ponedjeljak, 26. listopada 2015.

Dosta su oni vladali; Srbin učitelj, Hrvat direktor, Slovenac inžinjer…

Mašalah, kako lijepa i luksuzna vikendica. Vikendica od 1.100 m2, pet etaža + banket sala . U sklopu vikendice je još jedna manja od 110m2 koja ima četiri garaže i jedan sprat. Ups, zaboravih, petnaest spavaćih soba. Neka, nek’ crknu dušmani, nek’ vide dušmani kako i mi Bošnjaci znamo živit’!? Dosta su “oni” vladali. Srbin vojno lice, u najmanju ruku general, ili pak učitelj, Hrvat direktor, Slovenac inžinjer, Crnogorci neradnici, Albanci košpicari, Bosanci glupi, Mujo kupi sjeno, a Marko čita knjigu….

To je što se tiče Saraj’va, a u Zenici uslikalo nekoliko kružnih tokova na kojim se vidi cvijeće a zatim postavilo na fejsbuk. U pozadini se vidi tekst “ Volimo te Bosno i Hercegovino”! Valjda ime fejsbuk grupe. Mašalah, kako lijep kružni tok, cvijeće se žuti, asvalt crni, nek’ puknu dušmani. Fascinirajuće, nema govora… baš kao što fasciniraju slike aerozagađenja istoimenog grada, cvijeće bliže Mittalu se crni, asvalt crveni, a nebo ….zamisli nebo, bok te j… ili slike kako penzioneri jedu iz kontejnera…ili pak slike pasa lutalica kako napadaju auta u pokretu.

Neko postane idiot prilikom rođenja, odnosno rodi se takav, a neko kad vidi kako živi onaj što ga je sam izabrao. Ili recimo, kad su bosanske majke rađale idiote, one nisu imale izbora. Ovi ga imaju, i svake četiri godine izaberu iste… Al’ haj’ opet, nek crkni dušmani, njima u inat!?

Nisam ti ni ja baš nešto posebno pametan. Inače, ja kad gledam tv tek nakon pet minuta skontam da je u pitanju reklama, a ne film. Je*o ti mene ‘vako pametna, na prvi mah sam pomislio da se hvali neki izbjeglica kako se vratio na svoje, a ovi mu izgradili lijepu kuću. I za ovo mi je trebalo cijeli dan da skontam da je ovo luksuzna vila Amira Zukića, sekretara SDA stranke koju je napravio tako što smo mu mi omogućili, dajući mu posao.

Zašto kažem “mi”? Pa, zato što smo mi, ti koji svake četiri godine izlazimo na izbore “u što većem broju cipela” i svaki put mislimo kako ćemo svojim glasom donijeti boljitak i prosperitet ovom napaćenom narodu zaokruživši stranke koje nam to obećaju, a ovi poslije izbora naprave koaliciju baš s ovakvima koji prave ovakve vile. I tako dvije decenije… Principijelan Zlatko, principijelan Fahro, principijelan Željko i ne znam ko sve nije, pokakaš im se na principijelnost. Elem, naš glas ode za vikendice.

U međuvremenu, da bi nam objasnili zašto nam je tako kako jest optuže druga dva naroda, a potom vrate u istoriju…. šta se dešavalo u opkoljenom Sarajevu i drugim gradovima ove lijepe naše, odakle potiče Bosna, koji jezik treba da govorimo i na kraju dođemo do vremena u kojem su živjeli kraljevi.

Predstolonaslednika već imamo s toga pretpostavljam da je to ujedno i objašnjenje odkud sad odjednom priča o kraljevima. Možda čo'jek hoće da bude kralj. Suvišno bi bilo ponavljati se i pisati otkud i zbog čega sve ostale manje i više poznate priče za idiote, šta je starije, koka ili jaje…

Šta reći a da se ne ponavljamo? Za sve one koji ne prate moj profil na društvenoj mreži, dragi moji, briga mene za “vašom” teorijom odakle potiče Bosna, kol’ko je kraljeva u njoj bilo i ko je sve vladao. Sve dok vladaju ljudi koji grade luksuzne vile, a narod kojim vladaju jedva sastavlja kraj s krajem, s oproštenjem, meni se jebe i za kraljevima i sa kraljicama. Jebo zemlju u kojoj moraš i nedeljom radit’ da bi opst’o, makar se i Bosna zvala. Jebo zemlju ako u njoj ima mjesta samo za “tebe”, ako u njoj nema mjesta za život dostojan čovjeka, ako živiš a ne živiš.

Šta reći a da se ne ponavljamo? Povraća mi se. Ne znam od čega više, od “njih” ili od nas koji im to omogućismo.



subota, 24. listopada 2015.

Bošnjačko svojatanje kraljice Katarine...

Kraljevski grad Bobovac i molitveni pohod na Bobovac povezuje se sa sjećanjem na dan smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača. Po nekim zapisima, zahvaljujući franjevcima, bosanski Hrvati poštuju je kao ženu sveta života i tako svake godine na dan 25. oktobra obilježava se dan blažene Katarine Kosače – Kotromanić. 

Bošnjacima (po potrebi Bosanci i Hercegovci) nakon niza svojatanja, počevši od samog imena “bošnjak” koji je 1993. godine usvojen a nedugo poslije prisvojen za samo jedan narod pa sve do 2015-te i “svojatanja” bosanskog jezika, za oko je zapela kraljica Katarina. Došla na red i kraljica!? Ni manje - ni više, mrtva kraljica i zaboravljeni kraljevski grad. Grad koji su “zapustili” čak i katolici. Koliko sam upoznat, katolička crkva na Bobovcu nema funkciju bogomolje već preko pet stotina godina. A sutrašnji događaj ipak nazivaju molitveni pohod i idu se moliti.

Bio je gotovo pao u zaborav, ali eto, od nedavno smo ponovo "otkrili" Bobovac, odnosno tačno 537 godina nakon što je umrla pretposljednja bosanska kraljica Katarina krenula je otimačina za njom. Sporne su i zastave... i obilježja... najavljeni su autobusi nekakvih “čuvara” bosanstva. Čak su i neki novinari pisali kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu Vrhbosanskom i ministrici odbrane BiH Marini Pendeš, napominjući kako Ikonografija Hrvatske nema šta tražiti na Bobovcu. Tako doživjesmo da se 537 godina poslije, postavlja pitanje i daju odgovori čija je kraljica, ko smije i sa kojim obilježjima i simbolima obilježavat dan njene smrti.

Kao da čvrsto vjeruju da će se istorija ponoviti, istorija koja kaže da je: “onaj koji je vladao Bobovcem, vladao Bosnom”. Raspričali se bh istoričari, patrioti nahorozili, novinari raspisali. Međutim, ono što smo do sad mogli samo pretpostavljat' danas se potvrđuje... Naime, potvrđuje se pretpostavka da Rista Đoga (definitivno, jedan od najvećih ratnih huškača) nikad neće nestati!? Novinara kojima je u krvi iskrivljeno viđenje određenih dešavanja i huškanje ionako zavađenih naroda.

Elem, ako treba i zaratit će zbog zaboravljenog kraljevskog grada, obilježja, zastava i preko pesto godina mrtve kraljice. Eh, ti novinari....nadam se da ne misle ozbiljno.



Iako je pitanje u naslovu mog prethodnog teksta pod nazivom "Kome je stalo da od sjedišta bosanskih vladara napravi poprište novog sukoba" bilo retoričko, ova javna izjava, odnosno komentar novinara rtv Zenice kojim potvrđuje da je on taj kome je stalo zahtijeva službenu reakciju medijske kuće za koju radi. Dakle, njemu je stalo do rata sa Hrvatima!?

Zašto? Zato što se u molitvenom pohodu na Bobovcu mogu vidjeti zastave matične države jednog od konstitutivnih naroda! Obzirom da je gore navedeni novinar ujedno i jedan od urednika informativnog programa nameće se pitanje da li je to ujedno i službena politika rtv Zenice? Ako jeste bilo bi fer i korektno da to i rtv Zenica i njen osnivač "Grad Zenica" javno kažu. Da znamo... Da Mi, koji nismo za proljevanje krvi, napustimo ovaj grad i ovu državu.



Prema izvještaju medija, srećom, ovi s najavljenim autobusom za 25.10.2015. godine su ipak "zakasnili". Sutra mogu samo da počiste smeće iza današnjeg događaja. Hodočaćše je održano danas, 24.10.2015.godine.
KARDINAL PULJIĆ: “Okupili smo se u hrvatskom kraljevskom gradu Bobovcu da molimo za domovinu!”, piše portal “prvi.tv”. 

- Kazao je da poštivanjem i priznavanjem drugog i drukčijeg, izgrađujemo mir i perspektivu za napredak.

Zaključak:

“Bobovac” nije ni srpski, ni hrvatski ni bošnjački, već je i srpski i bošnjački i hrvatski :D

četvrtak, 22. listopada 2015.

Kome je stalo da od sjedišta bosanskih vladara napravi poprište novog sukoba!?

Nekada sjedište bosanskih vladara, kraljevski grad Bobovac svjedoči o jednom vremenu i narodima koji su živjeli na ovim prostorima.

Molitveni pohod na Bobovac povezuje se sa sjećanjem na dan smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača.

Svake godine mnoštvo ljudi poslednje nedjelje u oktobru, dolazi u Kraljevu Sutjesku, kako bi sudjelovalo jednom lijepom događaju, obilježavanju gidišnjice smrti posljednje bosanske Kraljice Katarine.

Katarina se ne slavi samo zato što je bila kraljica ili što je bila iz dvora kraljevskog grada, već zato što je bila žena vrlo bliska narodu, koja je jako puno vremena provodila sa domaćim stanovništvom, a pri tom učeći ih raznim ženskim poslovima i vještinama. I dan danas žene u Kraljevoj Sutjesci ali i šire nose crne marame i ‘križeve’ – tetovaže na rukama kao znak žalosti i poštovanja prema posljednjoj bosanskoj kraljici.


Međutim, u nedelju, 25 oktobra 2015.godine sjedište bosanskih vladara moglo bi biti i poprište novog sukoba!?

Naime, samoprozvani antidejtonci (AntiDayton pokret), sastavljen od ljudi većinom iz dijaspore podržani od ovdašnjih političara koji vide sebe kao predstavnike naroda, čini mi se, nastoje izazvati neki novi sukob i Novu podjele Bosne i Hercegovine.

Oni putem društvene mreže šire tekst koji na jedan perfidan način “objašnjava” koliko je ljudi stradalo i koliko džamija uništeno tokom ratnih sukoba na tom području.

Postavljajući otvoreno pitanje šta rade zastave tzv. HR.HB i HVO-a na bosanskom kraljevskom gradu Bobovcu, nazivajući ih agresorskim, smatraju kako je došlo vrijeme da se to promijeni.

“Kako je moguće da se na godišnjici dana smrti kraljice Katarine Kosače Kotromanić svake godine pojave zastave jedinica terorističkih postrojbi HVO-a i ko zna kojih još jedinica”, piše u apelu bosanskim intelektualcima.

U nedelju će navodno doći autobus pun “dobrovoljaca” iz Sarajeva da pripaze na Bobovac!? Ko dolazi, od koga treba pripaziti Bobovac i na koji način, ostaje pitanje za policijsko - obavještajne strukture.


subota, 17. listopada 2015.

„Tolerancija u Bošnjaka“!

Možemo ih pljuvati, psovati i osuđivati do besvjesti, oni nas neće čuti. Tek po neki redovni čitalac bloga trideset drugi vijećnik pročitat će ovaj tekst a da li će se složiti s istim i to je neizvjesno. Nismo svi istog razmišljanja. Nebitno, nešto mi se neda spavat' pa rekoh da napišem riječ-dvije.

Manje-više svima je jasno da je za produženje krize u Bosni i Hercegovini kriva politička elita koja je fokusirana na zadržavanje privilegija kao i njihova, većinom po javnim preduzećima, zaposlena glasačka mašinerija.

Naravno, kad se spuste tenzije oko Izraela, Turske, Palestine, Sirije i svih tih migranata i izbjeglica onda dolaze na red najnoviji zvižduci na himnu BiH, negiranje države, isticanje zastave s ljiljanima itd.itd.

Čitam komentare na neki tekst o javnoj tribini, oliti „kongresu Bošnjaka“, koji je imao za cilj objasniti građanima BiH da su nekad do 1862. god. sva tri konstitutivna naroda bili Bošnjaci! U šta ne sumnjam, da se odmah razumijemo. Bili su, pa šta, neka su.. lijepo. Međutim, napravit ću iznimku pa ću ovaj put ukratko komentirati komentar. 


Izdvojio bih jedan od mnogobrojnih „ubjeđujućih“ komentara na taj tekst za čitaoce koji ne prihvataju tu činjenicu, a koji glasi: „Josipe, koje si ti nacije kretenu, tvoju ni izmislili nisu. Blento jedan, ja sam stariji ovdje i od Grka u Grčkoj i Aleksandra Makedonskog. Ti ćeš stoko pričati o istoriji a ne znaš na koliko si mjesta šupalj!“. 

Et', to mu ga dođe za sve one koji nisu „prihvatili“, dodatno ubjeđivanje. I šta sad? Taj Josip nakon ovakvog komentara treba reć' da je Bošnjak!? Za razmišljanje pred spavanje mogu samo reći da je jednan intelektualac bio u pravu kada je rekao da bošnjacko insistiranje da ne postoje kao Srbi i Hrvati nego kao pravoslavci i katolici, kod ta dva naroda izaziva još vece neprijateljstvo i prema Bošnjacima i prema državi Bosni i Hercegovini. 

Laku noć...



subota, 10. listopada 2015.

Zašto se u Bosni ne može rahat umrijet?

Da li je zaista došlo do zloupotrebe Kur’ana? Navodno se počeo koristiti za sve, samo ne za ono čemu je namijenjen. Pitanje kojim se bavio administrator portala direktno-24h.info/ učinilo mi se veoma interesantnim i zato ga prenosim.

U nastavku, saznajte zašto se u Bosni ne može rahat umrijet.

... Plaćate ukopno mjesto, plaćate hodžu za dženazu, plaćate Tehvide, Sale i druge stvari iako te hodže primaju platu i dužni su to raditi besplatno.

I kad ne platite hodža neće da vam dođe na dženazu.

Njega treba odmah istjerat iz džemata i oduzet mu svu imovinu jer je Kjafir po Kuranu.

Islamska zajednica dere novac i sa Budžeta a i od donacija i još vas pljačka a vi tim plaćanjem učestvujete u Haramu koji nije Svetom knjigom propisan nego ga je neko izmislio i naveo vas da vjerujete da se to mora tako.

Kako jedan hodža može odraditi 5 Hatmi na dan i to naplatiti 1500-2000 km pored plate koju prima u IZ?

Takav hodža je veći nevjernik od onih koji pokušavaju uništiti Islam.

Isto je i u drugim vjerama ali se fokusiramo na Islam jer vidimo toliko prepiranja oko nekih stvari. Kako mi uopšte nekome možemo da govorimo išta kad učestvujemo u jednom od najvećih grijehova plaćajući nešto što je Svetom knjigom navedeno da mora biti džaba. Postimo cijeli Ramazan da nas komšije vide a za Bajram idemo po kafićima i diskotekama i opijamo se do besvijesti. Islamska zajednica i bez vašeg novca ima svoje finansiranje iz arapskog svijeta, dobrovoljnih donacija i budžetskih izdvajanja.

Dolazimo do zaključka da je cijela IZ pokvarena kapitalistička mašina koja samo guli građane a hodže nam imaju naveće vile i kuće u džematima. Kažu moraš platit za Jasin pa ti ga puste na traci a to je jedan od velikih grijehova jer bolje da ga pročita i prouči neko ko i nezna toliko ali sam i tako učini veliko djelo po Kur’anu nego da plaća za to.

Isto tako Islamsku zajednicu vode neki od najvećih kriminalaca u BIH kao Hasan Čengić koji vas uče da su ove stvari ispravne a vi ih slušate kao stado ovaca dok oni na vama ubiru ogroman novac.

Četeresnica je veliki grijeh isto kad neko umre a to se kod nas radi i cijeli ovaj haram oko plaćanja je samo tradicija koju je pokrenuo neki kapitalista jer je trgovina vjerom i vjerskim stvarima djelo za koje se gori u vječnoj vatri.

Na kraju dolazimo do zaključka da je 90 posto Hodža u BIH Kjafira koji sjede u prvim redovima na političkim skupovima a vama govore načela Islama koja su daleko od Svete knjige.

Nadamo se da će te svatiti koliko ste uključeni u grijeh plaćajući ove stvari i da će te tako početi da ih bojkotujete a hodže koje žele da vam ovo naplate istjerate iz svojih džemata jer takvi vode džemate u propast

Istinu je rekao uzvišeni Allah. Teško se onome ko sa pravog puta skrene i svoju vjeru proda za kapitali a još teže će biti onima koji ga u takvom djelu slijede. Ja sam onaj koji vam je objavu poslao i uputu dao i meni treba da se klanjate i Kuran slijedite.

Sve što smo gore napisali možete provjeriti u Svetoj knjizi i Hadisima S.A.V.S i tako možda prestanete da pratite lažne portale i medije koji vam ispiraju mozak Islamom koji nije ispravan samo da bi zaradili na vama.

Izvor: http://direktno-24h.info/ Bhmagazin.org (dr.mr.A.S)


četvrtak, 8. listopada 2015.

Hoće li se zaista pojaviti udružene snage koje će organizovati Prvi kongres Bosanaca?

Prvi kongres Bosanaca!? Vjerovatno ste upoznati, ili možda i niste da je Asocijacija građanskih inicijativa UDAR BiH formirala koordinacioni odbor sa zadatkom i ciljem da povede aktivnosti oko održavanja Sabora - Kongresa 'Bosanaca' Bosanskog naroda koji je zakazan za 26.12,2015. godine. Prema još uvijek (ne)zvaničnim informacijama, raspravljat će se i o uvođenju međunarodnog protektorata kako bi spriječili osmišljeno nadolazeće zlo, spriječile etničke sukobe i rat kojeg pripremaju lideri konstitutivne oligarhije radi daljnje podjele i disolucije zemlje po njihovom modelu etničke pripadnosti. Bosanski Sabor kao kulturni i naučni skup održati će se u dvije sesije, u Bihaću na dan 26 i 27. 12. 2015. godine u organizaciji građanskog aktivizma ‘Ljuta Krajina’ i druga sesija će se održati u Sarajevu u organizaciji građanskog aktivizma ‘Bosansko građansko vijeće’. Pored učešća istaknutih kulturnih i naučnih ličnosti, svoje prisustvo kao delegati uzet će predstavnici; Asocijacija građanskih inicijativa, Pokreta , Organizacija civilnog društva, predstavnici svih konfesija, vjerskih i religijskih zajednica u BiH, predstavnika naše dijaspore, političkih partija i stranaka koji podržavaju našu orijentaciju, piše Cazin.net

Ali.... kako sam ja uvijek nešto antiprotivan, rekoh im... bez zamjerke, meni ovo liči samo na još jedan novi Bošnjački sabor pod plaštom “Bosanski” u kojem će predvladavati “antidejtonci”. Moj drug je dao ishitren odgovor da u Zenici postoji grupa koja bi mogla odgovoriti zadatku. Ja mislim da ne postoji.... Ovo sve skupa mi liči na "plenum građana" koji je propao ili se zadržao u glavama malog broja ljudi, a koji je danas uglavnom neefikasan i "neugledan". Što se tiče promjene Ustava BiH zna se ko je nadležan za isti i kako se donosi. Nikakav novosazvani i samoproglašeni “Bosanski sabor” neće moći mijenjati Dejtonski sporazum za kojeg su “zaduženi” i Bošnjaci i Srbi i Hrvati i njihove matične države i to je zapravo “nemoguća misija” bez rata i novog krvoprolića. A ko će ratovati ? S kojeg položaja? S prekookeanskog položaja do nove BiH!? S oproštenjem, svi bi da se je*u ali da im ne uđe.Da li će zaživiti država bez entiteta, sa jednom vladom i jednim predsjednikom pokazat će popis stanovništva u kojem će se vidjeti koliki je broj Bosanaca i Hercegovaca.

No, ima li uopće rješenja za Bosnu i Hercegovinu? Ukoliko niste uspjeli pronaći odgovor, pročitajte šta je napisao Marjan Hajnal , magistar političkih nauka, Bosanac po opredjeljenju, bosansko-hercegovački intelektualac u Izraelu.

Po meni, utopija kakvu nije mogao zamisliti ni srednjovjekovni britanski humanist Thomas More :D  Naravno da mi se sviđa....

U nastavku, pročitajte: Marijan Hajnal - Rješenje za Bosnu!

Bosna nažalost ne predstavlja homogen državno-pravni i teritorijalni sistem. Da bi taj sistem bio funkcionalan, mora biti prožet voljom slobodoumnih civiliziranih građana opredijeljenih za miroljubivu koegzistenciju svih njenih narodnosti, predvođenih Bosanskom nacijom. Prvi korak je odbaciti Dejtonski „ustav“ kao nevažeći. Okupiti sve progresivne probosanski orijentirane snage iz egzila i ujediniti ih sa matičnim. Uticaj klera na društvo svesti do zidova i kapija bogomolja, posjede im reducirati na minimum i onemogućiti im miješenje u sekularne sfere građanske i republikanske demokratije. Izbaciti iz zemlje sve naturalizirane mudžahedine, kao i infiltrirane sluge nikad zamrle Inkvizicije. Jasno je kao blistavo ljetnje jutro na koga se odnose riječi sluge Inkvizicije. Time su obuhvaćeni svi ustaški mučitelji djece i svih nedužnih ljudi u logorima ili drugim stratištima. Osujetiti i pokažnjavati sve četničke čelnike i zabraniti njihovu ideologiju, manifestiranje ikonografije na slavama, u javnim ustanovama, zabraniti davanje imena ulica prema imenima osvjedočenih ratnih zlikovaca, čuvanje njihovih slika čak i u privatnim kućama. Dekretom ograničiti pošast izgradnje vjerskih objekata u provokativne svrhe, na urbanistički neprikladnim i nepripadajućem lokalitetima. Svako vrijeđanje uspomena na genocid drakonski kažnjavati. Po uzoru na Simona Wiesenthala otkrivati, hapsiti i sankcionirati vinovnike teških ratnih zločina u ravni genocida i kulturocida, srazmjerno individualnim zlodjelima. Krivcima za veleizdaju suditi, računajući i usvajanje posthumnih presuda, u skladu sa odredbama Ustava 154/155. Stvoriti jedinstvenu bosansku armiju i policiju čiji stub čine Bosanci. Silom likvidirati sve nacističke organizacije, uspostaviti samostalno vanstranačko sudstvo. Sve ekstremne lopove pohapsiti i konfiskovati im kompletnu imovinu, zamrznuti njihove račune, lišiti ih prava građanstva. Provesti prijevremene izbore, ili, izvesti državni udar. Oslonac tražiti isključivo u prosvijećenom narodu, a ne u stranim silama koje mogu biti jedino okupatorske. Dok se ne iznađe drugo rješenje, ponovo proglasiti Ustav RBiH jedinim važećim na teritoriji cijele zemlje računajući Sutorinu, koristeći posredovanje svih pravnih instanci, međunarodnih sudova, ne zazirući ni od oružanih prijetnji, da bi se vratilo oteto ili nezakonito prodano. Sinhronizovano raditi na doradi legitimnog Ustava, sa obilježjima sa kojima je RBiH priznata kao članica UN, uz potrebne izmjene po pitanju statusa Bosanske nacije kao jedine legitimne i primarno konstitutivne. Do I Kongresa Bosanaca pripremiti Nacrt novog Ustava Republike Bosne.

Sve drugo je glumačko bacanje prašine u oči već ionako obnevidjele publike koja aplaudira monodrami “On meni, nema Bosne!”

Pa, dragi moji, Bosne i nema!!!

Jer, ako ne vidimo očima, otvorimo dušu i srce i priznajmo sebi: čije su obale Neretve, Vrbasa, Save, Drine, obala Jadrana…? Gdje se nalazi Međugorje: u Bosni, ili, u Italiji? Ko vlada medžlisima? Do kada će se u Konjević Polju kočoperiti na tuđoj zemlji bespravno podignut vjerski objekat? Ko su vlasnici šuma? Ko upravlja fabrikama, rudnicima, željezarama, petrokemijskim postrojenjima i poljoprivrednim gazdinstvima? Ko kontrolira državni budžet i ima li se vlast nad nevladinim fondovima i poreskim upravama? Dokle će se penzioneri pretvarati u prosjake? Koliko još ratnih veterana trebaju podići ruku na sebe? Koliko će još stručnjaka napustiti Bosnu i zbog koga? Pošteni vjeroučitelji se zastrašuju. Korektni intelektualci danonoćno su izloženi vrijeđaju i nema nikoga ko bi ih zaštitio od vulgarnih verbalnih napada, sračunatih na trajnu neutralizaciju u javnim nastupima, do fizičkih napada plaćenika koji ne prežu ni od ubistva, čiji su naručitelji oni isti koji su plaćeni da bi štitili pravni poredak.

Mediji su pod direktnim nadzorom stranačkih mafijaša, a životi slobodnih i istini odanih novinara su ugroženi.

Ko nam i na kojim osnovama “vaspitava” omladinu? … Zašto su svršeni eksperti nezaposleni poslije završetka školovanja, umjesto da se pravilnim oporezivanjem kapitalista svim mladim kadrovima garantiraju najbolja radna mjesta? Djecu su nam sabili u internet-klubove, stadione, kafiće… truju ih i fizički i mentalno, nezakonito izrabljuju seksualno, naočigled nemoćnih roditelja. Na saveznom republičkom nivou nema izviđača, ferijalaca, gorana, lige mladih lingvista, mladi i ne znaju šta je omladinska radna akcija. Ko će graditi i čuvati zemlju koja se i ne poznaje? Njeni se spomenici namjerno uništavaju, računajući i stećke… Povijest se kreira prema ukusima vladajuće pseudopolitikanske klero-klike.

Vatra je došla do prstiju, a mi mislimo da ćemo tapšanjem odličnim glumcima otjerati dim koji će nas ugušiti. Sadašnji kvazi-političari i kleronacisti su otvorili duševni krematorijum u kojeg bacaju polužive građane Bosne. Poluživi su, statisti pretvoreni u aveti, jer oni ne žive životom časnih, čestitih i slobodnih ljudi. Do kada ćemo sudjelovati u tom sadomazohističkom scenariju samouništenja?

Bosno ponosna!

Probudi se iz dubokog narkoleptičkog transa u kojeg su te bacili profani veleizdajnici, plaćenici, njeni domaći i strani dušmani.

Probudi se! Nemaš više šta dočekati, osim vlastitog definitivnog kraja. Sada ti je posljednji trenutak da se probudiš!

nedjelja, 4. listopada 2015.

Proslava povodom ujedinjenja Njemačke!

I dok je trajalo jučerašnje slavlje ujedinjenja Njemačke, reporterka od toliko naroda izabrala moju rodicu Samru za kratki intervju :)
Samra, o kojoj sam ranije pisao na svom blogu ima dvije kćerke, 8 Godina (Edita) 12 Godina (Adelina), udata, a muž je iz Brčkog, odrastao kod tetke u Bosni i Hercegovini.
U međuvremenu su objavljeni i razultati ispitivanja javnog mišljenja koji pokazuju da 20 posto Nijemaca ne zna zašto se slavi Dan njemačkog ujedinjenja te što se na ovaj dan prije 13. godina dogodilo. Na 3. listopada 1990. se pet novih saveznih pokrajina, koje su do tada sačinjevale Njemačku demokratsku republiku (DDR), i službeno pripojile Saveznoj Republici Njemačkoj. Novi praznik je istovremeno zamijenio i praznik 17. lipnja kojim se dotad u Zapadnoj Njemačkoj obilježavao dan ustanka istočnih Nijemaca protiv sovjetske okupacije 1953. piše index.hr


Izvor: Emisija "Hessen Extra, wir feiern die Einheit, live vom Bürgerfest" , index.hr

četvrtak, 24. rujna 2015.

Nit' mi se je*e s pametnim, nit' s budalom nit' s fukarom!

Ne bih da vam pokvarim raspoloženje nipošto, kiša pada napolju, men’ je malo dosadno, a ne ide mi se ni vani. Baš k’o u vrijeme socijalizma kad su se sastavljali državni praznici, za ovaj vjerski bi’ću slobodan čet’ri dana. Zato i rekoh sam sebi, vala Muhamede imaš ti vremena na pretek, mog’o bi ti i jedan kratki tekstić, onako za svoju dušu. Ne trebaju tebi slike baklava, oblatni i još kojekakvih kolača, šta koga briga jel’ tvoja “Jovanka” pravila šta za bajram. Budi ti malo drukčiji, originalniji, pomislit će neko da si se promijenio... Međutim, kad bolje razmislim i jesam, promijenio sam se...

Toliko sam se trudio da promijenim ljude oko sebe da nisam ni primjetio da sam u međuvremenu promjenio sebe!? Postao sam toliko rezigniran da bih najradije i ja, iako nisam toliko pametan, ušutio kad budala progovori a fukara obogati...

Nit' mi se je*e s pametnim, nit' s budalom nit' s fukarom. Nek se je*u između_se! Ne malom broju bh bijednika postalo je važnije šta će neko drugi reći i izjaviti od tog’ šta će sutra jesti i zato jedu go*na svo ovo vrijeme. Od silne "brige" za dešavanjima i dokazivanju kako u tuđoj avliji ljudi plivaju u gov*ima ne vide da su zaglibili u vlastita. Ušutio bih, al' nisam baš toliko "pametan"...

Nisam toliko pametan, ali znam vratit’ film pet godina unazad i pročitat’ fcb. komentar “sabur nićija do zore nije sjala pa neće ni njihova” :) Zato, sabur narode... Pet godina saburaj, a zatim još tri puta po pet.... I da, fukare će se i dalje bogatit’ a vi ćete i dalje biti “pametni” zato što šutite i saburate.

Ovoga puta, odnosno u ovom tekstu navijam za tajkune, vi saburajte na sve što vam se dešava u životu.... osim na komšije. Ono što vam komšije rade nije za sabura i zato udrite po njima još jače. Eh, te komšije i sve te njihove zavrzlame koštale su vas i vaše nezaposlenosti. Ušli su vam u vaša preduzeća, opljačkali i uništili toliko da ste danas zbog njih na ulici.

Ne bih da vam pokvarim raspoloženje nipošto, ali moram vas napomenuti da su vam komšije uništili “Dom štampe”, “Komrad”, ”Izgradnju”, “Krivaju”, “Rudnik-trans”, "Vatrostalno", "Dionis" "Zenicastan", "Zenicatrans-teretni saobraćaj", "Zening", JU za predškolski odgoj i obrazovanje i još 62 manje poznata privredna subjekta u Zeničko dobojskom kantonu koja su pod izgovorom globalne ekonomske krize u stečaju.

No, ne brinite, sve dok preduzeće ima bilo kakvu imovinu koja se može prodati i iz prodaje namiriti povjerioci, postupak neće i ne može biti okončan.

Ne bih da vam pokvarim raspoloženje nipošto, ali moram vas napomenuti i da u našem gradu, bez obzira na konstantno “svojatanje” ove naše države od nas samih, pola državnih zastava na javnim mjestima stoji naopako. Da, naopako i vjerujem da ona najglasnija manjina i ne zna kako izgleda to kad je “naopako” jer nikad nije ni naučila tu razliku.

Al’ haj’ je*eš ga, sabur, naučit će ima vremena.

Toliko sam se trudio, a danas .... nit' mi se je*e s pametnim, nit' s budalom nit' s domaćom fukarom, a bgm ni svjetskom bijedom, sve dok ima ove naše. Da mi Bog oprosti što sam postao ovako “bezosjećajan”, a svi vi osjećajni za svu tu svjetsku bijedu osim sopstvene...tražili ste gledajte #‎jebovaskapitalizamdavasjebo.

I da se razumijemo nisu migranti iz Sirije, nit’ ono nedavno bh mlijeko “zavadili" Hrvate i Srbe kao ni Bošnjake i Hrvate, zavađeni su oni još od četres’ prve dok su se opredjeljivali, između partizana, četnika i ustaša, ili pak partizanske, handžar ili neke druge divizije. Zatvorili bi oni i zatvrat će i ubuduće granice i zbog mnogo manjeg "zla" od mlijeka i migranata, a mi ćemo i dalje saburat.





utorak, 22. rujna 2015.

Slagali se vi ili ne, naša Zenica je u očajnu stanju...

Na adresu 32-gog vijećnika stiglo je zanimljivo pismo o “nesporazumu” nevladinih organizacija po pitanju krivične prijave zbog enormnog zagađenja zraka u Zenici.

Naš sugrađanin doc.dr. Samir Lemeš, predsjednik udruženja "Eko forum" Zenica i poslanik u Skupštini ZDK saopćio je da nema nikakve veze sa sadržajem pisma kojim se iskazuje podrška organizaciji Eko forum od strane Ivane Ine Mostarac i dr. Ervina i Nere Sendijarević iz Sarajeva.

Naime, ispred Prve org. Djece i Mladih u BiH i Sarajevu i NVO-a „BOSANSKO GRAĐANSKO VIJEĆE Ivana, Ervin i Nera uputili su protestnu notu i krivičnu prijavu protiv nadležnih organa vlasti u ZENICI – (Vlade i SZDK, Gradske Uprave, Mjesnih Zajednica, kao i velikih kompanija koji su od vladajućih struktura dobili ODODBRENJE da ubijaju ZENICU, DJECU I GRAĐANE koji žive, još uvijek, u njoj...,a sve zbog krivičnog djela ugrožavanja zdravstvene, ŽIVOTNE, ekolološke, poljoprivredne, vodene, životinjske i sigurnosne situacije građana grada Zenice i okoline, zatim raspirivanja straha, prijetnji i ucjenjivanja među ljudima, radi zloupotrebe sl. položaja u sredini u kojoj žive i rade „veliki“ direktori, nanošenja teške duševne boli i roditeljima i DJECI ZENICE ali i ostalim građanima...

“Zahvaljujem im se na iskazanoj podršci i brizi za zdravlje djece u Zenici, ali ne mogu stati iza svih stavova iskazanih u tom pismu”, ističe Lemeš u svom saopćenju upućenom portalu “ljuta krajina”.

- Mogu samo pretpostaviti da je to pismo možda nastalo kao reakcija na moje brojne istupe u medijima u kojima sam zaista najavio podnošenje krivičnih prijava protiv odgovornih za stanje okoliša u Zenici.

Međutim, Lemešove tvrdnje naišle su na negodovanje naše sugrađanke Nermane Begagić koja između ostalog kaže: “Ako ne poznajete organizacije koje vam se pridružuju u želji za dobro grada potrudite se da ih upoznate i zahvalite! Slagali se vi ili ne, naša Zenica je u očajnu stanju i potrebna je zajednička akcija svih da bi se stalo u kraj zagađivanju grada! Svaka pomoć je dobro došla i sigurno je dobronamjerna”.

- Akcija za Zenicu nije i ne treba biti samo briga Zenice, a svaka pružena ruka je dragocjena! Mene ne interesuju vaše titule, interesuje me dobro našega grada. Trebalo bi i vas!”, stoji u Nermaninom pismu.

Našem sugrađaninu nije ostala dužna ni Ivana, koja kaže: “NE činite Vi, kao predstavnik te organizacije, cijelu Zenicu..., i, naravno, nemate pravo osporavati bilo kome da se bori za bolje sutra...!!!! Hoće li tužilaštvo razmatrati našu krivičnu ili ne, nemojte vi o tome brinuti...! Kako kaže naša draga Nermana, niste u stanju prihvatiti ruku prijateljstva i krenuti naprijed, zajedno, s argumentima, pred javnost i Sudove koji moraju raditi svoj posao!”.

Zaključak 32-gog vijećnika: ! Slagali se oni ili ne, naša Zenica je u očajnu stanju, a očigledni “nesporazum” (ne)ide na ruku građanima Zenice... Umjesto jedne krivične protiv više lica upućena je još jedna, koja po svemu sudeći obuhvata širi krug “odgovornih” lica.



nedjelja, 20. rujna 2015.

Suma sumarum, nedelja 20 septembar...

Foto: Seka, Ajdin i njegovi divni roditelji... 
Ne bih ja ništa danas napisao, ali... Napolju kiša. Nema se kud po kiši, a od ranog jutra komšiničin majstor buši, lupa, struže.... E je*em ti 'vaku  nedelju, komšiluk, majstora i komšinicu. Znam, nije mi nedjelja kriva al' nije ni komšija. Nije on kriv što mu majstor cijeli sedam dana rinta, zauzet, radeći prekovremeno i na crno... A zakon, takav - kakav je, dozvolio bi mu i da u pola noći to isto radi. No, ne radi, pretpostavljam. U pola noći „majstor“ buši ono što se bušit može pa ćete tako čut' neke druge zvuke, malo drugačije od običnog struganja i lupkanja... Uglavnom, ni od njih ne mo'š zaspat :)

Tako te ispada da ne mo'š oka sklopit ni po danu ni po noći. Rezigniran jednim takvim „stanjem“ sjedam za računar, otvorim fejsbuk kad tamo imaš šta i vidjet. Ova moja raja k'o da više nema kud s tim tolikim izbjeglicama pa ih svaki dan na fejsbuk guraju. Ništa lično al'da znate da sam prebukiran. Hiljadu prijatelja, nek' svak' po jedan link opali o Siriji, eto hiljadu linkova. „A ja sranja u Ruandi jbt.!?“ (bosanski vojnik u rovu čitajući novine nakon granatiranja) dođe mu ga k'o najoriginalniji opis stanja u društvu ... I ne samo s tim izbjeglicama i njihovim podjeljenim stavovima oko njih samih, već i objavama o SAD-u, Britaniji, EU, Izraelu, Siriji... k'o da je kod nas med i mlijeko, nemamo svojih problema. Sve nam potaman jbt. izuzev Sarajlija koji eto, trpe redukcije vode u ovo moderno, najmodernije vrijeme kada je može bit' i na Marsu ima. Samo oni rijetki ponekad napišu ponešto o društvenim problemima današnjice ali im kako-kad, uglavnom prođe (ne)zapaženo ili (ne)komentirano baš zbog nepostajanja ličnog stava.

Ljudi, k'o da nemaju svoj sopstveni stav. Obično dijele mudre misli, izreke najvećih domaćih i svetskih umova o ljudima i životu, našim manama i vrlinama... Da mi je da me nešto iznenadi, pomislim. Jednostavno, da me obraduje neka originalna objava ili bar link teksta poput naslova „Ima telo koje izaziva zavist: Da li je ovo njena najprovokativnija fotografija do sada?“... Otvoriš link da vidiš tu fotografiju i to tijelo kad ono. Ima ku*ac!? Tijelo k' tijelo, neka atraktivna Ruskinja šetala modnom pistom u Njujorku. Elem, ispade da mi je Monica Belluci najbolje što imam.
Da se ne bih zadovoljio s Monicom, odnosno da ne bi ispalo da me samo Monica zadovoljila, spomenut ću i Seku Aleksić i njen sinoćnji koncert u Zenici. Zapravo, nisam ja bio na koncertu, pročitah vijest o tome... Naime, protekle noći kraljica estrade napravila je spektakl u Zenici, a dio novca sa koncerta poklonila je malom Ajdinu za liječenje! Više od 9.000 obožavaoca prisustvovlao je spektaklu u Zenici koji je priredila Seka Aleksić. Kažu kako je koncert bio emotivan, a publika je dočekala gromoglasnim aplauzom i vriskom.

Šta reći nego, super i naravno, slažem se s komentarom koji glasi „puu jebem ti državu! Kad moramo praviti humanitarne koncerte da nam djeca ozdrave! Ali i onom u kojem se predlaže da nam ona bude počasni građanin ovog grada.

Hvala ti Seko KRALJICE što si usrećila tog dječaka. Ako neko zaslužuje da bude počasni građanin ovog grada onda si to ti Seko. I mislim da je svaki pravi Zeničanin saglasan s tim...duboki naklon.

Čime se mi možemo pohvaliti gospodine načelniče?

foto ilustracija
Nisam puno zapitkivao... Od prijatelja sam preuzeo ovo pismo jer je želio da ga objavim na svom blogu. Na neki način otvoreno, a ipak anonimno. Jednostavno, u ljudima postoji neki strah od odmazde koja bi ih mogla zadesiti i zato je anonimno. Mada, u pismu ne vidim ništa loše. Dakle, identitet autora pisma neće biti objavljen iz razumljivih razloga ali je poznat trideset drugom vijećniku :) Sve kritike ili pohvale na tekst pisma možete uputiti preko komentara na fejsbuk stranici tridesetdrugi vijećnik ili "diskretno" - autoru, putem inboxa istoimene stranice  :)

U nastavku, pročitajte šta to anonimni autor poručuje načelniku, pardon Gradonačelniku....

Gospodine načelniče, većina nas, nezadovoljnih građana, obraćala Vam se na razne načine. Nažalost, ni na jedno obraćanje, javno, tajno, niste odgovorili. Time pokazujete da Vas opšte ne zanima mišljenje naših građana. Ali mene je ponukalo da Vam pišem nakon što sam pregledao intervju sa načelnikom Bihaća koji me fascinirao. Čovjeku je toliko bitno zadovoljstvo i sreća njegovih građana da se to mora akcentirati. A zatim sam vidio da se u Goraždu napravila zgrada za mlade.

Goražde. Grad, pogođen ratom sa najmanjim postotkom nezaposlenih. Ili Tešanj. O Sarajevu ne želim. Svima je već poznato da je to država u državi. Čime se mi možemo pohvaliti gospodine načelniče?

Bit će možda provokativno, mada mi to nije namjera, kružnim tokovima. Nekad ranije, punih usta ste govorili: „Imamo arenu, tržni centar!“ Da, tačno je. Imamo. Koji grad nema tržni centar? Tržni centar u kojem je 40% poslovnih prostora iskorišteno i vjerujte grcaju se od nameta koje ne mogu podnijeti.

Da li će se u dogledno vrijeme osposobiti neka firma koja će zadržati mlade u gradu?

Dokad ćete, gospodine načelniče, podržavati ratne profitere koji su se obogatili na račun jadnih seljaka iz Orahovice? Vi ste presjecali vrpcu kad je taj sebični profiter otvarao još jednu u nizu samoposluga i samim tim ugozio poslovanje malih prodavnica. A šta će se tek desiti kad otvori samoposlugu u Blatuši? I ovo malo zaposlenih naći će se ubzo na birou. Vašim odobravanjem. Mogao bih još mnogo toga, o previsokim nametima, malim trgovcima, o natalitetu (grad Bihać svakoj rođenoj bebi pokloni 150 KM) o zagađenju, pasivnosti mladih...

Ne bih želio da ovo shvatite kao kritiku. Izuzetno Vas cijenim kao čovjeka ali fokusirajte se na ove probleme, bar zbog onih koji su odlučili da ostanu ovdje i koji vole ovaj grad.

četvrtak, 17. rujna 2015.

Šta je meni ggm?

U jednoj privatnoj konverzaciji rekoh drugu kako ne pišem blog zbog tog da bi zaradio, već da sebi dam malo oduška. Što se (ne)mora nije ni teško... Neobavezno, kad hoću o čemu hoću i koliko hoću. Ne smeta mi ni činjenica da se po svom pisanju razlikujem od okruženja, na gore ili bolje svejedno, zavisi od čitalaca. Za sve one kojima je dosadila priča o (ne)prihvatu izbjeglica koji hrle u zemlje EU večeras ću da napišem par riječi o jednom od najvažnijih projekata u našem gradu.

Složit ćemo se svi da je izgradnja moderne saobraćajnice kroz grad najveći infrastrukturni projekt Zenice u zadnjih pet decenija. Gradska dionica, duga 3,25 kilometra, prostire se od petlje u Blatuši do Bojinog Vira, a obuhvata cestu sa četiri trake, po dvije u oba smjera. Super, jedna takva modernizacija Zenice je za svaku pohvalu. O projektovanju i važnosti ugradnje biciklističkih staza duž Glavne gradske magistrale pisali su nedavno inžinjeri građevinarstva i o tome nećemo. Kako je teško biciklistima, tako i vozačima.

Početak radova na izgradnji gradske dionice ozvaničen je 26. marta 2012. godine i svakog dana očekujemo njen završetak. Kredit od 25 miliona dolara uz kamatnu stopu od dva posto trebao bi se otplaćivat u narednih 25 godina, uz grejs period od pet godina. Međutim, iako pet godina nije prošlo, jedna rata je planirana u ovogodišnjem Budžetu Grada Zenica. Kako i zašto je jedna rata planirana u ovogodišnjem budžetu i ima li to veze s pričama o ranije potrošenom kreditu? Odgovor na pitanje zašto nema dovoljno novca iako još uvijek nije urađen završni sloj asvalta od kapije 1 Željezare Zenica do petlje u Blatuši trebalo bi tražiti od nadležnih.

Šta je meni ggm? Obzirom da sam sve te godine prisutan kao aktivan učesnik u izgradnji primjećujem da mi je to bio jedan četverogodišnji projekt za "preživljavanje". Onu tablu s imenom magistrale na zidu ispod "Starog sata", skupa s kolegom s kojim radim postavio sam u 2012 -toj godini i do juče sam bio ubjeđen da će to biti “brza” cesta za odjel zeničke onkologije. Poznato vam je svima kakav zrak udišemo i s toga mislim da nije potrebno objašnjenje zašto sam je nazvao brzom cestom za odjel zeničke onkologije. Međutim, danas mi je vidljivo da je sve osim brze ceste.

Zašto? Paaa, zato što ćete danas brže proći tu dionicu ukoliko je zaobiđete! Od petlje u Blatuši do Bojinog Vira, Bulevarom bratstva i jedinstva tri kružna toka, a brzom cestom "trideset i tri"!? Naredalo se toliko kružnih tokova da ti se zavrti u glavi iako skoro niko ne napravi niti jedan jedini krug. A od silnih idiota koji povećavaju brzinu prilikom ulaska u kružni i polućelavom bi se diglo ono malo kose na glavi.

Svi k'o nešto žure, prave se pametni i kobejagi znaju pravila a niko i ne gleda da li mu dolazi vozilo s bočne strane. Digne glavu, Bok te maz’o, k’o konj, samo pravo pa kud puklo da puklo. Malo je onih koji koriste duplu traku, inače je presjecaju ne smanjujući brzinu kao da im je to privatno vlasništvo. Dakle, ako ćete se pridržavat’ pravila i sačekat sve te bahate "privatnike kružnih tokova" trebat će vam mnogo vremena i živaca da pređete tu dionicu.

Dakle, preko dana je to sasvim obična i ne tako brza cesta, ali bez obzira, opet ih ima koji u po bijela dana s običnim i ne tako skupim automobilima prelijeću preko zaštitnog ostrva na drugu saobraćajnu traku. Jedino je iza ponoći nešto brža i na njoj se mogu vidjeti i trke skupocijenih automobila.

Sva sreća da još uvijek nema ljudskih žrtava. Uz kredit koji će se otplaćivati u narednih 25 godina nije isključeno da ih neće biti. Uz svu tu nepravilnost, saobraćajnu nekulturu i nepoznavanje elementarnih saobraćajnih propisa kojima smo svakodnevno svjedoci na kraju će se i to desiti.

Statistički podaci su upozoravajući. U BiH se na putevim događa 100 nesreća dnevno. Koliko od toga pada na naš grad nije bitno, “što se (ne)mora nije ni teško”! Okolo je bliže.

I oprostite za staro ime bulevara, namjerno je. Nekako mi ljepše zvuči...


nedjelja, 13. rujna 2015.

Koliko nas košta ili koliko će nas koštati neznanje, nepismenost, lokalni seljakluk...

Koliko nas košta ili koliko će nas koštati neznanje, nepismenost, lokalni seljakluk, upitne fakultetske diplome bh političara, direktora javnih preduzeća i nestručnost lokanih vijećnika koji šute?
Kao uvod u današnji tekst, mogla bi poslužiti parola ili natpis „Gore živi Ljubetovo“. Natpis na ulazu puta u naselje u neposrednoj blizini lokacije buduće HE „Vranduk“, istaknut povodom svečanosti priređenoj povodom puštanja u promet saobraćajnice duge dva kilometra mogli bi nadovezat' sa: gore ili dole živi Nemila, gore živi Babino isl. a Zeničani, naravno dole.

Kome koristi konstantno jebavanje u mozak bh građana(oprostite na neprimjerenom izrazu, ali ne znam kako drugačije da se izrazim za to vrstu bezobrazluka). Onima koji su otvarali puteve oko Vranduka, Pepelara i Begov Hana i presjecali vrpcu novoizgrađenom sportskom centru u Donjem Babinu i njima sličnima kako u Federaciji tako i u RS-u!?
Zbog neupućenosti, nepismenosti ili bezobrazluka, izuzmemo li Mittal i ne tako davnu Albinu spalionicu animalnog otpada, građani Zenice bi se uskoro mogli naći izmedju dvije hidrocentrale (Janjići i Vranduk) koje su vazdušno međusobno udaljene samo 14km, upravo zahvaljujući podršci vijećnika OV Zenica, trovača naše djece ali i poslušnih predstavnika lokalne zajednice.

Zašto sve prolazi „glatko“, bez prigovora i bez pitanja? Odgovor je jednostavan. Zbog interesa razno- raznih lobija i manipuliranja javnošću. Zato što svaki potez ili projekat aktuelne vlasti ,bio on uspješan ili ne, uspjevaju vješto promijeniti negativna razmišljanja građana pretvarajući ih u pozitivna. Tako, po riječima generalnog direktora JP EP BiH Grabovice, gradnja ove hidroelektrane za lokalnu zajednicu i mještane imat će razne benefite a jedan od njih je i ova saobraćajnica od 2 kilometra.

Klasična prodaja zdravlja Zeničana za nekoliko radnih mjesta, nekoliko kilometara lokalnih saobraćajnica, igrališta, džamija i mostića na vodenicama u okolini Zenice se nastavlja. Ako se kojim slučajem pitate kako, jednostavno, prodavači (lokani vijećnici koji šute) zastupaju interese svoje lokalne zajednice, odnosno mjesne zajednice u kojoj žive. Briga njih za zdravlje građana, briga njih koliko će koštati grijanje po kvadratnom metru ili voda po kubiku, oni jednostavno dođu, pokupe dnevnice i paušale i odu prema Nemili, Babinu ili drugim naseljima u okolini.

Po nekima, aktivan seksualni život ljude čini sretnijim, zdravijim i bogatijim, međutim „ovakav seks“, Zeničanima će po svoj prilici donijeti suprotno.

A na Međunarodni dan pismenosti, (inicijativa koja se obilježava još od 8. septembra 1966.godine kojom se želi podsjetiti na status pismenosti i obrazovanja odraslih) navodi da se podsjetimo do kojeg su to stepena došli udžbenici i nastavni planovi i programi unutar tri obrazovna sistema u BiH.

Nude li udžbenici našoj djeci razvoj vlastitog, otvorenog i kritičkog pogleda na svijet? Koliko je pametno da se nadležnost nad obrazovnim sistemom spusti na kantonalni nivo i kakvu to generaciju stvaraju udžbenicima u kojim su se i pojedini autori proglasili srpskim –hrvatskim ili bosanskim samo su neka od pitanja na koja još uvijek nema odgovora.

Međutim, što više informacija tražite više će vam izgledati upitno kada će doći do završetka reforme obrazovanja u BiH.

Navik'o podjeljeni bh narod na dvije škole pod jednim krovom, sad mu treba i uvođenje nacionalne grupe predmeta na prostoru RS-a.

Umjesto da roditelji traže da se konačno završi reforma obrazovanja ili jedan nastavni plan i program na nivou BiH, oni traže primjenu nekakvog Privremenog sporazuma o obrazovanju, koji je potpisan prije više od 10 godina, tj, uvođenje"nacionalne grupe predmeta".

Nikome ne pada na pamet da traži uvođenje jedinstvenog „službenog“ jezika na kojem bismo svi morali „službeno“ komunicirat a svaki drugi neka se primjenjuje u vlastitim kućama koliko vam volja.

Osim poražavajućih podataka da je BiH rekorder po broju nepismenosti ( Albanija ima manji broj nepismenog stanovništva) poražavajuća je činjenica da se skoro pune dvije decenije nakon rata odvija zasebna nastava za hrvatsku, srpsku i bošnjačku djecu a da se roditelji ne traže zaštitu jer su diskriminirani već pristaju na istu.

Kome treba razdvajanje djece i zašto, učimo li sopstvenu djecu mržnji? Nisu li zasebne nastave ili dvije škole pod jednim krovom izgovor za „održavanje mržnje“, koje samo produbljuju jaz i stvaraju još veći strah i nerazumijevanje. Ne trebaš bit' baš ni pretjerano pismen da bi dobio odgovore na pitanja koja se potežu svih ovih godina. Dvodecenijski inat koji je postao samom sebi cilj je nešto jače od bosanskohercegovačkog čovjeka, a jedino racionalno objašnjenje mogla bi bit' stara izreka koja kaže da je Bosancu lakše metar u dupe utjerat nego 1 cm u glavu.

Očigledno je da se još uvijek nismo suočili s činjenicom kakve predstavnike biramo, kome prepuštamo opismenjavanje djece u kakvoj državi živimo i kakvu nam je tek stvaraju. Predstavnici sva tri naroda BiH zalažu se za vladavinu prava, demokratsku državu a stvaraju je zapravo da bi bila cijela iz četiri dijela.

Ne zaboravimo da današnjim feudalcima u ovom oligarhijskom društvu ne odgovara pismen narod, naime, puno je lakše vršiti manipulaciju širokim „nepismenim“ narodnim masama, pismen narod traži bolje uslove života.

A kakvu nam pismenost nude „spušteni“obrazovni sistemi na kantonalnim nivoima najbolje govori pravopis bosanskog jezika (S.Halilović, Dom štampe, Zenica, 2004) u kojem je istaknuto da „kad žena plače, pitaj je šta hoće“ kao promocija patrijarhalnih narodnih mudrosti o ženama kojim prikazuje žene kao neiskrene i proračunate, ili nerijetki primjeri političkih poruka upućenih određenom narodu.

Analiza sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta koju su zajednički radili Fond otvoreno društvo BiH i Agencija proMENTE socijalna istraživanja, sa područja cijele Bosne i Hercegovine pokazuje i šta djeca misle o značenju pojedinih glagola od kojeg mi se nainteresantnijim učinilo objašnjenje za glagol gomilati koji glasi: „to je kad se gomilaju ljudi ili druga stoka i krompir“.

A nakon pročitane cjelokupne analize sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta stiče se utisak da je zaista neophodna škola u Širokom Brijegu u koju učenici nisu obavezni dolaziti, osim na završni ispit, u kojoj možete postati sve što poželite: od pekara, vatrogasca, prodavača naftnih derivata pa do električara ili vozača.

„Kad se gomilaju ljudi ili druga stoka i krompir“ i svi ti udžbenici koji nose određene poruke, korisnicima istih i ne preostaje drugo već da izaberu jedno od zanimanja iz Širokog brijega ili da eventualno nastave školovanje s ciljem da se priključe oligarhijskom društvu u manipuliranju javnošću
.








subota, 12. rujna 2015.

Moć ne trpi kritičko mišljenje!

Na ovaj tekst koji sam pisao za jedan ovdašnji portal podsjetilo me današnje biranje novog/starog predsjednika stranke kojem neću spominjati ime. Nije vrijedno... Zapravo, podsjetio me dio teksta u kojem stoji da danas imamo (ne)ljudi koji preko podobnih iznose i pišu svoje viđenje stanja u gradu i državi prikazujući ga kao veoma teško i komplikovano, predviđajući ili zastrašujući nas po potrebi i s novim ratnim sukobima.


Nismo mi taoci raznih političkih (ne)dogovora zbog tog što su nam političari neuki i (ne)školovani već zbog tog što je naše znanje na vrlo niskoj razini i samo kap u moru problema naše države su hiljade studenata koji će, čak do 2020. godine ostati bez prava na apliciranje za stipendije iz programa ERASMUS+ kojem Bosna i Hercegovina nije pristupila zbog unutrašnjih političkih nesuglasica.

Naime, poprilično sam siguran da je taj aktuelni studentski problem mogao biti iskra koja bi uzrokovala plamen, ta neka vrsta lančane reakcije, ali slike grupa od po 50-tak studenata u nekoliko gradova više su ličile na vic o Crnogorcu koji se davio u moru.

Dakle: davio se Crnogorac u moru i iz sveg glasa zvao

- Uuuuupoooomoooć!!!

Gleda to drugi Crnogorac sa obale pa ga pita:

- Što se dereš , jado?

- Ne znam da plivam!

- Pa ne znam ni ja pa se ne derem!

Žali Bože što moramo imati posla s onima koji se „ne deru", kao, na primjer mladim Zeničanima koji su izveli nečuvenu akciju kupovine cijelog tiraža lista u kojem je bio članak o mutnim radnjama profesora zeničkog Pravnog fakulteta, pokušavajući na taj način sakriti od javnosti žestoke sukobe koji godinama traju među tamošnjim profesorima. Njima ne treba nikakav program za stipendije. Oni je imaju svo vrijeme jer su korisnici pozitivne diskriminacije, determinisane kategorije, koja usput budi rečeno, predstavlja i kamen spoticanja mladim profesorima na konkursu za izbor kandidata na početku svake školske godine.

Možda će djelovat' grubo, ali činjenica da se u proteklih 20-tak godina ne mijenja politička klima ili da se na političkoj sceni vrte uvijek isti, govori ili da je na vlast izgmizala hrpa prevaranata i hoštaplera koja veoma efikasno zna soliti pamet i „učiti nas za naše dobro" ili da smo, kako rekoh na samom početku, sa znanjem i sami na vrlo niskoj razini.

Ne treba pretjerivati no, kako vrijeme prolazi, generacije koje dolaze (generacije posoljene pameti) kao da ne zanimaju drugi ljudi, bitno im je da je mozak na paši, opušten s jednim jedinim problemom, kako se uslikat' za Facebook, onako, napućenih usana.

A vlastodršcima? Naravno, znajući s kim imaju posla, preko podobnih iznose i pišu svoje viđenje stanja u gradu i državi prikazujući ga kao veoma teško i komplikovano, predviđajući ili zastrašujući nas po potrebi i s novim ratnim sukobima.

Oni znaju s kim imaju posla i u ovom getu njima je ponajmanje bitno šta misli manjina poput 50-tak studenata ili nekolicina osvješćenih građana. Oni znaju da smo „merhametli" i zato nas i drže tako nisko, zato su nam pustili da međusobno organiziramo akcije prikupljanja ovoga ili onoga iz razloga ovoga ili onoga. Oni znaju da volimo životinje i zato su nam omogućili toliko pasa lutalica ispred zgrada u kojima stanujemo praveći od zelenih površina i dječijih igrališta azile a od nas samih majmune. Oni znaju da smo u neku ruku i zavidni i zato pronađu i koga će poslati na školovanje u inostranstvo i bez programa ERASMUS, o trošku poreskih obveznika.

Da, zavidni smo jedni drugima toliko da nismo u stanju dati podršku jedni drugima, javljaju se neki skriveni porivi tako da i veliki ljudi stradaju zbog pakosti i zavisti malih. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste činjenica da naša podsvijest još uvijek nije evoluirala i da kod mnogih prevladava mržnja i zavist a da u stvari i ne znaju zašto.

Oni znaju s kim imaju posla, oni znaju da su Zeničani, Tuzlaci, Mostarci i Banjalučani zavidni Sarajlijama i obrnuto možda čak i na izmjerenim vrijednostima zagađenja lebdećim česticama. „Njima je kritično, ali nama je kritičnije, ko ih j..e", 'ta će oni, vazda oni u centru pažnje", samo su neke od mogućih crnih misli.

A oni, znajući s kim imaju posla, savjetuju građanima, da ukoliko je kretanje napolju neophodno, da dišu isključivo na nos, da koristite zaštitu u vidu šala, najavljujući kako će kontinuirano obavještavati građane o stanju kvaliteta zraka. Nemaju novca ni mogućnosti da organizuju besplatan prevoz najugroženije kategorije, djece i starijih osoba do obližnjih izletišta uz jedan običan sendvič ili čaj na otvorenom. „NEMAJU", jer ga čuvaju za predizborne kampanje kada će u stotinama besplatnih autobusa, plaćenih našim novcem, dovesti u grad svoje vjerne glasače na mitinge i govore uz nezaboravne derneke sa gologuzim pjevaljkama.

Na kraju, siguran sam da bi i onečišćenje i koncentracije prašine i sumpordioksida u zraku bile svima daleko podnošljivije da nismo zavidni, odnosno samo da smo složni.

Iako je trenutna mladež najobrazovanija generacija moglo bi se zaključiti da je u isto vrijeme i najzavedenija i najposlušnija, ili možda griješim, možda su samo naučili da moć ne trpi kritičko mišljenje, jer je zasnovana na poslušnosti.

Mnogo je lakše poslušati savjete i navući na nos zaštitu, čekati povoljan vjetar, ko će ga sad tražit' besplatan prevoz za najugroženije kategorije. Nije jednostavno jer svakodnevno slušamo kako nema novca, a eto znamo i da moć ne trpi kritičko mišljenje.





Irfan Čengić kritikovao vrh SDP-a: Opstruisali su me i maltretirali

Irfan Čengić, aktuelni zastupnik SDP-a Bosne i Hercegovine u federalnom parlamentu koji je na ovim Općim izborima bio kandidat...