Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 16. kolovoza 2015.

Kome se ne čita mišljenje sitne buranije nek' čita Latiće, Fatmirovce i njima slične...

Žao mi je ali ja stvarno ne mogu pomoći nekom da razumije da ima ljudi koji ne prate sport, nisu ponosni na državu ali „ne skaču i ne mrze Bosnu, hej-hej-hej“. Po svoj prilici mi jedino brinemo šta neko drugi radi, misli i kako reaguje na određene događaje. Reklo bi se „velike brige malih ljudi!?“... članak koji sam objavio tokom prethodnih godina, a za koji prilikom pokušaja njegovog pregleda dobijete "error" and "page not found"! Novi dizajn portala ili jednostavno odstranjivanje mišljenja sitne buranije, manje je bitno. Bitno je da isti tekst mogu ponoviti na svom privatnom blogu a kome se ne čita mišljenje sitne buranije nek' čita Latiće, Fatmirovce i njima slične i nek' javno izgovaraju njihove riječi i djela. Dakle, nek' iznose ono što „oni“ misle. Jer, kako rekoh u objavi koju sam negdje zdipio i nadam se da će mi oprostiti što je iskoristih „biti ono što jesi i reći ono što misliš je ipak za mnoge od nas i dan-danas luksuz“. Najlakše je zastupati i izgovarati riječi intelektualne elite očekujući nešto zauzvrat, ako ništa, onda barem lajk od onih kojima se „uvlače“. Meni ne treba lajk, pišem ovo da mali ljudi znaju da nismo svi isti niti ćemo to ikada biti...

U tako divnoj zemlji s tako loše poredanim prioritetima, s toliko ispranih mozgova, pored toliko sukoba mišljenja i ne možete očekivati ništa drugo do „velikih briga malih ljudi“. Odlazak stručnjaka u strane zemlje zbog pronalaska posla svrstava nas u zemlje s najgorim statusom odnosno s najvišom stopom odljeva mozgova u Europi.

Gradovi ostaju s građanima koji ne posvećuju preveliku pozornost na uzroke koji dovode do stanja u kojem se nalazimo, obično se bave posljedicama koje završavaju velikim sukobom interesnih grupacija često suprostavljenih mišljenja. S preostalim stručnjacima dobijamo obrađenu sliku svijesti subjektivnog značenja s kojom nastaju i velike brige malih ljudi. Brinemo kako će završiti naše omiljene Turske ili Indijske serije i šta će biti sa sultanijom Hurem, pobjednicima serijala, rijalitija...

Zahvaljujući njima, prečesto brinemo o sporednim stvarima i samo što nismo pošli brinuti i raspravljati zašto bi neko pjevao ili slušao pjesmu „lepi dani mog detinjstva“ s obzirom da je na ekavskom kao i da li je njen izvođač kralj narodne muzike Šaban Šaulić, musliman sa velikim ili malim slovom M. Uglavnom rasipamo energiju na nebitne stvari.

Inače, ne obraćam pažnju na sitnice, na (ne)ljude, pogotovo na gluposti koje se tu i tamo izgovore i zapravo s tim nekim preostalim stručnjacima koji pokušavaju svom narodu otvoriti oči se u većini slučajeva ne slažem. No, ako te gluposti imaju oblik odgovarajućeg krivičnog djela a pri tome prolaze nekažnjeno nameće se pitanje nije li to alarm za uzbunu nadležnim organima. Kada će Tužilaštvo BiH početi da reaguje? Nažalost, loših je primjera mnogo i uglavnom se svode na izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

Pretjerano kritični, ti neki (ne)ljudi (neću ih/ga imenovati jer je i loša reklama ipak reklama) su u stanju svašta izreći u ime naroda kojem pripadaju. Međutim, ono što se kosi sa zdravim razumom je šutnja kao znak odobravanja od strane nadležnih organa. Ispada da za to nikoga nije briga. Uglavnom, nadležne ne brine što se iza naroda kriju fašisti koji na svaku javno iznesenu riječ ili ličnu kritiku pokušavaju uvući cijeli narod. S toga, i ne čudi činjenica da niko nije našao za shodno podnijeti krivičnu prijavu. Jer, kako prijaviti hajvana koji se krije iza jednog naroda.

Činjenica da je prije nego su ovakvi došli na vlast u mom gradu živjelo 145.000 stanovnika a danas jedva 115.000 govori sama za sebe. Jebi ga ako je to sve od mozgova što nam je preostalo, ako su nam svi magistri i stručnjaci takvi i ako nam se javno propagira fašizam pod antifašizam i patriotizam neka nam je Bog na pomoći.

Bez obzira na neslaganje i razlike u mišljenjima temeljena na vlastitim stavovima i vrijednostima i bez obzira na to koliki je stručnjak osoba koja to predstavlja, ovakva djela su kažnjiva i jasno su definisane sankcije za ista.

S obzirom na način i brzinu na koji se stiču fakultetske diplome i ne treba se čuditi sporosti kod donošenja ili sprovođenja zakona. Teško je s takvim diplomama pronači način i ozakoniti nezakonito, odnosno promijeniti krivični zakon i dozvoliti ovakvo ponašanje. Svakakva čuda su moguća i nebi me iznenadilo da se i to dogodi, da legitimno i legalno pripadnici jednog naroda mogu vrijeđati pripadnike druga dva naroda i ostale. Niko nije mogao pretpostaviti ni da će ova vlast voditi ovakvu politiku kao ni da će ubjediti ljude da se 23% zemlje zove državom ali eto, čuda se dešavaju.

Licemjerno je sve to što se radi. Zvaničnu istoriju prekrajaju i prikazuju kako je svojim velikim djelom lažna istorija. Što se tiče novije, s tri naroda i tri istorije iskrivljenim činjenicama od novih generacija prave nove poslušnike za neke nove ratove čineći novu nepravdu u kojoj će svoje sinove, popularno zvane podrumaše, ponovo skloniti ili poslati u inostranstvo da prikupljaju novac za odbranu otadžbine i stvaranje novih teritorija.

No, vrh licemjerstva je kada svojim činjenjem ili nečinjenjem dozvole nepravdu prema nekome a nakon toga istog/e ostave na milost i nemilost počiniocu/ima nepravde i da bude stvar gora, pri tome profitiraju i cijelo vrijeme prave budalama sve oko sebe.

Ali koga je briga za licemjerstvo, za odljev mozgova, za neoženjene i neudate četrdesetogodišnjake/inje koji nemaju ni dana radnog staža kad imamo nove magistre i nove stručnjake. Po svoj prilici jedino je važno da trošimo energiju, da se, ako ništa, brinemo o sporednim stvarima.

Kad je već tako, pridružujem se brigama, evo ja od sutra brinem da li je Šaban zaista imao „lepo detinjstvo sa malo hleba da gladan ne osta“ ili je samo tako pevao/pjevao da usput nešto i zaradi?

1 komentar:

  1. Zbog Šabana je mnogi menadžer u Jugi ''osijedio'' preko noći... ''Hajde, Šabane, publika te viče...!!'' ... A Šaban, sroljano sjedi, hoće da se prevrne i ošine o' patos: ''HIK... Ne peva mi se!... HIK!!...Večeras...HIK...ne pevam... '' - ''svirnuo'' bi s kraja usana, p'jan k'o guzica...

    Na kraju ga nekako osove na noge, da ''otpeva'' bar jedan blok ''pesama''... I ''otpijanči'' on tako nekoliko ''hitova'', a publika ''pobenavi''... I ode Šaban sa scene, pokupivši ''harač'', dok će pojedinci iz publike danima poslije hvaliti se uokolo kako su gledali i slušali ''kralja''!

    Kakav je to ''kralj'' i ''podanici'' koji mu kliču, ogleda se u prilikama koje se vide posvuda oko nas.

    OdgovoriIzbriši

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi