Počelo je! U Zenici umjesto plaće dijele batine

Prije par godina pisao sam kolumnu pod naslovom "Ne tuku nas, samo se iživljavaju !". Boga mi doš'o red za novu. Sad nas i tuku... kad im tražiš pošteno zarađeno.

Tuku nas širom ex-yu država. Prema medijskim izvještajima 2010. godine u Istri se dogodio nezapamćen skandal. Samohrani otac koji izdržava dvoje djece zatražio je od poslodavca da mu isplati višemjesečne plaće, no umjesto plaće dobio je batine. Divljački je pretučen šipkom i palicama nakon čega je završio u bolnici sa višestrukim prijelomom rebara i dva kralješka.

Zatim, Riječanka koja je dio ljeta konobarila u jednom kafiću , a zatim prešla u drugi lokal zbog nepridržavanja dogovora o visini plaće, 2014 godine fizički je napadnuta od bivšeg poslodavca – ujedno općinskg vijećnika i vrijeđana izrazito pogrdnim izrazima, a sve zbog traženja isplate zaostalog dijela plaće.

Zenički supružnici, koji su radili u novootvorenom Tržnom centru „Lider“ u zeničkom naselju Klopče, prije nekoliko dana kada su pitali za plaću verbalno su vrijeđani i fizički napadnuti od strane vlasnika. Ženu je uz marškanje i povike da je kurva, u glavu udario poslodavac, a njegov brat je istovremeno zadržavao i gurkao s leđa njenog supruga, koji ju je pokušao zaštititi.

Žena je od udarca pala i onesvjestila se, a oni nisu dali radnicima ni da joj pruže pomoć.

Ptoteklog vikenda u Zenici novi slučaj. Djevojka koja je radila u jednoj zeničkoj caffe bar- slastičarnoj došla je po zarađeni novac kod ovdašnjeg poslodavca, međutim umjesto novca dotični je uz pomoć supruge napao djevojku”! Priča se širi putem društvene mreže.

- Gospođa je čuvala djevojku dok je njen suprug nanio djevojci povrede po rukama. Dečko od djevojke, koji je došao s njom pokušao je da joj pomogne a onda je isti taj gazda počeo bukvalno da davi mladića i da mu prijeti kako će ga ubiti...

Naravno, sve je zavedeno u Hitnoj pomoći gdje su nalazi pokazali ozljede, a obzirom da je slučaj već proslijeđen Kantonalnom tužilaštvu, u cilju istrage ne mogu otkrivati o kome se radi.

Dakle, počelo je! Umjesto plaće dijele batine! Haj' dobro, nije to ništa. Sad će ova polupismena fejsbuk nacija reći šta je tu čudno. Ništa strašno isl. Strašno i šokantno bi bilo da je predsjednik RS-a izvalio neku novu glupost oko koje bi se zakačili pljujući sve što je srpsko. Ovako, jedno lemanje ili marisana, manje - više. Zašto sad ja spominjem tog mrskog predsjednika fejsbuk nacije? Zato da se ova polupismena bagra ima zašta zakačit, da ima o čemu komentarisat. Jest njima bitno što je neki feudalac nekom ost'o kratak platu ili dvije, nebitno. Je*o ti radnika kome je on bitan!? Imamo mi toga. Nekad se govorilo "k'o da s neba padaju ", a danas k’o da je sa skele pao...naročito po Saraj'vu.

Haj' što padaju sa skela, al' što ni za to nikog nije briga. Inspektori su tu da utvrde je l' im'o šljem na glavi, a koliko sati je radio 48 il' 58 sedmično il’ mu se od sunca zamantalo u glavi manje je bitno.

Ima i inspektora koji nakon inspekcije kažu 'ajd to je "donekle u skladu sa zakonom"! Možeš mislit'... DONEKLE u skladu sa zakonom!? Ne, ne izmišljam, ako treba i ime inspektorice Kantonalne inspekcije Zeničko dobojskog kantona koja je to izvalila, nije problem. A mi se nedavno uhvatili oko novog Zakona o radu kao pijani plota. Ubiše se (ne)ljudi objašnjavajući koliko je to u korist radnika i koliko je to za naše dobro. A stvarni razlog donošenja je u stvari samo još jedna tranša MMF-a za donosioce zakona koji će se poštovat' kao i ovaj do sad gdje su radnici padali s neba, pardon sa skela, gdje su im djeca ginula nedeljom po betonarama jer ih nisu imali gdje ostaviti, a morali se odazvat’ na posao...

Zakona koji će se poštovat’ kao što ga njegovi donosioci, koji su mahom poslodavci poštuju kad je u pitanju rad državnim praznikom, rad vikendom ili produženi rad.

Na kraju, mislim da ne treba ništa posebno izmišljati već ponoviti činjenice o kojima sam već pisao....

Gaze nas skupocjenim autima, dvjema školama “pod jednim krovom“ zlostavljaju djecu, u državnim preduzećima suspenduju sindikalne vođe dok u privatnim i ne postoje. Cijene vode u bh. gradovima rastu a grijanja tek slijede. Grizu nas psi lutalice - nedostaje tetanusa a umiremo od posljedica zagađenja zraka. Pedofilija je u porastu ulazi i u vjerske objekte a zbog nepovoljne finansijske situacije izostajemo na Eurosongu. Očekujemo ulazak u EU a najavljuju nam i istospolne brakove…

Banditi nas pljačkaju, zatvaraju se velika preduzeća, otvaraju mala, građani se bacaju sa višekatnica, a demobilisanih boraca preko 5.000 je "manje". Penzioneri nam rove kontejnere, radnici pristaju na rad na crno da bi ostali ili opstali, a nezaposleni... Oni se uzalud zapošlljavaju, poslodavci im ne daju plaću, umjesto plaće dijele batine... Ko zna, možda je i to DONEKLE u skladu sa zakonom!? Treba pitat' inspektora....

Odoh i ja majko Bosnu brani Ti!?

Kako rekoh u jednom od prethodnih tekstova, nemam ja nikog da me iza ponoći zovne da mi ispriča vic, niko nema baš taj običaj. Običaj je da mi nerijetko stigne kojekakva poruka od koje se olakšam dok pokušavam shvatit poentu čitajući je umjesto sadržaja i načina djelovanja nekog deterdženta.

Negdje pročitah da je Bosna ostavština Osmanlija' i da je tako ljudi kad „odlaze“ ostavljaju u amanet ovom ili onom. Da se razumijemo, meni je još uvijek niko nije ostavio. Meni ostavljaju tako neke poruke tipa kako je to divna zemlja iz koje su „oni“ otišli u tu mrsku tuđinu da bi je branili od mene kad nemaju nikakva pametnija posla. Da, od mene i meni sličnih. S oproštenjem, brane je i oni koji su ga nabrali kad je bilo najteže. I oni koji su takvu jednu divnu zemlju ostavili i nakon onog najtežeg. Brane je i oni što im nije teško, oni dobro uhranjeni s državnih jasli. Samo je napadamo mi, aktivni učesnici brojinih analiza, sudionici najlošijeg nivoa života u odnosu na sve ostale zemlje regiona. Ljudi koji su u crnoj rupi, na dnu-dna, ljudi koji žive u šupama.... Mi šupci!? Baš kao u vicevima...

No, nije li paradoks novog vremena braniti ono što si ostavio? Ne znam, kontam mene kad su djevojke ostavljale nijedna me više nije branila. A možda sam im bio divan, možda su me i voljele a ipak ostavile i nisu me branile od mene samog ili meni sličnih.
Međutim, kad smo kod viceva, da ispričam jedan koji me asocirao na te odlaske.

Stoji mali klinac ispred zgrade i pokušava da pozvoni na interfon . Vidi ga policajac, pa ga upita :
''Oprosti dečko, mogu li nekako da ti pomognem ?''
''Plitisni tli !''
Policajac pritisne : ''I šta sad ?''
''Bezimo !''

Haha baš sam se slatko nasmijao. Prisjetih se i tih davnih dana na samom zagrijavanju, prije nego je krenulo svenarodno „orgijanje“, kad su mi ljudi koji su me voljeli govorili „bežimo Muhamede, ovo ne ide na dobro“. Nisam k'o policajac pritisnuo tli i nisam pobjegao. Nisam, iako sam imao bezbroj prilika. Ostao sam iako su mi i poznate ličnosti poručivale pjesmom „odoh i ja majko Bosnu brani Ti!?“. Ostao sam vodeći se onom “sunce tuđeg neba, neće vas grijat k'o što ovo grije“. No je*alo me sunce po svoj prilici :) :) .

I šta sad? Ništa! Svi izgleda znaju bolje od mene kako mi je. Svi su postali istoričari i svi znaju sve. Čak i djeca koja se nisu ni rodila dok me je uveliko „grijalo ovo sunce“ znaju kako mi je bilo svo to vrijeme.

Pogledajmo istini u oči. Ubjeđuju nas da sve ovo što rade, rade za naše dobro a mi treba da se ponašamo kao onaj pas na bivšoj zeničkoj deponiji „Siđe“ koji po cijeli dan nosa kamen u zubima a kad mu bacite drugi da donese, on ostavi prvi, uzme taj drugi i opet mu je u zubima. Valjda ga je gazda time naučio da ne laje, jer sve dok mu je taj kamen u ustima on zaista ne laje.

Ustadoh jutros raspoložen, kamen mi je u zubima i neću da lajem... Neću ni da nam “za naše dobro” poželim otvaranje neke nove fabrike!

Pridružit ću se ovim što nas savjetuju „za naše dobro“ tako što ću nam poželjeti zatvaranje i ovo malo što je preostalo. Recimo zatvaranje Mittala, ionako zagađuje okolinu, a na tom mjestu da napravimo neki veliki kompleks vjerskih objekata, da se 'vako svi kolektivno pomolimo da nam se vrate u ovu divnu zemlju svi ovi što su pobjegli. Da nam se vrate i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, i ovi AntiDayton-nci koji se još od 93 će iz dijaspore bore protiv ovog diktatorskog vladanja ovom zemljom i protiv podjele BiH. Koristit ću se i njihovom parolom "Ukopajmo Dayton pod zemlju i beton".... i dodati, i pomolimo se kolektivno...

Nako ja, nadošlo mi da nešto napišem, no ako se i ovaj put nekom ne sviđa, nek se olakša čitajući ga. :)

Elitni narod i ponosna mlada snaga...!?

Neki dan vidjeh taj prošlogodišnji tekst u kojem stoji da su Bošnjaci elitni narod. Tekst koji me je, priznajem pomalo iznenadio ali ga nisam mislio komentarisati putem bloga dok ne vidjeh ovaj drugi....

Prije no što napišem o čemu se radi bitno je podsjetiti kako je prošlogodišnji tekst izrazito “popularan” u vrijeme obilježavanja godišnjica stradanja tog naroda. 

“Moj bošnjački narod, moj elitni narod, ima svoj vlastiti identitet!”, kaže autorica s kojom se hvale bh Bošnjaci širom svijeta istovremeno kritikujući gradonačelnika Tuzle koji se, kako kažu potrudio da izbriše sve simbole koje po gradu ''izazivaju traume kod djece'', izgradi jezero i nekoliko fontana i na taj način građanima garantira ''bolju budućnost'....'

Navodno, nisu Bošnjaci poput Jasmina Imamovića da se libe svog identiteta i stalno izvinjavaju i pravdaju. Neće se izvinjavati što su danas iznjedrili omladinu koja je sposobna da ponese teret emaneta očuvanja bošnjačkih identitetskih vrijednosti, kao i dostojanstva i slobode naroda. To je elitna mlada snaga koja će, zasigurno, hoditi visoko uzdignuta čela, ponosna na ono što jeste, zaključuje mlada autorica.... 

Što reći? Bravo, imamo elitni narod!  A znate li možda kako dolazimo do tako pametnih autora tekstova na koje su ponosni Bošnjaci širom svijeta?

Odgovor na to pitanje možda nađemo u ovom drugom tekstu koji se pojavio na facebook stranici Meše Selimovića. Nevjerojatno zastrašujući test diskriminacije koji su morali ispunjavati učenici Osnovne škole Meše Selimovića.... Uz fotografiju ispita stoji i popratni tekst zgrožene bh građnake.

Zgožena svime što je vidjela, nazvala je to čistim patološkim šovinizmom! "I takve škole nose naziv velikana pisane riječi?! Užasno!’, piše na facebook stranici.

"Riječ je o ispitu koji ne nosi baš nikakvo znanje ni vrijednosti u kojem su djeca suptilno morala obrazlagati koja je od navedenih nacija sposobnija, pametnija te s kojom bi se radije družili, a što je zapravo za 21. stoljeće posve nevjerojatno”, između ostalog piše i jedan bh portal koji je jedva dočekao ovakav ispad.

Tako ispade da smo već iznjedrili dio omladine bošnjačkih identitetskih vrijednosti koja estakvirlah, za sebe smatra da je ELITNI NAROD. Mlada snaga koja će, zasigurno, hoditi visoko uzdignuta čela, ponosna na ono što jeste. Mlada snaga koja će biti ponosna na događaje, od onih poput paljenje židovskih i inih zastava za vrijeme odigravanja fudbalskih utakmica, do onih kad se, kako kažu “tekbir ori kroz genocidnu”.

Dugo su neki Srbi tvrdili da su nebeski narod, da se cijeli svijet urotio protiv njih... Od devedesetih na ovamo svojoj djeci uz gusle pjevali su o tamnim noćima turske vladavine, pjesme o srpskom narodu u vremenima slave i poraza, junaštva i izdaje. Nisu li i oni time iznjedrili dio svoje omladine identitetskih vrijednosti koja je ponosna na parole “Nož žica Srebrenica” koje uzvikuju za vrijeme odigravanja fudbalskih utakmica? Naravno da jesu. 

Ista govna samo drugo pakovanje...

Možda budem opet kritikovan zbog ovakvog poimanja ali moj mozak nema problem oko razlučivanja “dobra i zla”. Ja se iskreno nadam da će ta omladina naći načina da nadraste tu skučenost i izađe iz krugova vlastite filozofije i lavirinta uma!? Rekoše mi kako u posljednje vrijeme preuzimam na sebe “odgovornost da uzimam sebi za pravo da ocjenjujem ko valja a ko ne valja i da sve što nije sa mojom logikom razmišljanja, nevalja.... odnosno da pretjerujem”.  Možda i pretjerujem!?

Ne znam kakva je čija spoznaja ali mi se čini da je uvjetovana i omogućena našim spoznajnim mogućnostima. Nekad je potrebno i milion riječi da kaže koliko i samo ćutanje a ćutanje koliko i milion riječi. Možda je sve ovo trebalo samo odćutati kao što ljudi obično odćutimo neke događaje. Možda!? Možda bi time rekao više no ovim tekstom, ali eto, jednostavno ovo nisam mogao da odćutim. Nismo dužni da svi mislimo isto. Mene niko ne plaća niti može platiti da mislim njegovom glavom. Čuj pitati tu nevinu djecu koga bi pozvali na svoju rođendansku zabavu nudeći im odgovore: Bošnjake, Hrvate, Srbe, Rome ili Nijemce??? Eto, da neće možda odgovorit da će Rome pozvat, stoko Gebelsovska...

Možda će neko drugi opet osporiti moj stav sa jednako ili čak i više argumenata koliko ja osporavam ovaj, ali to zavisi od sposobnosti čovjeka da uoči “šupljine”.

Ne znam kako Vi razmišljate ali meni ovo liči na ono kad je Hitler govorio da je Arijevska rasa naj naprednija, naj razvijenija rasa na planeti!?

Btw, aferim dragi moji Bošnjaci, "postali ste sve ono što ste rekli da nećete"...

*Anketu, koja je trebala biti anonimna i popunjena uz saglasnost roditelja učenika, prije tri mjeseca pripremila je nastavnica Engleskog jezika Emina Ramović, koja je kazala kako je za njeno provođenje dobila saglasnost Univerziteta u Sarajevu i Ministarstva za obrazovanje Kantona Sarajevo, a sve u sklopu magistarskog rada. Navodno je željela testirati predrasude koje (ne)postoje među učenicima. doznajemo.com

Ko je odgovoran za pokolj u Pet Zoo-u "Sedam jarića"?

foto ilustracija

"Ovo su samo neke od slika koje sam napravio poslije napada divljih pasa na moje koze", piše Goran Jerkić na svom fesjbuk profilu.

-   Trajalo je u prošlu nedelju gotovo dva sata. Našao sam ih dvije u dvorištu, zaklane od kojih je jedna pojedena, treću sam našao nekih pedesetak metara niže dok su mi petu kozu ovu šarenu stjerali nekih petsto metara dalje gdje su je ostavili jer je došla do komšije gdje su je njegovi psi spasili  da je ne zakolju. Do dolaska policije i ova šarena koza je crkla od poderotina i ujeda. Ostala mi je jedna mala kozica bijele boje i magarac izgleda da se on znao braniti, stoji u objašnjenju fotografija pokolja u Pet Zoo "Sedam jarića".

Imali smo priliku svojim očima vidjeti kako su političari odlučni kada se radi o njihovim vlastitim guzicama i njihovom finansiranju od strane MMF-a, odnosno kako se donose zakoni po hitnom postupku. U dva dana oba doma parlamenta zasjedaju do kasnih večernjih sati i niko i ne pomišlja odgoditi zasjedanje dok se ne donese odluka. Svi se pretvaraju u dobročinitelje, odnosno svi se pretvaraju u ono što nisu. Narod je već odavno pretvoren u ovce a političari u čobane koji nisu sposobni sačuvati ni sopstvena stada od neviđenog stampeda u pravcu zemalja zapada. A nakon pokolja koza u Pet Zoo "Sedam jarića" postaje očigledno da se u posljednje vrijeme i pobješnjeli psi pretvaraju u vukove.

Ko je odgovoran? Jedno je sigurno, političari nisu!? Znaju oni s kim imaju posla i koliko su građani podjeljeni tako da i ne pomišljaju ozbiljnije pristupit rješavanju problema pasa lutalica. A zašto bi? Dok se građani glođu između sebe tražeći krivca u raznim udruženjima Šapama, Ugrizima oni mogu mirno uživati u visokim (ne)zasluženim primanjima koja premašuju primanja njihovih kolega iz Evropskih zemalja.

Na kraju krajeva, što neko reče jebo i cuke!? I oni su shupci, grizu jadnike, nemoćnu djecu, mršave koze, mršave ljude. Što ne grizu poličare?

Neće njih, oni su ti poput magarca s farme na kojoj je izvršen pokolj a koji ostade živ samo zahvaljujući uhranjenosti i ritanju. I političari su nam vala baš dobro uhranjeni, a znaju se ritat... Doveli su nas u poziciju da se moramo opredjeljivat za šta smo. Da li smo za Šapu ili Ugriz, da li smo na strani ljudi il’ na strani pasa. Obzirom kakvi smo to postali ljudi sve veće su šanse da budemo svi na strani pasa. Jebo nas, po ko zna koliko puta smo se uvjerili da zaista ne valjamo.

A što se tiče odgovornosti nije problem. Neko će to platit iz državnog proračuna, neće biti ni prvi ni zadnji put da se odredi nastala šteta vlasniku poklanih koza. Ionako je neće naplatiti do golema zora....

Ja sam i ćevap zamrzila zato što je NAŠ!

Nisam ja Dežulović da me iza ponoći zovne Kožo da mi ispriča vic, kaže “ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic”. Nemam ja wiber, a telefon mi neki stari kršina, ne podržava te šejtanske opcije a inpulsi skupi te mi valjda zbog tog ljudi pišu i javljaju se na ovaj “primitivni” način.

Neki dan iza pola noći u inboxu zatekoh prijateljičin prijedlog da za jednu od narednih tema 32.vijećnika uzmem poslodavce i “poštenje”tih naših poslodavaca... Čuj poštenje naših poslodavaca! Zar treba neko sumnjat u to poštenje, pitam ja. “Boga mi treba zbog tog “naših”, ja sam i ćevap zamrzila zato što je NAŠ!”, veli ona.

Nemoj tako, kažem joj. Eto, vidjela si, usvojili su Zakon o radu, sad ćemo mi radnici biti zaštićeni od tih naših poslodavaca. Nek se plaše oni “neradnici” kako ih nazvaše ovi što nas brane.

Jest da sam trebao bit’ ponosan što me od neki dan počeše branit’ Parlament i Vlada FBiH od tog strašnog ozloglašenog sindikata koji me hoće otpustit’ s posla, al' eto, nešto nisam ponosan. Do mene je valjda... Međutim, nećemo o tom zakonu, o njemu je skoro sve rečeno. Živi bili pa vidjeli je l’ on donesen zbog nas il’ zbog njih samih.

Nego, da se mi vratimo na taj njen prijedlog za kojeg smatra da bi trebalo uložit amandman, ali ne zna na šta, na koji zakon. Uobičajena i tipična priča, tvrdi da joj poznanica nije dobila platu od maja 2012-te do februara 2013-te, kad je dobila otkaz nakon 33 god staža u nekadašnjem preduzeću Instalacije dd Zenica, firmi u kojoj je i sadašnji gradonačelnik Husejin Smajlović obnašao značajne funkcije, a koju je kupila doo “Engra”, vlasnika Edin-a i Nadje Balta, bračnog para koji redovno obavlja hadž i ne silaze s postekije i grbače radnika.

Obzirom da je riječ o uslovu da od sad ko hoće na hadž mora dostaviti iz poreske potvrdu, kao i potvrdu suda vjerujem da bi ga trebalo uputit na dvije adrese, Rijasetu IZ u BiH -Uredu za hadž i Predsjedniku Ustavnog suda BiH Mirsadu Ćemanu.

- A kako će oni s Bogom na kraj izać na onom svijetu, njihov problem. Istini za volju, bojim se bankrotirali bi oni iz agencija jer haman niko na hadž ne bih otiš’o, veli ona ....

Dakle, Rijasetu IZ u BiH predložiti da bi trebalo da u aplikacijskom formularu za odlazak na hadž stoji: “Izjavljujem da ću kao putnik na hadž, u organizaciji Rijaseta IZ-e poštovati uputstva Organizatora, odnosno vodiča i da je osnovni cilj mog putovanja obavljanje hadža, s toga dostavljam poresku potvrdu da nemam dospjelih a neizmirenih obaveza ni prema kome, kao i potvrdu suda da protiv mene nije podignuta tužba ni od jednog ojađenog jadnika kojima sam poslodavac”.

A što se tiče poreske, khm, khm, Edin i Nadja smatraju da im je poreska povrijedila njihova ljudska prava kršenjem osnovnih sloboda. O tome nakon par riječi o preduzeću ENGRA doo Zenica. Društvo za proizvodnju projektovanje i građenje osnovano 1995. godine, primarna djelatnost:- Izgradnja stambenih i nestambenih zgrada. Firma koja je između ostalog započela izgradnju memorijalnog centra, Potočari, Srebrenica, kao i radove NN kablovskog priključka poslovno-stambenog objekta na Bistriku za porodičnu firmu Bičakčić d.o.o. Novo sjedište od 2008 g. je u vlastitoj poslovnoj zgradi u Sarajevu. Pametnom i išaret dosta...

Dakle, Edin i Nadja posjeduju firmu koja se žalila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv rješenja Porezne uprave-Kantonalni ured Zenica, ispostava Zenica na utvrđenu poreznu osnovicu u iznosu od 336.436,64 KM umanjenu obračunatog poreza od 17.299,80 KM, a porez na dobit za 2000. godinu određen u iznosu od 83.631,19 KM, pozivajući se na zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

No, kad smo već kod ljudskih prava i osnovih sloboda vratio bi se na pismo prijateljice u kojem uzgred pita koliko radnika je imala nekadašnja firma Instalacije dd. Zenica i koliko ih je ostalo? Prema njenim riječima pola firme je prod’o Peru, pola Albi a radnike je prisiljav’o da potpišu da su primili otpremninu a nisu....s lažnim obećanjem da će im “Allaha mi” isplatiti samo dok proda ovo il’ ono.... “a svaki hadž i nekakav mali hadž ide redovno sa ženom”, stoji na kraju pisma.

Na kraju, ne rekoh šta bi sa njihovom žalbom protiv rješenja Porezne uprave-Kantonalni ured Zenica, ispostava Zenica.

«Apelacija nije dopustiva, apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»!

Apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 14. oktobra 2008. godine je odbačen.

Vidiš, ne mere to tako, pozivat se na zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a ista ta prava kršit nepoželjnim radnicima uz “lažna obećanja” da ćeš im isplatit samo dok prodaš ovo il’ ono. Žena je i ćevap zamrzila zato što je NAŠ, sve zbog Vaših lažnih zakletvi.

Kad se nacionalističke stranke slože, sve se može...

Kad se nacionalisitičke stranke slože one su u stanju srušiti Jugoslaviju, onu istu Jugoslaviju kojoj ni Zapadne sile nisu mogle ništa, jedan socijalistički sistem u ređen po mjeri čovjeka i radnika. 

Kad se nacionalističke stranke slože one su u stanju zaratit' i u sopstvenom interesu poklat', pobit' i izdat/prodat i preselit svoje sopstvene narode...

Kad se nacionalističke stranke slože njima ni protest protiv užasa i diskriminacije ne može ništa, protest pokrenut zbog nerješavanja pitanja Jedinstvenih matičnih brojeva (JMB), sigurno se sjećate toga. Dakle, kad se nacionalističke stranke slože umiru i bebe.... Belmina Ibrišević i Berina Hamidović umrle su zbog slova na papiru...

Umiru i nezaposleni poput Sabita Kobića preminulog od zatrpavanja zemlje dok je tražio željezo od čije preprodaje je živio. Umiru i radnici preduzeća u stečaju poput Rašida Velića koji je štrajkovao glađu ispred ZDK-a.

Kad se nacionalističke stranke slože one dižu u zrak svoje građane tako kvalitetno da se izvršilac nikada ne pronađe i ne procesuira... Kad se slože u ovoj državi nema mjesta za Jozu Leutara i Nedžada Ugljena žrtve političkih ubistava ali i mnoge druge građane koji su izvršili samoubistva, od samospaljivanja do bacanja s višekatinica.

Kad se nacionalističke stranke slože njima ni februarske demonstracije i nezaposleni ne mogu ništa, u ovoj državi nema mjesta za „nepodobne“.Njima ni radnici ne mogu ništa, oni ih jednostavno podijele na radnike i neradnike. „Ti radnici koji su došli nisu pravi, jer pravi radnici rade“!

Tim radnicima ne pomaže ni podrška iz Republike Srpske.... Sreća pa ih nije više došlo, jer kad se nacionalističke stranke slože njima može pasti na pamet „tekbir“ ili zastava s ljiljanima samo da bi vratili ove odakle su došli.

Kad se nacionalističke stranke slože u ovoj državi više nema mjesta ni za „podobne“, a kamo li za nepodobne... Bi'ćemo mi srećni ako ne budemo letili u zrak poput našeg Joze.

Kad se nacionalističke stranke slože njihov sastav političara u jednom dijelu države izgleda ovako: Almedin Aliefendić (SDA), Osman Ćatić (SDA), Rasim Dostović (SDA), Muhamed Kozadra (SDA), Mustafa Kurtović (SDA), Mehmed Mahmić (SDA), Amor Mašović (SDA), Anes Osmanović (SDA), Refik Poparić (SDA), Jasenko Tufekčić(SDA), Stipe Barun (HDZ BiH), Mirko Batinić (HDZ BiH), Zdravko Bešlić (HDZ BiH), Lidija Bradara (HDZ BiH), Đuro Delić (HDZ BiH), Damir Jukić (HDZ BiH), Tomislav Mandić (HDZ BiH), Tomislav Martinović (HDZ BiH), Dražen Matišić (HDZ BiH), Josip Mioč (HDZ BiH), Davor Pehar (HDZ BiH), Đuro Prkačin (HDZ BiH), Ivo Tadić (HDZ BiH), Admir Hadžipašić (A-SDA), Željko Josić (HDZ 1990), Daliborka Milović (Liberalna stranka), Edim Fejzić (Stranka dijaspore), Slobodan Tomić (NSRzB)

Za glas koji im dadoše na izborima i podršku u februarskim demonstracijma... ovo su političari koji su se „zahvalili“ radnicima ukidanjem Kolektivnog ugovora i svih pogodnosti u skladu sa dosadašnjim Zakonom o radu.

Da li je zaista kucnuo čas agama i begovima u Federaciji BiH?

Da li je zaista nekome kucnuo čas? I ako jeste, kome? Sindikatu da se riješi aga i begova ili agama i begovima da se riješe sindikata?

Sindikalci kažu "kucnuo je čas, u četvrtak ćemo blokirati Parlament!", pozivajući time radnike, članove sindikata na ulicu. Ukoliko nije samo deklarativno zalaganje za radnička prava u četvrtak bi moglo biti "vruće". S druge strane, obzirom da ova vlast kontroliše medije, navijačke skupine, sitne kriminalce, narkomane i SDA omladinu postoji mogućnost insceniranih nereda s kojima bi vlast zadala "završni udarac" sindikatu i od radnika napravili moderno roblje po Evropsko/Bosanskom standardu. U tom slučaju bi se i vođe sindikata oprale od eventualnog neuspjeha, odnosno dogovorene propasti sindikata, a do neki naredni protesta, dok se sindikat oporavi prošlo bi mnogo godina...

Masovne proteste ne može organizovat' običan radnik, građanski aktivista ili demobilisani borac!? Maksimalan broj ljudi u organizaciji radnika ili građanskog aktiviste je 50 tak osoba, a od strane demobilisanog borca, još pokoji borac s kojim se možeš jedino popet na drvo ne bi li time skrenuo pažnju javnosti.

Elem, bilo kakve masovnije proteste jedino može organizovat' ova vlast ili boračka organizacija,  ispostava u (ne)vladinom sektoru. Svjedoci smo, a  vremenom su se pokazale  naše sumnje tačnim. Nikad ne saznadosmo ko je organizator poslednjeg "dešavanja naroda", niko nije procesuiran niti odgovoran za paljenje institucija i tzv. rušenje ustavnog poretka....

Međutim, to više nije ni bitno. Za kontrolisane medije odjednom je postalo bitno kako radnik živi, kolika mu je plaća i kolika je plaća Ismeta Bajramovića, predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH. U toj ekstazi, najvišem stepenu ushićenosti, iako nema veze sa Federacijom i predloženim zakonom prikazali su nam i kolika je plaća Ranke Mišić, predsjednika Saveza sindikata Republike Srpske. Ih, ti mediji... Već ih vidim u ekstazi, kako ih Novalić mazi. Vidim ih a i oni znaju da će oni koji budu najglasniji biti nagrađeni kroz tekuće transfere i programe podrške medijima.

Bez obzira što to ne izgleda tako, kod nas se ništa ne dešava slučajno, čak ni dešavanja i “običaji” na vjenčanjima nisu sasvim slučajna. Nekad je mlada znala isturit bijeli čaršaf sa slabo opranom flekom krvi ne bi li selo vidjelo kako je ona došla u mladoženjinu kuću nevina, s oproštenjem, ne jebana. Danas, mladoženja ističe tamo neku "svoju" zastavu, i opet ne slučajno. Konta lik tradicija jbg. i ne sluti da nam zapravo pokazuje da je pod istom jeban i on i mlada.

Bez obzira što to ne izgleda tako, kod nas se ništa ne dešava slučajno.... čak ni "islamska deklaracija". Ona se ne piše sama, niti se zbog nje ide u zatvor da bi se tamo ostalo. Nekom je trebala da bi imao koga strpat' u zatvor, a kad dođe pogodnije vrijeme i pustiti ga, a od njega napravit' neprijatelja. Bilo kako bilo mnogih likova iz prošlosti nema, a deklaracija i sve što uz nju ide, ostala je. Ostale su želje, ostali su i problemi, a isto bi se moglo desit' i sa usvajanjem novog Zakona o radu. Poslodavci kažu da im je novi zakon dobar! Ako je njima dobar, sindikatu i njihovim članovima, odnosno radniku, garant nije.

I po dosadašnjem zakonu radnici su bili pod mobingom i dobivali otkaze ali su ih advokati vraćali na posao dobivajući tužbe i obeštećenja na desetine hiljada maraka. Ukoliko ovaj novi prođe, advokati će ih moći samo savjetovati da idu do najbliže prodavnice da si kupe štrik da se objese.... Zna li iko koliko će radnika ostat bez posla poslije usvajanja ovog zakona o radu? Ne zna! Svako od nas se nada, da njega neće a neki  "iskreni" poslodavci su već počeli davati medijske  izjave da će im novi zakon omogućiti lakše otpuštanje nepoželjnih radnika.

Dakle, ako se pitamo da li je zaista kucnuo čas agama i begovima u Federaciji BiH, odgovor je DA, usvajanjem novog Zakona o radu njihovo vrijeme tek dolazi.

Ukoliko prođe dobit ćemo odgovor i na pitanje ko je više nezainteresovan za prava radnika? Sindikat ili sami radnici koji očekuju da im se vođe izbore za njihova prava, a da pri tome oni ni ne mrdnu dupetom?

Ukoliko prođe, u ovoj vukojebini ostat ćemo samo mi i oni! Mi - berači malina za šest maraka dnevno i oni - age i begovi.... Svako iole "normalan" ako već nije, uskoro će ga nabrati odavde u nadi da se u Evropi neće baš toliko saginjati.

Dragi moji prosvjetni radnici ukoliko mislite da vam je silovanje neizbježno, lezite i uživajte u njemu"!?

Ne znam, jebo ti sve ovo. Kad ti moraš nezaposlenom tridesetpetogodišnjaku dokazivat da je nezaposlen, pokradenom da je pokraden, ćoravom da je slijep, rospiji da je kurva.... Kad ti moraš prosvjetnog radnika i psihologa tješit jer je njegovo psiho-fizičko stanje otišlo u helać zbog konkursa jer godinama radi, a nema stalno zaposlenje. Počinje škola, svake godine se raspisuju novi konkursi i svake godine ih maltretiraju, traži im se razna uvjerenja, ovjeravanja dokumenata, a najgore od svega je što te mlade ljude obmanjuju kako je to nešto sasvim normalno.

Jeste, sasvim normalno je u nenormalnoj zemlji kao što je ova vukojebina zvana Bosna i Hercegovina u kojoj "fakultet prolaze uporni, a ne pametni". Stvarno im je frka, a vrlo dobro znam i da ih je strah. Nikad ne znaju u kojoj školi će raditi i da li će ove godine uopće raditi. Tito dragi ja budala. Ne znam kako to mogu podnositi. Zašto se ne pobune? Imam osjećaj da bi im pored svog tog školovanja trebao jedan priručnik “kako pobjediti strah od kretena koje su sami birali". Za sad, ja te knjige nemam ali možda im pomogne izjava jedne naše sugrađanke koja je pobijedila strah, sugrađanke koja je vidjevši redove u ranim jutarnjim satima iste prokomentarisala ovako.

“Dobro jutro Bosno i Hercegovino, državo lopovčina, kretenčina, korumpiranih gadova, Dodikovaca, Bakirovaca, ratnih zločinaca. Jutro je, ni zora nije ciknula 24.07.2015. sati je 03:43. Bosanska mladež i u ranu zoru hapi zlatnim kašikama što nam u amanet ostavi Alija, koja su se prenijela na Bakira, a Bakir nam ih tura u usta. Gospodo, ovo su prosvjetari koji čekaju red da ovjere milion i dvjesto dokumenata, tačno pred konkurse da bi pojeli malo sirotinjskog hljeba, čime ionako prosvjetare hrane. Jer nadležni organi (karcinogeni) nedaju da se dokumenti ovjeravaju u toku ljeta, pa onda sve u 5 dana. Jer smo takvi Supermeni. A mi ionako ovjeravamo dokumente svaki dan 'nako iz šege. Pored oduzetog dostajanstva de nas malo još koji put zviznite aščare zlatnom kašikom po glavi. Jebi ga, najlakše je završiti fakultet, nek' mi oproste oni koji su pokupavali diplome, nije nam dosta muke bilo. Ovce jedne, birajte opet fašistička govna za 4. godine”.

Tako kaže onaj koji ih se ne boji. Onaj ili ona koja svoju diplomu nije kupila. Nije je kupila i ne boji se kao ni ja ovaj koji je i nemam, a moram svojim sugrađanima otvarat’ oči i objašnjavat’ kako je ovo što im rade “silovanje”, kako to nije sex, jer ih zapravo jebu u zdrav mozak.

Stvarno ne znam zašto se ne pobune, zašto ne traže, ako već neće posao na neodređeno vrijeme da se na konkurse prijavljuju jednostavnim slanjem CV-a na adresu škole, a tek po izboru kandidata odnosno obavijesti da je kandidat primjen dostavljaju dokumente, kao u skučaju ljekarskog uvjerenja. Naravno, uz to da te iste dokumente ne moraju ovjeravat svake godine u određenom terminu kada ovoj nezasitoj bandi treba da se slije najviše novca u već osiromašene budžete.

Ne znam, stvarno ne znam, kao da se pridržavaju fraze " bivše gradonačelnice britanskog grada Čeltenhem s kojom je šokirala javnost pa se morala izvinjavati za ono što je rekla. A rekla je: “ukoliko je silovanje neizbježno, lezite i uživajte u njemu"!? Gledajući fotografiju Bosanske mladeži od 24.08.2015. u 03:43. vala baš, kao da leže i uživaju.

Dragi moji prosvjetni radnici ukoliko mislite da vam je silovanje neizbježno, lezite i uživajte u njemu"!? Lezite i uživajte, samo molim vas ne učite našu djecu da je to uživanje.

Treba li vam nešto više? Mislim da ne. Ne treba, “pametnom je i išaret dosta”!

Šatorović: Ja ću izaći na proteste makar bio sam i sve ću ovo ponoviti. Da li ćete vi za mnom?

I eto, dragi radnici, kad Vlada donese novi Zakon o radu svima će nam biti bolje!!! Vlada i poslodavci nam pripremiše 30 drastičnih poboljšanja! Kad se donese novi Zakon o radu po njihovoj mjeri muž će moći koristiti porođajno odsustvo, ali nećemo imati novaca da hranimo bebu. Nećemo biti seksualno zlostavljani, jer kada ih odbijemo dobiti ćemo otkaz. Mobing ćemo moći prijaviti i nakon toga završiti na birou. Imat ćemo jednake plate na papiru, a u stvarnosti ih neće biti.

Kolektivne ugovore ćemo usaglasiti po volji poslodavca u roku 90 dana, a ako se pobunimo i nećemo prihvatiti da radimo za 200 eura, 56 sati sedmično, onda će nam oni dati platu koliko oni žele, jer će ukinuti i opći Kolektivni ugovor, u kome je definisana najniža plata od nešto više od 300 KM.

Bit ćemo plaćeni po učinku, npr. ako učiteljica u razredu na kraju svakog mjeseca bude imala sve odlične učenike moći će zaraditi i 500 KM! A ako bude onih koji nemaju sve petice, ili ne daj Bože, onih koji imaju nedovoljan uspjeh, plata će biti smanjena srazmjerno tome! Dakle, ako je prosječna ocjena tri (3), zaradit ćemo 250KM! Tako predlaže Vlada i poslodavci, plata po učinku! Ako babica ima normu da porodi 10 žena, a u bolnicu stigne 6, dobit će 60% plate! Ako ne dođe ni jedna, taj dan joj neće biti plaćen. Krasna poboljšanja!

Nakon usvajanja novog Zakona o radu po mjeri poslodavaca i Vlade, radnici će kupovati jahte i vile na moru, a poslodavci će raditi po 12-16 sati dnevno, uz 1 slobodan dan u 15 dana! Poslodavci će sebi dati otkaz zbog toga što je radnica pala u nesvijest na poslu, nakon 16 sati rada.
Radnik će, naravno, po novom Zakonu o radu imati veću platu od poslodavca. Pandurević, slatka poslodavačka duša, se kune da su svi njihovi prijedlozi u korist radnika, kao da ih je sadašnji Zakon tjerao da ljude izrabljuju, da ih ne plaćaju, da moraju potpisati da su bili na godišnjem, a uredno raditi, podići regres iz banke i uredno ga vratiti gazdi itd.

I na kraju eto, dragi radnici, s novim zakonom bez kolektivnih ugovora i bez radnog odnosa na neodređeno, procvjetati će ruže u našoj zemlji! Premijer je pun ideja, na graničnim prelazima investitori (kapitalisti) čekaju na red da uđu u našu državu, ali eto, smetaju im mala prava radnika, oni hoće da imamo veća.
I posto znamo da vlasti u BiH nikad ništa nisu slagale, mi im trebamo sve u potpunosti povjerovati! Pobogu, nismo toliko naivni da nasjedamo na priču da oni više vole nas od sebe! Ma šta naivni, nismo valjda glupi! Drage kolege, sestre i braćo, ko hoće da im vjeruje neka vjeruje! Ja znam šta hoće i ja ću izaći na proteste! Odgovornost za dalja dešavanja će preuzeti oni koji ne izađu na proteste. A ja, ja ću tamo biti, makar bio sam i sve ću ovo ponoviti. Da li ćete vi za mnom?

Selvedin Šatorović, predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja

Evo zašto je u Banjaluci zatvorena ćevabdžinica »Kod Muje«!

BANJALUKA - Crvena traka i pečat na vratima - posljednjih nekoliko mjeseci slika je pojedinih kafića i noćnih klubova u Banjaluci, pišu nezavisne.

Od početka godine tržišna inspekcija ima pune ruke posla u Srpskoj. Naplaćeno je više od 350 kazni za neizdavanje fiskalnih računa, pa se u budžet slilo skoro 400.000 maraka. Inspektori poreske uprave samo tokom prošle sedmice pečat su stavili na 11 adresa.

A za ljubitelje dobrih ćevapa neprijatno iznenađenje. Jedna od najpoznatijih banjalučkih ćevabdžinica "Kod Muje", omiljena među Banjalučanima, ali i među turistima, nekoliko dana nalazi se pod ključem. Crvena traka stavljena je na jedan od objekata, i to onaj koji se nalazi u naselju Obilićevo. Upravo zbog neizdavanja fiskalnih računa.

Šansu da zarade koju marku više, naročito u ljetnoj sezoni, vidjeli su mnogi. Zato inspektori vrše pojačane kontrole i sankcionišu poslovne subjekte koji ne poštuju propise. Petnaest dana zabrane rada kazna je koju izdržavaju svi koji izbjegavaju plaćanje poreza.

"Subjekti kojima najčešće utvrđujemo ovaj prekršaj su prodajni objekti u kojima se prometuju prehrambene namirnice, tekstil, konfekcija, i ugostiteljski objekti, dakle kafići, roštiljnice, bifei i slično. U ovim konkretnim kontrolama tržišni inspektori izriču novčane kazne", kaže Dušanka Makivić, portparol Inspektorata RS.

Nema više, to je to. Žao mi je ako ste pomislili da je ovo tekst na koji bi rado “svršavali”.

Rekao je ''Bosnu i Hercegovinu će braniti Armija BiH i Bošnjaci!”, a onda se desilo…

Nije se ništa desilo.... Jednostavno, kopiram naslove "naših" novinarčića željnih klikova i broja pregleda njihovog portala koji mi stvarno idu na živce i trudim se da ih i ne otvaram, ali da ne bude da sam vas zeznuo u nastavku pročitajte tekst koji ima veze s naslovom.

autor teksta je Goran Jerkić, saradnik bloga 32 vijećnik

- Ne volim oficire JNA, pogotovo podoficire (ll dio)

Ista generacija, slična sudbina, isti osjećaji u ovom tekstu su pokazani. Oni koji se spominju a ima ih, su tu namjerno, jer nijedan od njih nije zaslužio da ga se ne upiše u crnu istoriju prostora BiH ili Balkana ili Jugoslavije. Meni svejedno.

U Komandi "Pete armijske oblasti" 1987.godine, bio sam kurir kod mog voljenog generala Martina Špegelja ...simpatičnog alkoholičara koji je morao imati svako jutro na svom stolu srednje slatku kafu, čašicu užičke klekovače ili crnogorske loze.Ako bi se slučajno desilo da nisam mogao da nađem jedno od ta dva pića u Zagrebu govorio bi mi da mi je bolje da mu ne izlazim na oči. Takođe mi je pričao da da je ljubav prema otadžbini (domovini ) svetija od ljubavi prema majci. Da je izdajnik čak i onaj koji više voli bečku šniclu od ćevapa .....Taj oficir je izdao moju zemlju........ Ne moju zemlju Srbiju ...ne moju zemlju BiH Izdao je zemlju kojoj se cijela moja generacija zaklela da će je čuvati po cjenu života. Ta zemlja se zvala SFRJ. I nikad ni prije, ni poslije nje ni jednu zemlju nisam volio kao nju. Hrvatska nije moja Otadžbina ali ..... . SFRJ više ne postoji. Onaj ko ne žali za njom taj nema duše ...ali isto tako onaj ko bi poželio da se ona vrati, taj nema pameti.... Bosanci, volite svoju Zemlju, Hrvati volite svoju Domovinu, Srbi, volite svoju Otadžbinu. Ja ne krivim ljude koji danas vole svoje domovine..... krivim one koji su izdali moju tadašnju JUGOSLAVIJU.

Koliko nas je bilo što smo Jugu slavili, ali ju nismo branili... Samo smo se priklonili... Neko je rekao jednog dana da SFRJ više ne postoji. REKAO! Ko je bio PROTIV? Pozoveš se na onaj član Ustava SFRJ koji kaže da niko ne može i nema pravo proglasiti kapitulaciju zemlje i pozoveš narod na ustanak. A sve koji bi bili protiv, shodno tom članu Ustava, možeš proglasiti izdajnicima domovine, koji mogu biti kažnjeni i smrtnom kaznom! Malo ljudi zna da nijedno referendumsko pitanje u Hrvatskoj, ne sadrži pitanje da li se želi živjeti u samostalnoj državi! Po tome ispada da je Hrvatska, formalno-pravno, još uvijek u SFRJ!

Ma .....neko je rekao da je više nema ...drugi su rekli da je i te kako ima...zato smo i ratovali.... Kad kao obični vojnici JNA bacimo pušku i napustimo položaj....mi smo samo kukavice ili dezerteri i zaslužili smo samo streljanje, Ali aj' bili smo mladi i nije nas interesovalo da ratujemo... ..A i bilo nas je toliko takvih da je apsurdno bilo kažnjavati nas. Ali kad general, komandant armije, promijeni stranu i okrene pušku na svoje dojučerašnje saborce.....on nije smio samo da se "prikloni"..... on je bio oficir, časnik u prevodu na njegov novi jezik... jel on treba nekim svojim novim vojnicima da priča o časti i ljubavi prema domovini? I oni treba da mu veruju?

General Nikola Ljubičić izjavio: ''Jugoslaviju će braniti JNA i Srbi!'' ... ''E, jebi ga, generale -rekoh tada, ako će je braniti SAMO Srbi!'' To je bio kraj SFRJ! General Špegelj kad je to čuo, pozvonio na vrata prijatelja, sručio mu kuršum u stomak, i bacio bombu u stan u kojem su spavala njegova žena i deca. E, jebiga generale.... rekoh ja.... to je bio kraj jedne oficirske časti.
Prvi je uništio moralno i JNA i Srbe, a drugi izgubio sve ljudsko.

General Armije BiH, bivši KOS-ovac, Fikret Muslimović, htio je ''kopirati'' gen. Nikolu Ljubičića, pa je izjavio: ''Bosnu i Hercegovinu će braniti Armija BiH i Bošnjaci!'' ... (neeee, pazi(!), nisu rekli: ''...i Jugosloveni!... ''... i Bosanci!''). Je li, onomad, iko iz političog i vojnog vrha SFRJ osudio izjavu generala Nikole Ljubičića? NIJE! Je li iko iz političke i vojne vrhuške BiH osudio nebuloze generala Fikreta Muslimovića? NIJE! Sta će onda vrli generali A BiH sa jednim Aleksandrom, Srbinom, koji je u odsudnoj bici za Bihać svojeručno uništio tri a zarobio jedan ''četnički'' tenk? Šta će vrli generali A BiH i njihovi politički naredbodavci sa jednim Srbinom iz jedne od brigada Trećeg korpusa, kojem udijeliše na jednoj svečanosti značku ''Zlatni Ljiljan'', a zatim Oficir za moralna i vjerska pitanja na toj istoj Svečanosti održo kraći govor, gdje između ostalog reče: ''Borimo se i da se nikada više prljava svinjska srpska njuška ne približi licu poštene Muslimanke''? 

A dotičnom Srbinu, borcu A BiH, kojem maloprije udijeliše značku ''Zlatni ljiljan'', supruga je Muslimanka i imaju dvoje djece! Kako li se na te izgovorene riječi osjećao taj Srbin, dobitnik značke ''Zlatni ljiljan''? Mo'š mislit'! Generala Fikreta Muslimović, onomad održao pravi ''ters'' vojnicima i oficirima Drugog korpusa, kako postupati sa vojnicima koji ne znaju ili neće selamiti. General je poučavao: ''Ima zatvor, pa će se tamo dogovoriti!'' 

To je taj general Fikret, koji je bio tada Savjetnik u Predsjedništvu R BiH. To je taj general Fikret koji je autor Pisma pripadnicima Armije povodom linča premijera Silajdžića. To je taj general Fikret koji na govoru u Gračanici, održanim pred vojnicima i oficirima A BiH, reče da ''SDP-ovske gnjide treba uništavati i istrijebiti''. A u tom istom Predsjedništvu, gdje je general Fikret bio Savjetnik, sjedile su najmanje dvije, a moguće i četiri ''gnjide''. Zblanutim vojnicima i oficirima general Fikret Muslimović reče da je ''Haris Silajdžić malo neuravnotežen i da je trenutno najveći neprijatelj Bošnjaka''. Većina slušalaca, nijemi od iznenađenja, napustila je govoranciju generala Fikreta, pitajući se ''nije li general Fikret definitivno ''puk'o''. Nisu ni dočuli je li vrli general rekao šta o Karadžiću, Mladiću i SDS-u. 

Desilo se da su generali izrekli ono što su ostali saaaamo mislili. Samo u toku 1994 ražalovano je i u totalnu anonimnost preseljeno nekoliko vrlih ljudi, ne-Muslimana, a vrsnih po svojoj profesiji, čiji je udio u obrani grada Sarajeva i drugdje u BiH, bio nemjerljiv. Možda je onaj koji je to sve ''aminovao'', riješivši se i takvih ljudi poput Dragana Vikića, Joze Anđića, Zeljka Ilića, Zlatka Miletića i inih...to učinio vjerujući da na taj način čini dobro Bosni i Bošnjacima. Ispalo je da nije dobro mislio. Mislio je dobro (tako je bar ispalo na kraju) samo tipusima Branku Kvesiću i Bruni Stojiću, predratnim čelnicima MUP-a BiH, koji su utekli iz Sarajeva tvrdeći da je došlo vrijeme za jednonacionalne policije, a time i jednonacionalne države u Bosni, naravno.

Tom istom ''moćnom'', odgovaralo je da na skupštinsko zasjedanje dovuče desetine apsolutno nelegitimnih osoba, kojekakvih kvazi naučnika-trgovaca, koji su nadugačko i naširoko ''kompetentno'' razglabali i objašnjavali zbog čega je dobro ono što je ašićare krajnje katastrofalno. I kojima ni na kraj pameti nije bilo da se makar priupitaju gdje je sad onaj dr Krstan Malesevic, od kojeg objerucke ''preoteše'' ideju o nezavisnosti i nedjeljivosti BiH. Da, prof. dr. Krstan Malešević, Srbin, poslanik iz Banja Luke je TAJ koji je u ondašnjoj Skupštini Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine PRVI predložio Deklaraciju o suverenosti i nezavisnosti BiH! 
Nije to bio Alija Izetbegović, ili neko iz njegove bliže političke bratije... To je taj poslanik kojeg je Momčilo Krajišnik tokom rata, pod oružanom pratnjom, uzalud pokušavao dovući na sjednice svoga Parlamenta. To je taj poslanik, kojeg je Naim Kadić izružio na pasja preskakala u Skupštini SR BiH, tvrdeći za Maleševića da je ostatak poraženog sistema. Kadić je kasnije postao Ambasador (ne sjećam se više u kojoj zemlji), a Maleševiću, kao doktoru prava i Srbinu koji ne priznaje ''Karadžiićiju'', se izgubio trag. To je taj poslanik, kojeg je takođe debelo naružio dr Omer Ibrahimagić, koji i nije poslanik i kojem ne smeta odveć Karadžićeva prćija.

....Jah... tako to bi.... I raspade se jedna zemljurina na zemljice pa i te zemljice na još manje zemljice..... Te državice same (usamljene) ne predstavljaju ništa; zajedno - kob su ovoga svijeta. One su postale lična prćija moćnih pojedinaca, kao i onih koji se s njima poistovjećuju. Nešto kao ''ćaćevina''. Živimo refeudalizaciju društva. Mnoge od nas to nezna vidjeti više. Postoji legenda da su se tako sukobile dve jedinice, jedna austrougarska, a druga srpska. Obema jedinicama je na čelu bio Srbin. Pošto je austrougarska jedinica bila sabijena u tesnac, srpska strana je ponudila predaju. Austrougarski komandir je odbio. Pregovarači su ga pitali : "Dobro gospodine nadporučniče vi ste Srbin?", "Da" odgovorio je nadporučnik , "Pa dajte molim vas da ovo rešimo na logičan način. Pređite na srpsku stranu"..... Nadporučnik austrougarske vojske je odgovorio: "SRAM VAS BILO GOSPODINE KAPETANE, KAKO STE MOGLI OČEKIVATI DA JEDAN SRBIN POGAZI ZAKLETVU DATU SVOM CARU"

Kome trebaju krvavi bajrami, božići i krsne slave?

Znam ja da nacionalističkoj stoci ne treba više dokazivat da je stoka, oni to znaju. Ne treba spominjati ni da su nam političari krivi za sve teži život na ovim prostorima. I oni to znaju! Ionako tešku ekonomsku krizu koja je vidljiva u cijelom svijetu oni su produbili svojim kriminalom i korupcijom i sada pokušavaju da je riješe tako što će građane ove zemlje ponovo gurnuti jedne na druge.

Dodik je po uzoru na Karadžića ubijedio “svoje” da je referendum neophodan, Bakir po uzoru na Aliju poziva na jedinstvo svih probosanskih snaga...samo nam fali još neko ko će reći: “Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer se muslimanski narod ne može odbraniti ako rat bude ovdje!”.

Međutim, jedno je sigurno. Ako rat bude ovdje, ni jedan narod neće u nestanak nego u veliki egzodus pred naletima vojske tako da će decenijama poslije vapiti za pravdom.

Rekoh neki dan na društvenoj mreži. Kad ti se približi kolaps ekonomije, opasnost od bankrota i prijetnja socijalnih nemira najefikasnija protumjera na ovim prostorima sastoji se od samo jednog pitanja, a ono glasi “ko je počeo rat?”. Zatim ide podpitanje hoš priznat genocid, a poslije toga kamen u vugla, i ode sve u pm.

Oktobar, novembar, decembar, januar, februar, mart, april, maj, juni, a evo i juli dođe!

Probajte nabrojat te mjesece, a kad nabrojite priupitajte se šta su radili ili uradili za to vrijeme.... još sad kad jedni odu na hadž, a drugi na more, nema ih još mjesec dana... onda će u tom septembar, škola, a znate da i tu ima ona “caka” s nacionalnim predmetima, nagovaranje roditelja i učenika da idu u šatore, zatim brvnara, mediji, kamapnja, ugroženost i opet ode sve u pm. Zaključak: političari ‘lade mu*a na moru, a sirotinja se glođe.

Prateći medije i njihovo izvještavanje, ali i komentare na društvenim mrežama sve više primjetimo generaliziranje o nekom društvenom problemu ili događajima iz minulog rata i ono što je proizašlo nakon njega.

- Možemo li prestati generalizovati narode i stvari nazvati pravim imenom? Zašto se bilo koji nemili događaj, nacionalistički ispad ili teroristički napad pripisuje cijelim narodima?

Skoro da su i mene “zakletog komunistu” ubijedili da su svi Srbi četnici, Hrvati ustaše, a Bošnjaci mudžahedini ili Turci, a kamoli djecu rođenu poslije nesretnog rata na ovim prostorima. Možemo li išta učiniti da mediji i mi skupa s njima prestanemo s generaliziranjem?

Možemo! Uputimo im apel, javni protest i zatražimo da u svojim izvještajima o nekim budućim ispadima pišu "radikalno krilo ili grupa (ne)ljudi iz redova tog i tog naroda", a ne šokantno pogledajte šta su uradili Bošnjaci/Srbi/ Hrvati ...

Ne izmišljam, bilo je natpisa poput: Bošnjaci napali srpske povratnike u Hercegovini i bježeći pred policijom odbacili nagaznu minu, Srbi napali vjernike u Zvorniku, psovali im Bajram, "Klaćemo vas opet": Hrvatski demobilisani borci napali srpske povratnike isl...

Mržnja tih nekih likova i grupa iz jednog naroda prevazilazi granice normale i nije nikakvo čudo od kud toliki otpor od strane druga dva naroda. Imali smo priliku vidjeti i da su u stanju skrnavit kolektivne đenaze bez saglasnosti onih koji sahranjuju svoje najmilije.

Veliki dio onih koji zagovaraju nasilje imaju duple pasoše, rezervnu domovinu ili su svoje šupke izvukli na sigurno i iz daljine zagovaraju "jedinstvenu Bosnu" očišćenu od svih onih koji ne misle isto. Željni krvi, osvete ili nečeg trećeg, jebem li ga, nejasno je. Podsjećanja radi, izdvojit ću par linkova kao primjer koliko su bili krvavi : Krvavi bajram, krvavi božić, krvava slava,...

Zato, ponavljam, uputimo im apel, javni protest... neka nas ne svrstavaju u ta njihova divljaštva!

Juče, u četvrtak, 16 jula 2015 god. iako je temperatuta bila 34°C u hladu ljudi su radili da pošteno zarade parče hljeba neophodno za život. Njima ne treba rat, njima treba pravo na život dostojan čovjeka. Njima trebaju političari koji će im olakšati život na zemlji, a ne oni koji će pozivati na jedinstvo svih probosanskih snaga s ciljem nekog novog mogućeg sukoba.

Jeste li ikada vidjeli da je neko od političara pozvao na jedinstvo probosanskih snaga da pomognu radnicima da im olakšaju život na zemlji?

autor: Muhamed Pivić

Zbog Vučića izgubiše abdest!?

Mada sam rekao sam sebi da neću danas komentarisati ništa, da ću šutjeti i time odati počast stradalim porodicama, ovo nisam mogao da ne prokomentarišem. Uzimam sebi za olakšavajuću okolnost to što nije na mom fejsbuk profilu. Na blogu je!

Nakon što je poslednjih nekoliko dana vođena „kampanja“ kakva je vođena, u Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari došlo je do priželjkivanog incidenta.

Gotovo svi njemački mediji izvjestili su danas o napadu na premijera Srbije Aleksandra Vučića u Potočarima, uz fotografije i gužvu nastalu tim povodom, navodeći da je on povrijeđen u Srebrenici i da je morao napustiti skup.

Psovke, zvižduci, vriska, kriska, zatim „tekbir – Allahu ekber“, onda opet psovke... ja ne postim, ja mogu reć „jebu četničku mater“, a potom se čuje reisov glas poziva da se okrenu prema tabutima i Kibli.

„Braćo i sestre, molim vas, vrijeme je namazu! Vi koji ste došli ovdje da svojoj braći i sestrama klanjate đenazu okrenite svoja lica prema tabutima, a ne prema onima koji su ovdje došli iz različitih razloga, rekao je Kavazović.

Mi se svi rađamo sa nekom svojom bazičnom energijom i karakterom. Ramazan je. Kakav je karakter tih likova što psuju? Poste li oni? Imaju li abdest ti što psuju „četničku mater“? Misle li klanjati đenazu? Šta vi mislite hoće li za nekoliko sekundi uspjeti uzeti abdest i klanjati đenazu??? Ja mislim da neće. Ne poste oni, nemaju oni ni karakter. Nisu oni ni došli zbog đenaze. Oni su došli zbog Vučića i ne smeta im izjava predsjednika SAD Bil-a Klinton-a koji kaže: "U ime moje zemlje i iz dubine svog srca, ja volim ovo mjesto!". On voli to mjesto!!!???

Voli to mjesto!? Shvatam, samo mi je žao što će Bošnjacima trebat još toliko dugo vremena da shvate da ga je on i napravio. A s kim ga je napravio možda i znaju ali neće nikad priznat'. Klinton, koji je dogovarao s ocem nacije razoružanje enklave dočekan je aplauzom i tu nema zvižduka, kamenica i tekbira.

Srećom, premijer Srbije Aleksandar Vučić još danas se obratio javnosti i rekao da su delegaciju Srbije pristojno i srdačno dočekale porodice, majke ubijenih i gradonačelnik Srebrenice Ćamil Duraković, a da su incident prve započele navijačke grupe iz Srbije. Postade premijer žrtva. Dobio što je tražio.... Rekao je čak i „ne brinite za budale koje su ovo izazvale, takvih ima svuda“. No, to ne opravadava gore pomenutu vrisku, dreku, zvižduke i tekbire. Ne opravdava nasilje u jednoj „multietničkoj“ državi. Nasilje koje postaje sve uobičajenije, nasilje koje se nastoji pravdat' raznoraznim „ali“.

Ovaj put ću multietničku Zenicu i nedavno paljenje tamo neke zastave i urlanje preskočit'. Jer, ne radi se o napadu na fizičko lice...

Idemo redom. Prvo prebiju motoristu u multietničkom Sarajevu, a potom kažu što će on s obilježjem svoje države tu. Na drugom kraju ovog multietničkog prostora kamenuju premijera iste te države koji je došao bez obilježja svoje države i opet kažu što će on tu.

U ovoj multietničkoj zemlji izgleda kamenovanje postalo zakon!? Jbg. mene to asocira na nešto što bi tek trebalo da uvedu, odnosno što priželjkuju isti ti koji pravdaju to kamenovanje. I šta sad? Treba svi da se identifikujemo s njima? Bez mene...

Kavazoviću tebi svaka čast, respect, valja se s tim nositi, a kako će ovaj pošteni dio ovog multietničkog prostora koji nije ni luk jeo ni luk mirisao, pitaj Boga.


PS. I Rijaset IZ u BiH smije najoštrije osudit’ napad na premijera Srbije samo mi sitna buranija ne smijemo, a da nas ne nazovu “izdajnicima”!

Kako se odbraniti i kako prepoznati emocionalnu manipulaciju?

Prema wikipediji informacija je ono što nas informiše. Ona je rezultat obrade, manipulacije i organiziranja podataka na način koji dodaje znanje primatelju, ili informacija je skup znakova koji primatelju nešto znače, odnosno otkrivaju nešto novo.

Primjera radi, slušam danas jednu informaciju, iz izvještaja radio „Slobodna Evropa“, u kojem kaže kako ovi iz udruženja „Gračaničko keranje“ dijele po Sarajevu simbol „Cvijet Srebrenice“ u sjećanje na žrtve zločina( ideja potekla od bivšeg reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića, a ovih dana uoči 20. godišnjice genocida u Srebrenici članice ovog udruženja imaju pune ruke posla) da bi na kraju izvještaja rekli „Sarajlije kupuju po 30 komada...

Podsjećanja radi, cijena simbola „Cvijet Srebrenice“ je 3 KM, a Udruženje „Gračaničko keranje“ od 2011. godine jedino je ovlašteno u BiH za prodaju „Cvijeta Srebrenice“. Može se kupiti u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Tuzli, Gračanici i Bihaću.

Ništa, na kraju samo da zaključim da prilikom slušanja nekog izvještaja, odnosno primanja informacije vrlo dobro uočavam njenu najavu - početak, obradu, manipulaciju i organiziranje podataka. Dakle, jbg. koliko sam ja učio u školi „dijele“, „kupuju“ i „prodaju“ nije isto...

Drugi primjer je informacija koja ide u velikom naslovu „ŠOKANTNO - U Han Pijesku napadnuta kolona sa tabutima za Srebrenicu!“, da bi dalje saznali kako je jedna osoba prilikom prolaska kolone s tabutima prema Srebrenici prišla kamionu i psujući više puta udarila rukama po njemu. Potvrđeno u policijskoj upravi Istočno Sarajevo.

Rezultat ovakve obrade, manipulacije i organiziranja „ovog podatka“ ima za cilj primatelju otkriti da tu u stvari i nema ništa novo, da je to ponašanje uobičajeno na tom dijelu države BiH. 

Zaključak na osnovu pretrage iz drugih izvora mogao bi se izvesti iz slijedeće informacije: "To je bio mali incident koji se dogodio. Ne trebamo obraćati pažnju na te, nazovimo ih, budale. Bio je veliki broj ljudi srpske nacionalnosti koje sam primijetio u putu, tačnije kada smo prošli kroz Bratunac, ustali su, stali mirno i poklonili se žrtvama. Veliko im hvala u moje ime", kazao je Memišević u izjavi nakon dolaska konvoja sa posmrtnim ostacima žrtava genocida u Potočare.

Gore navedeno „ŠOKANTNO“ mi jasno govori da se radi o emocionalnoj manipulaciji.

Kako se odbraniti i kako prepoznati emocionalnu manipulaciju? Teško! Pitanje inteligencije nije jednostavno. Onima koji su skloniji povjerenju, spontanosti i prepuštanju najpametnije je da se, koliko god je to moguće, zaštite od proračunatih i manipulativnih ljudi. Ako ništa, da pokušaju ne biti direktni učesnik u širenju neprovjerene informacije, ili da se u trenutku kad prvi put shvatite o čemu se radi barem pokušate oduprijeti tome. Recimo da pokušate ne biti dio (osoba) preko kojeg će pošiljalac informacije uspjeti ispuniti svoje ciljeve.

Selo gori, a baba se češlja!?

Obzirom da je tekst koji sam pisao za portal čije ime nije vredno spomena „nestao“, a čini mi se da je od nekog značaja, ono... ako ništa, barem meni, ponovit ću ga na ovom blogu. Nek' ostane zapisano. Jer, što bi rek'o Meša Selimović „Sve što nije zapisano, kao da nije ni postojalo!“.

Nagrade za poslušnost plaćaju Vašim novcem!? 


-  "Drugi je*u, a ti se Muzafere kupaj!

Odustajanje od traženja svojih prava, pravde, istine, značilo bi da smo spremni da podnosimo postojeće stanje, da su „perači savjesti“ uspjeli , da su svi motivi, želje i ciljevi iščezli. Ponekad se čovjek može osjećati i kao da je sam protiv svih, posebno nakon sabotaže na automobilu u kojoj ti presjeku cijev od goriva. Ništa strašno, ukoliko nije pogon na benzin, prvo što pomisliš je, da je odvrtanje šarafa na točkovima automobila postala isuviše česta i providna.

Ako uzmemo u obzir da ti dežurni policajac nakon prijave sumnje u sabotažu kaže "ma nije to baš tako, da su htjeli presjekli bi vam cijev od kočnice ili ne brinite, ako se ponovi poduzet ćemo istragu“, krenuti dalje i nije tako teško.

Nakon nekoliko dana doneseš zaključak, da je to jedna od nagrada za neposlušnost i nastaviš dalje. Dakle, u gradu u kojem pored opasnosti koje ugrožavaju život, (počevši od posljedica zagađenja pa do ugriza pasa lutalica)postoji još jedna ali eto, o toj opasnosti i ne treba trošiti mnogo riječi. Mnogo se manje energije potroši ako se pričeka da se sakupi dovoljno veša za punu veš mašinu.

Nego, postoje li u vašim sredinama izmišljena radna mjesta koja se dodjeljuju kao „nagrada za poslušnost“?

Ne znam da li je istina, jer sam živio relativno dobro tako da me politika i nije interesovala ali kažu da je u bivšem socijalizmu bilo poslova „da ne radiš ništa a primaš platu“. Znao sam ja da je bilo težih i lakših poslova ali da ne radiš baš ništa, nisam znao. Međutim, prosto je nevjerovatna činjenica ili saznanje da ih danas ima, u vrijeme totalne nezaposlenosti, te samim tim nameću se brojna pitanja, a između ostalih i koji su to poslovi, ko ih plaća, čijim novcem ili kako se dolazi do tih poslova.

Dobar dio stanovništva zna da posla nema. S obzirom da živiš u gradu nemaš jagnje za ražnja, nemaš pare za štelu, nemaš roditelje na visokim državnim funkcijama, kamo sreće da imaš, možda ti nebi ni trebao.

Poznato je i da na odlasku stare vlasti zapošljavaju podobne i poslušne. Zapošljavaju se u institucijama i javnim poduzećima bez javnog natječaja, što je protivno zakonskim odredbama. Temeljem zakonskih propisa tužiteljstvo je institucija zadužena za otkrivanje i krivično gonjenje počinitelja krivičnih djela, odnosno za sprovođenje istraga, a pokreće li ih, sasvim je druga priča.

U zemlji u kojoj je preko 50 posto radno sposobnog stanovništva nezaposleno, dobiti "posao snova" je ustvari, nagrada za poslušnost.

Naime, sve glasnije se priča kako jedan od Zeničana „prima platu a ne radi“, te kako je to jedan od „osumnjičeni“ protiv kojeg je Tužilaštvo ZDK-a pokrenulo istragu za dovođenje jednog zeničkog preduzeća do stečaja.

Naravno, ti ljudi nisu krivi dok se ne dokaže i moraju negdje raditi. Zapravo, nisu krivi ljudi koji traže posao na razne načine, nego oni koji ih izvan procedura zaposle.

Ali, na osnovu čega odgovorni zapošljavaju ljude? Na čiji teret?

Služba za budžet i finansije Općine Zenica iz prošle godine je prenijela neizmirene obaveze od oko 1 milion i 700 hiljada maraka. Ove godine višak ukupnih rashoda u odnosu na ukupne prihode iznosi preko 2. 500.00,00 KM što dakle, predstavlja deficit (manjak) Budžeta. Koliko utiče otplata duga, odnosno nečiji propust za klizište u naselju Pečuj, a koliko posao iz snova (primaš platu a ne radiš) doprinosi tom manjku je ujedno i pitanje za revizore koji će, pretpostavljam, kao i dosad, u svom izvještaju navesti kako im je „mišljenje sa rezervom“.

Nije tajna da se posao u javnim preduzećima dobija isključivo preko veze, građani nemaju podjednako pravo, podjednaku mogućnost da se zaposle u javnom sektoru. Partijsko zapošljavanje i dalje je na djelu, javno dobro se uništava, tužilaštvo ćuti a raja se šprda. Rekli bi, „selo gori a baba se češlja“.

Elem, ne znam, čini mi se kao da se neke stvari ne mogu promijeniti ili da pojedinac ne može sam ali barem sam siguran da se ne osjećam kao magarac, da mi ne rastu magareće uši. Zapravo vidljivo je prema izvještajima o izvršenju budžeta da je povećan broj zaposlenih u službi Civilne zaštite, da je u 2011 broj zaposlenih 69, dok je broj zaposlenih u 2012-toj za jedan više, tj.70, ne računajući jednog umrlog radnika ili možda još nekog ako je u međuvremenu penzionisan.

Prema tome, postavlja se pitanje, radi li se o mjestima za (ne)uspješne direktore koje Osnivač nagrađuje za (ne)uspješno vođenje javnih preduzeća?

Sad, kada su mnogi uspješni projekti iza nas ili neki možda još uvijek u toku, iako nas još uvijek drži lagana nogometna euforija, možemo objektivno konstatovati da je i kriza u toku ili da je i dalje ispred nas i valjda je svima jasno i ko je kriv za ovako lošu situaciju.

Imali smo priliku vidjeti i ko je od naših političara uzeo sebi oduška u pratnji nogometne reprezentacije. Ne znam samo od čijih li je para plaćen avionski let, troškovi noćenja (hotelski i dr. smještaj), sopstvenom ili o našem, zajedničkom trošku. No, za mnoge, manje je bitno. Bitno je da idemo u Brazil, odnosno da će neki ići o svom a neki o trošku države.

To što je administrativni aparat u općinama i dalje veoma glomazan i skup, što više od četvrtine budžeta odlazi na pokriće troškova općinske administracije, to je nebitno. Vaši ili naši lideri će reći, ne brinite, imamo mi još novca za trošenje, kada ga nestane imamo nove namete, paušale, akcize ili neko novo kreditno zaduženje. U konačnici, nećemo ga mi vraćat', za to su zadužena naša rođena ili još uvijek nerođena djeca, snaći će se oni.

Ne pitajmo ni koga voze ni gdje žure crni audiji

Podsjećanja radi,  jedan od mojih čitanijih tekstova objavljen početkom 2013-te godine...

Poslanici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH su najplaćeniji u Evropi kada se njihova plata poredi sa prosječnom platom u zemlji. Samo po osnovu plate i mjesečnog paušala njihova primanja premašuju 5.000 KM. Već smo upoznati i da se političari u Bosni i Hercegovini voze u najskupocjenijim automobilima čije se cijene kreću obično od 7.000 do nevjerovatnih 370.000 maraka.

Obično se voze crni audiji zatamnjenih stakala sa nekakvim svjetlucavim plavim svjetlima u kojem se obično pojavi glas, poput onog na megafonu, a možda i dublji pa mi se čini da se dere dok viče “hooooop, sklanjaj se u desnu stranu, hooooooooooooop”, vrag bi ga znao šta još sve nabrajaju, valjda žure negdje na važan sastanak ili frišku jagnjetinu.

Divim se svima koji se sklanjaju u stranu, ljudima koji poštuju vlast, koji pretpostavljaju da je toj istoj vlasti, interes građana i države na prvom mjestu?

Ali kad se sjetim natpisa u bosanskim novinama i afera sa službenim automobilima, pomislim kako bi najbolje bilo da u tom trenutku mi obični vozači imamo velike bagere, da ih onako lijepo pometemo s ceste, jer svjesni smo da od njihovog sastančenja nema ništa, odnosno da je samo jagnjetina u pitanju.

Čitam tako neki dan kako u susjednoj državi zakon daje za pravo svakom poslaniku da se pozove na imunitet ako je zatečen u vršenju prekršaja ili djela za koje nije zaprijećena kazna zatvorom.

U praksi, to znači da oni ne moraju da odgovaraju za nepropisno parkiranje, nevezivanje pojasa ili preticanje na punoj liniji.

Preticanje na punoj liniji od strane tih istih bahatih političara sam doživio i preživio, zahvaljujući slučajnom proširenju puta, sklonio sam se u stranu ne zato što ih poštujem, već zbog toga što mi je žao prije svega mene a onda i mog auta vrijednog max. 2000 KM.

Mi kao građani, nažalost, o svemu tome ćemo samo prokomentariti, jer nas je višedecenijska praksa političke neodgovornosti otupila i sve manje tražimo i pozivamo političare na odgovornost.

Često gledamo i slušamo kako je obično politička šestorka krenula na neki od sastanaka a nakon sastanka u izvještajima se može čuti i da je sedmorka prisustvovala, kao da su još jednog u putu “napravili”.

No, bila to šestorka ili sedmorka nebitno je, za pojedine političare/optimiste najbitnije je da smo nakon dvije decenije bliži nego ikad “rješenju političke krize” u Bosni i Hercegovini.

Oni iz crnih audija će reći da je ovo je teško vrijeme, da je bio rat, da su ratna razaranja ostavila traga, da“obnova” države nije nimalo lagan posao, da je to posao u kojem teret štednje moramo ravnomjerno rasporediti, ali kad prođe “kriza” jest’ ćemo zlatnim kašikama.

Zato ne pitajmo ni koga voze ni gdje žure crni audiji, jer, mogli bi slučajno saznat’ za summit parlamentaraca u Ekvadoru, te kako su neusporedivo bogatije države iz susjedstva uglavnom ignorirale ovaj besmisleni summit ili su pak u Ekvador poslale jednog parlamentarca, no siromašna BiH nije pitala za cijenu: u Ekvador je poslala tročlanu delegaciju!

S obzirom da smo navikli i na gore od navedenog, otupili ili šta već, opravdajmo ih i ovaj put i recimo da je to težak posao za jednog parlamentarca, da je bolje poslati tri delegacije iz tri konstitutivna naroda. A ko će mu ga znat’ možda usput naprave i predstavnika ostalih, kao u slučaju sedmorke, jer, teret se mora ravnomjerno rasporediti.

Neka ide Nermina i neka troši više i od Drage i od Mate i obrnuto, možda ćemo jednog dana i mi stići do Ekvadora, kao turisti naravno, jer, kako neki kažu bolje je živjeti u svojoj domovini u nevolji, nego u tuđini u zadovoljstvu.

Kako svi pričaju ono što ovaj narod voli čuti, ova vlast im uprvo to i omogućuje, i nije čudno da se već dvije decenije jedni te isti “deru” u skupocjenim automobilima, mogu i moći će sve dok se drugi sklanjaju.

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: april 2013.godine