Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 2. kolovoza 2015.

Ko je odgovoran za pokolj u Pet Zoo-u "Sedam jarića"?

foto ilustracija
"Ovo su samo neke od slika koje sam napravio poslije napada divljih pasa na moje koze", piše Goran Jerkić na svom fesjbuk profilu.
-   Trajalo je u prošlu nedelju gotovo dva sata. Našao sam ih dvije u dvorištu, zaklane od kojih je jedna pojedena, treću sam našao nekih pedesetak metara niže dok su mi petu kozu ovu šarenu stjerali nekih petsto metara dalje gdje su je ostavili jer je došla do komšije gdje su je njegovi psi spasili  da je ne zakolju. Do dolaska policije i ova šarena koza je crkla od poderotina i ujeda. Ostala mi je jedna mala kozica bijele boje i magarac izgleda da se on znao braniti, stoji u objašnjenju fotografija pokolja u Pet Zoo "Sedam jarića".

Imali smo priliku svojim očima vidjeti kako su političari odlučni kada se radi o njihovim vlastitim guzicama i njihovom finansiranju od strane MMF-a, odnosno kako se donose zakoni po hitnom postupku. U dva dana oba doma parlamenta zasjedaju do kasnih večernjih sati i niko i ne pomišlja odgoditi zasjedanje dok se ne donese odluka. Svi se pretvaraju u dobročinitelje, odnosno svi se pretvaraju u ono što nisu. Narod je već odavno pretvoren u ovce a političari u čobane koji nisu sposobni sačuvati ni sopstvena stada od neviđenog stampeda u pravcu zemalja zapada. A nakon pokolja koza u Pet Zoo "Sedam jarića" postaje očigledno da se u posljednje vrijeme i pobješnjeli psi pretvaraju u vukove.

Ko je odgovoran? Jedno je sigurno, političari nisu!? Znaju oni s kim imaju posla i koliko su građani podjeljeni tako da i ne pomišljaju ozbiljnije pristupit rješavanju problema pasa lutalica. A zašto bi? Dok se građani glođu između sebe tražeći krivca u raznim udruženjima Šapama, Ugrizima oni mogu mirno uživati u visokim (ne)zasluženim primanjima koja premašuju primanja njihovih kolega iz Evropskih zemalja.

Na kraju krajeva, što neko reče jebo i cuke!? I oni su shupci, grizu jadnike, nemoćnu djecu, mršave koze, mršave ljude. Što ne grizu poličare?

Neće njih, oni su ti poput magarca s farme na kojoj je izvršen pokolj a koji ostade živ samo zahvaljujući uhranjenosti i ritanju. I političari su nam vala baš dobro uhranjeni, a znaju se ritat... Doveli su nas u poziciju da se moramo opredjeljivat za šta smo. Da li smo za Šapu ili Ugriz, da li smo na strani ljudi il’ na strani pasa. Obzirom kakvi smo to postali ljudi sve veće su šanse da budemo svi na strani pasa. Jebo nas, po ko zna koliko puta smo se uvjerili da zaista ne valjamo.

A što se tiče odgovornosti nije problem. Neko će to platit iz državnog proračuna, neće biti ni prvi ni zadnji put da se odredi nastala šteta vlasniku poklanih koza. Ionako je neće naplatiti do golema zora....


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi