Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 24. listopada 2015.

Bošnjačko svojatanje kraljice Katarine...

Kraljevski grad Bobovac i molitveni pohod na Bobovac povezuje se sa sjećanjem na dan smrti posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača. Po nekim zapisima, zahvaljujući franjevcima, bosanski Hrvati poštuju je kao ženu sveta života i tako svake godine na dan 25. oktobra obilježava se dan blažene Katarine Kosače – Kotromanić. 

Bošnjacima (po potrebi Bosanci i Hercegovci) nakon niza svojatanja, počevši od samog imena “bošnjak” koji je 1993. godine usvojen a nedugo poslije prisvojen za samo jedan narod pa sve do 2015-te i “svojatanja” bosanskog jezika, za oko je zapela kraljica Katarina. Došla na red i kraljica!? Ni manje - ni više, mrtva kraljica i zaboravljeni kraljevski grad. Grad koji su “zapustili” čak i katolici. Koliko sam upoznat, katolička crkva na Bobovcu nema funkciju bogomolje već preko pet stotina godina. A sutrašnji događaj ipak nazivaju molitveni pohod i idu se moliti.

Bio je gotovo pao u zaborav, ali eto, od nedavno smo ponovo "otkrili" Bobovac, odnosno tačno 537 godina nakon što je umrla pretposljednja bosanska kraljica Katarina krenula je otimačina za njom. Sporne su i zastave... i obilježja... najavljeni su autobusi nekakvih “čuvara” bosanstva. Čak su i neki novinari pisali kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu Vrhbosanskom i ministrici odbrane BiH Marini Pendeš, napominjući kako Ikonografija Hrvatske nema šta tražiti na Bobovcu. Tako doživjesmo da se 537 godina poslije, postavlja pitanje i daju odgovori čija je kraljica, ko smije i sa kojim obilježjima i simbolima obilježavat dan njene smrti.

Kao da čvrsto vjeruju da će se istorija ponoviti, istorija koja kaže da je: “onaj koji je vladao Bobovcem, vladao Bosnom”. Raspričali se bh istoričari, patrioti nahorozili, novinari raspisali. Međutim, ono što smo do sad mogli samo pretpostavljat' danas se potvrđuje... Naime, potvrđuje se pretpostavka da Rista Đoga (definitivno, jedan od najvećih ratnih huškača) nikad neće nestati!? Novinara kojima je u krvi iskrivljeno viđenje određenih dešavanja i huškanje ionako zavađenih naroda.

Elem, ako treba i zaratit će zbog zaboravljenog kraljevskog grada, obilježja, zastava i preko pesto godina mrtve kraljice. Eh, ti novinari....nadam se da ne misle ozbiljno.



Iako je pitanje u naslovu mog prethodnog teksta pod nazivom "Kome je stalo da od sjedišta bosanskih vladara napravi poprište novog sukoba" bilo retoričko, ova javna izjava, odnosno komentar novinara rtv Zenice kojim potvrđuje da je on taj kome je stalo zahtijeva službenu reakciju medijske kuće za koju radi. Dakle, njemu je stalo do rata sa Hrvatima!?

Zašto? Zato što se u molitvenom pohodu na Bobovcu mogu vidjeti zastave matične države jednog od konstitutivnih naroda! Obzirom da je gore navedeni novinar ujedno i jedan od urednika informativnog programa nameće se pitanje da li je to ujedno i službena politika rtv Zenice? Ako jeste bilo bi fer i korektno da to i rtv Zenica i njen osnivač "Grad Zenica" javno kažu. Da znamo... Da Mi, koji nismo za proljevanje krvi, napustimo ovaj grad i ovu državu.



Prema izvještaju medija, srećom, ovi s najavljenim autobusom za 25.10.2015. godine su ipak "zakasnili". Sutra mogu samo da počiste smeće iza današnjeg događaja. Hodočaćše je održano danas, 24.10.2015.godine.
KARDINAL PULJIĆ: “Okupili smo se u hrvatskom kraljevskom gradu Bobovcu da molimo za domovinu!”, piše portal “prvi.tv”. 

- Kazao je da poštivanjem i priznavanjem drugog i drukčijeg, izgrađujemo mir i perspektivu za napredak.

Zaključak:

“Bobovac” nije ni srpski, ni hrvatski ni bošnjački, već je i srpski i bošnjački i hrvatski :D

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi