Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 21. srpnja 2015.

Rekao je ''Bosnu i Hercegovinu će braniti Armija BiH i Bošnjaci!”, a onda se desilo…

Nije se ništa desilo.... Jednostavno, kopiram naslove "naših" novinarčića željnih klikova i broja pregleda njihovog portala koji mi stvarno idu na živce i trudim se da ih i ne otvaram, ali da ne bude da sam vas zeznuo u nastavku pročitajte tekst koji ima veze s naslovom.

autor teksta je Goran Jerkić, saradnik bloga 32 vijećnik

- Ne volim oficire JNA, pogotovo podoficire (ll dio)

Ista generacija, slična sudbina, isti osjećaji u ovom tekstu su pokazani. Oni koji se spominju a ima ih, su tu namjerno, jer nijedan od njih nije zaslužio da ga se ne upiše u crnu istoriju prostora BiH ili Balkana ili Jugoslavije. Meni svejedno.

U Komandi "Pete armijske oblasti" 1987.godine, bio sam kurir kod mog voljenog generala Martina Špegelja ...simpatičnog alkoholičara koji je morao imati svako jutro na svom stolu srednje slatku kafu, čašicu užičke klekovače ili crnogorske loze.Ako bi se slučajno desilo da nisam mogao da nađem jedno od ta dva pića u Zagrebu govorio bi mi da mi je bolje da mu ne izlazim na oči. Takođe mi je pričao da da je ljubav prema otadžbini (domovini ) svetija od ljubavi prema majci. Da je izdajnik čak i onaj koji više voli bečku šniclu od ćevapa .....Taj oficir je izdao moju zemlju........ Ne moju zemlju Srbiju ...ne moju zemlju BiH Izdao je zemlju kojoj se cijela moja generacija zaklela da će je čuvati po cjenu života. Ta zemlja se zvala SFRJ. I nikad ni prije, ni poslije nje ni jednu zemlju nisam volio kao nju. Hrvatska nije moja Otadžbina ali ..... . SFRJ više ne postoji. Onaj ko ne žali za njom taj nema duše ...ali isto tako onaj ko bi poželio da se ona vrati, taj nema pameti.... Bosanci, volite svoju Zemlju, Hrvati volite svoju Domovinu, Srbi, volite svoju Otadžbinu. Ja ne krivim ljude koji danas vole svoje domovine..... krivim one koji su izdali moju tadašnju JUGOSLAVIJU.

Koliko nas je bilo što smo Jugu slavili, ali ju nismo branili... Samo smo se priklonili... Neko je rekao jednog dana da SFRJ više ne postoji. REKAO! Ko je bio PROTIV? Pozoveš se na onaj član Ustava SFRJ koji kaže da niko ne može i nema pravo proglasiti kapitulaciju zemlje i pozoveš narod na ustanak. A sve koji bi bili protiv, shodno tom članu Ustava, možeš proglasiti izdajnicima domovine, koji mogu biti kažnjeni i smrtnom kaznom! Malo ljudi zna da nijedno referendumsko pitanje u Hrvatskoj, ne sadrži pitanje da li se želi živjeti u samostalnoj državi! Po tome ispada da je Hrvatska, formalno-pravno, još uvijek u SFRJ!

Ma .....neko je rekao da je više nema ...drugi su rekli da je i te kako ima...zato smo i ratovali.... Kad kao obični vojnici JNA bacimo pušku i napustimo položaj....mi smo samo kukavice ili dezerteri i zaslužili smo samo streljanje, Ali aj' bili smo mladi i nije nas interesovalo da ratujemo... ..A i bilo nas je toliko takvih da je apsurdno bilo kažnjavati nas. Ali kad general, komandant armije, promijeni stranu i okrene pušku na svoje dojučerašnje saborce.....on nije smio samo da se "prikloni"..... on je bio oficir, časnik u prevodu na njegov novi jezik... jel on treba nekim svojim novim vojnicima da priča o časti i ljubavi prema domovini? I oni treba da mu veruju?

General Nikola Ljubičić izjavio: ''Jugoslaviju će braniti JNA i Srbi!'' ... ''E, jebi ga, generale -rekoh tada, ako će je braniti SAMO Srbi!'' To je bio kraj SFRJ! General Špegelj kad je to čuo, pozvonio na vrata prijatelja, sručio mu kuršum u stomak, i bacio bombu u stan u kojem su spavala njegova žena i deca. E, jebiga generale.... rekoh ja.... to je bio kraj jedne oficirske časti.
Prvi je uništio moralno i JNA i Srbe, a drugi izgubio sve ljudsko.

General Armije BiH, bivši KOS-ovac, Fikret Muslimović, htio je ''kopirati'' gen. Nikolu Ljubičića, pa je izjavio: ''Bosnu i Hercegovinu će braniti Armija BiH i Bošnjaci!'' ... (neeee, pazi(!), nisu rekli: ''...i Jugosloveni!... ''... i Bosanci!''). Je li, onomad, iko iz političog i vojnog vrha SFRJ osudio izjavu generala Nikole Ljubičića? NIJE! Je li iko iz političke i vojne vrhuške BiH osudio nebuloze generala Fikreta Muslimovića? NIJE! Sta će onda vrli generali A BiH sa jednim Aleksandrom, Srbinom, koji je u odsudnoj bici za Bihać svojeručno uništio tri a zarobio jedan ''četnički'' tenk? Šta će vrli generali A BiH i njihovi politički naredbodavci sa jednim Srbinom iz jedne od brigada Trećeg korpusa, kojem udijeliše na jednoj svečanosti značku ''Zlatni Ljiljan'', a zatim Oficir za moralna i vjerska pitanja na toj istoj Svečanosti održo kraći govor, gdje između ostalog reče: ''Borimo se i da se nikada više prljava svinjska srpska njuška ne približi licu poštene Muslimanke''? 


A dotičnom Srbinu, borcu A BiH, kojem maloprije udijeliše značku ''Zlatni ljiljan'', supruga je Muslimanka i imaju dvoje djece! Kako li se na te izgovorene riječi osjećao taj Srbin, dobitnik značke ''Zlatni ljiljan''? Mo'š mislit'! Generala Fikreta Muslimović, onomad održao pravi ''ters'' vojnicima i oficirima Drugog korpusa, kako postupati sa vojnicima koji ne znaju ili neće selamiti. General je poučavao: ''Ima zatvor, pa će se tamo dogovoriti!'' 

To je taj general Fikret, koji je bio tada Savjetnik u Predsjedništvu R BiH. To je taj general Fikret koji je autor Pisma pripadnicima Armije povodom linča premijera Silajdžića. To je taj general Fikret koji na govoru u Gračanici, održanim pred vojnicima i oficirima A BiH, reče da ''SDP-ovske gnjide treba uništavati i istrijebiti''. A u tom istom Predsjedništvu, gdje je general Fikret bio Savjetnik, sjedile su najmanje dvije, a moguće i četiri ''gnjide''. Zblanutim vojnicima i oficirima general Fikret Muslimović reče da je ''Haris Silajdžić malo neuravnotežen i da je trenutno najveći neprijatelj Bošnjaka''. Većina slušalaca, nijemi od iznenađenja, napustila je govoranciju generala Fikreta, pitajući se ''nije li general Fikret definitivno ''puk'o''. Nisu ni dočuli je li vrli general rekao šta o Karadžiću, Mladiću i SDS-u. 

Desilo se da su generali izrekli ono što su ostali saaaamo mislili. Samo u toku 1994 ražalovano je i u totalnu anonimnost preseljeno nekoliko vrlih ljudi, ne-Muslimana, a vrsnih po svojoj profesiji, čiji je udio u obrani grada Sarajeva i drugdje u BiH, bio nemjerljiv. Možda je onaj koji je to sve ''aminovao'', riješivši se i takvih ljudi poput Dragana Vikića, Joze Anđića, Zeljka Ilića, Zlatka Miletića i inih...to učinio vjerujući da na taj način čini dobro Bosni i Bošnjacima. Ispalo je da nije dobro mislio. Mislio je dobro (tako je bar ispalo na kraju) samo tipusima Branku Kvesiću i Bruni Stojiću, predratnim čelnicima MUP-a BiH, koji su utekli iz Sarajeva tvrdeći da je došlo vrijeme za jednonacionalne policije, a time i jednonacionalne države u Bosni, naravno.

Tom istom ''moćnom'', odgovaralo je da na skupštinsko zasjedanje dovuče desetine apsolutno nelegitimnih osoba, kojekakvih kvazi naučnika-trgovaca, koji su nadugačko i naširoko ''kompetentno'' razglabali i objašnjavali zbog čega je dobro ono što je ašićare krajnje katastrofalno. I kojima ni na kraj pameti nije bilo da se makar priupitaju gdje je sad onaj dr Krstan Malesevic, od kojeg objerucke ''preoteše'' ideju o nezavisnosti i nedjeljivosti BiH. Da, prof. dr. Krstan Malešević, Srbin, poslanik iz Banja Luke je TAJ koji je u ondašnjoj Skupštini Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine PRVI predložio Deklaraciju o suverenosti i nezavisnosti BiH! 

Nije to bio Alija Izetbegović, ili neko iz njegove bliže političke bratije... To je taj poslanik kojeg je Momčilo Krajišnik tokom rata, pod oružanom pratnjom, uzalud pokušavao dovući na sjednice svoga Parlamenta. To je taj poslanik, kojeg je Naim Kadić izružio na pasja preskakala u Skupštini SR BiH, tvrdeći za Maleševića da je ostatak poraženog sistema. Kadić je kasnije postao Ambasador (ne sjećam se više u kojoj zemlji), a Maleševiću, kao doktoru prava i Srbinu koji ne priznaje ''Karadžiićiju'', se izgubio trag. To je taj poslanik, kojeg je takođe debelo naružio dr Omer Ibrahimagić, koji i nije poslanik i kojem ne smeta odveć Karadžićeva prćija.

....Jah... tako to bi.... I raspade se jedna zemljurina na zemljice pa i te zemljice na još manje zemljice..... Te državice same (usamljene) ne predstavljaju ništa; zajedno - kob su ovoga svijeta. One su postale lična prćija moćnih pojedinaca, kao i onih koji se s njima poistovjećuju. Nešto kao ''ćaćevina''. Živimo refeudalizaciju društva. Mnoge od nas to nezna vidjeti više. Postoji legenda da su se tako sukobile dve jedinice, jedna austrougarska, a druga srpska. Obema jedinicama je na čelu bio Srbin. Pošto je austrougarska jedinica bila sabijena u tesnac, srpska strana je ponudila predaju. Austrougarski komandir je odbio. Pregovarači su ga pitali : "Dobro gospodine nadporučniče vi ste Srbin?", "Da" odgovorio je nadporučnik , "Pa dajte molim vas da ovo rešimo na logičan način. Pređite na srpsku stranu"..... Nadporučnik austrougarske vojske je odgovorio: "SRAM VAS BILO GOSPODINE KAPETANE, KAKO STE MOGLI OČEKIVATI DA JEDAN SRBIN POGAZI ZAKLETVU DATU SVOM CARU"

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi