih „briga“ i sličnih zajebancija. Zapravo, brinu oni, jako, da BiH ne postane funkcionalna država.

Međutim, došli su pred zid, prvi korak je napravljen. Nakon što je Federalna vlada utvrdila Prijedlog zakona o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u Federaciji Bosne i Hercegovine, naravno, ukoliko nije još jedna „ubleha“ koju će zaustaviti u parlamentima, opravdano se može očekivati funkcionalnija država.

Naime, vlada je utvrdila prijedloge tri zakona iz oblasti suzbijanja korupcije i organiziranog kriminala, i to o oduzimanju nezakonito stečene imovine, o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala te o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona FBiH.

Neki kažu da je naivno očekivati da će političari raditi protiv sebe, dok se dobar dio slaže, misleći da je krajnje vrijeme i da ovaj put nemaju kud. No, uskoro bi mogli i da se uvjerimo ko i na koji način opstruira državu i kome to nije stalo do njene funkcionalnosti. Vjerujem da bi glasanje protiv ovih zakona izazvalo veće nezadovoljstvo građana od nedavnog neusvajanja zakona o JMB. Sve su opcije moguće pa i ta. Živi bili pa vidjeli.

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 12. studenog 2013

Prosvjetni radnici, štrajk i plenum građanki i građana!

Prema pisanju medija, Sindikati prosvjetara ZD kantona najavili su generalni štrajk za 18.maj. Blizu 5.500 uposlenih u osnovnim i srednjim školama ZD kantona zbog nedostatka sredstava nemaju redovnu isplatu plata.

Sindikalisti, prosvjetari iz Kantona Sarajevo će navodno 21. maja stupiti u štrajk! Protestirat' će ispred zgrade Vlade KS, gdje će na taj način ukazati Vladi na to da diskriminira 6.500 prosvjetnih radnika u Kantonu.

Ni sami prosvjetari izgleda nisu u stanju dogovoriti jedinstveni datum pobune, datum kada bi eventualno tražili i dobili ono što im po zakonu pripada.

Međutim, interesantno je šta kažu o plenumu građanki i građana oni se ne boje? Šta kažu prosvjetari iz Zenice i Fojnice možete pogledati u dva zasebna priložena videa:

Dan poslije?

Muhamed Pivić, za Dnevno BiH - objavljeno 26.03.2013.

Svih ovih martovskih dana Zenica je bila u žiži zbivanja u državi. Ovom prilikom neću o proslavi kojom se građani prisjećaju na dan kada je Bosna i Hercegovina postala neovisna, niti o brigadirima ORA koji su prodefilovali Titovom ulicom prisjećajući se nekadašnjih velikih saveznih akcija i perioda lokalnih i republičkih omladinskih radnih akcija, do 1990. godine.

Sve su to samo “obični” ne/radni dani, baš kao i tradicija koja spontano 21. marta okuplja Zeničane uz rijeku Bosnu, na kojoj sam i sam prije uobičajenog radnog dana popio čašicu jabukovače i počastio se jednim čimburom.

Tradicija je duga više od jednog stoljeća a uprkos ovogodišnjoj hladnoći i kiši, ne mali broj ljudi uživao je uz igru i pjesmu. I ove godine su Zenički mljekari dijelili mlijeko, čimbur od 1500 jaja donirali su iz jednog privatnog preduzeća, a još oko 500 kilograma ćevapa i pića donirali su članovi Grupacije.

Dan poslije, euforija pred i nakon utakmice Bosna i Hercegovina - Grčka, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, plavo-žute zastave, slavlje, hiljade građana na ulicama grada. Izuzetan osjećaj, Bosna i Hercegovina nikad bliže plasmanu na jedno veliko natjecanje.

Gledajući na prethodna dva dana ili čak dvije godine, tačnije od 2010 i općih izbora, sve funkcioniše besprijekorno. Međutim, blokirane državne institucije, kriza u Federaciji BiH, podjeljeni ljudi i država po nacionalnoj osnovi sve više liči Južnoj Africi i aparthejdu iz 1950-tih.

Ali koga je briga za državne institucije, u samo dva martovska dana pokazali smo da imamo i stvari koje nas ujedine, da nam malo treba i da smo sretna nacija ali samo u većinskom bošnjačkom dijelu države. Pobjedom u Zenici naša reprezentacija je pokazala snagu Bosne i Hercegovine a tv izvještaji iz Mostara i Banja Luke njenu slabost.

Sretna nacija je nacija sretnih obitelji a koliko je sretnih obitelji dan poslije?

Dan poslije sreo sam penzionera javnog preduzeća u stečaju koji ne prima mirovinu, koji je, kako kaže, na ivici smrti jer se bori sa visokim pritiskom kojeg je “zaradio” bezuspješnim obilaskom općinske administracije u potrazi za svojom zarađenom mirovinom.

Dan poslije sve je isto, na Kamenom mostu opet kutije, jedna za prikupljanje humanitarne pomoći “gladnom/oj” , druga za humanitarni koncert pomoći oboljelom/oj.

Da bi samo prošetali ulicama grada, ukoliko ste suosjećajni, treba vam najmanje 20,00 KM. a koliko će tek trebati za narednih nekoliko godina?

Ako te humanitarne aktivnosti uporedimo sa projektom Narodne kuhinje, koji je započeo u Zenici otprilike prije 13 godina sa 900 korisnika, da bi se deset godina poslije taj broj popeo na 2.230 korisnika na širem području grada i da taj broj stalno raste, moglo bi se reći da i nismo nacija sretnih obitelji.

I dok, primjera radi, devet od deset Norvežana smatra se sretnim i novac im nije važan, građanima u Bosni i Hercegovini u većini slučajeva novca nedostaje ili ga nemaju nikako. Ovdje je na snazi izreka “rodi me majko sretnog da poslanik budem” jer za njih recesija ne postoji, poslanici imaju novca, politika je postala unosan i dobar posao.

Sve što trebate je da znate da uplitanje u nečije interese nije poželjno jer „konkurenti” to shvataju kao prijetnju, da postoji veći dio koji je protiv postojećeg stanja ali da su na margini, nisu podržani i padaju na političke ublehe a grupe koje imaju novac zadovoljne su postojećim stanjem.

A gdje ćete vi završiti naredne godine, na čašici “besplatnog” pića i čimburu, u kutiji na Kamenom mostu, u potrazi za obećanom/zarađenom mirovinom ili nekom novom aparthejdu, ne zavisi od plasmana reprezentacije niti jednog velikog natjecanja.

To zavisi od grupa koje imaju novac, od njihovog opstanka u poslaničkim klupama, opstanka na funkcijama državnih ustanova i njihovog ne/dogovora.

Zavisi i od uspostave građanske države ali oni paze da im se to ne dogodi.

I na kraju, “dan poslije Brisela, nije poznato šta su lideri sedam vodećih stranaka zaista dogovorili u vezi s provođenjem presude Sejdić – Finci. Sudeći po izjavama nekih od njih, kao da su bili na različitim sastancima”.

Od uspostave građanske države barem za sada nema ništa, jer oni opet poručuju: “dogovor vodi u treći entitet”.

Ako dogovor vodi u treći entitet, kuda nas onda vodi neuspješan dogovor?

Za ‘dan poslije’ neuspješnog dogovora trebat će nam mnogo više od običnih kokošijih jaja na tavi….

Inspekcijska kontrola u JU „Predškolski odgoj i obrazovanje“ Zenica pronašla nepravilnosti!

S obzirom da je nedavno na moju adresu stigla prijava koja je poslata u Inspekciju rada, odnosno Zahtjev za inspekcijsku kontrolu u JU „Predskolski odgoj i obrazovanje“, nakon prvoobjavljenog teksta „da li u vrtiću "Dunja" čistačica obavlja poslove odgajatelja!?“ s iste adrese proslijeđen mi je odgovor nakon izvšene inspekcijske kontrole, mada u pomenutom dokumentu nisu dati odgovori na mnoga pitanja.

Podsjećam, osoba koja je tražila inspekcijsku kontrolu tada je tvrdila da se obraćala Upravnom odboru Ustanove 14.03.2014.g., a da nikada nije dobila odgovor niti je iko pozvan na odgovornost a kamoli sankcionisan zbog ovog slučaja ali i drugih nezakonitih radnji iz domena radno-pravnih odnosa ali i finansijskog poslovanja.

Prije nekoliko dana sam stupio u kontakt i sa drugom stranom, koja organizira i vodi rad i poslovanje JU „Predškolski odgoj i obrazovanje“ Zenica, direktoricom Edinom Hodžić koja mi je izjavila kako je zaposlena u toj ustanovi 26 godina te kako ne brine za dešavanja od prije 5-6 godina.

- Neka nadležne institucije rade svoj posao, smiješno je prozivati i pozivati se na navodne stare nepravilnosti koje iznosi jedan „neradnik“, istakla je g Hodžić na kraju tel. razgovora.

Općinski službenik Zijad Softić,je bio nešto drugačiji u ponašanju,koji mi je nakon predstavljanja i naziva teme na kojoj radim, na pitanje dali je upoznat sa dešavanjima u toj ustanovi, odnosno zapošljavanju po stranačkoj liniji pravnice, zatim pitanju da li je i u ikakvom srodstvu, ostao bez teksta nekoliko sekundi i bez ikakvog odgovora prekinuo vezu.

Pogledajte šta stoji u odgovoru inspekcije:

Optužbe na adresu UKC-a Tuzla: odriče se rođene sestre zbog smrti majke!

Autor pisma Jasminka Halilović se zbog ljutnje i ogorčenosti odlučila obračunati sa svojom rođenom sestrom Lejlom Džambić uposlenicom UKC-a Tuzla, zbog smrti majke pozivajući se na nezakonito potpisivanje medicinskog dokumenta, potvrde o smrti majke.

U pismu se između ostalog navodi da se iza svega krije njena pohlepa na imovinu, odnosno ostavština umrle Devlete Halilović, inače rođene Zeničanke sa posljednjim prebivalištem iz mjesta Tuzla.

Inače, krajem marta prošle godine ulice Tuzle su osvanule oblijepljene plakatima/pismima PAŽNJA – DA LI ZNATE PORED KOGA ŽIVITE? sa popratnim tekstom o odricanju sestre zbog pohlepnog pohoda na majčinu imovinu: 2(dva) stana, vikend kuća(?), novac u velikom iznosima”.

Pismo prenosim u cjelosti bez izmjena:

UKC-u TUZLA, UGLEDNOM i SLAVNOM Prepoznatljiva skraćenica sa epitetima UGLEDAN i SLAVAN!? A u pozadini zastrašujuća realnost! Šta i koga si sve iznjedrio, UKCeu „UGLEDNI“?

Dr. Džambić Imerović Lejlu, anesteziologa na hirurškom odjeljenju, Dr. Mirsadu Prašo, anesteziologa na hirurškom odjeljenju, Dr. Hadžimešić Muneveru, anesteziologa na hirurškom odjeljenju, Dr. Elmira Čičkušića, Dr. Narhelu Mujačić, Dr. Erminu Iljazović, Dr. Hariza Hadžagića i NN lica, kojima je poznato kakav je tretman primjenjen na pacijentu, mojoj mami, Halilović Devleti, smještenoj u vrijeme hospitalizacije na HIRURŠKO odjeljenje - INTENZIVNE NJEGE, iako NIJE OPERISANA ni u jednom momentu bolničkog tretmana.

Moja mama je rodila dvije kćerke, jedna sam ja, a druga je, UKCeu, Tvoja zaposlenica, Džambić Imerović Lejla. Da li si me, UKCeu, vidio da dolazim u posjetu svojoj obožavanoj mami? NE, UKCeu. Kako bi me mogao vidjeti, kada mi je Tvoja zaposlenica, dr.Džambić Imerović Lejla,samovoljno odredila isključivo noćne posjete i to u kasnim noćnim satima.

Bukvalno sam, UKCeu, a po uputstvima Tvoje zaposlenice, utrčavala i istrčavala iz prostora maminog bolničkog smještaja. Znaš li Ti, UKCeu, a ja tada nisam bila toga svjesna, jer sam beskrajno vjerovala Tvojoj zaposlenici, da je ona, Tvoja zaposlenica, dr.Džambić Imerović Lejla, SMIŠLJENO meni odredila isključivo noćne posjete, a ishod toga je bio: JA SE, „slavni“ UKCeu, NISAM OPROSTILA OD SVOJE MAME. NISAM TE NIKADA HTJELA, niti namjeravala prozvati ZA SMRT moje mame, jer kriva je ONA, Tvoja zaposlenica, dr.Džambić Imerović Lejla! Ali, „slavni“ UKCeu, KRIV si i TI. 

Ti si dopustio da u Tvojim redovima funkcioniše takva zaposlenica, koja se samovoljno ponaša, a Ti je, UKCeu, ne kontrolišeš i ne sankcionišeš njene neetičke, antihipokratske i nezakonite radnje. Jer, dopustio si, „slavni“ UKCeu, da Tvoja zaposlenica, dr.Džambić Imerović Lejla, smjesti našu mamu na neodgovarajuće odjeljenje, „liječi“ je samostalno i nesavjesno, sprječava posjete i zabranjuje ih, nagovara svoje kolege da u vezi sa posjetama našoj mami upućuju isključivo na nju, „uspavljuje“ mamu pri svakoj meni smišljeno određenoj noćnoj posjeti, ne informiše o maminom zdravstvenom stanju, nakon mamine smrti preuzima ulogu administrativnog radnika prilikom pripreme važne medicinske dokumentacije, koja je bez kontrole,a neispravna, zvanično puštena u javni promet, odlučuje o HITNOJ sahrani bez razloga i u zakonski upitnim vremenskim okvirima, poziva svog sina, Džambića Jasmina, da nezakonito potpiše medicinski dokument moje, naše mame, a mene niti poziva, niti me obavještava o tom potpisivanju.

Tako se njen sin izjasnio da se obdukcija neće provoditi, a očigledno je bila neophodna, s obzirom na veoma čudnovato ponašanje Tvoje zaposlenice, „slavni“UKCeu, kao i Tvoje čudnovato odobravanje takvog ponašanja, „slavni“ UKCeu.Tada je funkciju Tvog direktora vršio dr.Elmir Čičkušić. On je dopustio da se u javni promet pusti neispravno potpisana Obavijest o smrti i obdukciji, na kojoj se potpisao sin Tvoje zaposlenice, a unuk moje mame, što znači da je u pitanju neka smutna radnja, budući da ni u jednom članu zakona takvu obavijest nije predviđeno da potpisuje UNUK.Kako je todirektoru, „slavnog“ UKC-a, promaklo, kad je on, po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti FBiH odgovoran za ispravnost navedenog medicinskog dokumenta?

Kakvu tek lakrdiju predstavlja neispravno popunjena, a puštena u javni promet kao ispravna, Potvrda o smrti, bez ključnih podataka u njoj. 

Nema podatka o licu koje je utvrdilo smrt, gdje se predviđa podatak o liječniku mrtvozorniku. Nema predviđenog potpisa lica koje je ustanovilo smrt, nego je na tom mjestu, predviđenom za potpis, samo navedeno ime jednog medicinskog radnika bez njegovogpotpisa.U ovjeri dokumenta stavljen je pečat doktora, sa potpisom ZA, tj. neko se drugi potpisuje umjesto imenovanog doktora? Naknadno, „slavni“ UKCeu, navodiš, da je smrt konstatovao jedan medicinski radnik, odnosno dr. Hadžagić Hariz. Ali, priznaj, „slavni“UKCeu, koji, uzgred, nikada nisi priznao svoje greške, a pravio si ih bezbroj, da je taj novi naknadni podatak poprilično sumnjiv i da se, takođe, pribraja brojnim sumnjamau maminu prirodnu smrt. Kakvom je to brzinom popunjavan taj važan dokument i zbog čega je popunjavan takvom nemarnošću da je učinjena kardinalna greška u navođenju podatka o datumu rođenja, po kojem je mama rođena 16 dana prije smrti? 

Sumnjam, „slavni“UKCeu, u Tvoje ispravno ponašanje, i u Tvoje zakonito postupanje u vrijeme mamine hospitalizacije, što potkrepljuju materijalni dokazi.

Poteze svoje zaposlenice, „slavni“ UKCeu, dr. Džambić Imerović Lejle, nisi provjeravao, zato si saučesnik u zločinu svoje zaposlenice, jer je ona Tvoju inferiornost iskoristila premudro „POMOGAVŠI“ našoj mami da ranije napusti ovaj svijet.

Zašto? Tek je odgovor na to zapanjujući! Zbog pohlepe i gramzivosti za maminim novcem, maminom imovinom. Zar to nije nižerazredno ponašanje,koje je uzok činjenju njenih krivičnih djela, od kojih prvog i najtežeg krivičnog djela: UBISTVO SVOJE MAME SA PREDUMIŠLJAJEM, u čemu si , „slavni“UKCeu, pomogao Tvojoj zaposlenici, dr. Džambić Imerović Lejli, i naveo je na monstruozni zločin, zbog čega si nesumnjivo odgovoran.

Tvoja zaposlenica, u sadejstvu s Tobom, „slavni“ UKCeu, dr. Džambić Imerović Lejla, nije ubila samo našu mamu, Devletu Halilović, već je „ubila“ i svoju sestru i našu porodicu, pogazila je brutalno sve ono nad čime je naša mama čitav život brižno bdjela, a sve to iz svojih najnižih pobuda u cilju ostvarenja svoje bezgranične pohlepe.

Znam, „slavni“ UKCeu, da Ti djeluje idiotski moje slijepo vjerovanje u poštenost i iskrenost Tvoje zaposlenice, od nje neljudski i šokantno iznevjereno, pa si zbog toga odbacivao svoju odgovornost za smrt moje mame, prebacujući lopticu na neposredne sudionike ovog slučaja, prvenstveno, a nepravedno, na autora ovog pisma, pominjući uvredljivo „nesređene porodične odnose“, o kojima „slavni“ UKCeu, nisi mogao znati, osim iz eventualne iskrivljene interpretacije svoje zaposlenice, stoga, „slavni“ UKCeu, mnogo si neargumentovano vrijeđao, mnogo si gazio ljudsko dostojanstvo i neprocjenjivu vrijednost onoga što se naziva ljudskošću. Zašto, UKCeu, skrnaviš ono što je duboko privatno, jer, svojevremeno, naši porodični odnosi su služili za primjer skladnih odnosa?

Kako si Ti, „slavni“ UKCeu, pošteđen zakonski, te ne moraš odgovoriti na zahtjeve za pristup informacijama, koji su postavljeni shodno odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama u Federaciji BiH? Dok, u vezi s tim, u informaciji za Etički komitet bahato i ironično odgovaraš na samo 6 od bezbrojnih mojih pitanja, na koje lično nisam dobila odgovor.

Vjerujem u ljude, vjerujem u istinu, vjerujem u pravdu, vjerujem da ćeš za ono što si učinio, „slavni“UKCeu, u sadejstvu sa svojom zaposlenicom dr Džambić Imerović Lejlom, snositi odgovarajuće zakonske sankcije. Za sada ti pogoduje neprikosnovena,a nepravedna zaštita nekih poltronskih „osoba“ iz pravosudnih organa, tj. nekih sudija pojedinaca, kao i nekih kantonalnih tužilaca, a, jasno je, da te neke, ne krasi pošten, niti profesionalan odnos prema radu.

Do pobjede istine i pravde!

Autor pisma: Halilović Jasminka

Lični stav - Kada će se plenumi omasoviti?

 Svjedoci smo čestih kritika na račun plenuma građanki i građana širom Bosne i Hercegovine pa tako i plenuma Zeničko dobojskog kantona.

Sve više je onih koji pokušavaju kroz zahtjeve građanki i građana proturiti zahtjeve koji se tiču jedne određene kategorije stanovništva, desetina građana ili nekog budućeg projekta koji obuhvata jednu desetinu ljudi.

Prvi takvi zahtjevi pojavili su se na samom početku, nesmotrenošću, neiskustvom i željom za pomaganjem građankama i građanima neki od njih djelomično prolaze, no očigledno je da vremenom ostaju samo na pokušajima. Uvidjevši kako sve teže prolaze, kako će u krajnjem slučaju biti otkriveni i odbačeni u posljednje vrijeme skoro da ih i nema.

Jačanjem organizacionog i izvršnog tijela plenuma građanki i građana ZDK-a slabe takvi zahtjevi a kao proizvod svega navedenog slabi i sam odziv i masovnost plenuma te se samim tim postavlja se pitanje zbog čega su se neki ljudi priključivali plenumu. Zbog zalaganja za sveopšte dobro ili svoje sopstveno? Mislim da nije potrebno izdvajati pojedinačne slučajeve koji su riješeni zalaganjem izvršnog tijela plenuma uz podršku građana, oni su riješeni i samim rješavanjem izostaje podrška istih. Koji su to (ne)ljudi u ovom momentu nije ni bitno, sami će se prepoznati.

Političari, svjesni takve snage plenuma nemaju razloga za brigu i samim tim ne postupaju po zahtjevima građana od 07. februara 2014, odlažući ostavke vlada do narednih izbora.

Kada će se plenum omasoviti? Dakle, odgovor je jednostavan! Kada ljudi shvate da plenum nije nastao s ciljem rješavanja kratkoročnih pitanja pojedinki i pojedinaca nastalih kao posljedica dugoročne nacionalističke politike i nerada izabranih zvaničnika.

OPSTANAK U BIH!

Istinu, pomirenje ili osvjescenje naroda i bolje sutra ne vole samo oni koji su zgrijesili, likovi iznikli na kriminalu, krvi, znoju, tudjoj zemlji, imovini i tudjem radnom mjestu... A gdje su oni i koliko ih je? Tu su, medju nama, ima ih mnogo, okrenite se oko sebe i vidjecete ih. Vidjecete ih na televiziji, na ulici, u vasim opstinama, preduzecima, kancelarijama i skupstinskim salama. Okrenite se oko sebe, oni su tu, svugdje, samo vas nema. Nema vas jer ste si dopustili da "nestanete" pod nogama gore navedenih. I kad budete umirali nece se primjetiti! Jer, nestali ste prije smrti...