Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 17. srpnja 2015.

Kome trebaju krvavi bajrami, božići i krsne slave?

Znam ja da nacionalističkoj stoci ne treba više dokazivat da je stoka, oni to znaju. Ne treba spominjati ni da su nam političari krivi za sve teži život na ovim prostorima. I oni to znaju! Ionako tešku ekonomsku krizu koja je vidljiva u cijelom svijetu oni su produbili svojim kriminalom i korupcijom i sada pokušavaju da je riješe tako što će građane ove zemlje ponovo gurnuti jedne na druge.

Dodik je po uzoru na Karadžića ubijedio “svoje” da je referendum neophodan, Bakir po uzoru na Aliju poziva na jedinstvo svih probosanskih snaga...samo nam fali još neko ko će reći: “Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer se muslimanski narod ne može odbraniti ako rat bude ovdje!”.

Međutim, jedno je sigurno. Ako rat bude ovdje, ni jedan narod neće u nestanak nego u veliki egzodus pred naletima vojske tako da će decenijama poslije vapiti za pravdom.

Rekoh neki dan na društvenoj mreži. Kad ti se približi kolaps ekonomije, opasnost od bankrota i prijetnja socijalnih nemira najefikasnija protumjera na ovim prostorima sastoji se od samo jednog pitanja, a ono glasi “ko je počeo rat?”. Zatim ide podpitanje hoš priznat genocid, a poslije toga kamen u vugla, i ode sve u pm.

Oktobar, novembar, decembar, januar, februar, mart, april, maj, juni, a evo i juli dođe!

Probajte nabrojat te mjesece, a kad nabrojite priupitajte se šta su radili ili uradili za to vrijeme.... još sad kad jedni odu na hadž, a drugi na more, nema ih još mjesec dana... onda će u tom septembar, škola, a znate da i tu ima ona “caka” s nacionalnim predmetima, nagovaranje roditelja i učenika da idu u šatore, zatim brvnara, mediji, kamapnja, ugroženost i opet ode sve u pm. Zaključak: političari ‘lade mu*a na moru, a sirotinja se glođe.

Prateći medije i njihovo izvještavanje, ali i komentare na društvenim mrežama sve više primjetimo generaliziranje o nekom društvenom problemu ili događajima iz minulog rata i ono što je proizašlo nakon njega.

- Možemo li prestati generalizovati narode i stvari nazvati pravim imenom? Zašto se bilo koji nemili događaj, nacionalistički ispad ili teroristički napad pripisuje cijelim narodima?

Skoro da su i mene “zakletog komunistu” ubijedili da su svi Srbi četnici, Hrvati ustaše, a Bošnjaci mudžahedini ili Turci, a kamoli djecu rođenu poslije nesretnog rata na ovim prostorima. Možemo li išta učiniti da mediji i mi skupa s njima prestanemo s generaliziranjem?

Možemo! Uputimo im apel, javni protest i zatražimo da u svojim izvještajima o nekim budućim ispadima pišu "radikalno krilo ili grupa (ne)ljudi iz redova tog i tog naroda", a ne šokantno pogledajte šta su uradili Bošnjaci/Srbi/ Hrvati ...

Ne izmišljam, bilo je natpisa poput: Bošnjaci napali srpske povratnike u Hercegovini i bježeći pred policijom odbacili nagaznu minu, Srbi napali vjernike u Zvorniku, psovali im Bajram, "Klaćemo vas opet": Hrvatski demobilisani borci napali srpske povratnike isl...

Mržnja tih nekih likova i grupa iz jednog naroda prevazilazi granice normale i nije nikakvo čudo od kud toliki otpor od strane druga dva naroda. Imali smo priliku vidjeti i da su u stanju skrnavit kolektivne đenaze bez saglasnosti onih koji sahranjuju svoje najmilije.

Veliki dio onih koji zagovaraju nasilje imaju duple pasoše, rezervnu domovinu ili su svoje šupke izvukli na sigurno i iz daljine zagovaraju "jedinstvenu Bosnu" očišćenu od svih onih koji ne misle isto. Željni krvi, osvete ili nečeg trećeg, jebem li ga, nejasno je. Podsjećanja radi, izdvojit ću par linkova kao primjer koliko su bili krvavi : Krvavi bajram, krvavi božić, krvava slava,...

Zato, ponavljam, uputimo im apel, javni protest... neka nas ne svrstavaju u ta njihova divljaštva!

Juče, u četvrtak, 16 jula 2015 god. iako je temperatuta bila 34°C u hladu ljudi su radili da pošteno zarade parče hljeba neophodno za život. Njima ne treba rat, njima treba pravo na život dostojan čovjeka. Njima trebaju političari koji će im olakšati život na zemlji, a ne oni koji će pozivati na jedinstvo svih probosanskih snaga s ciljem nekog novog mogućeg sukoba.

Jeste li ikada vidjeli da je neko od političara pozvao na jedinstvo probosanskih snaga da pomognu radnicima da im olakšaju život na zemlji?



autor: Muhamed Pivić

3 komentara:

  1. SVAKA ČAST ZA TEKST, ŽIVIO NAROD BOSNE I HERCEGOVINE MA KOJE KONFESIJE BIO. POZDRAV

    OdgovoriIzbriši
  2. Istina tko zna po koji puta i na koji način i od koga izrečena. Ali sve je to jalovo. To nikoga na amnestira odgovornosti za te anomalije. Niti građane niti političare, niti popove, niti akademsku i naučnu elitu. Naprosto kao da se očekuje spasitelj. Da se rodi neki novi Ramzes, Aleksandar Makedonski, Gandi, Lenjin, Mao Ce Tung, TiTo,.. Građani koje se nešto pita na dan izbora mogu puno toga učiniti. Umjesto da na taj dan pita sebe u kakvoj on sam poziciji i prema tome daje ili ne daje svoj glas umjesto da nasjeda lažima Dobro zbrinutih samozvanih domoljuba. Kako bi to rekao Miloš Krpan (1862.-1931.) "Sirotinja, tumarala ona od nemila do nedraga svagdje ju opet čeka krvnik u mantiji i kaputu koji riču poput bijesne zvijeri. Stoj. Nikud dalje u ime Boga, gospodara i zakona...Strah svijeta, ulagivanje, uhodarstvo, pokornost do zemlje, temeljni je kamen vladavine mantijaša i kaputaša. Bog u crkvi, domovina u školi služe im za opsjenu i prostotu. Prostota se brzo udvaja gmiže poput zmije pred Bogom i gospdarom. Procjep, jaram, bukagije čekaju svagdje"...

    OdgovoriIzbriši

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi