Fini neki ljudi, savjetuju kako ne treba bit' nezadovoljan...

I tako, na sam Dan borbe protiv fašizma, sloboda govora i misli - osnovni postulat ovog jebenog demokratskog i slobodnog društva postade upitna. Ne/prijateljske "poruke" u kojima mi se savjetuje da prestanem govoriti o društvenim problemima nikoše na brisačima automobila k'o reklamni materijal. Jedna od prijateljica mi reče kako je to zastrašivanje i kako bi trebao da prijavim na sve adrese do kojih mogu doći. Međutim, nisam prijavio na sve moguće adrese, odnio sam taj „reklamni materijal“ u policijsku stanicu....

Fini neki ljudi, savjetuju kako ne treba bit' nezadovoljan. Međutim, šta je to što njima smeta znaju samo oni. Podsjetit ću na jedan od tekstova koji je objavljen na portalu dnevno.ba krajem 2013-te godine, možda je to baš ovaj ili neki drugi sličan ovom tekstu trn u oku tim „savjetnicima“ koji ostavljaju „poruke“ za brisačima automobila.

Ne mogu da se otmem utisku koliko smo bili naivni, u šta smo vjerovali ili kako smo uopće mogli vjerovati da ćemo dolaskom demokratije i višestranačkog izbornog sistema dobiti gradjansku demokratsku Bosnu i Hercegovinu. Raspodjela ili otimačina društvenog bogatstva, nastala padom socijalizma nadjačala je ljudskost, odnosno stvorila je blago rečeno „desni ekstremizam“, troglavu aždaju koja u svom totalitarizamu ne prepoznaje granice svojih ovlasti.

Skoro da su nas ubjedili, svako svoje ponaosob, da je za pripadnike jednog naroda odnos prema naciji važniji od toga šta će sutra jesti, piti ili šta će obući. Kao prvo, pristajanje ili prećutno odobravanje građana Bosne i Hercegovine na pretvaranje države u robovlasnicke teritorijalno-administrativne entitete nastaje i prvo odricanje od gradjanske Bosne i Hercegovine .

Lično sam mislio da će se vremenom smanjiti težnje nacionalni oligarhija, (hrvatske, srpske i bošnjačke), da određene dijelove zemlje očiste od predstavnika drugih naroda ili umanje toliko da ne predstavljaju značajan faktor. Međutim, danas, dok čitam novinske naslove, očekujući da ću naći nešto što će me odvratiti od pesimizma, vidim da se navršilo 20 godina od Bošnjačkog sabora na kome je Bošnjacima vraćeno njihovo nacionalno ime.

O imenu, kao i odluci o nastavku rata reći ću tek toliko da su donesene iza zatvorenih vrata, u ratnom vremenu, dok su patrioti bili u rovovima, dok je većina stanovništva bila u mraku zbog nestanka električne energije ili dok su novine bile ograničene samo na Sarajevo.

Izlaganje tadašnjih izaslanika izgledalo je kao da su se tadašnji patrioti i borci u rovovima borili za jednu, a oni pravili drugu državu. Isto kao i danas, dok se patrioti ili optimisti, kojih je iz dana u dan sve manje, bore za jednu (građansku), oni žele ili nastoje napraviti drugu.

Ne mogu da vjerujem da su ne/ljudi iz političko-intelektualnih struktura, tada, 1993 godine na Bošnjačkom saboru, mogli reći da je „Bosna i Hercegovina sredstvo, a ne cilj“ ili da je po nekima bošnjaštvo garant da će cilj nekada biti i ostvaren.

Tadašnji dogovor o podjeli BiH nije ostvaren, a hoće li bošnjaštvo biti garant da će nekada biti ostvaren još uvijek je neizvjesno.

Neizvjesno je i nejasno šta radi današnja opozicija? Šta je opoziciji sredstvo a šta cilj? Kao da je stvaranje opozicioni stranaka sredstvo za postizanje cilja određene ličnosti (ustoličenja na budžetske jasle),da samo kritikujući , odnosno ne činjenjem i ne sprečavanjem izdajničke politike lidera i oni sami pristaju na odricanje od gradjanske Bosne i Hercegovine.

Nedavni slučaj, kada su dva zastupnika SDP-a obukli majicu s natpisom „Bitno je biti Bošnjak“ prilikom održavanja sjednice Općinskog vijeća Kalesija, pokazuje da je i „slučajni prolaznik“, lider SDP-a i njegova stranka ustvari samo još jedna bošnjačka stranka. Zatim, opće poznata stvar je da stranke iz RS-a teže secesiji kao i stranke sa hrvatskim predznakom u Federaciji BiH dok su im svima puna usta evroatlantskih integracija.

Šta je bilo sa najavljivanim ustavnim reformomama kojim bi se Bosna i Hercegovina usmjerila na putu demokratske gradjanske države?

Šta bi danas mogao biti cilj? Napraviti manjinu od onih s kojima se vezala zastava prije izjašnjavanja o nezavisnosti, dobiti dva ministarstva više ili nešto treće.

Odgovore na navedena pitanja ne znam, ali znam da neću učestvovati u tome, da je moja opcija građanska, da se ne odričem građanske BiH, ali i da nedavna rečenica napisana na mom blogu sve više postaje realnost za „građane“, tj. da dođe dan kada se jednostavno probudiš i znaš da ne pripadaš tu, da nisi poput “većine”.

Nakon rezultata izjašnjavanja stanovništva, koji se očekuju 90 dana poslije, a koji će uzgred budi rečeno koštati 46 miliona KM, manje ili više sve će, ili bi trebalo da bude, jasno, saznat ćemo da li zaista pripadamo tu i koliko se odričemo građanske Bosne i Hercegovine.

Podsjećam, popis je završen polovinom oktobra 2013 godine, a rezultati, umjesto za 90 dana očekuju se 15. juna 2015.godine.

U Zenici za "Dan džamija" najavljuju još jednu, trideset šestu u nizu, a u Republici Srpskoj pretresaju vrtiće i ono malo što je preostalo...

Ove godine u Bosni i Hercegovini 2 maj, pucanje i granatiranje po “njoj” malo kasni... samo što nije. U ovom slučaju političari ispadaju nevinašcad, a narod je taj koji ispoljava nacionalizam i rasnu mržnju. Vidi se brate i po objavama i po komentarima.

Možda ne bi bilo loše da u riječ, dvije uprostim i pojasnim ovoj omladini što se svađa oko nečeg što su učili na časovima tri različite istorije, nešto po pitanju uređenja države... Vidim kako negoduju Ustav, ustavno uređenje, kamaru entiteta, kantona, stranaka, od Dejtona na ovamo.

Jesu li vam roditelji imali državu sa jednopartijskim sistemom? Jesu. Jesu li osnovali nacionalne stranke i vezali zastave samo da sruše komuniste? Jesu. Jesu l' imali validan i nediskriminirajući ustav (po principu "jedan građanin-jedan glas) po kojem se izglasala nezavisnost BiH? Jesu? Je l' tada bila međunarodno priznata? Jest. Jesu li Srbi prihvatili takve rezultate? Nisu?

Jesu li Srbi negirali nezavisnu BiH i raspisali plebiscit zato što takvu državu sa takvim ustavom smatraju unitarnom? Jesu.Jesu li Srbi negirali Ustav BiH i proglasili Republiku Srpsku? Jesu. Je l' izbio rat s njima? Jest.
Jesu li Muslimani 93 održali Bošnjački sabor na kome su si predili ime? Jesu. Jesu li Hrvati proglasili Herceg Bosnu? Jesu. Je li izbio rat s njima? Jest.

Jesu li u decembru 95-te OČEVI nacija u ime naroda potpisali Dejtonski sporazum koji je zaustavio rat i istovremeno postao polazna osnova za novi ustav? Jesu.
Jesu li očevi nacija, odnosno predstavnici naroda time poništili legalan i legitiman nediskriminirajući ustav koji je garantovao svim građanima ista prava, "jedan građanin-jedan glas"? Jesu.

Jesu li Srbi dobili Republiku Srpsku ? Jesu. Jesu li Hrvati dobili ista prava u Federaciji? Jesu!?

Jesu li Muslimani dobili novo ime? Jesu. E, slikajte se s njim... Ispod njeg stavite imena najveće Bošnjačke "pameti" koja vam je "izvojevala" to da se možete slikat s njim, jer, Ustava i dalje nemate. Imate polaznu osnovu...

Ovu državu, ovakvu kakva je, najviše vole oni koji su je najviše pokrali i iskoristili, zatim oni koji je trenutno kradu i koriste, a tek onda sitna buranija koja i ne zna zašto je voli.

U Zenici za "Dan džamija" s kamenom temeljcem najavljuju još jednu, trideset šestu u nizu, a u Republici Srpskoj pretresaju vrtiće i ono malo što je preostalo! "Radi ago što ti drago" bio bi najpriličniji naslov za (ne)završenu priču u kojoj bi čobani obznanili svojim ovčicama "da svak' radi u svom ono što želi".
No, ovaj blog je ipak samo jedan najobičniji trideset drugi vijećnik tako da njegovo mišljenje nije relevantno, nebitna stvar koja se ne uklapa u trenutnu sliku ovog “svijeta”.

Faraone Visočki, odmaraj ti još jedno million godina...

Piše: Alem Isaković, za blog 32 -vijećnik

Prije par dana pozvao me telefonom poznanik iz Švedske, da pita, onako kako sam, šta radim, ima li protesta, je l’ se zaratilo, kad će ona standardna pitanja koja postaviš standardnom Bosancu preko telefona. Prije nego mu stiže odgovoriti; sve lijepo, postavi on meni krajnje neugodno pitanje; "šta bolan ima sa onim vašim piramidama, nađoste li ih ikad, izgradiste li ih". Uh, piramide, eh drug malo je to zapetljano, mislim odrađeno je sve što je do nas, sve je spremno,bageri, kamioni, ljudstvo, Slovenci dobili tender, ma sve kako treba.

Samo vidiš, čeka se ta urbanistička dozvola majku joj, teta iz katastra je na bolovanju, a gospođa koja je mijenja nije ovlaštena da izdaje takve dokumente, dok je gospodin direktor na zasluženom godišnjem odmoru, još od 95te, osim toga sve je sređeno. Smijemo se obojica, šega prava. Međutim poslije razgovora obuze me misao, jebote imamo u avliji možda najveće historijsko blago ikad nađeno, ma šta možda, sigurno najveće. Veće od rimskog Koloseuma, grčkog Olimpa, britanskog Stonhengea, ma bitnije i starije od afričkih i latinoameričkih piramida.

Blago koje bi odgonetnulo mnoga pitanja i tajne. Historija Evrope pa i svijeta bi se ponovo pisala. U nas ba, u Visokom ba jarane. Ali kod nas to sve uredno stoji hermetički zatvoreno, pristupačno onoliko koliko i godišnji odmor radniku kod privatnika. Turisti jadni; Kinezi, Evropljani, Ameri i ostali vire kroz dvije-tri skoro rućno iskopane rupice, vide par kamenčića i vrate se razočarani, pa pričaju po svojim mahalama, ma kakve piramide nema tamo ništa. Onda kontam: a šta i da ih iskopamo, šta ako ih otkrijemo, šta li mi "moremo" sve dole pronači. Šta ako nađemo kakav fosil neke zvijeri il' ostatke kakva insana od prije milion godina. Kolika pitanja bi se onda otvorila, ona naša mahalska-bosanska.

Ko je, šta je, čiji je. Odred forenzičara bi morao utvrđivati da li je dotični bio Bošnjak ili nije, da li je bio Srbin ili Hrvat, kako Anto Mostarac reče to se može vidjeti po glavi, po lobanji, po svemu. Kome je pripadao, za koga je glasao, kako se izjasnio na popisu iz 8000te p.n.e. Da li je bio, ne dao Bog, iz reda ostalih. Pošto se kod nas odavno povela polemika da li su Adam i Eva bili Srbi ili Hrvati, il' možda Bošnjaci komunisti. Tako bi se i oko tog jadnog fosila digla prašina. Svi bi ga, k'o Teslu svojatali. Našli bi oni njemu i krštenicu i člansku karticu od IVZ-a, sa svom plačenom hodžarinom, dali bi mu i ime, Hadžo, Muris, Ante, Mile.

Zato, možda je i bolje da taj hudi fosil leži tako miran kad mu Bog dao, da mi nj ne diramo, svakako mu se ne bi svidjeli Izetbegovići, Čović, a ponajmanje Dodik. Ni ostali, zamisli da vidi Trhulja, Bevandu, Lagumdžiju i ostalih nekol’ko hiljada ministara na legalnoj platnoj listi u BiH, umro bi još jednom nakon milion godina. Nego faraone Visočki, lezi ti mirno, mi ćemo sazvat hitnu sjednicu vlade, zatrpat i to malo otkopano da ne zebeš, turiste rastjerat policijom i šmrkom da te ne "bihuzure". Odmaraj ti još jedno milion godina, tad će Bosna biti spremna da te otkrije i vidi...

Pogrešna dijagnoza neke ljude je osudila na smrt, a neke i odvela...

Sigurno ste već negdje čuli kako je svaka sedma liječnička dijagnoza – pogrešna i pri tome pomislili kako je to uobičajeno za bh zdravstvo.

Pogrešna dijagnoza neke ljude je osudila na smrt, a neke i odvela, pretpostavljam, da ih ne optužujemo unaprijed bez konkretnih dokaza iako smo i o tome imali priliku čitati. Građani se žale, obično rondaju i prepričavaju neželjene situacije onako, između sebe.

A ljekari, ako ih se upozori na grešku - naljute se. Zato, u ovoj priči ih nećemo upozoravati nego ćemo navesti jedan primjer iz svakodnevnog života.

Neki dan prijatelj mi ispriča kako mu je dijete bolesno, problemi s temperaturom koja nije prestajala.... Naravno, otišli su do Gradskog dječijeg dispanzera u Zenici i nakon toga PANIKA. Dijagnosticiran je nemalo opasni ”koksaki virus”. Naime, ”koksaki virus” se smatra prilično opasnom bolesti po srce, jer može izazvati trajno oštećenje srčanog mišića, a ponekad može dovesti i do infarkta.

Iako je potrebno uraditi testove u dobro opremljenim ustanovama koje su specializovane za otkrivanje koksaki virusa jer standardne biohemijske analize najčešće ne mogu da ga otkriju, “stručnjaci” dječijeg dispanzera u Zenici konstatovali su isti i time unijeli zabrinutost i nervozu roditeljima mališana.

Nisu se mogli pomiriti s činjenicom da im je dijete toliko bolesno, otišli su do privatne klinike “Prima” i saznali da se radi o običnoj dječijoj groznici. Ljekari privatne klinike i nisu bili nešto posebno iznenađeni jer su već navikli da im dolaze pacijenti sa pogrešno uspostavljenim dijagnozama.

No, nakon saznanja o pogrešno uspostavljenoj dijagnozi njegovom djetetu od strane ljekara dječijeg dispanzera, objašnjava mi kako je to zapravo veoma neugodna i uznemirujuća situacija. Njega je alarmirala na dodatni oprez i zato se i odlučio za posjetu privatnoj klinici. Kako će neko drugi reagovati nikad se ne zna.

Njegov slučaj, barem za sad, možemo pripisati besmislenoj borbi, istoj onoj koju i sam vodim sa ovim našim domaćim vjetrenjačama i svjestan je on toga, ali čovjek bi volio kada bi javno priznali da su napravili ogromnu grešku.

Međutim, smatra da to neće dočekati i zato je htio uputiti par riječi preko bloga 32-vijećnik kako bi drugi ljudi bili upućeni u ono što bi im se moglo desiti nakon posjeta ljekarima.

S tom pogrešno uspostavljenom dijagnozom njega su “prestravili” i natjerali na dodatne troškove iako su uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje iz plaća redovne.

U Federaciji BiH 41 posto plaće ide na poreze i doprinose, a 16,5 posto bruto plaće izdvaja se za zdravstvo. Zdravstvo koje uspostavlja pogrešne dijagnoze koje vas tjeraju na dodatna izdvajanja za privatne klinike. Slučajno ili namjerno zavisi od slučaja do slučaja...

Farma za uzgoj poslušnih budala!

Tako ćemo je zvati, tako i nikako drugačije. Godinama već naša mahala je pravi raj, pravo bogatstvo za one koji žele da se bave uzgojem zla. Nije bitno da li ga siju po plodnim oranicama u prosvjeti i visokoškolstvu ili ga prosijavaju i prerađuju u kulturnim i religijskim segmentima,koji sve više liče na nešto drugo, suprotno od naziva, ili pak za one koji uzgajaju i tove poslušnu stoku, budale koje će u sutrašnjici biti predani pijuni, prvobranioci ideala i doživotni zaštitnici onog sjemena zla koje je davno doneseno u našu mahalu od strane samog vraga. 

Moja mahala od Save pa do mora pretrpana je štalama i staklenim baštama u kojima se uzgaja korov i stoka za šišanje, mužu i klanje. Fašizam kao ideja, nacionalizam kao hrana, igre i proslave kao dobar pokrivač onoga sto se događa iza kulise. Godinama se raspravlja o tome kako su se usijane glave i njihove genetski zle vođe pojavile preko noći 90tih, a dok uredno polemišemo i "ibretimo" se tom fenomenu, na očigled svih nas postrojenja se dižu, proizvodi se novi sirov materijal koji će šutit do određenog dana kada će biti stavljen u promet, korišten za sve moguće vrste kriminala, zločina i terorizma.

Yugoslavija se godinama proklamira kao primjer ne izdrživosti starih sistema u Evropi i Americi, debelim gospođama koje su upravo naručioci završnog proizvoda "Farme za uzgoj poslušnih budala". Mirno gledamo začetak toga, rast i razvoj a onda bučno i silnički reagujemo na "cirkus" pred ambasadom u Sarajevu, terorističke napade u Zvorniku i Bugojnu, marširanje Ravnogoraca, javne skupove i rehabilitovanje Pavelića i njegove ideje.

Demokratija je donijela sa sobom pravo na privatnost, lijepo i primamljivo ali javni skup na javnom mjestu kad se odigrava u strogoj privatnosti i pod velom tajne ne možemo očekivati da će sutra izaći na ulicu sa "remakeom" Hamleta ili da će organizovati javni poziv na ples. Trebamo i moramo očekivati mukle zavjere, terorističke napade i ostalo.

Činjenica da je u javnosti terorizam postao sinonim za muslimane nije, nit pravedna nit opravdana, ali jeste ponukana od strane novonastalih pravobranioca Islama. Koliko će vremena proći dok shvatimo da je sve više fabrika za proizvodnju ovog zla, fabrike su drugačije ofarbane i sakrivaju se pod velom različitih religija, odnosno svih živući religija, ali u biti obavlja se isti proces u njima, te finalni proizvod je isti, sa istom namjenom. Vojska koja će utjerivat strah svima koji misle drugačije i bacat ih u vječnu sumnju i bojaznost za sopstvenu sigurnost i sigurnost svoje djece.

autor: Alem Isaković

Tko mi može obećati da se neće pucati, da neće biti izbjeglica i gladi...

Drago mi je da imam prijatelja koji nije podlegao uticaju medija. Drago mi je da postoje i oni čiji um ne mogu kontrolisati, a jedan od njih je Alem Isaković, koji ponovo uzima ulogu 32 vijećnika...

"Novi vavilon zaboravlja priču o starom", citat Marka Šelića-Marchela vješto ukraden mojom, kako kažu, "plagijatorskom" rukom. Rodio sam se u svijetu najodvratnijih hulja i nakaza, rođen u onim zlim vremenima kad se đavo doselio na Balkan. Iz posljednje generacije rođene u Titovoj ostavštini, na rodnom listu mi bila vatra, simbol cvata proleterskog plamena,simbol snage jedinstva i simbol koji je predskazivao buduću vatru i pakao,tad je zadnji put i cvao plamen udruženih snaga proleterskih. 

Za moj prvi rođendan zapucalo se u Vukovaru i Kninu, a već pred moj drugi rođendan vatra sprži i Sarajevo, pucalo se prije toga u Bijeljini i Brčkom a već za nekoliko dana bogami pade prva naprava i na moju mi Zenicu. 

Kao dijete nisam znao da se klikeri mogu igrati i izvan skloništa, nisam znao da postoje avioni koji ne nose granate nego sretne putnike, nisam znao zašto babo nije bio danima kući i zašto su svi plakali kad bi se vratio i kraj svijeće nešto tiho govorio mami, djedu i neni. 

Rat! Glad! Mrlje su koje se nikad neće izbrisati iz sjećanja jer su to prvi kadrovi koje sam vidio i upamtio. Strani ljudi, uplakani, sa kariranim torbama su došli u kolonama, ja sam se plašio, oni su iz Srebrenice, došli su da žive kod nas, majka mi je rekla one godine kad mi se rodila sestra i Daytonski sporazum. 

Mi smo bili jedna od prvih generacija školaraca u posljeratnoj BiH, u etnićki poprilično čistim ali higijenski ne uslovnim učionicama učili smo prva slova, brojeve, po prvi put se susretali sa onim nekim ljudima koji su živjeli tad samo u knjigama, a koji su nam ukrali djetinstvo koji su od nas napravili veliku grupu odraslih sedmogodišnjaka, njihove odvratne face su se cerile iz udžbenika, mi smo ih šarali, crtali brkove i rogove. 

Ja im to oprostiti ne mogu,(nit njihovim nit našim, već i njihovim i našim, onako kako je rečeno na ZAVNOBiH-u) najljepše vrijeme života sam plakao jer majka plače, a ona je plakala jer je bila spremna da u svakom trenutku umjesto babe na vrata pokuca vojnik sa telegramom, hvala Bogu nikad nije pokucao, babo je dolazio svaki put. 

Sve bih ja to uredno zaboravio kao što sam dosta stvari zaboravio, da nije onog Marchelovog stiha, da li zaista polahko Novi Vavilon zaboravlja priču o starom, da li Vavilonci ponovo žele kaznu, vatru, smrt.
Kažu da je vrijeme da osnivam sopstveni dom i porodicu pa postavljam sebi jednostavno pitanje. Da li zaista kao u priči o Vaviloncima ponovo pravimo toranj da probodemo Boga, da li to ponovo prizivamo đavola i pravimo mu prijestolje. 

Sve je jači miris baruta u zraku, sve češće čujem odvratne riječi:"onda je ovako počelo". Tko mi može obećati da se neće pucati, da neće biti izbjeglica i gladi, da će avioni voziti samo putnike, da Novi Vavilon neće proći kao stari. Tko može obećati mojemu djetetu kad se rodi da mu se neće raspast država, da za njegov prvi rođendan se neće zapucati po nekom sirotom gradu i da neće čekati kao tata deceniju da proživi odloženo djetinjstvo. Proći kao dijete rušenje Vavilona i kaznu Božiju, pa dvadeset godina poslije u Novom Vavilonu na svijet donijeti novi život velika je hrabrost i ja se divim onima koji je imaju...

Ovaj tekst nije nužno prisjećanje na ratna razaranja, i povlačenje ratne tematike, već samo autorov apel na povlačenje paralele između sadašnjosti i ne mile nam prošlosti, na upoređivanje sadašnje situacije sa onom iz "devedesete". 

Separatistički pokušaji sa jedne strane oglušivanje sa druge, vjerski ekstremizam. Nacionalistički političari kao vođe svojih naroda, ponovno pojavljivanje vjerskih vođa duboko u političkoj sceni. Od prije tanka nit se ponovo zateže sa svih strana, jos je samo pitanje koliko je jaka, kada i kako će ovaj put da pukne...

autor: Alem Isaković

           

           

Zašto je premijer Federacije BiH PROTIV Zeničana?

Ovaj tekst započet ću dijelom komentara svog prethodnog, u kojem sam izgleda pretjer'o što sam iznio svoje mišljenje putem svog bloga...čini mi se da sam treb'o “njihovo”. Tko sam ja da iznosim svoje mišljenje.... 

U nastavku teksta možda ću iznenaditi pola grada, obzirom da pola grada zna koliki sam pesimista i kritičar gradonačelnika Zenice po raznim pitanjima, ali neka, i ovaj put iznosim svoje mišljenje.... Neka, i mene je iznenadila činjenica da je premijer Federacije BiH PROTIV Zeničana i protiv gradonačelnika Zenice iako su iz iste stranke, i gradonačelnik i Zeničani. Činjenica je i da su se Zeničani u svojim stanovima u zadnjih šest mjeseci skoro dva mjeseca smrzavali pa se nameće i pitanje dokle? Očekuje se pozitivan odgovor, nazire se rasplet. Naime, iduće sedmice u Zenici je planirana prezentacija Termoelektrane i toplane na gas Zenica, za grad Zenicu. Projekat je, kažu, odličan! Međutim, imam informaciju da je premijer Federacije BiH, Fadil Novalić PROTIV!

Zašto je premijer PROTIV Zeničana? Zašto ne želi da zna za prezentaciju projekta TE na gas i grijanje koji bi Zeničanima donio toplije radijatore, jeftinije grijanje i čišći zrak? Zato što je kreten, ili jednostavno misli da je kreten onaj ko insistira na tome? Zato što ga nije briga, (ne)znanje ili zato što ne voli “našeg” gradonačelnika?

Ne volim ga ni ja, nije mi rod ali ga i ne mrzim i nemam ništa protiv ako radi u korist građana. Ovaj put to moram reći glasno i jasno. Nije satira, nije kao dosadašnja priča i nije isto... Ne volim ni Kineze, ali ovi što nam se nude, su jedna od deset najvećih firmi u Kini.

Ukupni troškovi finansiranja iznosili bi 300 mil Eura, a Zeničani bi nakon izgradnje TE napokon mogli imati sigurnije i jeftinije grijanje. Prema procjeni nezavisnog stručnjaka, cijena bi bila negdje oko 0.20 KM po kvadratu  manja u odnosu na sadašnju, a nakon 15 godina investicija bi postala vlasništvo Elektroprivrede.

Zato se i čudim reakciji novog premijera FBiH koja se desila iza “zatvorenih vrata”, odnosno informaciji da nisu zainteresirani i da neće kineski investitor određivati što hoće... Što je trebao lik, u ovom slučaju Kinezi koji investiraju novac? Pustit’ da mu premijer kroji gaće koje će on nositi? Dakle, za “tuđe pare” i čistu Zenicu, premijer nije zainteresiran!? A zašto je zainteresiran? Zainteresiran je i odmah je otrčao na sastanak s predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke, kako kažu u cilju nastavka financijske i tehničke pomoći tih međunarodnih financijskih institucija Bosni i Hercegovini. Je li možda ta pomoć besplatna i bespovratna? Je l’ to neko spreman dati lovu onako, na lijepe oči, bez obaveze vraćanja?

Zašto je premijer PROTIV Termoelektrane i toplane na gas? Možda mu je nejasan dio oko kreditnog zaduženja kod Kineske banke, nejasno mu ko se zadužuje u iznosu od 225 mil Eura, a ko od 75 mil Eura ili mu se jednostavno ne sviđa Ugovor o zajedničkom ulaganju po kome bi JP Elektroprivreda BIH preuzela obavezu otkupa proizvedene električne energije iz TETO Zenica.

JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo je trebala da obavi pregovore sa KTG Zenica d.o.o. u cilju iznalažanje obostrano prihvatljivih elemenata Ugovora o zajedničkom ulaganju, što se još uvijek nije dogodilo i navedeni projektni ugovor je jedina karika koja nedostaje da bi se počela gradanja Termoelektrane na gas.

Naravno, nije ni Termoelektrana i toplana na gas na lijepe oči, bez obaveze vraćanja kredita, ali to (ni)je naš problem, to je problem onih koji su formirali firmu prije 6 godina.

65%: KTG AG, Lugano, Switzerland

25%: Općina Zenica, Federacija Bosne i Hercegovine

10%: HTG, Hong Kong, Kina


Uostalom, ne vjerujte Vi ni meni, ni mom izvoru. Zbog svega navedenog otiđite na prezentaciju i sami se uvjerite ima li tu koristi za Zenicu!

           

Groznica subotnje večeri

Groznica subotnje večeri trajala je sve do nedelje uveče.
Sanjam sunce na zalasku...svog rahmetli babu i mamu kako koriste lijepo vrijeme za proljetno kopanje bašte. U rukama im motika, poljoprivredna alatka i uobičajeni način za pripremu tla i uzgoj povrća. 

Ti lijepi dani mog djetinjstva, meni 15-tak godina i ko fol trebam djevojci u Zenicu. Lokalni voz, barem taj, u tom snu polazi u 19,20 i bio mi je najpogodniji jer se karta plaćala samo ako te „uhvati“ kondukter. Švercovalo se tako nekako do Zenice.... Cijelo vrijeme bježiš od konduktera i u tome ti prođe vrijeme, dođe ti Zenica sad -pa sad. Uzvrtio se i gledam kako prolazi teretni voz iščekujući kada će vrijeme mog polaska na željezničku stanicu koja je udaljena 10-tak minuta hoda. Pitam babu koliko je sati, a on kaže: „evo ga tačno 19,20“....
19,20 sati, e je*i ga, zakasnio sam.... No, kad se čovjek, nakon dvadesetočasnovnog preznojavanja i drtanja od groznice napokon probudi i vidi da je tačno 19,00 sati i da nigdje nije zakasnio, od tog' se naprosto oporavi. Nema baš svako tu sreću da sanja tako zdrave snove, svog rahmetli babu i mamu kako kopaju bašću po tako lijepom vremenu. 

Estakvirlah, u 19,00 sati, tridesetpet godina poslije kontam, kad neko preseli na onaj svijet ne kaže se ono džaba zauvjek ćete ostati u našim sjećanjima kao dobre osobe. 

Allahrahmetile, neka vam je laka ova zemlja Bosanska.

Babo, ne idi prema Doboju sve je puno ćirilice po cesti...

Piše: Alem Isaković

I tako neki dan uz jutarnju kaficu i cigaretu odlučim da uljepšam atmosferu slušanjem radio programa, iako je vjerovatno bolji izbor bio da pustim laganu opuštajuću muziku sa "you tube", ipak odlučim poslušati sta se to zbiva u našem gradu i okolini. Lokalni radio i jedna lijepo uređena emisija ,u kojoj se slušaoci javljaju i u 8 sati ujutro bjesomučno govore o svakodnevnim problemima i nedaćama na koje nailaze. 

Nema ljepseg početka dana od slušanja tuđih problema, zar ne? Neki se žale na neefikasnost policije, neki na strogoću iste, nema grijanja, skupa struja, poštar ne donosi izvještaje iz banke na vrijeme, žale se na sporost ljekara, na velike redove u čekaonicama, na glasnu muziku kod komšija na spratu iznad njih a poslije 11 sati, na pse lutalice, na zagađenje zraka, neki su ljuti, zašto se nije pomračenje vidjelo u Zenici, zašto je Bazdarevic ostavio Medunjanina na klupi. Većinom su to osnovane i opravdane pritužbe. Po boji glasa se da ocijeniti da to u mnogome zovu umirovljenici koji ionako nemaju drugog posla u ta doba. Helem, nikako mi neće biti jasno kako svako jutro 15 do 20 osoba se javi na 15 do 20 radio stanica, galame, prijete, kunu, poneki pak i psuju, a na proteste izadje 50tak promrzlih građana koji, paradoksalno, jadni i ne znaju za te radio stanice jer većinom ili nemaju vremena za slušanje radija ili nemaju radija ili nemaju struje. 

Sve bi to bilo uredu i jutro bi prošlo ugodno kao i svako, da se podkraj emisije u program ne javi jedan gospodin. Po glasu se može ocijeniti, neke srednje dobi, od 40 do 55 godina, po načinu govora vidi se da je gospodin "načitan". Jako pravilno izgovara riječi i govori tečno bez stanki, međutim od svega ostalog njegov problem mi ostade najzanimljiviji. Kaže čovjek, ne može se ugodno i sigurno voziti cestama BiH dok su na njima postavljene ćirilične oznake, nije siguran za volanom i ometaju ga u toku vožnje.Uh, zamislih se, majku mu to je veliki problem, sigurnost u saobraćaju nam je od velike važnosti. 

Bacim se ja odmah na individualno traženje rješenja za ovaj problem, i tako tražeći, a u ne dostatku pametnijeg posla odlucim sipat "čorbe" za jedno 10 KM i dat se na put, malo istražiti. Vozim se tako i gledam, stvarno imaju oznake na ćirilici, jebote stvarno smetaju, pored nekoliko njih sam prolazio toliko sporo da nisam znao da li motor uopšte radi. Pošto sam imao u rezervoaru goriva i od prije, stigoh ja skoro do Doboja. Vidim veliki natpis, "Dobro došli u Republiku Srpsku" , pa na ćirilici, pa na latinici, pa i na stranim jezicima. Kontam, vraćaj se nazad "anam u njiha" je sve ćirilica kraj puta, neću da izgubim glavu, to je nesigurno skroz. 

Tako u povratku zaokupljen nesigurnošću na cesti zbog ćirilice i činjenicom da jedva preživi zbog tog, tobože, Ruskog pisma, uopšte ne primjeti rupe na cesti dužine i širine klasićnog mezara a ni u dubini ne zaostaju puno, nisam zapazio da na većem dijelu magistralog puta M-17 nema zaštitne ograde i to na dijelovima uz rijeku, ne vidjeh ni da od Zenice do Doboja ima oko 50 "divljih" uključenja na magistralu, nijedan dio šume nije zaštićen ogradom, jer šta fali ako mi medvjed ili neka druga "pitoma" životinja izađe na put, ako sam preživio ćirilicu preživjet ću sve. 

Nema veze što kamioni voze sa par tona prekomjernog tereta, što voze po 10 sati bez pauze, jebo to, to je ništa naspram strahote koju sam vidio na tabli koja oznaćava grad Doboj, ćirilica jebote, ono najgore što jednog šofera može zadesiti. Sav isprepadan dođem kući, popijem malo vode i šećera i kažem ocu: Babo, ne idi prema Doboju sve je puno ćirilice po cesti, ne daj Bože kakve havarije...

Bosna i Hercegovina je "rahmetli"!?

32 vijećnik je "vaskrsno" ...nakon jednog dolazi drugi. Ovaj put ulogu 32 vijećnika uzima Аlem Isaković. Njegov tekst prenosim u cjelosti:

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta šta je ta da prostiš

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je ta

Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od

Sna

Ovu priču sa razlogom započinjem ovim stihovima , oni su ubaštinjeno sjećanje na nešto čega više nema , nestade da prostiš Mehmedalija tvoja Bosna poput Atlantide , svi znaju gdje je bila ,nitko ne zna gdje je sada...

Htjeli mi to priznat ili ne ,mi živimo u državi koja više ne postoji , u državi koja je živjela vjekovima i opstajala , sve do onog trenutka kad su svijet i Evropa priznali da ona postoji , od tad je više nema , tad smo je ubili ,malo mi , malo oni ,zajedničkim snagama . Uzeše nam himnu pa zastavu ,identitet, pa rahatluk onaj naš,izdjeliše nas na grupe i podgrupe. Tako da ,ja kao građanin sa pravom na lično mišljenje ,argumentovano tvrdim da je moja domovina preživjela sve ,od feudalizma do komunizma .

Sve ratove, gladi i neimaštine, ipak demokratija je preljuta za nju. Ubi našu nam Bosnu stara drugarica demokratija. Oni najveći patrioti još uvijek jednom godišnje odlaze u Američki grad Dayton na gradsko groblje ,priča se da je tamo da prostiš sahranjena Bosna, tamo je ukopaše u prisustvu oca i najbliže rodbine. Zemlja u kojoj je zemaljski muzej zatvoren , jednostavno nije zemlja to je samo omeđen komad tla na kojem živi određena "količina" ljudi .

Riječ onog čovjeka iz stećka je uništena ,zanijemio je on zauvijek a mnogo nam je govorio, on je bio Bosna.Šantićev očajnički vapaj da se ne prolije bratska krv sad truhne negdje u podrumu a mogli smo ga poslušati, on je bio Bosna . Mak Dizdar, Musa Čazim Čatić, Ivo Andrić pa Avdo Sidran i Miljenko Jergović i mnogi ,mnogi drugi ostadoše zaključani u toj ćeliji gdje na robiju osudiše Bosnu. A svi oni su bili Bosna.Ljiljani se zabraniše k'o heroin , više nemamo Bosansko Hercegovačke kulturne baštine već samo Velikosrpsku , velikobošnjačku, velikohrvatsku, velikoalbansku i velikokojekakvu.Bosna ,Miljacka,Neretva,Una i Sana ostadoše jadnice zatočene u tom toru ,na toj parceli gdje Bosna bijaše nekad.

Od Rimljana preko Turaka , Austrougara pa do Njemaca sve smo mi otjerali junački sa svojih ledina a sad smo evo otjerali i Bosnu , da nam ne smeta. Sad živimo u zemlji koja samo koristi to sveto ime , to vise Bosna nije, u zemlji sa nekim čudnim plavo - zutim barjakom ,imamo neku finu melodiju bez teksta uz koju kao plesni korak neki narod stavlja ruku na srce , zar koreografija sta li .

Na vlasti gledamo predsjednike i sinove ,svaki pametan Bosanac ima pasoš strane države i tako Bosna u miru nestade a Bosanski čestiti narod ostade k'o Latinski jezik , postojan ali nigdje prispio nije.Tako smo uspjeli i velike pisce demantovati , pustili da nam se polupismeni, nacionalno preorijentisani bivši komunisti , sada vjerski ljudi popnu na čelo države i odvedu je u kolaps , zabrane sve sto je bilo Bosna i od nje naprave proevropsku-demokratsku- tranzicijsku- zauvjekzavisnu zajebanciju. I tako negdje tamo u tamnici svi zajedno robijaju politički nepodobni Andrić , Šantići, Čatići, Dizdari i mnogi drugi što su od " vajkada" čuvali Bosnu i sve što je njeno od takvih napasti koje je ukopaše.

I tako dok ne dođe neki Paladin da iz pepela podigne Bosnu ,da je oživi ,da joj vrati historijsku slavu i sjaj.Mi ćemo se svakog 1. Marta skupljat uz minutu šutnje, Fatihu i kako ko zeli prisjećati se rahmetli Bosne ...

Čiji to sinovi obijaju auta po Zenici ?

Često se moglo pročitati kako se Zenica izgradila i kako se još uvijek gradi, kako je postala moderan grad, ugodan za življenje, naročito kroz  kampanje kao što je"Zenica, moj grad", u kojoj se pojavljuju neke poznate ličnosti poput onog bacača nečega koji uopće nije iz Zenice. Lijepa zamisao  “Zeničanke” iz Doboja... Lijepo, lijepo, a gdje je tu svakodnevnica? Izgladnjeli ljudi, izgladnjeli psi lutalice, polumrtvi - otrovani građani oboljeli od zagađenja, borci na prosjačkom štapu, penzioneri, nezaposleni 35-godišnjaci i mnogi drugi, da ih ne nabrajam više. Gdje je u svemu tome bijeda, tko se to odao kriminalu i čija djeca obijaju jeftine aute? Kome je to stalo do sitnog alata, stare jakne i starih farmerica iz gepeka golfa dvojke?

Odgovore na ta pitanja nećemo naći u  tekstovima gore navedene stranačke kampanje čiji je krajnji cilj dodjela imena ulice grada najzaslužnijem političaru. U tim plaćeničkim medijima nećemo saznati tko nas jebe svaku zimu i zbog koga se smrzavamo pored onako spektakularno najavljivane termoelektrane od prije šest godina. Nećemo saznati ni koliko je Zeničana umrlo i koliko će ih uskoro umrijeti od zagađenja, niti čiji to sinovi kradu i obijaju auta po Zenici. Nama će "naši" prikazati samo ono što oni žele, ono što nam već godinama prikazuju....arenu, stadion, gradsku magistralu, komplekse novih džamija, turskih internata, mejteba i šehidskih česmi.

Dozvolit ću sebi i da iznesem jednu procjenu tko to krade i bunari po Zenici makar me nazvali i velikosrpskim ili hrvatskim nacionalistom, izdajnikom, komunjarom, islamofobom... Ako uzmemo u obzir da je Zenica tokom rata etnički očišćena kao i svi gradovi širom BiH, odgovor se nameće sam po sebi. No, ne tražimo nikakvu kolektivnu odgovornost. Nažalost tako je, kako je... preostaje nam da ih identifikujemo i izdvojimo, te sitne kriminalce iz redova naših džematlija koji često ističu svoj merhametluk ne bi li im nekako spasili obraz.

Odgovor na pitanje čiji sinovi kradu i bunare po Zenici nećete dobiti ni u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Naime, oni kažu "znamo mi tko su oni, mi ih uhvatimo čak i na djelu, zatim proslijedimo Tužilaštvu, a ovi ih puste jer neće da ih procesuiraju zbog vaših 20-desetak maraka kao i zbog tog što nemaju mjesta u zatvorima i dr. kazneno popravnim ustanovama. Elem, ti nečiji sinovi koji su dobro poznati organima gonjenja tako i unaprijed znaju da neće odgovarati te čine to što čine.

Meni su, pored nebrojanog obijanja auta, ukradenih kasetofona, pored sabotaže u kojoj sam trebao letit u zrak OPET ukrali alat iz auta...čak i prljavu jaknu i stare farmerice koje su služile kao radno odijelo. Mogu oni još po ko zna koji put to da urade ali time neće nestati javnih pitanja na koja mnogi građani znaju odgovore, samo se prave da ne znaju.

Obzirom da vam niko neće reći ništa, niko nije vidio, niko nije čuo, jedino rješenje je pokretanje inicijative prema nadležnim institucijama da se objave imena višestrukih prestupnika koji obijaju aute, stanove i kuće. Dosta je više kupovanja protuprovalnih vrata, centralnih brava i alarma i bogaćenja na račun krađa koje se mogu spriječiti. Protuprovalnih vrata nije bilo u Titinoj državi, a ipak se manje kralo. Dosta je više i inicijala! Da vidimo čiji to sinovi kradu po Zenici. “Naši” ili “njihovi”? Da vam se ne desi da vam takva stoka dođe za zeta, a da toga niste ni svjesni.

Ako ih već tužilaštvo ne tereti da ih barem mi držimo na oku... Prema informaciji koju sam ja dobio iz MUP-a ZDK-a, prvi kojeg bi trebalo držati na oku je nekakav  lik po prezimenu Prnjavorac i djeluje po Novoj Zenici. Čiji je sin, ja ne znam, možda vi znate....


PS. 5.decembar 2016. Suđenje u Općinskom sudu u Zenici

Bošnjak, rodom iz Teslića provaljuje mi u auto i krade kutiju alata i još neke sitnice, policija ga istu noć hapsi, a mene stavljaju za svjedoka u krivičnoj prijavi. Lik je "turistički vodič", bez zaposlenja, trenutno nastanjen u Novom Šeheru, a "operira" po Novoj Zenici. Primjećujem da ga sudinca poznaje jer ima djela više no Ivo Andrić. Na početku mu kaže da mu je bio advokat u onoj drugoj parnici, a da njega nije bilo, a on joj odgovara, kako sam razumio, da nije dobio poziv... Na kraju se obraća meni i pita tražim li odštetu. Od koga? Od lopova bez prebijene pare, pomislim... Kažem joj, šteta mi je veća što od tog dana više ništa ne mogu ostaviti u autu, ali tu me prekida. Šta reći? Teslićani, vratite mi "moje" Srbe evo vam "vaš" Bošnjak ...

U Zenici neko misli i o nezaposlenim, njihovim porodicama, djeci...

Iako se 32-gi vijećnik ne bavi direktno kozama, već ovcama i njihovom buđenju svijesti i savjesti dozvolit ćemo sebi mali luksuz da objavimo kako u Zenici neko misli i o nezaposlenim, njihovim porodicama, djeci... Naime, prenijet ću vam obavještenje za javnost iz udruženja „Građanska inicijativa“.

OBAVJEŠTENJE ZA PRIJATELJE I SUGRAĐANE

Na dobrom smo putu da ostvarimo ideju male Zoo farme, sa korisnim domaćim životinjama, na kojoj bi djeca iz UG "Lotos-Zaštita mentalnog zdravlja" i svi njihovi vršnjaci i vršnjakinje našeg grada mogle_i da se igraju u sigurnom okruženju. 

Za pet-zoo trenutno skupljamo životinje koje nemamo. Koze su tu. Takođe psi i mačka, kunići nekoliko rasa, trebaju ubrzo stići. Golubovi takođe, nekoliko rasa trebaju se doseliti u narednom periodu. Kolega Ibro nam je obećao za jesen uhvatiti nekoliko parova štiglića i drugih divljih ptica da ih u volijeri pokušamo upariti i odnjegovati...

Ukoliko kod kuće imate ljubimca kojeg se želite riješiti, koji vam netreba ili zbog bilo kojeg drugog razloga ne želite da bude sa vama, pokušajte ga pokloniti nama.

Hvala svima na obećanim zečevima, patkicama, golubovima, šarplaninkama. Treba nam motorna pila, stari balvani, stare stolice koje bismo mogli ofarbati u šarene boje i formirati dječiji park od prirodnih materijala.

Trebaće nam i radne snage, inspiracije i motivacije, smijeha, pjesme i druženja.

Volonteri i prijatelji su uvijek dobro došli

Mrva i mala raja iz "Lotosa"

L E G E N D A O L O T O S U

Na početku svjeta, u tamnim vodama, lotosov cvjet je plutao sa zatvorenim laticama. Latice su se otvorile i iz cvjeta se uzdigao Ra, Bog Sunca, stvarajući svjet.

Uveče Sunce bi se vraćalo u lotosov cvjet da spava, da bi se uzdiglo sljedećeg dana. Mnoge mediteranske i azijske civilizacije su prenijele simbol lotosa na daleki istok.

Lotos je tron na kojem Buda sjedi. Lotos može biti obećanje uspješnog posla ili braka. Ljudi su poređeni sa lotosovim cvjećem podižući se iz mulja dubokih voda, a cvijetne faze (pupoljak, cvet, seme ) predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost. Stari zapisi kazuju da lotos kombinuje miris, čistoću, milost i lepotu.

L E G E N D A O Z M A J U

I danas postoji izvor na vrhu brda, Smetovi, gdje izvire dobra voda i kako kaže legenda, ko se napije dobre vode postaje dobri čovjek. Živjeli su oni svoj mirni život na obali jezera, sve do jedne noći kada su se digle oluje i veliko nevrijeme. Krenulo je po lošem. Kiša i nevrijeme su se nastavili, a jezero je raslo sve više i više, prijeteći da potopi nastambe dobrih ljudi.

Zmaj koji se brinuo, pazio na dobre ljude, je vidio nevrijeme i nesreću koja se spremala. Bojao se da će poplava potopiti sve ljude. Legao na izvor jezera, da bi spriječio dotok vode u jezero.

I danas zmaj je tu. Leži na izvoru.

Legenda kaže da je od zmaja nastalo brdo Zmajevac i da se ispod nalazi veliko jezero. On i danas čuva dobre ljude u zeničkoj kotlini.