Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 1. kolovoza 2015.

Ja sam i ćevap zamrzila zato što je NAŠ!

Nisam ja Dežulović da me iza ponoći zovne Kožo da mi ispriča vic, kaže “ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic”. Nemam ja wiber, a telefon mi neki stari kršina, ne podržava te šejtanske opcije a inpulsi skupi te mi valjda zbog tog ljudi pišu i javljaju se na ovaj “primitivni” način.

Neki dan iza pola noći u inboxu zatekoh prijateljičin prijedlog da za jednu od narednih tema 32.vijećnika uzmem poslodavce i “poštenje”tih naših poslodavaca... Čuj poštenje naših poslodavaca! Zar treba neko sumnjat u to poštenje, pitam ja. “Boga mi treba zbog tog “naših”, ja sam i ćevap zamrzila zato što je NAŠ!”, veli ona.

Nemoj tako, kažem joj. Eto, vidjela si, usvojili su Zakon o radu, sad ćemo mi radnici biti zaštićeni od tih naših poslodavaca. Nek se plaše oni “neradnici” kako ih nazvaše ovi što nas brane.

Jest da sam trebao bit’ ponosan što me od neki dan počeše branit’ Parlament i Vlada FBiH od tog strašnog ozloglašenog sindikata koji me hoće otpustit’ s posla, al' eto, nešto nisam ponosan. Do mene je valjda... Međutim, nećemo o tom zakonu, o njemu je skoro sve rečeno. Živi bili pa vidjeli je l’ on donesen zbog nas il’ zbog njih samih.

Nego, da se mi vratimo na taj njen prijedlog za kojeg smatra da bi trebalo uložit amandman, ali ne zna na šta, na koji zakon. Uobičajena i tipična priča, tvrdi da joj poznanica nije dobila platu od maja 2012-te do februara 2013-te, kad je dobila otkaz nakon 33 god staža u nekadašnjem preduzeću Instalacije dd Zenica, firmi u kojoj je i sadašnji gradonačelnik Husejin Smajlović obnašao značajne funkcije, a koju je kupila doo “Engra”, vlasnika Edin-a i Nadje Balta, bračnog para koji redovno obavlja hadž i ne silaze s postekije i grbače radnika.

Obzirom da je riječ o uslovu da od sad ko hoće na hadž mora dostaviti iz poreske potvrdu, kao i potvrdu suda vjerujem da bi ga trebalo uputit na dvije adrese, Rijasetu IZ u BiH -Uredu za hadž i Predsjedniku Ustavnog suda BiH Mirsadu Ćemanu.

- A kako će oni s Bogom na kraj izać na onom svijetu, njihov problem. Istini za volju, bojim se bankrotirali bi oni iz agencija jer haman niko na hadž ne bih otiš’o, veli ona ....

Dakle, Rijasetu IZ u BiH predložiti da bi trebalo da u aplikacijskom formularu za odlazak na hadž stoji: “Izjavljujem da ću kao putnik na hadž, u organizaciji Rijaseta IZ-e poštovati uputstva Organizatora, odnosno vodiča i da je osnovni cilj mog putovanja obavljanje hadža, s toga dostavljam poresku potvrdu da nemam dospjelih a neizmirenih obaveza ni prema kome, kao i potvrdu suda da protiv mene nije podignuta tužba ni od jednog ojađenog jadnika kojima sam poslodavac”.

A što se tiče poreske, khm, khm, Edin i Nadja smatraju da im je poreska povrijedila njihova ljudska prava kršenjem osnovnih sloboda. O tome nakon par riječi o preduzeću ENGRA doo Zenica. Društvo za proizvodnju projektovanje i građenje osnovano 1995. godine, primarna djelatnost:- Izgradnja stambenih i nestambenih zgrada. Firma koja je između ostalog započela izgradnju memorijalnog centra, Potočari, Srebrenica, kao i radove NN kablovskog priključka poslovno-stambenog objekta na Bistriku za porodičnu firmu Bičakčić d.o.o. Novo sjedište od 2008 g. je u vlastitoj poslovnoj zgradi u Sarajevu. Pametnom i išaret dosta...


Dakle, Edin i Nadja posjeduju firmu koja se žalila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv rješenja Porezne uprave-Kantonalni ured Zenica, ispostava Zenica na utvrđenu poreznu osnovicu u iznosu od 336.436,64 KM umanjenu obračunatog poreza od 17.299,80 KM, a porez na dobit za 2000. godinu određen u iznosu od 83.631,19 KM, pozivajući se na zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

No, kad smo već kod ljudskih prava i osnovih sloboda vratio bi se na pismo prijateljice u kojem uzgred pita koliko radnika je imala nekadašnja firma Instalacije dd. Zenica i koliko ih je ostalo? Prema njenim riječima pola firme je prod’o Peru, pola Albi a radnike je prisiljav’o da potpišu da su primili otpremninu a nisu....s lažnim obećanjem da će im “Allaha mi” isplatiti samo dok proda ovo il’ ono.... “a svaki hadž i nekakav mali hadž ide redovno sa ženom”, stoji na kraju pisma.

Na kraju, ne rekoh šta bi sa njihovom žalbom protiv rješenja Porezne uprave-Kantonalni ured Zenica, ispostava Zenica.

«Apelacija nije dopustiva, apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»!

Apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 14. oktobra 2008. godine je odbačen.

Vidiš, ne mere to tako, pozivat se na zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a ista ta prava kršit nepoželjnim radnicima uz “lažna obećanja” da ćeš im isplatit samo dok prodaš ovo il’ ono. Žena je i ćevap zamrzila zato što je NAŠ, sve zbog Vaših lažnih zakletvi.






Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi