Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 19. travnja 2015.

Groznica subotnje večeri

Groznica subotnje večeri trajala je sve do nedelje uveče.
Sanjam sunce na zalasku...svog rahmetli babu i mamu kako koriste lijepo vrijeme za proljetno kopanje bašte. U rukama im motika, poljoprivredna alatka i uobičajeni način za pripremu tla i uzgoj povrća. 
Ti lijepi dani mog djetinjstva, meni 15-tak godina i ko fol trebam djevojci u Zenicu. Lokalni voz, barem taj, u tom snu polazi u 19,20 i bio mi je najpogodniji jer se karta plaćala samo ako te „uhvati“ kondukter. Švercovalo se tako nekako do Zenice.... Cijelo vrijeme bježiš od konduktera i u tome ti prođe vrijeme, dođe ti Zenica sad -pa sad. Uzvrtio se i gledam kako prolazi teretni voz iščekujući kada će vrijeme mog polaska na željezničku stanicu koja je udaljena 10-tak minuta hoda. Pitam babu koliko je sati, a on kaže: „evo ga tačno 19,20“....
19,20 sati, e je*i ga, zakasnio sam.... No, kad se čovjek, nakon dvadesetočasnovnog preznojavanja i drtanja od groznice napokon probudi i vidi da je tačno 19,00 sati i da nigdje nije zakasnio, od tog' se naprosto oporavi. Nema baš svako tu sreću da sanja tako zdrave snove, svog rahmetli babu i mamu kako kopaju bašću po tako lijepom vremenu. 
Estakvirlah, u 19,00 sati, tridesetpet godina poslije kontam, kad neko preseli na onaj svijet ne kaže se ono džaba zauvjek ćete ostati u našim sjećanjima kao dobre osobe. 
Allahrahmetile, neka vam je laka ova zemlja Bosanska.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi