Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

četvrtak, 30. srpnja 2015.

Kad se nacionalističke stranke slože, sve se može...

Kad se nacionalisitičke stranke slože one su u stanju srušiti Jugoslaviju, onu istu Jugoslaviju kojoj ni Zapadne sile nisu mogle ništa, jedan socijalistički sistem u ređen po mjeri čovjeka i radnika. 

Kad se nacionalističke stranke slože one su u stanju zaratit' i u sopstvenom interesu poklat', pobit' i izdat/prodat i preselit svoje sopstvene narode...

Kad se nacionalističke stranke slože njima ni protest protiv užasa i diskriminacije ne može ništa, protest pokrenut zbog nerješavanja pitanja Jedinstvenih matičnih brojeva (JMB), sigurno se sjećate toga. Dakle, kad se nacionalističke stranke slože umiru i bebe.... Belmina Ibrišević i Berina Hamidović umrle su zbog slova na papiru...

Umiru i nezaposleni poput Sabita Kobića preminulog od zatrpavanja zemlje dok je tražio željezo od čije preprodaje je živio. Umiru i radnici preduzeća u stečaju poput Rašida Velića koji je štrajkovao glađu ispred ZDK-a.

Kad se nacionalističke stranke slože one dižu u zrak svoje građane tako kvalitetno da se izvršilac nikada ne pronađe i ne procesuira... Kad se slože u ovoj državi nema mjesta za Jozu Leutara i Nedžada Ugljena žrtve političkih ubistava ali i mnoge druge građane koji su izvršili samoubistva, od samospaljivanja do bacanja s višekatinica.

Kad se nacionalističke stranke slože njima ni februarske demonstracije i nezaposleni ne mogu ništa, u ovoj državi nema mjesta za „nepodobne“.Njima ni radnici ne mogu ništa, oni ih jednostavno podijele na radnike i neradnike. „Ti radnici koji su došli nisu pravi, jer pravi radnici rade“!

Tim radnicima ne pomaže ni podrška iz Republike Srpske.... Sreća pa ih nije više došlo, jer kad se nacionalističke stranke slože njima može pasti na pamet „tekbir“ ili zastava s ljiljanima samo da bi vratili ove odakle su došli.

Kad se nacionalističke stranke slože u ovoj državi više nema mjesta ni za „podobne“, a kamo li za nepodobne... Bi'ćemo mi srećni ako ne budemo letili u zrak poput našeg Joze.

Kad se nacionalističke stranke slože njihov sastav političara u jednom dijelu države izgleda ovako: Almedin Aliefendić (SDA), Osman Ćatić (SDA), Rasim Dostović (SDA), Muhamed Kozadra (SDA), Mustafa Kurtović (SDA), Mehmed Mahmić (SDA), Amor Mašović (SDA), Anes Osmanović (SDA), Refik Poparić (SDA), Jasenko Tufekčić(SDA), Stipe Barun (HDZ BiH), Mirko Batinić (HDZ BiH), Zdravko Bešlić (HDZ BiH), Lidija Bradara (HDZ BiH), Đuro Delić (HDZ BiH), Damir Jukić (HDZ BiH), Tomislav Mandić (HDZ BiH), Tomislav Martinović (HDZ BiH), Dražen Matišić (HDZ BiH), Josip Mioč (HDZ BiH), Davor Pehar (HDZ BiH), Đuro Prkačin (HDZ BiH), Ivo Tadić (HDZ BiH), Admir Hadžipašić (A-SDA), Željko Josić (HDZ 1990), Daliborka Milović (Liberalna stranka), Edim Fejzić (Stranka dijaspore), Slobodan Tomić (NSRzB)

Za glas koji im dadoše na izborima i podršku u februarskim demonstracijma... ovo su političari koji su se „zahvalili“ radnicima ukidanjem Kolektivnog ugovora i svih pogodnosti u skladu sa dosadašnjim Zakonom o radu.




Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi