Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 26. listopada 2015.

Dosta su oni vladali; Srbin učitelj, Hrvat direktor, Slovenac inžinjer…

Mašalah, kako lijepa i luksuzna vikendica. Vikendica od 1.100 m2, pet etaža + banket sala . U sklopu vikendice je još jedna manja od 110m2 koja ima četiri garaže i jedan sprat. Ups, zaboravih, petnaest spavaćih soba. Neka, nek’ crknu dušmani, nek’ vide dušmani kako i mi Bošnjaci znamo živit’!? Dosta su “oni” vladali. Srbin vojno lice, u najmanju ruku general, ili pak učitelj, Hrvat direktor, Slovenac inžinjer, Crnogorci neradnici, Albanci košpicari, Bosanci glupi, Mujo kupi sjeno, a Marko čita knjigu….

To je što se tiče Saraj’va, a u Zenici uslikalo nekoliko kružnih tokova na kojim se vidi cvijeće a zatim postavilo na fejsbuk. U pozadini se vidi tekst “ Volimo te Bosno i Hercegovino”! Valjda ime fejsbuk grupe. Mašalah, kako lijep kružni tok, cvijeće se žuti, asvalt crni, nek’ puknu dušmani. Fascinirajuće, nema govora… baš kao što fasciniraju slike aerozagađenja istoimenog grada, cvijeće bliže Mittalu se crni, asvalt crveni, a nebo ….zamisli nebo, bok te j… ili slike kako penzioneri jedu iz kontejnera…ili pak slike pasa lutalica kako napadaju auta u pokretu.

Neko postane idiot prilikom rođenja, odnosno rodi se takav, a neko kad vidi kako živi onaj što ga je sam izabrao. Ili recimo, kad su bosanske majke rađale idiote, one nisu imale izbora. Ovi ga imaju, i svake četiri godine izaberu iste… Al’ haj’ opet, nek crkni dušmani, njima u inat!?

Nisam ti ni ja baš nešto posebno pametan. Inače, ja kad gledam tv tek nakon pet minuta skontam da je u pitanju reklama, a ne film. Je*o ti mene ‘vako pametna, na prvi mah sam pomislio da se hvali neki izbjeglica kako se vratio na svoje, a ovi mu izgradili lijepu kuću. I za ovo mi je trebalo cijeli dan da skontam da je ovo luksuzna vila Amira Zukića, sekretara SDA stranke koju je napravio tako što smo mu mi omogućili, dajući mu posao.

Zašto kažem “mi”? Pa, zato što smo mi, ti koji svake četiri godine izlazimo na izbore “u što većem broju cipela” i svaki put mislimo kako ćemo svojim glasom donijeti boljitak i prosperitet ovom napaćenom narodu zaokruživši stranke koje nam to obećaju, a ovi poslije izbora naprave koaliciju baš s ovakvima koji prave ovakve vile. I tako dvije decenije… Principijelan Zlatko, principijelan Fahro, principijelan Željko i ne znam ko sve nije, pokakaš im se na principijelnost. Elem, naš glas ode za vikendice.

U međuvremenu, da bi nam objasnili zašto nam je tako kako jest optuže druga dva naroda, a potom vrate u istoriju…. šta se dešavalo u opkoljenom Sarajevu i drugim gradovima ove lijepe naše, odakle potiče Bosna, koji jezik treba da govorimo i na kraju dođemo do vremena u kojem su živjeli kraljevi.

Predstolonaslednika već imamo s toga pretpostavljam da je to ujedno i objašnjenje odkud sad odjednom priča o kraljevima. Možda čo'jek hoće da bude kralj. Suvišno bi bilo ponavljati se i pisati otkud i zbog čega sve ostale manje i više poznate priče za idiote, šta je starije, koka ili jaje…

Šta reći a da se ne ponavljamo? Za sve one koji ne prate moj profil na društvenoj mreži, dragi moji, briga mene za “vašom” teorijom odakle potiče Bosna, kol’ko je kraljeva u njoj bilo i ko je sve vladao. Sve dok vladaju ljudi koji grade luksuzne vile, a narod kojim vladaju jedva sastavlja kraj s krajem, s oproštenjem, meni se jebe i za kraljevima i sa kraljicama. Jebo zemlju u kojoj moraš i nedeljom radit’ da bi opst’o, makar se i Bosna zvala. Jebo zemlju ako u njoj ima mjesta samo za “tebe”, ako u njoj nema mjesta za život dostojan čovjeka, ako živiš a ne živiš.

Šta reći a da se ne ponavljamo? Povraća mi se. Ne znam od čega više, od “njih” ili od nas koji im to omogućismo.



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi