Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 1. svibnja 2015.

Pogrešna dijagnoza neke ljude je osudila na smrt, a neke i odvela...

Sigurno ste već negdje čuli kako je svaka sedma liječnička dijagnoza – pogrešna i pri tome pomislili kako je to uobičajeno za bh zdravstvo.

Pogrešna dijagnoza neke ljude je osudila na smrt, a neke i odvela, pretpostavljam, da ih ne optužujemo unaprijed bez konkretnih dokaza iako smo i o tome imali priliku čitati. Građani se žale, obično rondaju i prepričavaju neželjene situacije onako, između sebe.

A ljekari, ako ih se upozori na grešku - naljute se. Zato, u ovoj priči ih nećemo upozoravati nego ćemo navesti jedan primjer iz svakodnevnog života.

Neki dan prijatelj mi ispriča kako mu je dijete bolesno, problemi s temperaturom koja nije prestajala.... Naravno, otišli su do Gradskog dječijeg dispanzera u Zenici i nakon toga PANIKA. Dijagnosticiran je nemalo opasni ”koksaki virus”. Naime, ”koksaki virus” se smatra prilično opasnom bolesti po srce, jer može izazvati trajno oštećenje srčanog mišića, a ponekad može dovesti i do infarkta.

Iako je potrebno uraditi testove u dobro opremljenim ustanovama koje su specializovane za otkrivanje koksaki virusa jer standardne biohemijske analize najčešće ne mogu da ga otkriju, “stručnjaci” dječijeg dispanzera u Zenici konstatovali su isti i time unijeli zabrinutost i nervozu roditeljima mališana.

Nisu se mogli pomiriti s činjenicom da im je dijete toliko bolesno, otišli su do privatne klinike “Prima” i saznali da se radi o običnoj dječijoj groznici. Ljekari privatne klinike i nisu bili nešto posebno iznenađeni jer su već navikli da im dolaze pacijenti sa pogrešno uspostavljenim dijagnozama.

No, nakon saznanja o pogrešno uspostavljenoj dijagnozi njegovom djetetu od strane ljekara dječijeg dispanzera, objašnjava mi kako je to zapravo veoma neugodna i uznemirujuća situacija. Njega je alarmirala na dodatni oprez i zato se i odlučio za posjetu privatnoj klinici. Kako će neko drugi reagovati nikad se ne zna.

Njegov slučaj, barem za sad, možemo pripisati besmislenoj borbi, istoj onoj koju i sam vodim sa ovim našim domaćim vjetrenjačama i svjestan je on toga, ali čovjek bi volio kada bi javno priznali da su napravili ogromnu grešku.

Međutim, smatra da to neće dočekati i zato je htio uputiti par riječi preko bloga 32-vijećnik kako bi drugi ljudi bili upućeni u ono što bi im se moglo desiti nakon posjeta ljekarima.

S tom pogrešno uspostavljenom dijagnozom njega su “prestravili” i natjerali na dodatne troškove iako su uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje iz plaća redovne.

U Federaciji BiH 41 posto plaće ide na poreze i doprinose, a 16,5 posto bruto plaće izdvaja se za zdravstvo. Zdravstvo koje uspostavlja pogrešne dijagnoze koje vas tjeraju na dodatna izdvajanja za privatne klinike. Slučajno ili namjerno zavisi od slučaja do slučaja...

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi