Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 14. travnja 2015.

Bosna i Hercegovina je "rahmetli"!?

32 vijećnik je "vaskrsno" ...nakon jednog dolazi drugi. Ovaj put ulogu 32 vijećnika uzima Аlem Isaković. Njegov tekst prenosim u cjelosti:

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta šta je ta da prostiš

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je ta

Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od

Sna

Ovu priču sa razlogom započinjem ovim stihovima , oni su ubaštinjeno sjećanje na nešto čega više nema , nestade da prostiš Mehmedalija tvoja Bosna poput Atlantide , svi znaju gdje je bila ,nitko ne zna gdje je sada...

Htjeli mi to priznat ili ne ,mi živimo u državi koja više ne postoji , u državi koja je živjela vjekovima i opstajala , sve do onog trenutka kad su svijet i Evropa priznali da ona postoji , od tad je više nema , tad smo je ubili ,malo mi , malo oni ,zajedničkim snagama . Uzeše nam himnu pa zastavu ,identitet, pa rahatluk onaj naš,izdjeliše nas na grupe i podgrupe. Tako da ,ja kao građanin sa pravom na lično mišljenje ,argumentovano tvrdim da je moja domovina preživjela sve ,od feudalizma do komunizma .

Sve ratove, gladi i neimaštine, ipak demokratija je preljuta za nju. Ubi našu nam Bosnu stara drugarica demokratija. Oni najveći patrioti još uvijek jednom godišnje odlaze u Američki grad Dayton na gradsko groblje ,priča se da je tamo da prostiš sahranjena Bosna, tamo je ukopaše u prisustvu oca i najbliže rodbine. Zemlja u kojoj je zemaljski muzej zatvoren , jednostavno nije zemlja to je samo omeđen komad tla na kojem živi određena "količina" ljudi .

Riječ onog čovjeka iz stećka je uništena ,zanijemio je on zauvijek a mnogo nam je govorio, on je bio Bosna.Šantićev očajnički vapaj da se ne prolije bratska krv sad truhne negdje u podrumu a mogli smo ga poslušati, on je bio Bosna . Mak Dizdar, Musa Čazim Čatić, Ivo Andrić pa Avdo Sidran i Miljenko Jergović i mnogi ,mnogi drugi ostadoše zaključani u toj ćeliji gdje na robiju osudiše Bosnu. A svi oni su bili Bosna.Ljiljani se zabraniše k'o heroin , više nemamo Bosansko Hercegovačke kulturne baštine već samo Velikosrpsku , velikobošnjačku, velikohrvatsku, velikoalbansku i velikokojekakvu.Bosna ,Miljacka,Neretva,Una i Sana ostadoše jadnice zatočene u tom toru ,na toj parceli gdje Bosna bijaše nekad.

Od Rimljana preko Turaka , Austrougara pa do Njemaca sve smo mi otjerali junački sa svojih ledina a sad smo evo otjerali i Bosnu , da nam ne smeta. Sad živimo u zemlji koja samo koristi to sveto ime , to vise Bosna nije, u zemlji sa nekim čudnim plavo - zutim barjakom ,imamo neku finu melodiju bez teksta uz koju kao plesni korak neki narod stavlja ruku na srce , zar koreografija sta li .

Na vlasti gledamo predsjednike i sinove ,svaki pametan Bosanac ima pasoš strane države i tako Bosna u miru nestade a Bosanski čestiti narod ostade k'o Latinski jezik , postojan ali nigdje prispio nije.Tako smo uspjeli i velike pisce demantovati , pustili da nam se polupismeni, nacionalno preorijentisani bivši komunisti , sada vjerski ljudi popnu na čelo države i odvedu je u kolaps , zabrane sve sto je bilo Bosna i od nje naprave proevropsku-demokratsku- tranzicijsku- zauvjekzavisnu zajebanciju. I tako negdje tamo u tamnici svi zajedno robijaju politički nepodobni Andrić , Šantići, Čatići, Dizdari i mnogi drugi što su od " vajkada" čuvali Bosnu i sve što je njeno od takvih napasti koje je ukopaše.

I tako dok ne dođe neki Paladin da iz pepela podigne Bosnu ,da je oživi ,da joj vrati historijsku slavu i sjaj.Mi ćemo se svakog 1. Marta skupljat uz minutu šutnje, Fatihu i kako ko zeli prisjećati se rahmetli Bosne ...


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi