Čime se mi možemo pohvaliti gospodine načelniče?

foto ilustracija

Nisam puno zapitkivao... Od prijatelja sam preuzeo ovo pismo jer je želio da ga objavim na svom blogu. Na neki način otvoreno, a ipak anonimno. Jednostavno, u ljudima postoji neki strah od odmazde koja bi ih mogla zadesiti i zato je anonimno. Mada, u pismu ne vidim ništa loše. Dakle, identitet autora pisma neće biti objavljen iz razumljivih razloga ali je poznat trideset drugom vijećniku :) Sve kritike ili pohvale na tekst pisma možete uputiti preko komentara na fejsbuk stranici tridesetdrugi vijećnik ili "diskretno" - autoru, putem inboxa istoimene stranice  :)

U nastavku, pročitajte šta to anonimni autor poručuje načelniku, pardon Gradonačelniku....

Gospodine načelniče, većina nas, nezadovoljnih građana, obraćala Vam se na razne načine. Nažalost, ni na jedno obraćanje, javno, tajno, niste odgovorili. Time pokazujete da Vas opšte ne zanima mišljenje naših građana. Ali mene je ponukalo da Vam pišem nakon što sam pregledao intervju sa načelnikom Bihaća koji me fascinirao. Čovjeku je toliko bitno zadovoljstvo i sreća njegovih građana da se to mora akcentirati. A zatim sam vidio da se u Goraždu napravila zgrada za mlade.

Goražde. Grad, pogođen ratom sa najmanjim postotkom nezaposlenih. Ili Tešanj. O Sarajevu ne želim. Svima je već poznato da je to država u državi. Čime se mi možemo pohvaliti gospodine načelniče?

Bit će možda provokativno, mada mi to nije namjera, kružnim tokovima. Nekad ranije, punih usta ste govorili: „Imamo arenu, tržni centar!“ Da, tačno je. Imamo. Koji grad nema tržni centar? Tržni centar u kojem je 40% poslovnih prostora iskorišteno i vjerujte grcaju se od nameta koje ne mogu podnijeti.

Da li će se u dogledno vrijeme osposobiti neka firma koja će zadržati mlade u gradu?

Dokad ćete, gospodine načelniče, podržavati ratne profitere koji su se obogatili na račun jadnih seljaka iz Orahovice? Vi ste presjecali vrpcu kad je taj sebični profiter otvarao još jednu u nizu samoposluga i samim tim ugozio poslovanje malih prodavnica. A šta će se tek desiti kad otvori samoposlugu u Blatuši? I ovo malo zaposlenih naći će se ubzo na birou. Vašim odobravanjem. Mogao bih još mnogo toga, o previsokim nametima, malim trgovcima, o natalitetu (grad Bihać svakoj rođenoj bebi pokloni 150 KM) o zagađenju, pasivnosti mladih...

Ne bih želio da ovo shvatite kao kritiku. Izuzetno Vas cijenim kao čovjeka ali fokusirajte se na ove probleme, bar zbog onih koji su odlučili da ostanu ovdje i koji vole ovaj grad.

Šta je meni ggm?

U jednoj privatnoj konverzaciji rekoh drugu kako ne pišem blog zbog tog da bi zaradio, već da sebi dam malo oduška. Što se (ne)mora nije ni teško... Neobavezno, kad hoću o čemu hoću i koliko hoću. Ne smeta mi ni činjenica da se po svom pisanju razlikujem od okruženja, na gore ili bolje svejedno, zavisi od čitalaca. Za sve one kojima je dosadila priča o (ne)prihvatu izbjeglica koji hrle u zemlje EU večeras ću da napišem par riječi o jednom od najvažnijih projekata u našem gradu.

Složit ćemo se svi da je izgradnja moderne saobraćajnice kroz grad najveći infrastrukturni projekt Zenice u zadnjih pet decenija. Gradska dionica, duga 3,25 kilometra, prostire se od petlje u Blatuši do Bojinog Vira, a obuhvata cestu sa četiri trake, po dvije u oba smjera. Super, jedna takva modernizacija Zenice je za svaku pohvalu. O projektovanju i važnosti ugradnje biciklističkih staza duž Glavne gradske magistrale pisali su nedavno inžinjeri građevinarstva i o tome nećemo. Kako je teško biciklistima, tako i vozačima.

Početak radova na izgradnji gradske dionice ozvaničen je 26. marta 2012. godine i svakog dana očekujemo njen završetak. Kredit od 25 miliona dolara uz kamatnu stopu od dva posto trebao bi se otplaćivat u narednih 25 godina, uz grejs period od pet godina. Međutim, iako pet godina nije prošlo, jedna rata je planirana u ovogodišnjem Budžetu Grada Zenica. Kako i zašto je jedna rata planirana u ovogodišnjem budžetu i ima li to veze s pričama o ranije potrošenom kreditu? Odgovor na pitanje zašto nema dovoljno novca iako još uvijek nije urađen završni sloj asvalta od kapije 1 Željezare Zenica do petlje u Blatuši trebalo bi tražiti od nadležnih.

Šta je meni ggm? Obzirom da sam sve te godine prisutan kao aktivan učesnik u izgradnji primjećujem da mi je to bio jedan četverogodišnji projekt za "preživljavanje". Onu tablu s imenom magistrale na zidu ispod "Starog sata", skupa s kolegom s kojim radim postavio sam u 2012 -toj godini i do juče sam bio ubjeđen da će to biti “brza” cesta za odjel zeničke onkologije. Poznato vam je svima kakav zrak udišemo i s toga mislim da nije potrebno objašnjenje zašto sam je nazvao brzom cestom za odjel zeničke onkologije. Međutim, danas mi je vidljivo da je sve osim brze ceste.

Zašto? Paaa, zato što ćete danas brže proći tu dionicu ukoliko je zaobiđete! Od petlje u Blatuši do Bojinog Vira, Bulevarom bratstva i jedinstva tri kružna toka, a brzom cestom "trideset i tri"!? Naredalo se toliko kružnih tokova da ti se zavrti u glavi iako skoro niko ne napravi niti jedan jedini krug. A od silnih idiota koji povećavaju brzinu prilikom ulaska u kružni i polućelavom bi se diglo ono malo kose na glavi.

Svi k'o nešto žure, prave se pametni i kobejagi znaju pravila a niko i ne gleda da li mu dolazi vozilo s bočne strane. Digne glavu, Bok te maz’o, k’o konj, samo pravo pa kud puklo da puklo. Malo je onih koji koriste duplu traku, inače je presjecaju ne smanjujući brzinu kao da im je to privatno vlasništvo. Dakle, ako ćete se pridržavat’ pravila i sačekat sve te bahate "privatnike kružnih tokova" trebat će vam mnogo vremena i živaca da pređete tu dionicu.

Dakle, preko dana je to sasvim obična i ne tako brza cesta, ali bez obzira, opet ih ima koji u po bijela dana s običnim i ne tako skupim automobilima prelijeću preko zaštitnog ostrva na drugu saobraćajnu traku. Jedino je iza ponoći nešto brža i na njoj se mogu vidjeti i trke skupocijenih automobila.

Sva sreća da još uvijek nema ljudskih žrtava. Uz kredit koji će se otplaćivati u narednih 25 godina nije isključeno da ih neće biti. Uz svu tu nepravilnost, saobraćajnu nekulturu i nepoznavanje elementarnih saobraćajnih propisa kojima smo svakodnevno svjedoci na kraju će se i to desiti.

Statistički podaci su upozoravajući. U BiH se na putevim događa 100 nesreća dnevno. Koliko od toga pada na naš grad nije bitno, “što se (ne)mora nije ni teško”! Okolo je bliže.

I oprostite za staro ime bulevara, namjerno je. Nekako mi ljepše zvuči...

Koliko nas košta ili koliko će nas koštati neznanje, nepismenost, lokalni seljakluk...

Koliko nas košta ili koliko će nas koštati neznanje, nepismenost, lokalni seljakluk, upitne fakultetske diplome bh političara, direktora javnih preduzeća i nestručnost lokanih vijećnika koji šute?
Kao uvod u današnji tekst, mogla bi poslužiti parola ili natpis „Gore živi Ljubetovo“. Natpis na ulazu puta u naselje u neposrednoj blizini lokacije buduće HE „Vranduk“, istaknut povodom svečanosti priređenoj povodom puštanja u promet saobraćajnice duge dva kilometra mogli bi nadovezat' sa: gore ili dole živi Nemila, gore živi Babino isl. a Zeničani, naravno dole.

Kome koristi konstantno jebavanje u mozak bh građana(oprostite na neprimjerenom izrazu, ali ne znam kako drugačije da se izrazim za to vrstu bezobrazluka). Onima koji su otvarali puteve oko Vranduka, Pepelara i Begov Hana i presjecali vrpcu novoizgrađenom sportskom centru u Donjem Babinu i njima sličnima kako u Federaciji tako i u RS-u!?
Zbog neupućenosti, nepismenosti ili bezobrazluka, izuzmemo li Mittal i ne tako davnu Albinu spalionicu animalnog otpada, građani Zenice bi se uskoro mogli naći izmedju dvije hidrocentrale (Janjići i Vranduk) koje su vazdušno međusobno udaljene samo 14km, upravo zahvaljujući podršci vijećnika OV Zenica, trovača naše djece ali i poslušnih predstavnika lokalne zajednice.

Zašto sve prolazi „glatko“, bez prigovora i bez pitanja? Odgovor je jednostavan. Zbog interesa razno- raznih lobija i manipuliranja javnošću. Zato što svaki potez ili projekat aktuelne vlasti ,bio on uspješan ili ne, uspjevaju vješto promijeniti negativna razmišljanja građana pretvarajući ih u pozitivna. Tako, po riječima generalnog direktora JP EP BiH Grabovice, gradnja ove hidroelektrane za lokalnu zajednicu i mještane imat će razne benefite a jedan od njih je i ova saobraćajnica od 2 kilometra.

Klasična prodaja zdravlja Zeničana za nekoliko radnih mjesta, nekoliko kilometara lokalnih saobraćajnica, igrališta, džamija i mostića na vodenicama u okolini Zenice se nastavlja. Ako se kojim slučajem pitate kako, jednostavno, prodavači (lokani vijećnici koji šute) zastupaju interese svoje lokalne zajednice, odnosno mjesne zajednice u kojoj žive. Briga njih za zdravlje građana, briga njih koliko će koštati grijanje po kvadratnom metru ili voda po kubiku, oni jednostavno dođu, pokupe dnevnice i paušale i odu prema Nemili, Babinu ili drugim naseljima u okolini.

Po nekima, aktivan seksualni život ljude čini sretnijim, zdravijim i bogatijim, međutim „ovakav seks“, Zeničanima će po svoj prilici donijeti suprotno.

A na Međunarodni dan pismenosti, (inicijativa koja se obilježava još od 8. septembra 1966.godine kojom se želi podsjetiti na status pismenosti i obrazovanja odraslih) navodi da se podsjetimo do kojeg su to stepena došli udžbenici i nastavni planovi i programi unutar tri obrazovna sistema u BiH.

Nude li udžbenici našoj djeci razvoj vlastitog, otvorenog i kritičkog pogleda na svijet? Koliko je pametno da se nadležnost nad obrazovnim sistemom spusti na kantonalni nivo i kakvu to generaciju stvaraju udžbenicima u kojim su se i pojedini autori proglasili srpskim –hrvatskim ili bosanskim samo su neka od pitanja na koja još uvijek nema odgovora.

Međutim, što više informacija tražite više će vam izgledati upitno kada će doći do završetka reforme obrazovanja u BiH.

Navik'o podjeljeni bh narod na dvije škole pod jednim krovom, sad mu treba i uvođenje nacionalne grupe predmeta na prostoru RS-a.

Umjesto da roditelji traže da se konačno završi reforma obrazovanja ili jedan nastavni plan i program na nivou BiH, oni traže primjenu nekakvog Privremenog sporazuma o obrazovanju, koji je potpisan prije više od 10 godina, tj, uvođenje"nacionalne grupe predmeta".

Nikome ne pada na pamet da traži uvođenje jedinstvenog „službenog“ jezika na kojem bismo svi morali „službeno“ komunicirat a svaki drugi neka se primjenjuje u vlastitim kućama koliko vam volja.

Osim poražavajućih podataka da je BiH rekorder po broju nepismenosti ( Albanija ima manji broj nepismenog stanovništva) poražavajuća je činjenica da se skoro pune dvije decenije nakon rata odvija zasebna nastava za hrvatsku, srpsku i bošnjačku djecu a da se roditelji ne traže zaštitu jer su diskriminirani već pristaju na istu.

Kome treba razdvajanje djece i zašto, učimo li sopstvenu djecu mržnji? Nisu li zasebne nastave ili dvije škole pod jednim krovom izgovor za „održavanje mržnje“, koje samo produbljuju jaz i stvaraju još veći strah i nerazumijevanje. Ne trebaš bit' baš ni pretjerano pismen da bi dobio odgovore na pitanja koja se potežu svih ovih godina. Dvodecenijski inat koji je postao samom sebi cilj je nešto jače od bosanskohercegovačkog čovjeka, a jedino racionalno objašnjenje mogla bi bit' stara izreka koja kaže da je Bosancu lakše metar u dupe utjerat nego 1 cm u glavu.

Očigledno je da se još uvijek nismo suočili s činjenicom kakve predstavnike biramo, kome prepuštamo opismenjavanje djece u kakvoj državi živimo i kakvu nam je tek stvaraju. Predstavnici sva tri naroda BiH zalažu se za vladavinu prava, demokratsku državu a stvaraju je zapravo da bi bila cijela iz četiri dijela.

Ne zaboravimo da današnjim feudalcima u ovom oligarhijskom društvu ne odgovara pismen narod, naime, puno je lakše vršiti manipulaciju širokim „nepismenim“ narodnim masama, pismen narod traži bolje uslove života.

A kakvu nam pismenost nude „spušteni“obrazovni sistemi na kantonalnim nivoima najbolje govori pravopis bosanskog jezika (S.Halilović, Dom štampe, Zenica, 2004) u kojem je istaknuto da „kad žena plače, pitaj je šta hoće“ kao promocija patrijarhalnih narodnih mudrosti o ženama kojim prikazuje žene kao neiskrene i proračunate, ili nerijetki primjeri političkih poruka upućenih određenom narodu.

Analiza sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta koju su zajednički radili Fond otvoreno društvo BiH i Agencija proMENTE socijalna istraživanja, sa područja cijele Bosne i Hercegovine pokazuje i šta djeca misle o značenju pojedinih glagola od kojeg mi se nainteresantnijim učinilo objašnjenje za glagol gomilati koji glasi: „to je kad se gomilaju ljudi ili druga stoka i krompir“.

A nakon pročitane cjelokupne analize sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta stiče se utisak da je zaista neophodna škola u Širokom Brijegu u koju učenici nisu obavezni dolaziti, osim na završni ispit, u kojoj možete postati sve što poželite: od pekara, vatrogasca, prodavača naftnih derivata pa do električara ili vozača.

„Kad se gomilaju ljudi ili druga stoka i krompir“ i svi ti udžbenici koji nose određene poruke, korisnicima istih i ne preostaje drugo već da izaberu jedno od zanimanja iz Širokog brijega ili da eventualno nastave školovanje s ciljem da se priključe oligarhijskom društvu u manipuliranju javnošću.

Moć ne trpi kritičko mišljenje!

Na ovaj tekst koji sam pisao za jedan ovdašnji portal podsjetilo me današnje biranje novog/starog predsjednika stranke kojem neću spominjati ime. Nije vrijedno... Zapravo, podsjetio me dio teksta u kojem stoji da danas imamo (ne)ljudi koji preko podobnih iznose i pišu svoje viđenje stanja u gradu i državi prikazujući ga kao veoma teško i komplikovano, predviđajući ili zastrašujući nas po potrebi i s novim ratnim sukobima.

Nismo mi taoci raznih političkih (ne)dogovora zbog tog što su nam političari neuki i (ne)školovani već zbog tog što je naše znanje na vrlo niskoj razini i samo kap u moru problema naše države su hiljade studenata koji će, čak do 2020. godine ostati bez prava na apliciranje za stipendije iz programa ERASMUS+ kojem Bosna i Hercegovina nije pristupila zbog unutrašnjih političkih nesuglasica.

Naime, poprilično sam siguran da je taj aktuelni studentski problem mogao biti iskra koja bi uzrokovala plamen, ta neka vrsta lančane reakcije, ali slike grupa od po 50-tak studenata u nekoliko gradova više su ličile na vic o Crnogorcu koji se davio u moru.

Dakle: davio se Crnogorac u moru i iz sveg glasa zvao

- Uuuuupoooomoooć!!!

Gleda to drugi Crnogorac sa obale pa ga pita:

- Što se dereš , jado?

- Ne znam da plivam!

- Pa ne znam ni ja pa se ne derem!

Žali Bože što moramo imati posla s onima koji se „ne deru", kao, na primjer mladim Zeničanima koji su izveli nečuvenu akciju kupovine cijelog tiraža lista u kojem je bio članak o mutnim radnjama profesora zeničkog Pravnog fakulteta, pokušavajući na taj način sakriti od javnosti žestoke sukobe koji godinama traju među tamošnjim profesorima. Njima ne treba nikakav program za stipendije. Oni je imaju svo vrijeme jer su korisnici pozitivne diskriminacije, determinisane kategorije, koja usput budi rečeno, predstavlja i kamen spoticanja mladim profesorima na konkursu za izbor kandidata na početku svake školske godine.

Možda će djelovat' grubo, ali činjenica da se u proteklih 20-tak godina ne mijenja politička klima ili da se na političkoj sceni vrte uvijek isti, govori ili da je na vlast izgmizala hrpa prevaranata i hoštaplera koja veoma efikasno zna soliti pamet i „učiti nas za naše dobro" ili da smo, kako rekoh na samom početku, sa znanjem i sami na vrlo niskoj razini.

Ne treba pretjerivati no, kako vrijeme prolazi, generacije koje dolaze (generacije posoljene pameti) kao da ne zanimaju drugi ljudi, bitno im je da je mozak na paši, opušten s jednim jedinim problemom, kako se uslikat' za Facebook, onako, napućenih usana.

A vlastodršcima? Naravno, znajući s kim imaju posla, preko podobnih iznose i pišu svoje viđenje stanja u gradu i državi prikazujući ga kao veoma teško i komplikovano, predviđajući ili zastrašujući nas po potrebi i s novim ratnim sukobima.

Oni znaju s kim imaju posla i u ovom getu njima je ponajmanje bitno šta misli manjina poput 50-tak studenata ili nekolicina osvješćenih građana. Oni znaju da smo „merhametli" i zato nas i drže tako nisko, zato su nam pustili da međusobno organiziramo akcije prikupljanja ovoga ili onoga iz razloga ovoga ili onoga. Oni znaju da volimo životinje i zato su nam omogućili toliko pasa lutalica ispred zgrada u kojima stanujemo praveći od zelenih površina i dječijih igrališta azile a od nas samih majmune. Oni znaju da smo u neku ruku i zavidni i zato pronađu i koga će poslati na školovanje u inostranstvo i bez programa ERASMUS, o trošku poreskih obveznika.

Da, zavidni smo jedni drugima toliko da nismo u stanju dati podršku jedni drugima, javljaju se neki skriveni porivi tako da i veliki ljudi stradaju zbog pakosti i zavisti malih. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste činjenica da naša podsvijest još uvijek nije evoluirala i da kod mnogih prevladava mržnja i zavist a da u stvari i ne znaju zašto.

Oni znaju s kim imaju posla, oni znaju da su Zeničani, Tuzlaci, Mostarci i Banjalučani zavidni Sarajlijama i obrnuto možda čak i na izmjerenim vrijednostima zagađenja lebdećim česticama. „Njima je kritično, ali nama je kritičnije, ko ih j..e", 'ta će oni, vazda oni u centru pažnje", samo su neke od mogućih crnih misli.

A oni, znajući s kim imaju posla, savjetuju građanima, da ukoliko je kretanje napolju neophodno, da dišu isključivo na nos, da koristite zaštitu u vidu šala, najavljujući kako će kontinuirano obavještavati građane o stanju kvaliteta zraka. Nemaju novca ni mogućnosti da organizuju besplatan prevoz najugroženije kategorije, djece i starijih osoba do obližnjih izletišta uz jedan običan sendvič ili čaj na otvorenom. „NEMAJU", jer ga čuvaju za predizborne kampanje kada će u stotinama besplatnih autobusa, plaćenih našim novcem, dovesti u grad svoje vjerne glasače na mitinge i govore uz nezaboravne derneke sa gologuzim pjevaljkama.

Na kraju, siguran sam da bi i onečišćenje i koncentracije prašine i sumpordioksida u zraku bile svima daleko podnošljivije da nismo zavidni, odnosno samo da smo složni.

Iako je trenutna mladež najobrazovanija generacija moglo bi se zaključiti da je u isto vrijeme i najzavedenija i najposlušnija, ili možda griješim, možda su samo naučili da moć ne trpi kritičko mišljenje, jer je zasnovana na poslušnosti.

Mnogo je lakše poslušati savjete i navući na nos zaštitu, čekati povoljan vjetar, ko će ga sad tražit' besplatan prevoz za najugroženije kategorije. Nije jednostavno jer svakodnevno slušamo kako nema novca, a eto znamo i da moć ne trpi kritičko mišljenje.

Da smo složni mogli bi vladat’ Zenicom!?

“Da smo složni mogli bi vladat’ Zenicom!” rekoše mještani Nemilskog sliva. E, da su babi muda bila bi đedo”, pomislim ja. No, o tome poslije, počet ću s tumačenjim riječi “keti”... "Keti"- riječ koja opisuje nekog jadnika, osobu koji čuči, čami, čekajući negdje nekoga.

Npr. ono kad bošnjo od ranih jutarnjih sati čuči, čami, čekajući ispred kancelarije načelnika općine da se ovaj pojavi ne bi li mu odobrio za njegovu mjesnu zajednicu nešto malo željezne armature i cementa za 50-tak metara nekog makadamskog puta viškuće il' dole niže, nebitno.

U slučaju da mu odobri ovaj se vraća u selo k'o narodni heroj, uzdignuta čela. Da, da, nije džaba smišljen slogan "dođe čovjek vedra čela i napravi čaršiju od sela :)

Elem, čujem ti ja kako je njih dvanaest predsjednika mjesnih zajednica tako ketilo pred njegovom kancelarijom i svima je k'o nešto obeć'o, a kad su se ovi vratili u svoja sela dočekani su vala baš dostojanstveno. Pravili su ljudi i napravili sve što se dalo napravit’. Stanovnici Nemile dobili su i centralno grijanje. Toplana na biomasu koja je mještanima osigurala sistem centralnog grijanja u iznosu od 1,48 miliona eura.

Međutim, slavlje je kratko trajalo. Nastupilo je zlo. Nevrijeme, poplave i klizišta uništili su infrastrukturu sela “nemilskog sliva”. Mještani nemilskog sliva borili su se za život prepušteni sami sebi... Naravno, svako zlo ima svoj kraj. I ovo danas, sve će se to koliko sutra, zvat' juče. Putne komunikacije prema Orahovičkoj rijeci, Kolićima, Smajićima i Bistričaku su “osposobljene” i uspostavljena je minimalna prohodnost prema ugroženom stanovništvu, ali je takva i ostala.

Tako ti ja slušam od njih dvanaestorice, devetoricu kako se jade jedni drugima kako ih je njihov stari pulen načelnik (sada već gradonačelnik) zajeb'o... Nikom ništa nije uradio od onog što je obeć'o, a sad se moraju i najavljivat e-mailom. Moš mislit, e-mailom!? Onda ti oni moraju čekat otprilike sedam dana da im neko iz te šejtanske kutije odgovori, a zatim još sedam ili petnaest da bi došli, ne do njega, već do njegovih službenika. Nije ti bolan on više načelnik, sad je gradonačelnik i pravila su se promjenila.

Uspiju oni sa njegovim službenicima dogovoriti i da komisije za procjenu šteta izađu na teren, da geolozi i geometri naprave zapisnike ali povratne informacije nemaju. Niko ih više ne informiše kada će im tu uspostavljenu minimalnu prohodnost konačno urediti onako kako “spada”. :)

U svom tom njihovom jadikovanju čujem ih i kako kažu, " tako to oni nama rade, a nas dvanaest mjesnih zajednica, da smo složni mogli bi vladat Zenicom"!

- Njihovo ponašanje je krajnje arogantno, oni su plaćeni da rade za nas, oni su naš servis a mi smo volonteri", nastavlja jedan od predsjednika mjesnih odbora.

Po svoj prilici, kako su tih dvanaest sela i dvanaest predsjednika mjesnih odbora bili složni i doveli na vlast svog čovjeka tako su i vladali. Dobili su centralno grijanje za jedno selo i zatvorena vrata ureda...

Projekat “Glavna gradska magistrala” (GGM) koštat će 25 miliona dolara kredit sa rokom otplate od 25 godina. Projekat “Plava voda”, kredit od 11 miliona eura s rokom otplate od 15 godina. Od toliko godina kredita i tolikog novca mještanima nemilskog sliva pripalo je svega 1,48 milion eura.

Karikiram sad, za toliko godina otplate kredita koje će skupa sa Zeničanima otplaćivati i mještani Nemilskog sliva mogli su izgraditi svu infrastrukturu za svih dvanaest sela. Nemila je nekad imala status opštine i ako je uskoro opet bude imala, bit će to prva opština koja će startati sa dugogodišnjim kreditom.

Počinje škola i zajebancije s jezikom?

Obzirom da počinje škola i zajebancije na račun „bošnjačkog jezika“ koje protura i nameće Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU), a BANU se protivi, ovih dana sam napisao par fejsbuk objava o  jeziku. Dakle, sve na jednom mjestu, da ne morate tražiti moj privatni fejsbuk profil. Za one manje upućene, koji se pitaju kakva je to Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) reći ću da je ista kao i ona Bošnjačka samo što su u ovoj Srbi :D

"Čorlučit" - riječ bosanskog porijekla... upražnjava se u raznim slučajevima s namjerom da se nekom nanese duševna bol. Nema je na google-u. Koristi se svugdje i u svim prilikama, čak i na svadbama. To ti je situacija k'o kad jedna marva od ljudi koja u većini slučajeva nema šta jest, izađe, skače, urla i maše "svojim" zastavama i simbolima u inat onoj drugoj marvi koja takođe nema šta jest, dok oni pametni žive na račun toga. btw.: marva = stoka

"Idiot"- Bosanska riječ koja označava osobe poput one koja je uzela sebi za pravo da se stavlja na čelo Bošnjaka pozivajući preko fejsbuk stranice na bojkot Hrvatskih proizvoda ne izostavljajući podsjetiti i kako smo se u ratu branili od "komšija licemjera"...kao da nam je "EVA" sardina kriva za propast ekonomije ...

"Limburg" - Bosanska oznaka za vrijeme kada ćete u nenormalnoj državi imati normalnu vlast i dobiti normalno zaposlenje sa normalnom platom na normalno neodređeno vrijeme. Dakle, u limburgu mjesecu! U narodu poznatiji kao trinaesti, nepostojeći mjesec. Do tad se možete jebavat sa vašim mrskim narodima oko teritorija u koja niste svojom nogom kročili...

"Kopilad" - Stari svenarodni naziv za djecu rođenu u izvanbračnoj vezi (šveri ili prevari supružnika). Po Bošnjačkoj intelektualnoj eliti predvođenoj bivšim nacionalističko/političkim osuđenikom to su djeca iz mješovitih brakova gdje su supružnici različite vjeroispovjesti - religije... Ma, jook ba. Nemaju oni pojma. To ti je kad odraslo muško dijete iz mješovitog braka poševi suprugu nekom od ovih nacionalšovinista a potom ona zatrudni i rodi bebu. Inače, tzv. "kopilad" su izrazito lijepa i inteligentna djeca i vazda liče na "oca".

„PatriJotizam“ – Bosanska riječ najčešće korištena u međusobnom obračunavanju ljudi „kojima se napelo govno pa misle da je srce“. Obično pozivaju na nasilje i protjerivanje neistomišljenika s udaljenih pozicija očekujući da će oni manje inteligentni to i uraditi. U Bosni je taj najistaknutiji vid ljubavi prema domovini dostigao vrhunac 1992-ge godine kada su se oni manje inteligentni međusobno poklali braneći svako „svoje“.... Danas su patriJoti razmješteni po cijelom svijetu djelujući neselektivno prema „Ostalim“ bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili sindikalno opredjeljenje.

„Ćafirijada“ – Bosanska riječ koja označava jedno neobično fejsbuk takmičenje koje se ogleda u tome da djevojka ili starija žena što veće sise strpa u što manji grudnjak. Za sad nije poznato kako uspijevaju tako ogromne sise strapat u veoma mali grudnjak i da li im neko u tome pomaže. Nagrada za najuspješnije, odnosno najveće sise u najmanjem grudnjaku je „lajk od srca“ usamljenih muškarčina za koje se pretpostavlja da su situirani i da će im u dogledno vrijeme ponuditi brak putem inbox-a. :D

“Konjislav” – Bosansko muško ime koje nema na google-u, ime koje se ne daje odmah po rođenju nego odraslim osobama... i to po zaslugama. Naprimjer, Konjislav je lik koji misli da poznaje mene bolje od mene

Bošnjak je dužan štititi Bošnjaka i kad krši zakon!?

                                                                                                                                                             

Izvoz i krađa šume sa područja Pepelara dostiže epidemijske razmjere, tvrdi član mjesnog savjeta koji nije želio otkriti svoje ime ni gradonačelniku Zenice. On tvrdi kako mnogi žive od ilegalnog ili poluilegalnog izvoza ogrjevnog drveta iz ove šume. "Krade se i to znaju svi: zna policija, zna šumar, zna šef šumarije, zna gradonačelnik Zenice ...i svi o tome šute".

Samo dva bukova stabla u ukupnoj količini od 8,00 m3 bruto-mase iznosi cca 590,00 KM. I ukoliko se sprovodi zakon za samo dva bukova stabla možete dobiti kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca uz obavezu da se oštećenom naknadi šteta.

Nekad je čovjek mogao kupiti drva na panju, što znači da si ih sam posječe. Potom dolazi osoba iz preduzeća koja je zadužena za to područje, izmjeri posječenu količinu, u nadležnoj šumariji plati i tek onda smije izvesti drva iz šume. Makar da se radilo o metru ili više metara, drva trebaju imati otisak čekića. Međutim, otisak čekića ima samo jedan dio posječenog drveta dok veći dio odlazi neočekićan a razlika u novcu završava u tuđim džepovima.

„Neočekićana drva režu se i odvoze čak i po noći“, priča ogorčeni seljak.

- Za vrijeme ramazana, kasno se lijegalo, rano ustajalo i moglo se čuti po cijelu noć kako motorka reže drva. Ori se šuma u po noći, smješkajući se nastavlja.

Svima je jasno da je kriva teška ekonomska situacija, slaba kontrola i loša organizacija. Za ono što nije jasno, ljudi se obično obraćaju nadležnima s pitanjem ko je kriv za „slabu kontrolu i lošu organizaciju“ ali odgovora nema.

- Išao sam i direktno se obraćao gradonačelniku Zenice s nadom da će nešto poduzeti jer je on čovjek na najvišem položaju u gradu. Znate li šta mi je kazao?

Pitao me kako se zovem! Naravno da mu nisam odgovorio ali je pretpostavljajući ko sam, kazao ovim riječima: „eto kakvi smo mi Bošnjaci, samo bi se tužakali!“. Rekavši to, pretpostavljam da je očekivao da ću popustiti u svojim namjerama. I zaista, kada sam to čuo, pomislio sam, nema šta, nema se čovjek više kome obraćat'. Nek ide sve do đavola!

Bošnjak je po svoj prilici „dužan“ štititi Bošnjaka i kad krši zakon, zaključili smo po ponašanju gradonačelnika.

Čovjek je ogorčen jer očigledni lopovluk velikih razmjera prolazi nekažnjeno. “Velikih razmjera” jer, ne radi se samo o običnim ljudima, sitnim šumokradicama već o firmama koje se bave drvetom. Firma koja je prerađivala drvo, sa milionskim dugom, otišla je u stečaj. Pojavile su se druge, “profitabilnije” jer nisu dužne plaćati ono što je plaćala firma koja je otišla u stečaj. “Uplati se kubik, izveze dva” tvrdi član mjesnog savjeta.

- No, nije sva šteta u tome, oni prave štetu i putevima. Obore drvo pored puta, odvezu onaj kvalitetni dio, a okres ostave tako da se ne može proći. Zatim, kamioni uništiše i ono što nam je napravljeno prije 50 godina, dok je Krivaja gazdovala na ovom području.

S namjerom da se našalim rekao sam mu, ajde šta si uzkukao dobili ste kilometar asvaltiranog puta pred ove protekle opštinske izbore, ne mogu vam uništiti asvaltirani put.

Ispravio me je i rekao da to nije kilometar, nego 600 metara opsovavši i put i onog koji ga je platio tvrdeći da se moglo daleko više napraviti za te pare kao što je i gradonačelniku rekao kada su razgovarali o tom putu.

Dijelom šume o kojem govori član savjeta MZ Pepelari gazduje Šumsko privredno društvo Zeničko-dobojskog kantona d.o.o Zavidovići, P.J.“Šumarija“ Zenica. Sa 62 uposlena radnika bavi se šumsko-uzgojnim radovima i radovima na eksploataciji šuma na površini od 27.689,80 ha. P.J „Šumarija“ Zenica osim gospodarske jedinice Nemila- Pepelari gazduje na još četiri gospodarske jedinica ( Babino-Gračanica, Đulanov potok, Stranjanska Rijeka i Nemila-Bistričak).

Gradonačelnik proganja demonstrante, a demonstranti gradonačelnika!

Manje više svima je poznato da posljednje velike demonstracije Bosni i Hercegovini koje su se desile 07. februara 2014. godine nisu donijele nikakve promjene. Nakon demonstracija, pozivajući se na vladavinu prava krenuli su krivični progoni učesnika u demonstracijama... Bilo je i pritisaka, progona i prijetnji za veći dio građana Bosne i Hercegovine nakon kojih su oni “pametniji” napustili zemlju dok su oni “uporniji” svoje aktivnosti zaledili ili minimizirali čekajući neka bolja vremena. Međutim, ti progoni su na snazi i dan danas! Naime, ovih dana demonstrantima iz Zenice stižu pozivi.

Neke od njih poznajem i jako su nezadovoljni jer su u pitanju prijave od strane gradonačelnika Zenice za izjave koje su davali medijima tokom 2014.godine...Po svoj prilici jedan od načina pritiska na građane i obeshrabrivanje u iznošenju kritičke misli ili istraživanja njegove eventualne koruptivne aktivnosti.
Međutim, građani Zenice koji su danima protestvovali tražeći hitnu ostavku vlade Zeničko-dobojskog kantona, zatim, tražeći ostavku gradonačelnika Zenice i reviziju privatizacije i stečene imovine za vrijeme njegovog mandata donekle mogu biti zadovoljni.

Od strane Sektora kriminalističke policije, Odsjeka za privredni kriminal pokrenuta je ISTRAGA i protiv tadašnjeg načelnika, a trenutnog gradonačelnika Zenice... a kako će se završiti, možemo nagađati. Možda zavisi i od toga ko ju je napisao. No, za sada se ne zna ko stoji iza krivične prijave gradonačelniku Zenice.

Obzirom da se kod nas unaprijed zna i ko će biti pobjednik opštih/lokalnih izbora ili čak finala Eurosonga nije teško zaključiti kako će se završiti još jedna u nizu “istraga” protiv gradonačelnika Zenice. Promaknućem ili premještajem istražitelja, na neki drugi položaj, odnosno radni zadatak!? Šta vi mislite?Na bolje ili nagore, za većinu građana svejedno... 

To zavisi i od osnovanosti pripremljene krivične prijave ali i raspoloženju svjedoka. Ako vas neko pozove da svjedočite nečemu što je zbog proteklog vremena izgubilo svoj smisao onda je i raspoloženje za rješenjem slučaja znatno manje.

S druge strane ako prijava sadrži samo indicije i sumnje, bez materijalnih dokaza, krajnji ishod će opet biti isti, jer ukoliko im ga vi niste pripremili pretpostavka je da neće ni oni, jer može biti da ih jednostavno i nema.

U Bosni i Hercegovini narod bi znao reći “papir trpi sve”. Obično je sve po zakonu, potpisano i ovjereno od strane raznih ovjerivača. Iskusni nalogodavci ne stavljaju svoj potpis na nezakonite naloge... 

Ukoliko kojim slučajem neki eventualni dokazi zaista postoje, njihovi “vlasnici” obično bivaju nagrađeni ili ušutkani na ovaj ili onaj način. Bilo je i do sad raznih slučajeva sa raznim političarima. Završili su skoro svi onom poznatom izrekom “tresla se gora, rodio se miš”. I tako dok se trese gora, rađaju miševi, ljudi odustaju a istražitelji premještaju samo se najoptimističniji nadaju raspletu. Većina ih ipak pretpostavlja da je u pitanju samo još jedan “neriješen” slučaj ili “prekompozicija” istražitelja.

Baš kao u slučaju jednog istražitelja čije ime neću spominjati koji je nakon obavljene istrage koju je dostavio tužilaštvu ZDK-a premješten a njegov materijal postao samo još jedan “broj” u arhivi koji po svoj prilici čeka zastarjelost iako se u konkretnom slučaju ne radi o političaru.

Sviraj Nailovoj materi!?

Broj 13 je oduvijek privlačio pažnju ljudi, ali naravno najviše u filmovima.... Mnogi kršćani vjeruju kako je Isus razapet na petak trinaesti. Prema pisanju medija, strah od broja 13 snažan je i u današnjem svijetu. Kažu, kako su oni koji vjeruju da se dešavaju nesreće na taj dan u stanju promijeniti svoj dnevni raspored ili čak izostati cijeli dan s posla. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti sprat. Mnogi aerodromi nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13....
Za događaj koji ću vam ispričati ne veže se taj dan, nije bio petak i nisam izostao s posla. Četvrtak je, ali ipak trinaesti. Mala nervoza, ali ne zbog datuma.... Od te nervoze zalupio sam i zadnja vrata službenog automobila.

Da ne bi koga gnjavio zašto sam zalupio zadnja vrata automobila, o tome neću ni riječi. Nije to toliko bitno, recimo da je službena tajna.... Ubacivši nov, novcat akumulator od pozada auta s kojeg sam prethodno skinuo garancijskli list krenuo sam obaviti jedan od uobičajenih radnih zadataka. Krećem i nakon minut-dva vožnje Radakovo, prvi kružni tok je ispred mene. U desnoj traci dva automobila stoje i čekaju priliku na uključenje.

Ja u lijevoj traci stajem i gledam, s lijeve strane auto brzo vozi, reklo bi se i povećava brzinu, samo što nije u kružnom, fali mu možda dvije sekunde. Jer, tako ti je kod nas u Zen'ci, imaš osjećaj da ljudi povećavaju brzinu kad se približavaju kružnim tokovima. Ma, nema problema, meni ne fali ni sekunda. Startujem i ulijećem u kružni ostavljajući iza sebe ova dva auta koja su bila s desne strane da i dalje kete i čekaju kad će se neko smilovat da smanji brzinu u tom našem kružnom toku. Nekakva škripa nazad. Akumulator koji je bio tamo pozadi kliznuo je po podu automobila. Ne čuje se nikakav udar. Kontam, dobro je, stao je. Ja sam još uvijek u kružnom toku saobraćaja.

Čuju se sirene. Pomislim, koji klinac sad svirate, nisam nikom oduzeo pravo prvenstva prolaza. Kontam kako bi bilo dobro podignuti srednji prst ali i poluglasno izgovorim „sviraj Nailovoj materi“ i pri tom izlazim iz kružnog. Nailazim na pješački. Kočim... Nekakav blaži tupi udarac od pozada auta. Zaključujem da se vratio akumulator na početni položaj, dobro je.
Čujem opet svirene. A ja budala...pa pustio sam pješaka. Dodajem gas, start i šibaj, a ti opet sviraj Nailovoj materi...
Prolazeći tako još četiri kružna, naravno bez tih „nesporazuma“ sa svakakvim vozačima stižem na odredište.
Otvaram zadnja vrata i imam šta i vidjet. Auto prazan, nema akumulatora! Vraćam film u glavi... 

Pa jbt. led nisu ljudi džaba trubili i svirali. Prvi zvuk klizanja akumulatora bio je kada je udario u vrata, otvorio ih i izletio napolje k'o iz katapulta, a drugi udarac na izlazu iz kružnog bio je kad su se zatvorila ta vrata.

Požurim nazad da vidim da me slučajno ne čekaju ovi što su mi trubili i svirali da mi svečano uruče taj akumulator, kad tamo ništa. Samo mala fleka od rasute akumulatorske kiseline. A ti Muhamede sad „sviraj Nailovoj materi i objasni šefu gdje ti je akumulator.

Pogledam u srednje ogledalo, rastu mi magareće uši. Šta da mu kažem? Da je četvrtak trinaesti!? Da broj trinaest izgleda baš da ume da se poigra sa čovjekom. Ne smatram ga „baksuznim“ ali sam svjestan da su se mnogi događaji zbili baš trinaestog u mjesecu.

No, „nije majka Muju karala što se kartao već što se vadio!“. NE, neću da se vadim, neću mu reći ništa osim, „kriv sam“. Kol'ko košta da platim? Nije da se klinčim, plaća mi je baš tolika da kad se "pravilno" rasporedi, meni ionako ne ostane ništa. U trideset godina staža prvi „baksuzni radni dan“ trinaestog u mjesecu. Meni jedno iskustvo više, a čitaocima članka i svim onima koji ne obraćaju pažnju kad im trube i sviraju jedna pouka.

Na kraju krajeva, meni je ostao garancijski list koji mogu ovako javno ponuditi liku koji mi je svirao i trubio da stanem. Druže, svaka čast. Vidio sam ja tebe na retrovizoru ali nisam znao šta hoćeš. Sad znam, vidio si akumulator bez garantnog lista.. Nema problema, zaslužio si ga, i ako čitaš ovaj članak javi se da ti ga uručim.

Kome se ne čita mišljenje sitne buranije nek' čita Latiće, Fatmirovce i njima slične...

Žao mi je ali ja stvarno ne mogu pomoći nekom da razumije da ima ljudi koji ne prate sport, nisu ponosni na državu ali „ne skaču i ne mrze Bosnu, hej-hej-hej“. Po svoj prilici mi jedino brinemo šta neko drugi radi, misli i kako reaguje na određene događaje. Reklo bi se „velike brige malih ljudi!?“... članak koji sam objavio tokom prethodnih godina, a za koji prilikom pokušaja njegovog pregleda dobijete "error" and "page not found"! Novi dizajn portala ili jednostavno odstranjivanje mišljenja sitne buranije, manje je bitno. Bitno je da isti tekst mogu ponoviti na svom privatnom blogu a kome se ne čita mišljenje sitne buranije nek' čita Latiće, Fatmirovce i njima slične i nek' javno izgovaraju njihove riječi i djela. Dakle, nek' iznose ono što „oni“ misle. Jer, kako rekoh u objavi koju sam negdje zdipio i nadam se da će mi oprostiti što je iskoristih „biti ono što jesi i reći ono što misliš je ipak za mnoge od nas i dan-danas luksuz“. Najlakše je zastupati i izgovarati riječi intelektualne elite očekujući nešto zauzvrat, ako ništa, onda barem lajk od onih kojima se „uvlače“. Meni ne treba lajk, pišem ovo da mali ljudi znaju da nismo svi isti niti ćemo to ikada biti...

U tako divnoj zemlji s tako loše poredanim prioritetima, s toliko ispranih mozgova, pored toliko sukoba mišljenja i ne možete očekivati ništa drugo do „velikih briga malih ljudi“. Odlazak stručnjaka u strane zemlje zbog pronalaska posla svrstava nas u zemlje s najgorim statusom odnosno s najvišom stopom odljeva mozgova u Europi.

Gradovi ostaju s građanima koji ne posvećuju preveliku pozornost na uzroke koji dovode do stanja u kojem se nalazimo, obično se bave posljedicama koje završavaju velikim sukobom interesnih grupacija često suprostavljenih mišljenja. S preostalim stručnjacima dobijamo obrađenu sliku svijesti subjektivnog značenja s kojom nastaju i velike brige malih ljudi. Brinemo kako će završiti naše omiljene Turske ili Indijske serije i šta će biti sa sultanijom Hurem, pobjednicima serijala, rijalitija...

Zahvaljujući njima, prečesto brinemo o sporednim stvarima i samo što nismo pošli brinuti i raspravljati zašto bi neko pjevao ili slušao pjesmu „lepi dani mog detinjstva“ s obzirom da je na ekavskom kao i da li je njen izvođač kralj narodne muzike Šaban Šaulić, musliman sa velikim ili malim slovom M. Uglavnom rasipamo energiju na nebitne stvari.

Inače, ne obraćam pažnju na sitnice, na (ne)ljude, pogotovo na gluposti koje se tu i tamo izgovore i zapravo s tim nekim preostalim stručnjacima koji pokušavaju svom narodu otvoriti oči se u većini slučajeva ne slažem. No, ako te gluposti imaju oblik odgovarajućeg krivičnog djela a pri tome prolaze nekažnjeno nameće se pitanje nije li to alarm za uzbunu nadležnim organima. Kada će Tužilaštvo BiH početi da reaguje? Nažalost, loših je primjera mnogo i uglavnom se svode na izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

Pretjerano kritični, ti neki (ne)ljudi (neću ih/ga imenovati jer je i loša reklama ipak reklama) su u stanju svašta izreći u ime naroda kojem pripadaju. Međutim, ono što se kosi sa zdravim razumom je šutnja kao znak odobravanja od strane nadležnih organa. Ispada da za to nikoga nije briga. Uglavnom, nadležne ne brine što se iza naroda kriju fašisti koji na svaku javno iznesenu riječ ili ličnu kritiku pokušavaju uvući cijeli narod. S toga, i ne čudi činjenica da niko nije našao za shodno podnijeti krivičnu prijavu. Jer, kako prijaviti hajvana koji se krije iza jednog naroda.

Činjenica da je prije nego su ovakvi došli na vlast u mom gradu živjelo 145.000 stanovnika a danas jedva 115.000 govori sama za sebe. Jebi ga ako je to sve od mozgova što nam je preostalo, ako su nam svi magistri i stručnjaci takvi i ako nam se javno propagira fašizam pod antifašizam i patriotizam neka nam je Bog na pomoći.

Bez obzira na neslaganje i razlike u mišljenjima temeljena na vlastitim stavovima i vrijednostima i bez obzira na to koliki je stručnjak osoba koja to predstavlja, ovakva djela su kažnjiva i jasno su definisane sankcije za ista.

S obzirom na način i brzinu na koji se stiču fakultetske diplome i ne treba se čuditi sporosti kod donošenja ili sprovođenja zakona. Teško je s takvim diplomama pronači način i ozakoniti nezakonito, odnosno promijeniti krivični zakon i dozvoliti ovakvo ponašanje. Svakakva čuda su moguća i nebi me iznenadilo da se i to dogodi, da legitimno i legalno pripadnici jednog naroda mogu vrijeđati pripadnike druga dva naroda i ostale. Niko nije mogao pretpostaviti ni da će ova vlast voditi ovakvu politiku kao ni da će ubjediti ljude da se 23% zemlje zove državom ali eto, čuda se dešavaju.

Licemjerno je sve to što se radi. Zvaničnu istoriju prekrajaju i prikazuju kako je svojim velikim djelom lažna istorija. Što se tiče novije, s tri naroda i tri istorije iskrivljenim činjenicama od novih generacija prave nove poslušnike za neke nove ratove čineći novu nepravdu u kojoj će svoje sinove, popularno zvane podrumaše, ponovo skloniti ili poslati u inostranstvo da prikupljaju novac za odbranu otadžbine i stvaranje novih teritorija.

No, vrh licemjerstva je kada svojim činjenjem ili nečinjenjem dozvole nepravdu prema nekome a nakon toga istog/e ostave na milost i nemilost počiniocu/ima nepravde i da bude stvar gora, pri tome profitiraju i cijelo vrijeme prave budalama sve oko sebe.

Ali koga je briga za licemjerstvo, za odljev mozgova, za neoženjene i neudate četrdesetogodišnjake/inje koji nemaju ni dana radnog staža kad imamo nove magistre i nove stručnjake. Po svoj prilici jedino je važno da trošimo energiju, da se, ako ništa, brinemo o sporednim stvarima.

Kad je već tako, pridružujem se brigama, evo ja od sutra brinem da li je Šaban zaista imao „lepo detinjstvo sa malo hleba da gladan ne osta“ ili je samo tako pevao/pjevao da usput nešto i zaradi?

Dar anonimnog donatora uručen dječaku bez ruku!

U okviru svojih humanitarnih aktivnosti, moto klub “Plavi vitezovi” iz Sarajeva danas je posjetio dječaka rođenog bez ruku, Ismaila Zulfića iz prigradskog naselja “Tetovo” . Pored novčane podrške roditeljima, Plavi vitezovi su Ismailu predali novi kompjuter, dar anonimnog donatora u ime dječaka Darisa i djevojčice Mrvice.

Humanitarna akcija izvodi se u saradnji sa udruženjem “LOTOS” Zenica koje radi na pružanju podrške djeci sa poteškoćama u razvoju.

U Bosni i Hercegovini grupa entuzijasta policajaca odlučili su da se pridruže velikoj obitelji Blue Knights te su primljeni u punopravno clanstvo prije 4 godine.

Osnovni cilj je promicanje sigurne vožnje i uspostavljenje prijateljskih odnosa među svim članovima ove organizacije. Osobito su ponosni na pomoć koju pružaju diljem svijeta onima kojima je to najpotrebnije. Akcenat daju na djecu sa posebnim potrebama.

Blue Knights-i su osnovani 1974. godine u Bangoru, Savezna američka država Maine. U početku se radilo o malom, lokalnom moto-klubu, no nedugo nakon toga, osnivanjem chaptera u Massachusettsu a malo poslije i New Hampshiru te Kanadi i Australiji, "Blue Knights-i" postaju međunarodni moto-klub. Sa današnjim danom registrirano je preko 19 000 članova u svijetu, podijeljenih u 560 podružnica i 12 Konferencija. "Blue Knights-i" u Europu dolaze 1989. godine, kada se osnivaju prve dvije podružnice "Benelux I" i "Germany I".

Velikim interesom "Law Enforcement Officers-a", a posebno policajaca, članstvo i u Europi brzo raste trenutno u svijetu broj plavih vitezova je oko 23 000.

“Plavi vitezovi”stižu u posjetu Ismailu, dječaku bez ruku!

Sigurno se sjećate priče o dječaku iz zeničkog prigradskog naselja Tetovo koji je rođen bez ruku!? Almina Zulfić, Ismailova majka je prema pisanju medija iz 2011.godine krivila ljekare za previd. Naime, ona je dan prije porođaja bila kod ljekara, koji je nakon obavljenog ultrazvuka kazao da je "dječak vrcav" i da će se za koji dan roditi. Kada se Almina porodila u Kantonalnoj bolnici Zenica, ljekari su mogli samo konstatirati da je dječak rođen bez ruku, s jednom zakrivljenom nogom, dok su na drugoj nozi prsti spojeni. Nezvanično, kao jedan od uzroka spominjano je i aerozagađenje, odnosno Mittal i njegov štetni uticaj na zdravlje ljudi prigradskog naselja Tetovo.

U okviru svojih humanitarnih aktivnosti, moto klub “Plavi vitezovi” iz Sarajeva će u subotu, 15/08/2015 posjetiti Zenicu i roditeljima dječaka Ismaila Zulfića, rođenog bez ruku, uručiti simboličnu novčanu pomoć. Tom prilikom, Plavi vitezovi će Ismailu predati i novi kompjuter, dar anonimnog donatora u ime dječaka Darisa i djevojčice Mrvice.

Ovom akcijom, Plavi vitezovi žele, pored materijalne podrške, skrenuti pažnju javnosti na neophodnost uključivanja cijele zajednice u pružanju podrške djeci sa invaliditetom, u njihovoj inkluziji u obrazovni sistem te stvaranju uslova za koliko toliko sretno i zdravo djetinstvo.

Humanitarna akcija izvodi se u saradnji sa udruženjem “LOTOS” Zenica koje radi na pružanju podrške djeci sa poteškoćama u razvoju.

Dolazak Plavih vitezova u Zenicu očekuje se oko 17:30.

Priču malog heroja Ismail Zulfića, možete pogledati i na: https://www.youtube.com/watch?v=NpEJsa-xh04

Počelo je! U Zenici umjesto plaće dijele batine

Prije par godina pisao sam kolumnu pod naslovom "Ne tuku nas, samo se iživljavaju !". Boga mi doš'o red za novu. Sad nas i tuku... kad im tražiš pošteno zarađeno.

Tuku nas širom ex-yu država. Prema medijskim izvještajima 2010. godine u Istri se dogodio nezapamćen skandal. Samohrani otac koji izdržava dvoje djece zatražio je od poslodavca da mu isplati višemjesečne plaće, no umjesto plaće dobio je batine. Divljački je pretučen šipkom i palicama nakon čega je završio u bolnici sa višestrukim prijelomom rebara i dva kralješka.

Zatim, Riječanka koja je dio ljeta konobarila u jednom kafiću , a zatim prešla u drugi lokal zbog nepridržavanja dogovora o visini plaće, 2014 godine fizički je napadnuta od bivšeg poslodavca – ujedno općinskg vijećnika i vrijeđana izrazito pogrdnim izrazima, a sve zbog traženja isplate zaostalog dijela plaće.

Zenički supružnici, koji su radili u novootvorenom Tržnom centru „Lider“ u zeničkom naselju Klopče, prije nekoliko dana kada su pitali za plaću verbalno su vrijeđani i fizički napadnuti od strane vlasnika. Ženu je uz marškanje i povike da je kurva, u glavu udario poslodavac, a njegov brat je istovremeno zadržavao i gurkao s leđa njenog supruga, koji ju je pokušao zaštititi.

Žena je od udarca pala i onesvjestila se, a oni nisu dali radnicima ni da joj pruže pomoć.

Ptoteklog vikenda u Zenici novi slučaj. Djevojka koja je radila u jednoj zeničkoj caffe bar- slastičarnoj došla je po zarađeni novac kod ovdašnjeg poslodavca, međutim umjesto novca dotični je uz pomoć supruge napao djevojku”! Priča se širi putem društvene mreže.

- Gospođa je čuvala djevojku dok je njen suprug nanio djevojci povrede po rukama. Dečko od djevojke, koji je došao s njom pokušao je da joj pomogne a onda je isti taj gazda počeo bukvalno da davi mladića i da mu prijeti kako će ga ubiti...

Naravno, sve je zavedeno u Hitnoj pomoći gdje su nalazi pokazali ozljede, a obzirom da je slučaj već proslijeđen Kantonalnom tužilaštvu, u cilju istrage ne mogu otkrivati o kome se radi.

Dakle, počelo je! Umjesto plaće dijele batine! Haj' dobro, nije to ništa. Sad će ova polupismena fejsbuk nacija reći šta je tu čudno. Ništa strašno isl. Strašno i šokantno bi bilo da je predsjednik RS-a izvalio neku novu glupost oko koje bi se zakačili pljujući sve što je srpsko. Ovako, jedno lemanje ili marisana, manje - više. Zašto sad ja spominjem tog mrskog predsjednika fejsbuk nacije? Zato da se ova polupismena bagra ima zašta zakačit, da ima o čemu komentarisat. Jest njima bitno što je neki feudalac nekom ost'o kratak platu ili dvije, nebitno. Je*o ti radnika kome je on bitan!? Imamo mi toga. Nekad se govorilo "k'o da s neba padaju ", a danas k’o da je sa skele pao...naročito po Saraj'vu.

Haj' što padaju sa skela, al' što ni za to nikog nije briga. Inspektori su tu da utvrde je l' im'o šljem na glavi, a koliko sati je radio 48 il' 58 sedmično il’ mu se od sunca zamantalo u glavi manje je bitno.

Ima i inspektora koji nakon inspekcije kažu 'ajd to je "donekle u skladu sa zakonom"! Možeš mislit'... DONEKLE u skladu sa zakonom!? Ne, ne izmišljam, ako treba i ime inspektorice Kantonalne inspekcije Zeničko dobojskog kantona koja je to izvalila, nije problem. A mi se nedavno uhvatili oko novog Zakona o radu kao pijani plota. Ubiše se (ne)ljudi objašnjavajući koliko je to u korist radnika i koliko je to za naše dobro. A stvarni razlog donošenja je u stvari samo još jedna tranša MMF-a za donosioce zakona koji će se poštovat' kao i ovaj do sad gdje su radnici padali s neba, pardon sa skela, gdje su im djeca ginula nedeljom po betonarama jer ih nisu imali gdje ostaviti, a morali se odazvat’ na posao...

Zakona koji će se poštovat’ kao što ga njegovi donosioci, koji su mahom poslodavci poštuju kad je u pitanju rad državnim praznikom, rad vikendom ili produženi rad.

Na kraju, mislim da ne treba ništa posebno izmišljati već ponoviti činjenice o kojima sam već pisao....

Gaze nas skupocjenim autima, dvjema školama “pod jednim krovom“ zlostavljaju djecu, u državnim preduzećima suspenduju sindikalne vođe dok u privatnim i ne postoje. Cijene vode u bh. gradovima rastu a grijanja tek slijede. Grizu nas psi lutalice - nedostaje tetanusa a umiremo od posljedica zagađenja zraka. Pedofilija je u porastu ulazi i u vjerske objekte a zbog nepovoljne finansijske situacije izostajemo na Eurosongu. Očekujemo ulazak u EU a najavljuju nam i istospolne brakove…

Banditi nas pljačkaju, zatvaraju se velika preduzeća, otvaraju mala, građani se bacaju sa višekatnica, a demobilisanih boraca preko 5.000 je "manje". Penzioneri nam rove kontejnere, radnici pristaju na rad na crno da bi ostali ili opstali, a nezaposleni... Oni se uzalud zapošlljavaju, poslodavci im ne daju plaću, umjesto plaće dijele batine... Ko zna, možda je i to DONEKLE u skladu sa zakonom!? Treba pitat' inspektora....

Odoh i ja majko Bosnu brani Ti!?

Kako rekoh u jednom od prethodnih tekstova, nemam ja nikog da me iza ponoći zovne da mi ispriča vic, niko nema baš taj običaj. Običaj je da mi nerijetko stigne kojekakva poruka od koje se olakšam dok pokušavam shvatit poentu čitajući je umjesto sadržaja i načina djelovanja nekog deterdženta.

Negdje pročitah da je Bosna ostavština Osmanlija' i da je tako ljudi kad „odlaze“ ostavljaju u amanet ovom ili onom. Da se razumijemo, meni je još uvijek niko nije ostavio. Meni ostavljaju tako neke poruke tipa kako je to divna zemlja iz koje su „oni“ otišli u tu mrsku tuđinu da bi je branili od mene kad nemaju nikakva pametnija posla. Da, od mene i meni sličnih. S oproštenjem, brane je i oni koji su ga nabrali kad je bilo najteže. I oni koji su takvu jednu divnu zemlju ostavili i nakon onog najtežeg. Brane je i oni što im nije teško, oni dobro uhranjeni s državnih jasli. Samo je napadamo mi, aktivni učesnici brojinih analiza, sudionici najlošijeg nivoa života u odnosu na sve ostale zemlje regiona. Ljudi koji su u crnoj rupi, na dnu-dna, ljudi koji žive u šupama.... Mi šupci!? Baš kao u vicevima...

No, nije li paradoks novog vremena braniti ono što si ostavio? Ne znam, kontam mene kad su djevojke ostavljale nijedna me više nije branila. A možda sam im bio divan, možda su me i voljele a ipak ostavile i nisu me branile od mene samog ili meni sličnih.
Međutim, kad smo kod viceva, da ispričam jedan koji me asocirao na te odlaske.

Stoji mali klinac ispred zgrade i pokušava da pozvoni na interfon . Vidi ga policajac, pa ga upita :
''Oprosti dečko, mogu li nekako da ti pomognem ?''
''Plitisni tli !''
Policajac pritisne : ''I šta sad ?''
''Bezimo !''

Haha baš sam se slatko nasmijao. Prisjetih se i tih davnih dana na samom zagrijavanju, prije nego je krenulo svenarodno „orgijanje“, kad su mi ljudi koji su me voljeli govorili „bežimo Muhamede, ovo ne ide na dobro“. Nisam k'o policajac pritisnuo tli i nisam pobjegao. Nisam, iako sam imao bezbroj prilika. Ostao sam iako su mi i poznate ličnosti poručivale pjesmom „odoh i ja majko Bosnu brani Ti!?“. Ostao sam vodeći se onom “sunce tuđeg neba, neće vas grijat k'o što ovo grije“. No je*alo me sunce po svoj prilici :) :) .

I šta sad? Ništa! Svi izgleda znaju bolje od mene kako mi je. Svi su postali istoričari i svi znaju sve. Čak i djeca koja se nisu ni rodila dok me je uveliko „grijalo ovo sunce“ znaju kako mi je bilo svo to vrijeme.

Pogledajmo istini u oči. Ubjeđuju nas da sve ovo što rade, rade za naše dobro a mi treba da se ponašamo kao onaj pas na bivšoj zeničkoj deponiji „Siđe“ koji po cijeli dan nosa kamen u zubima a kad mu bacite drugi da donese, on ostavi prvi, uzme taj drugi i opet mu je u zubima. Valjda ga je gazda time naučio da ne laje, jer sve dok mu je taj kamen u ustima on zaista ne laje.

Ustadoh jutros raspoložen, kamen mi je u zubima i neću da lajem... Neću ni da nam “za naše dobro” poželim otvaranje neke nove fabrike!

Pridružit ću se ovim što nas savjetuju „za naše dobro“ tako što ću nam poželjeti zatvaranje i ovo malo što je preostalo. Recimo zatvaranje Mittala, ionako zagađuje okolinu, a na tom mjestu da napravimo neki veliki kompleks vjerskih objekata, da se 'vako svi kolektivno pomolimo da nam se vrate u ovu divnu zemlju svi ovi što su pobjegli. Da nam se vrate i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, i ovi AntiDayton-nci koji se još od 93 će iz dijaspore bore protiv ovog diktatorskog vladanja ovom zemljom i protiv podjele BiH. Koristit ću se i njihovom parolom "Ukopajmo Dayton pod zemlju i beton".... i dodati, i pomolimo se kolektivno...

Nako ja, nadošlo mi da nešto napišem, no ako se i ovaj put nekom ne sviđa, nek se olakša čitajući ga. :)

Elitni narod i ponosna mlada snaga...!?

Neki dan vidjeh taj prošlogodišnji tekst u kojem stoji da su Bošnjaci elitni narod. Tekst koji me je, priznajem pomalo iznenadio ali ga nisam mislio komentarisati putem bloga dok ne vidjeh ovaj drugi....

Prije no što napišem o čemu se radi bitno je podsjetiti kako je prošlogodišnji tekst izrazito “popularan” u vrijeme obilježavanja godišnjica stradanja tog naroda. 

“Moj bošnjački narod, moj elitni narod, ima svoj vlastiti identitet!”, kaže autorica s kojom se hvale bh Bošnjaci širom svijeta istovremeno kritikujući gradonačelnika Tuzle koji se, kako kažu potrudio da izbriše sve simbole koje po gradu ''izazivaju traume kod djece'', izgradi jezero i nekoliko fontana i na taj način građanima garantira ''bolju budućnost'....'

Navodno, nisu Bošnjaci poput Jasmina Imamovića da se libe svog identiteta i stalno izvinjavaju i pravdaju. Neće se izvinjavati što su danas iznjedrili omladinu koja je sposobna da ponese teret emaneta očuvanja bošnjačkih identitetskih vrijednosti, kao i dostojanstva i slobode naroda. To je elitna mlada snaga koja će, zasigurno, hoditi visoko uzdignuta čela, ponosna na ono što jeste, zaključuje mlada autorica.... 

Što reći? Bravo, imamo elitni narod!  A znate li možda kako dolazimo do tako pametnih autora tekstova na koje su ponosni Bošnjaci širom svijeta?

Odgovor na to pitanje možda nađemo u ovom drugom tekstu koji se pojavio na facebook stranici Meše Selimovića. Nevjerojatno zastrašujući test diskriminacije koji su morali ispunjavati učenici Osnovne škole Meše Selimovića.... Uz fotografiju ispita stoji i popratni tekst zgrožene bh građnake.

Zgožena svime što je vidjela, nazvala je to čistim patološkim šovinizmom! "I takve škole nose naziv velikana pisane riječi?! Užasno!’, piše na facebook stranici.

"Riječ je o ispitu koji ne nosi baš nikakvo znanje ni vrijednosti u kojem su djeca suptilno morala obrazlagati koja je od navedenih nacija sposobnija, pametnija te s kojom bi se radije družili, a što je zapravo za 21. stoljeće posve nevjerojatno”, između ostalog piše i jedan bh portal koji je jedva dočekao ovakav ispad.

Tako ispade da smo već iznjedrili dio omladine bošnjačkih identitetskih vrijednosti koja estakvirlah, za sebe smatra da je ELITNI NAROD. Mlada snaga koja će, zasigurno, hoditi visoko uzdignuta čela, ponosna na ono što jeste. Mlada snaga koja će biti ponosna na događaje, od onih poput paljenje židovskih i inih zastava za vrijeme odigravanja fudbalskih utakmica, do onih kad se, kako kažu “tekbir ori kroz genocidnu”.

Dugo su neki Srbi tvrdili da su nebeski narod, da se cijeli svijet urotio protiv njih... Od devedesetih na ovamo svojoj djeci uz gusle pjevali su o tamnim noćima turske vladavine, pjesme o srpskom narodu u vremenima slave i poraza, junaštva i izdaje. Nisu li i oni time iznjedrili dio svoje omladine identitetskih vrijednosti koja je ponosna na parole “Nož žica Srebrenica” koje uzvikuju za vrijeme odigravanja fudbalskih utakmica? Naravno da jesu. 

Ista govna samo drugo pakovanje...

Možda budem opet kritikovan zbog ovakvog poimanja ali moj mozak nema problem oko razlučivanja “dobra i zla”. Ja se iskreno nadam da će ta omladina naći načina da nadraste tu skučenost i izađe iz krugova vlastite filozofije i lavirinta uma!? Rekoše mi kako u posljednje vrijeme preuzimam na sebe “odgovornost da uzimam sebi za pravo da ocjenjujem ko valja a ko ne valja i da sve što nije sa mojom logikom razmišljanja, nevalja.... odnosno da pretjerujem”.  Možda i pretjerujem!?

Ne znam kakva je čija spoznaja ali mi se čini da je uvjetovana i omogućena našim spoznajnim mogućnostima. Nekad je potrebno i milion riječi da kaže koliko i samo ćutanje a ćutanje koliko i milion riječi. Možda je sve ovo trebalo samo odćutati kao što ljudi obično odćutimo neke događaje. Možda!? Možda bi time rekao više no ovim tekstom, ali eto, jednostavno ovo nisam mogao da odćutim. Nismo dužni da svi mislimo isto. Mene niko ne plaća niti može platiti da mislim njegovom glavom. Čuj pitati tu nevinu djecu koga bi pozvali na svoju rođendansku zabavu nudeći im odgovore: Bošnjake, Hrvate, Srbe, Rome ili Nijemce??? Eto, da neće možda odgovorit da će Rome pozvat, stoko Gebelsovska...

Možda će neko drugi opet osporiti moj stav sa jednako ili čak i više argumenata koliko ja osporavam ovaj, ali to zavisi od sposobnosti čovjeka da uoči “šupljine”.

Ne znam kako Vi razmišljate ali meni ovo liči na ono kad je Hitler govorio da je Arijevska rasa naj naprednija, naj razvijenija rasa na planeti!?

Btw, aferim dragi moji Bošnjaci, "postali ste sve ono što ste rekli da nećete"...

*Anketu, koja je trebala biti anonimna i popunjena uz saglasnost roditelja učenika, prije tri mjeseca pripremila je nastavnica Engleskog jezika Emina Ramović, koja je kazala kako je za njeno provođenje dobila saglasnost Univerziteta u Sarajevu i Ministarstva za obrazovanje Kantona Sarajevo, a sve u sklopu magistarskog rada. Navodno je željela testirati predrasude koje (ne)postoje među učenicima. doznajemo.com

Ko je odgovoran za pokolj u Pet Zoo-u "Sedam jarića"?

foto ilustracija

"Ovo su samo neke od slika koje sam napravio poslije napada divljih pasa na moje koze", piše Goran Jerkić na svom fesjbuk profilu.

-   Trajalo je u prošlu nedelju gotovo dva sata. Našao sam ih dvije u dvorištu, zaklane od kojih je jedna pojedena, treću sam našao nekih pedesetak metara niže dok su mi petu kozu ovu šarenu stjerali nekih petsto metara dalje gdje su je ostavili jer je došla do komšije gdje su je njegovi psi spasili  da je ne zakolju. Do dolaska policije i ova šarena koza je crkla od poderotina i ujeda. Ostala mi je jedna mala kozica bijele boje i magarac izgleda da se on znao braniti, stoji u objašnjenju fotografija pokolja u Pet Zoo "Sedam jarića".

Imali smo priliku svojim očima vidjeti kako su političari odlučni kada se radi o njihovim vlastitim guzicama i njihovom finansiranju od strane MMF-a, odnosno kako se donose zakoni po hitnom postupku. U dva dana oba doma parlamenta zasjedaju do kasnih večernjih sati i niko i ne pomišlja odgoditi zasjedanje dok se ne donese odluka. Svi se pretvaraju u dobročinitelje, odnosno svi se pretvaraju u ono što nisu. Narod je već odavno pretvoren u ovce a političari u čobane koji nisu sposobni sačuvati ni sopstvena stada od neviđenog stampeda u pravcu zemalja zapada. A nakon pokolja koza u Pet Zoo "Sedam jarića" postaje očigledno da se u posljednje vrijeme i pobješnjeli psi pretvaraju u vukove.

Ko je odgovoran? Jedno je sigurno, političari nisu!? Znaju oni s kim imaju posla i koliko su građani podjeljeni tako da i ne pomišljaju ozbiljnije pristupit rješavanju problema pasa lutalica. A zašto bi? Dok se građani glođu između sebe tražeći krivca u raznim udruženjima Šapama, Ugrizima oni mogu mirno uživati u visokim (ne)zasluženim primanjima koja premašuju primanja njihovih kolega iz Evropskih zemalja.

Na kraju krajeva, što neko reče jebo i cuke!? I oni su shupci, grizu jadnike, nemoćnu djecu, mršave koze, mršave ljude. Što ne grizu poličare?

Neće njih, oni su ti poput magarca s farme na kojoj je izvršen pokolj a koji ostade živ samo zahvaljujući uhranjenosti i ritanju. I političari su nam vala baš dobro uhranjeni, a znaju se ritat... Doveli su nas u poziciju da se moramo opredjeljivat za šta smo. Da li smo za Šapu ili Ugriz, da li smo na strani ljudi il’ na strani pasa. Obzirom kakvi smo to postali ljudi sve veće su šanse da budemo svi na strani pasa. Jebo nas, po ko zna koliko puta smo se uvjerili da zaista ne valjamo.

A što se tiče odgovornosti nije problem. Neko će to platit iz državnog proračuna, neće biti ni prvi ni zadnji put da se odredi nastala šteta vlasniku poklanih koza. Ionako je neće naplatiti do golema zora....

Ja sam i ćevap zamrzila zato što je NAŠ!

Nisam ja Dežulović da me iza ponoći zovne Kožo da mi ispriča vic, kaže “ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic”. Nemam ja wiber, a telefon mi neki stari kršina, ne podržava te šejtanske opcije a inpulsi skupi te mi valjda zbog tog ljudi pišu i javljaju se na ovaj “primitivni” način.

Neki dan iza pola noći u inboxu zatekoh prijateljičin prijedlog da za jednu od narednih tema 32.vijećnika uzmem poslodavce i “poštenje”tih naših poslodavaca... Čuj poštenje naših poslodavaca! Zar treba neko sumnjat u to poštenje, pitam ja. “Boga mi treba zbog tog “naših”, ja sam i ćevap zamrzila zato što je NAŠ!”, veli ona.

Nemoj tako, kažem joj. Eto, vidjela si, usvojili su Zakon o radu, sad ćemo mi radnici biti zaštićeni od tih naših poslodavaca. Nek se plaše oni “neradnici” kako ih nazvaše ovi što nas brane.

Jest da sam trebao bit’ ponosan što me od neki dan počeše branit’ Parlament i Vlada FBiH od tog strašnog ozloglašenog sindikata koji me hoće otpustit’ s posla, al' eto, nešto nisam ponosan. Do mene je valjda... Međutim, nećemo o tom zakonu, o njemu je skoro sve rečeno. Živi bili pa vidjeli je l’ on donesen zbog nas il’ zbog njih samih.

Nego, da se mi vratimo na taj njen prijedlog za kojeg smatra da bi trebalo uložit amandman, ali ne zna na šta, na koji zakon. Uobičajena i tipična priča, tvrdi da joj poznanica nije dobila platu od maja 2012-te do februara 2013-te, kad je dobila otkaz nakon 33 god staža u nekadašnjem preduzeću Instalacije dd Zenica, firmi u kojoj je i sadašnji gradonačelnik Husejin Smajlović obnašao značajne funkcije, a koju je kupila doo “Engra”, vlasnika Edin-a i Nadje Balta, bračnog para koji redovno obavlja hadž i ne silaze s postekije i grbače radnika.

Obzirom da je riječ o uslovu da od sad ko hoće na hadž mora dostaviti iz poreske potvrdu, kao i potvrdu suda vjerujem da bi ga trebalo uputit na dvije adrese, Rijasetu IZ u BiH -Uredu za hadž i Predsjedniku Ustavnog suda BiH Mirsadu Ćemanu.

- A kako će oni s Bogom na kraj izać na onom svijetu, njihov problem. Istini za volju, bojim se bankrotirali bi oni iz agencija jer haman niko na hadž ne bih otiš’o, veli ona ....

Dakle, Rijasetu IZ u BiH predložiti da bi trebalo da u aplikacijskom formularu za odlazak na hadž stoji: “Izjavljujem da ću kao putnik na hadž, u organizaciji Rijaseta IZ-e poštovati uputstva Organizatora, odnosno vodiča i da je osnovni cilj mog putovanja obavljanje hadža, s toga dostavljam poresku potvrdu da nemam dospjelih a neizmirenih obaveza ni prema kome, kao i potvrdu suda da protiv mene nije podignuta tužba ni od jednog ojađenog jadnika kojima sam poslodavac”.

A što se tiče poreske, khm, khm, Edin i Nadja smatraju da im je poreska povrijedila njihova ljudska prava kršenjem osnovnih sloboda. O tome nakon par riječi o preduzeću ENGRA doo Zenica. Društvo za proizvodnju projektovanje i građenje osnovano 1995. godine, primarna djelatnost:- Izgradnja stambenih i nestambenih zgrada. Firma koja je između ostalog započela izgradnju memorijalnog centra, Potočari, Srebrenica, kao i radove NN kablovskog priključka poslovno-stambenog objekta na Bistriku za porodičnu firmu Bičakčić d.o.o. Novo sjedište od 2008 g. je u vlastitoj poslovnoj zgradi u Sarajevu. Pametnom i išaret dosta...

Dakle, Edin i Nadja posjeduju firmu koja se žalila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv rješenja Porezne uprave-Kantonalni ured Zenica, ispostava Zenica na utvrđenu poreznu osnovicu u iznosu od 336.436,64 KM umanjenu obračunatog poreza od 17.299,80 KM, a porez na dobit za 2000. godinu određen u iznosu od 83.631,19 KM, pozivajući se na zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

No, kad smo već kod ljudskih prava i osnovih sloboda vratio bi se na pismo prijateljice u kojem uzgred pita koliko radnika je imala nekadašnja firma Instalacije dd. Zenica i koliko ih je ostalo? Prema njenim riječima pola firme je prod’o Peru, pola Albi a radnike je prisiljav’o da potpišu da su primili otpremninu a nisu....s lažnim obećanjem da će im “Allaha mi” isplatiti samo dok proda ovo il’ ono.... “a svaki hadž i nekakav mali hadž ide redovno sa ženom”, stoji na kraju pisma.

Na kraju, ne rekoh šta bi sa njihovom žalbom protiv rješenja Porezne uprave-Kantonalni ured Zenica, ispostava Zenica.

«Apelacija nije dopustiva, apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»!

Apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 14. oktobra 2008. godine je odbačen.

Vidiš, ne mere to tako, pozivat se na zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a ista ta prava kršit nepoželjnim radnicima uz “lažna obećanja” da ćeš im isplatit samo dok prodaš ovo il’ ono. Žena je i ćevap zamrzila zato što je NAŠ, sve zbog Vaših lažnih zakletvi.

Kad se nacionalističke stranke slože, sve se može...

Kad se nacionalisitičke stranke slože one su u stanju srušiti Jugoslaviju, onu istu Jugoslaviju kojoj ni Zapadne sile nisu mogle ništa, jedan socijalistički sistem u ređen po mjeri čovjeka i radnika. 

Kad se nacionalističke stranke slože one su u stanju zaratit' i u sopstvenom interesu poklat', pobit' i izdat/prodat i preselit svoje sopstvene narode...

Kad se nacionalističke stranke slože njima ni protest protiv užasa i diskriminacije ne može ništa, protest pokrenut zbog nerješavanja pitanja Jedinstvenih matičnih brojeva (JMB), sigurno se sjećate toga. Dakle, kad se nacionalističke stranke slože umiru i bebe.... Belmina Ibrišević i Berina Hamidović umrle su zbog slova na papiru...

Umiru i nezaposleni poput Sabita Kobića preminulog od zatrpavanja zemlje dok je tražio željezo od čije preprodaje je živio. Umiru i radnici preduzeća u stečaju poput Rašida Velića koji je štrajkovao glađu ispred ZDK-a.

Kad se nacionalističke stranke slože one dižu u zrak svoje građane tako kvalitetno da se izvršilac nikada ne pronađe i ne procesuira... Kad se slože u ovoj državi nema mjesta za Jozu Leutara i Nedžada Ugljena žrtve političkih ubistava ali i mnoge druge građane koji su izvršili samoubistva, od samospaljivanja do bacanja s višekatinica.

Kad se nacionalističke stranke slože njima ni februarske demonstracije i nezaposleni ne mogu ništa, u ovoj državi nema mjesta za „nepodobne“.Njima ni radnici ne mogu ništa, oni ih jednostavno podijele na radnike i neradnike. „Ti radnici koji su došli nisu pravi, jer pravi radnici rade“!

Tim radnicima ne pomaže ni podrška iz Republike Srpske.... Sreća pa ih nije više došlo, jer kad se nacionalističke stranke slože njima može pasti na pamet „tekbir“ ili zastava s ljiljanima samo da bi vratili ove odakle su došli.

Kad se nacionalističke stranke slože u ovoj državi više nema mjesta ni za „podobne“, a kamo li za nepodobne... Bi'ćemo mi srećni ako ne budemo letili u zrak poput našeg Joze.

Kad se nacionalističke stranke slože njihov sastav političara u jednom dijelu države izgleda ovako: Almedin Aliefendić (SDA), Osman Ćatić (SDA), Rasim Dostović (SDA), Muhamed Kozadra (SDA), Mustafa Kurtović (SDA), Mehmed Mahmić (SDA), Amor Mašović (SDA), Anes Osmanović (SDA), Refik Poparić (SDA), Jasenko Tufekčić(SDA), Stipe Barun (HDZ BiH), Mirko Batinić (HDZ BiH), Zdravko Bešlić (HDZ BiH), Lidija Bradara (HDZ BiH), Đuro Delić (HDZ BiH), Damir Jukić (HDZ BiH), Tomislav Mandić (HDZ BiH), Tomislav Martinović (HDZ BiH), Dražen Matišić (HDZ BiH), Josip Mioč (HDZ BiH), Davor Pehar (HDZ BiH), Đuro Prkačin (HDZ BiH), Ivo Tadić (HDZ BiH), Admir Hadžipašić (A-SDA), Željko Josić (HDZ 1990), Daliborka Milović (Liberalna stranka), Edim Fejzić (Stranka dijaspore), Slobodan Tomić (NSRzB)

Za glas koji im dadoše na izborima i podršku u februarskim demonstracijma... ovo su političari koji su se „zahvalili“ radnicima ukidanjem Kolektivnog ugovora i svih pogodnosti u skladu sa dosadašnjim Zakonom o radu.

Da li je zaista kucnuo čas agama i begovima u Federaciji BiH?

Da li je zaista nekome kucnuo čas? I ako jeste, kome? Sindikatu da se riješi aga i begova ili agama i begovima da se riješe sindikata?

Sindikalci kažu "kucnuo je čas, u četvrtak ćemo blokirati Parlament!", pozivajući time radnike, članove sindikata na ulicu. Ukoliko nije samo deklarativno zalaganje za radnička prava u četvrtak bi moglo biti "vruće". S druge strane, obzirom da ova vlast kontroliše medije, navijačke skupine, sitne kriminalce, narkomane i SDA omladinu postoji mogućnost insceniranih nereda s kojima bi vlast zadala "završni udarac" sindikatu i od radnika napravili moderno roblje po Evropsko/Bosanskom standardu. U tom slučaju bi se i vođe sindikata oprale od eventualnog neuspjeha, odnosno dogovorene propasti sindikata, a do neki naredni protesta, dok se sindikat oporavi prošlo bi mnogo godina...

Masovne proteste ne može organizovat' običan radnik, građanski aktivista ili demobilisani borac!? Maksimalan broj ljudi u organizaciji radnika ili građanskog aktiviste je 50 tak osoba, a od strane demobilisanog borca, još pokoji borac s kojim se možeš jedino popet na drvo ne bi li time skrenuo pažnju javnosti.

Elem, bilo kakve masovnije proteste jedino može organizovat' ova vlast ili boračka organizacija,  ispostava u (ne)vladinom sektoru. Svjedoci smo, a  vremenom su se pokazale  naše sumnje tačnim. Nikad ne saznadosmo ko je organizator poslednjeg "dešavanja naroda", niko nije procesuiran niti odgovoran za paljenje institucija i tzv. rušenje ustavnog poretka....

Međutim, to više nije ni bitno. Za kontrolisane medije odjednom je postalo bitno kako radnik živi, kolika mu je plaća i kolika je plaća Ismeta Bajramovića, predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH. U toj ekstazi, najvišem stepenu ushićenosti, iako nema veze sa Federacijom i predloženim zakonom prikazali su nam i kolika je plaća Ranke Mišić, predsjednika Saveza sindikata Republike Srpske. Ih, ti mediji... Već ih vidim u ekstazi, kako ih Novalić mazi. Vidim ih a i oni znaju da će oni koji budu najglasniji biti nagrađeni kroz tekuće transfere i programe podrške medijima.

Bez obzira što to ne izgleda tako, kod nas se ništa ne dešava slučajno, čak ni dešavanja i “običaji” na vjenčanjima nisu sasvim slučajna. Nekad je mlada znala isturit bijeli čaršaf sa slabo opranom flekom krvi ne bi li selo vidjelo kako je ona došla u mladoženjinu kuću nevina, s oproštenjem, ne jebana. Danas, mladoženja ističe tamo neku "svoju" zastavu, i opet ne slučajno. Konta lik tradicija jbg. i ne sluti da nam zapravo pokazuje da je pod istom jeban i on i mlada.

Bez obzira što to ne izgleda tako, kod nas se ništa ne dešava slučajno.... čak ni "islamska deklaracija". Ona se ne piše sama, niti se zbog nje ide u zatvor da bi se tamo ostalo. Nekom je trebala da bi imao koga strpat' u zatvor, a kad dođe pogodnije vrijeme i pustiti ga, a od njega napravit' neprijatelja. Bilo kako bilo mnogih likova iz prošlosti nema, a deklaracija i sve što uz nju ide, ostala je. Ostale su želje, ostali su i problemi, a isto bi se moglo desit' i sa usvajanjem novog Zakona o radu. Poslodavci kažu da im je novi zakon dobar! Ako je njima dobar, sindikatu i njihovim članovima, odnosno radniku, garant nije.

I po dosadašnjem zakonu radnici su bili pod mobingom i dobivali otkaze ali su ih advokati vraćali na posao dobivajući tužbe i obeštećenja na desetine hiljada maraka. Ukoliko ovaj novi prođe, advokati će ih moći samo savjetovati da idu do najbliže prodavnice da si kupe štrik da se objese.... Zna li iko koliko će radnika ostat bez posla poslije usvajanja ovog zakona o radu? Ne zna! Svako od nas se nada, da njega neće a neki  "iskreni" poslodavci su već počeli davati medijske  izjave da će im novi zakon omogućiti lakše otpuštanje nepoželjnih radnika.

Dakle, ako se pitamo da li je zaista kucnuo čas agama i begovima u Federaciji BiH, odgovor je DA, usvajanjem novog Zakona o radu njihovo vrijeme tek dolazi.

Ukoliko prođe dobit ćemo odgovor i na pitanje ko je više nezainteresovan za prava radnika? Sindikat ili sami radnici koji očekuju da im se vođe izbore za njihova prava, a da pri tome oni ni ne mrdnu dupetom?

Ukoliko prođe, u ovoj vukojebini ostat ćemo samo mi i oni! Mi - berači malina za šest maraka dnevno i oni - age i begovi.... Svako iole "normalan" ako već nije, uskoro će ga nabrati odavde u nadi da se u Evropi neće baš toliko saginjati.