Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

utorak, 5. svibnja 2015.

Faraone Visočki, odmaraj ti još jedno million godina...

Piše: Alem Isaković, za blog 32 -vijećnik

Prije par dana pozvao me telefonom poznanik iz Švedske, da pita, onako kako sam, šta radim, ima li protesta, je l’ se zaratilo, kad će ona standardna pitanja koja postaviš standardnom Bosancu preko telefona. Prije nego mu stiže odgovoriti; sve lijepo, postavi on meni krajnje neugodno pitanje; "šta bolan ima sa onim vašim piramidama, nađoste li ih ikad, izgradiste li ih". Uh, piramide, eh drug malo je to zapetljano, mislim odrađeno je sve što je do nas, sve je spremno,bageri, kamioni, ljudstvo, Slovenci dobili tender, ma sve kako treba.

Samo vidiš, čeka se ta urbanistička dozvola majku joj, teta iz katastra je na bolovanju, a gospođa koja je mijenja nije ovlaštena da izdaje takve dokumente, dok je gospodin direktor na zasluženom godišnjem odmoru, još od 95te, osim toga sve je sređeno. Smijemo se obojica, šega prava. Međutim poslije razgovora obuze me misao, jebote imamo u avliji možda najveće historijsko blago ikad nađeno, ma šta možda, sigurno najveće. Veće od rimskog Koloseuma, grčkog Olimpa, britanskog Stonhengea, ma bitnije i starije od afričkih i latinoameričkih piramida.

Blago koje bi odgonetnulo mnoga pitanja i tajne. Historija Evrope pa i svijeta bi se ponovo pisala. U nas ba, u Visokom ba jarane. Ali kod nas to sve uredno stoji hermetički zatvoreno, pristupačno onoliko koliko i godišnji odmor radniku kod privatnika. Turisti jadni; Kinezi, Evropljani, Ameri i ostali vire kroz dvije-tri skoro rućno iskopane rupice, vide par kamenčića i vrate se razočarani, pa pričaju po svojim mahalama, ma kakve piramide nema tamo ništa. Onda kontam: a šta i da ih iskopamo, šta ako ih otkrijemo, šta li mi "moremo" sve dole pronači. Šta ako nađemo kakav fosil neke zvijeri il' ostatke kakva insana od prije milion godina. Kolika pitanja bi se onda otvorila, ona naša mahalska-bosanska.

Ko je, šta je, čiji je. Odred forenzičara bi morao utvrđivati da li je dotični bio Bošnjak ili nije, da li je bio Srbin ili Hrvat, kako Anto Mostarac reče to se može vidjeti po glavi, po lobanji, po svemu. Kome je pripadao, za koga je glasao, kako se izjasnio na popisu iz 8000te p.n.e. Da li je bio, ne dao Bog, iz reda ostalih. Pošto se kod nas odavno povela polemika da li su Adam i Eva bili Srbi ili Hrvati, il' možda Bošnjaci komunisti. Tako bi se i oko tog jadnog fosila digla prašina. Svi bi ga, k'o Teslu svojatali. Našli bi oni njemu i krštenicu i člansku karticu od IVZ-a, sa svom plačenom hodžarinom, dali bi mu i ime, Hadžo, Muris, Ante, Mile.

Zato, možda je i bolje da taj hudi fosil leži tako miran kad mu Bog dao, da mi nj ne diramo, svakako mu se ne bi svidjeli Izetbegovići, Čović, a ponajmanje Dodik. Ni ostali, zamisli da vidi Trhulja, Bevandu, Lagumdžiju i ostalih nekol’ko hiljada ministara na legalnoj platnoj listi u BiH, umro bi još jednom nakon milion godina. Nego faraone Visočki, lezi ti mirno, mi ćemo sazvat hitnu sjednicu vlade, zatrpat i to malo otkopano da ne zebeš, turiste rastjerat policijom i šmrkom da te ne "bihuzure". Odmaraj ti još jedno milion godina, tad će Bosna biti spremna da te otkrije i vidi...


Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi