Buza Osman: Kakanj je odbačen zato što je ranije dogovoreno grijanje iz Arcellor Mittala

Dipl.ing. Buza Osman je preko fejsbuk prijatelja za 32 vijećnika poslao zanimljivu informaciju iz koje se može zaključiti da su ga izbacili iz komisije zbog toga što je zastupao ideju da se za grijanje grada dovede topla voda iz Kaknja. Da li iza toga stoji gradonačelnik i Mittalov lobi zaključite sami. Njegovo saopćenje za javnost prenosim u cjelosti.

Kako je već u samom naslovu naznačeno, ja – Buza Osman dipl. Ing. Sam uvršten u ovaj tim rješenjem Gradonačelnika (na slici desno).

Učestvovao sam aktivno u radu tog tima i zastupao odranije poznatu ideju (i po tvrdnji mnogih jedino dugoročno ispravnu) daljinskog grijanja grada Zenice iz TE Kakanj.

Kad kažem da je ta ideja odranije razmatrana, to zaista stoji, ali je i pored nespornih argumenata u prilog istoj, bila odbacivana u kontinuitetu! Ja sam, međutim, ovu ideju ne samo ponovo rekapitulirao nego, što bih posebno naglasio, obznanio sam i neke nove, ranije nepominjane detalje, koji dodatno idu u prilog ove ideje. To ćete moći pobliže vidjeti u prilozima.

Međutim, sa žaljenjem moram konstatovati i pored velikog iskoraka u ovoj problematici a to je konačno odbacivanje apsolutno nerealne ideje gasne TE-TO Zenica (Projekt KTG), dakle i pored uklanjanja te velike barijere, mislim i tvrdim da se od dva preostala, realno prihvatljiva koncepta (bilo ih je još ali ova dva su ostala u igri): A) Nastavak snabdjevanje toplotom u Arcellor Mittalu uz nabavku novih kotlova i B) izgradnja vrelovoda TE Kakanj – Zenica, ja moram nažalost konstatovati da se niti ovaj put nisu dale jednake i nediskriminirajuće šanse razmatranim opcijama.

Naime, ideja koju sam zastupao (grijanje iz TE Kakanj) je i nakon svih iznešenih NOVIH činjenica, nekako potisnuta jer se očito radilo o nečemu što bih nazvao – formalno (stručno) pokriće ideje koja je već ranije dogovorena (nastavak grijanja iz Arcellor Mittala).

Meni je savršeno jasno da sam sa svojom idejom bio u manjini, ali ono što mi nikako ne može biti jasno jeste – ZAŠTO SAM I ČIJOM VOLJOM IZUZET iz Stručnog tima, prilikom potpisivanja konačnog izvještaja, za kojeg se tendenciozni tvrdi da je usvojen jednoglasno ?!

I to je razlog zašto sada reagujem na ovakav način. Radi se dakle ne samo o spašavanju ličnog stava i digniteta, već o još jednom pokušaju da utičem na one koji su se našli u ulozi sudbonosnog rješavanja problema grijanja grada Zenice. Želio bih da ih ovim putem zamolim da staloženo i mudro PONOVO i RAVNOPRAVNO razmotre ove dvije opcije. Izgovor da je za to kasno ne smije biti prihvaćen, jer nakon decenije izgubljene na krivoj ideji mislim da nekoliko dodatnih dana jeste minimum koji moramo učiniti kako bi smo konačno ispravili skandalozne greške iz prošlosti!

Hvala na pažnji,

Buza Osman, dipl. ing.

Prilog – prezentacija (Grijanje Zenice iz TE Kakanj) možete pogledati ovdje.

Duvnjak (ni)je imao pravo na “bijeli hljeb”!?

Pretpostavljam da vam je poznato da su predsjednici, premijeri, ministri, njihovi zamjenici i savjetnici te poslanici i rukovodioci nekih državnih institucija mogli primati plaću i nakon okončanja mandata što je između ostalog izazvalo veliko negodovanje tokom socijalnog bunta i februarskih nereda u Federaciji BiH. Ovo pravo su im dali zakoni koje su sami napisali i usvojili na državnom, entitetskim i kantonalnim nivoima vlasti....

Jasmin Duvnjak, član rukovodstva Skupštine ZDK-a i član Glavnog odbora SDA je sa svojim intervjuom za “Oslobođenje” izazvao dosta negativnih komentara na mom fejsbuk profilu, a moj najveći “grijeh” je to što sam istakao njegovu izjavu o odricanju “bijelog hljeba”. Poslije izvjesnog vremena uklonio sam objavu, a dva dana poslije na moj e-mail stiže reakcija Hasana Krehe, građanskog aktiviste iz Zenice koji tvrdi da Duvnjak nije imao pravo na “bijeli hljeb” i da je u pitanju smišljena samopromocija preko “podobnog” novinara oslobođenja insistirajući da objavim reagovanje.

Podsjećam, u intervjuu za oslobođenje Duvnjak kaže: Odbio sam prije dvije godine i danas bih opet odbio uzeti taj haramski bijeli hljeb. Na taj način iz moga novčanika sam u državnoj kasi ostavio preko 50 hiljada KM (oko 35.000 KM za 12 mjesečnih poslaničkih plata, plus porezi i doprinosi; op.a.). Naše društvo je u opasnosti ako sam se ja morao pravdati za odluku koja je bazirana na ličnom moralu, političkoj odgovornosti i solidarnosti sa narodom koji vrlo teško živi. Ko god smatra da je ovo politički marketing, ja ga pozivam da iz svoga novčanika izbroji u apoenima od po 100 KM cifru od 50-ak hiljada i uplati je na račun države ili nekih socijalnih kategorija. Lahko je drugima moralisati, pokažimo ljudske vrijednosti i političke principe nauštrb svojih potreba ili interesa. Kada vidim ovih dana pojedince iz državnog Parlamenta koji “ganjaju” nekih 840 KM za tzv. jubilarne nagrade, onda me moj poduhvat još više čini ponosnim! Nije se lahko boriti protiv sopstvene sujete, pohlepe i interesa.

Duvnjak (ni)je imao pravo na “bijeli hljeb”!?

Građanski aktivista Hasan Kreho kaže: “kako je uopšte moguće govoriti o bijelom hljebu i odricanju od istog kada je dotični Jasmin Duvnjak kao kandidat SDA bio na kandidaskoj listi za skupštinu Zeničko-dobojskog kantona i na radost njegovih glasača osvojio mandat na opštim izborima 2014. godine. Napominjem da je navedeni Duvnjak bio u dva mandata parlamentarac u Predstavničkom domu Parlamenat Federacije BiH u periodu od 2006 do 2014. godine a potom nastavio od 2014. politčki mandat u Skupštini Ze -do kantona”. O kakvom se to odricanju od bijelog hljeba može govoriti, pita Kreho.

- Isti nije ostao bez primanja jer je svojom pozicijom kao zamjenik predsjedavajuće Skupštine Ze-do kantona a prema izvještaju CCI o monitoringu rada Skupštine Ze-do kantona za preiod od 01.01.2016. do 30.06. 2016. godine u prosjeku mjesečno imao prosjek primanja 1166 KM .

Ovo nisu jedini prihodi koje je navedeni dobrica ostvarivao jer prema tekstu postoje još dva angažmana koja nisu sigurno " volonterski rad". Mjesečni prosjek primanja od 1166 KM koje je Jasmin Duvnjak primao kao zamjenik predsjedavajuće veći je i od primanja od mnogih diplomiranih inžinjera u realnom sektoru u Ze-do kantonu, zaključuje Kreho.

Obzirom da sam u jeku najjačih sukoba mišljenja sa rahmetli Husejinom Smajlovićem i SDA uvijek imao korektne odnose i zdravu komunikaciju sa Jasminom Duvnjakom kontaktirao sam ga, i tražio i njegovo mišljenje . On kaže da njegovo mjesto u Skupštini ZDK-a nije profesionalno i da je mogao koristiti "bijeli hljeb", a nije. “Kreho je očigledno jedan fin insan, kojeg njegova pamet ponekad izda. Pošten je čovjek, pametan, ali ne poznaje moju situaciju”, navodi Duvnjak.

- Meni je prestao radni odnos u Parlamentu Federacije BiH u decembru 2014.godine, pošto nisam imao nikakvo ranije radno mjesto, po svim propisima sam mogao uzeti tu naknadu za Bijeli hljeb. (jer nisam profesionalac u Skupštini Kantona)...

Kada je u pitanju profesionalizacija, sličan slučaj pronašao sam u izvještajima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) ... Vlatka Komšić iz Kiseljaka, bivša poslanica u Skupštini Srednjobosanskog kantona, je skoro pola vremena provela primajući plaću bez rada.. Za osam i po godina je tri puta iskoristila pravo na naknadu i na taj način uzela 52 hiljade KM.

„Nisam morala primati „bijeli kruh“. (…) Mogla sam se profesionalizirati istog trenutka pa je bilo svejedno – koristila to ili bila profesionalac“, kaže Komšić za CIN.

No, nije bilo svejedno. Da je postala profesionalna poslanica i odustala od „bijelog hljeba“, zarađivala bi mjesečno skoro 500 KM manje, koliko je tada iznosila prosječna plaća radnika u industriji, građevinarstvu, trgovini i ugostiteljstvu u SBK-u, navela je Komšićeva za CIN.

Osim gore navedenih političara u izvještaju CIN-a nalaze se i poznata zenička imena. Na spisku korisnika “bijelog hljeba” od koji su neki uzeli iz budžeta i do vrtoglavih 40.000 maraka nalaze se:

MIRALEM GALIJAŠEVIĆ

ZAHID CRNKIĆ

FUAD KASUMOVIĆ

SAID MUJKANOVIĆ

RAMO ISAK

BOJAN BOŠNJAK

MIRSAD ISAKOVIĆ

EKREM TUKA

BESIM SPAHIĆ

Projektni menadžer u Centrima civilnih inicijativa (CCI) Adis Arapović kaže da je “bijeli hljeb” instrument koji su izmislile političke stranke da bi tako osigurale radna mjesta partijskim ljudima po isteku mandata. On smatra da je ovo jedan od najgorih primjera u kojima političari sami sebi određuju visinu naknade.

O „bijelom hljebu“ se u javnosti nije mnogo govorilo sve do februara 2014. godine kada je njegovo ukidanje bilo jedno od glavnih zahtjeva građana na protestima protiv neefikasne vlasti u BiH. Tada su tri kantona ukinula pravo na „bijeli hljeb“: Tuzlanski, Unsko-sanski i Kanton Sarajevo. Da li je ostalo tako ili su to pravo ponovo uveli niko više i ne prati, niti je u toku. Čak ni Centar za istraživačko novinarstvo. Na njihovoj stranici podaci o “bijelom hlljebu” nisu ažurirani odavno.

O mobbingu u gradskoj administraciji...

Imam još tri cigarete i dvoumim se između motanja, odnosno pripremanja jednog pakla za sutra i pisanja članka o “crnoj mrlji” mreže ACCOUNT. Odlučujem se za pisanje... U ovom mjesecu će punih četiri godine kako sam pisao da ću nakon prvih aktivnosti prve Antikorupcijske mreže u BiH ACCOUNT napustiti istu, odnosno kako ću biti prvi koji je napustio mrežu odmah po osnivanju zbog saznanja da je članici pristupila tadašnja općina Zenica sa svojim predstavnikom Dževdanom. Dakle, još u februaru 2013. pretpostavio sam da Dževdana nije tu zbog prevencije korupcije već da je u "toku desavanja”. Dževdana Brajić, direktorica Stručne službe Vijeća i načelnika. Žena koja bi, između ostalog trebala da:

* priprema i organizira sjednice, te vodi evidenciju o održanim sjednicama Gradskog vijeća, njegovih radnih tijela, te kolegija Gradonačelnika

*pruža stručnu pomoć i informacije potrebne vijećnicima u vršenju njihove funkcije

* razmatra i rješava predstavke (molbe, pritužbe i druge podneske) kojima se gradjani i drugi pravni subjekti obraćaju Gradonačelniku

Obzirom da rješava predstavke i pritužbe građana, umjesto nju lično, javno pitam rukovodstvo Account mreže da li znaju da im njihov član vrši mobbing u zeničkoj gradskoj administraciji? Ako ne znaju, da ispitaju da li je istina i ako jeste zašto vrši mobbing (work abuse ili employee abuse) engleski izraz za zlostavljanje na radnom mjestu? Može li neko iz Accounta provjeriti ove navode kontaktirajući zaposlenike gradske administracije? Dakle, prema informacijama kojima raspolažem ta žena je sklona skrivanju informacija, neuključivanju u rad tokom priprema materijala za vijeće ali i skrivanju podatka da je promjenila mjesto prebivališta, a i dalje radi kao predsjednik Mjesne zajednice “Brist”. Nije to toliko sporno što radi kao predsjednik MZ zato što je to na volonterskoj osnovi, ali jeste sporno ako znamo da njena služba obezbjeđuje uslove za rad organa MZ – predsjednika i savjeta i vrši kontrolu načina korištenja prostorija za njihov rad. Dakle, vrši kontrolu same sebe... Žena koja kontrolira ili prijavljuje korupciju, kontrolira rad mjesnih zajednica, kontrolira protokol, kontrolira Centar za birački spisak, kontrolira informacione tehnoligije... žena zmaj. Nije li bar u jednom od svega nabrojanog u sukobu interesa?

Ako Account ne zna kome da se obrati ili šta da konkretno traži neka između ostalog pita zašto Dževdani Brajić smeta Sanja Renić, predsjedavajuća Gradskog vijeća Zenice? Zašto vrši mobbing na novu gradsku vijećnicu koja još uvijek radi neprofesionalno? Bez plate... Ne znam da li će se g. Sanja Renić naljutiti na mene zbog iznošenja u javnost njenog imena i ja joj se unaprijed izvinjavam. Građani traže imena i prezimena. Nisu zadovoljni s inicijalima, ili onim tipa jedna osoba je uradila to i to. Dakle, dobio sam informacije od svojih izvora, insajdera Trga br.6. i čvrsto sam uvjeren da nisu izmišljotina i zato ih iznosim u javnost. Nisam ja ničija kutija, da se stvari poput mobbinga tek tako zaključaju u nju. U međuvremenu ostao sam i bez one tri cigarete s početka priče. Ne volim kada se vrši mobbing, petlja, skriva informacija, neuključuje u rad tokom priprema materijala za vijeće, a možda ne voli ni gradonačelnik i tako i on malo razmisli ko mu je direktor jedne službe i u čijem interesu radi.

Zenica je prodan grad, poklonjen grad, žrtvovan grad

O Željezari Zenica i socijalnoj sigurnosti socijalističkog sistema od 70-ih do kapitalizma i egzodusa mladih... Za posjetitelje bloga 32.vijećnik (uz saglasnost autora) zanimljiv osvrt našeg sugrađana.

Piše: Kenan Ćurovac

Rođen sam sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća u Zenici. Neki imaju običaj reći da je to “zlatno doba” Zenice, njen vrhunac. Znam da su pričali priče o enormnom zagađenju, da se spominjao crni snijeg koji bi padao zimi, ali istovremeno Zenica je živjela punim plućima ma kako to paradoksalno zvučalo. Iz ove perspektive mislim da to jesu bile zlatne godine, željezara je radila punom parom, upošljavala po nekim procjenama 20-ak hiljada ljudi (što direktno, što indirektno), gradili smo cijelu bivšu Jugoslaviju, standard je bio na visokom nivou (koliko može biti visok standard jednog udarničkog gradića), kafane prepune nasmijanih ljudi, muzika uživo na svakom koraku, počela izgradnja nove zgrade pozorišta, završen novi stadion Bilino polje, Čelik osvojio Mitropa i Intertoto kup ... 

Živjelo se kvalitetno, živjelo se dobro, gradilo se na svakom koraku i Zenica je od jednog malog industrijskog gradića dobijala konture velegrada.
Željezara je radila punom parom, a posljedice smo osjećali svi ... bronhitisi i laringitisi su bili sasvim normalna pojava, rijetko je bilo sresti nekoga da nema smanjen kapacitet pluća usljed posljedica zagađenog zraka (a i šta će mu pluća, neće se baviti vrhunskim sportom), svi smo bili blijedi i malokrvni (iako je u blizini bio ogromni proizvođač željeza).
Moji roditelji nisu bili direktno vezani za Željezaru, radili su oboje u drugom simbolu Zenice, u Kazneno popravnom domu Zenica, tako da i ne mogu reći kako je biti dijete Željezarca. Moja sjećanja na željezaru uglavnom sežu do dječijeg dispanzera gdje sam bio čest gost s obzirom na navedene bolesti i gdje bi dežurni ljekar često imao običaj reći “Izvedite dijete što više na čist zrak”. Sjećam se da je moj otac često gledao s prozora u “zgradu sa displejom” i pratio nivo SO2 u zraku, ne znam koje su se cifre vrtile na displeju, ali smo često ostajal i u kući umjesto da se igramo vani, a zimi smo obavezno preko usta nosili šal (kao da nam je bio od neke pomoći). Interesantno je da me sjećanja na prijeratnu Zenicu uglavnom vraćaju u zimski period, sankanje na padini ispred kina 29.novembar, igranje fudbala po snijegu u parku ispred zgrade ... period godine kad je zagađenje na najvišem nivou mi je ostao najviše u pamćenju.
Moj rahmetli djed je radio u željezari. Bio je varioc u nekom od pogona željezare. Nije mnogo govorio o svom poslu, a ni mi djeca nismo mnogo pitali. Imao mi je ponekad običaj reći da sam “težak kao ingot”, a to sam preuzeo od njega i danas ponekad iskoristim u svakodnevnoj komunikaciji. Sigurno je to izjava koju samo oni koji su odrasli uz željezaru razumiju jer samo neko ko je dijete teške industrije može znati šta je ingot (veliki čelicni odljevak). Djed je umro od karcinoma 90-tih godina prošlog vijeka, a meni još uvijek nije jasno da li je karcinom uzrokovan željezarskim dimom ili dimom cigareta koje je konzumirao ili je to dvoje zajedno djelovalo u konbinaciji. Gledao sam kako se topi i u ogromnim bolovima nestaje polagano pred našim očima, 6 mjeseci agonije i patnje, period u kojem sam shvatio da željezara možda jeste majka ovom gradu, ali da zna biti i maćeha i to ona najgore vrste.

Željezara nam je svima pored zagađenja ugradila i jednu ogradu, onu neku socijalnoegzistencijalnu ogradu koju imaju samo ljudi koji su rođeni u gradovima sa velikim industrijskim kompleksima. Završiš osnovnu, hoćeš da radiš ideš u željezaru, zavrsiš srednju, hoćeš da radiš ideš u željezaru, zavrsiš fakultet, hoćeš da radiš ideš u željezaru ili neki od željezarinih silnih dijelova. Željezara nas je napravila komformistima, bezbrižnim ljudima koji se ne moraju
pretjerano potruditi da bi sebi obezbjedili egzistenciju. Možda nam je zato teško i pao period u kojem željezara nije radila. Možda smo zato svi kukali da se ista ponovo pokrene nakon rata, umjesto da je se riješimo kada smo imali ogromnu priliku. Ali mi nismo znali ništa drugo raditi, nismo bili poduzetni, nismo bili inovativni, sve to su nam otupile decenije odrastanja uz majku željezaru. Propustili smo priliku da nakon rata okrenemo ploču, propustili smo priliku da postanemo nešto poput okolnih mjesta – Viteza, Žepca ili Tešnja kao ekstremnih primjera privatnog poduzetništva, da se riješimo prljave industrije, postanemo administrativno, kulturno, univerzitetsko, sportsko, biznis središte jednog kantona i šire regije. Ne, naši ograničeni mozgovi su samo sanjali o pokretanju teške industrije i vraćanju u pogone željezare, što nam se na kraju i ostvarilo, ali sigurno ne u mjeri kako smo očekivali.

Privatni kapital ne razmišlja kao mi, privatni kapital razmišlja samo kako što manje uložiti i što više zaraditi. Željezara više nije mjesto gdje se svako jutro uputi 15-ak hiljada ljudi, željezara više nije socijalna ustanova, to je jedan profitni centar bogatog ino ulagača. Zenica je prodan grad, poklonjen grad, žrtvovan grad. Neko je, a svi jako dobro znamo i ko, cijeli grad prodao za svoj vlastiti interes, neko je 100.000 ljudi poklonio strancu koji zapošljava 2.500 ljudi i mi smo svi robovi tih 2.500 ljudi. Zenica je grad sa najnižim standardom života u državi koja ima najniži standard života u Europi. A Zenica je mogla biti kantonalni i regionalni administrativni, kulturni, sportski, univerzitetski i biznis centar. Mogla je, a da nije svjedoče oronula zgrada Bosanskog narodnog pozorišta koja je nekada dobijala nagrade kao arhitektonska ljepotica, trg ispred tog istog Bosanskog narodnog pozorišta, uništena gradska kafana u centru grada, uništeni sportski kolektivi, ružne i oronule fasade i krovovi koji još uvijek odišu vremenom od prije 30-ak godina i dahom socijalizma. Zenica je grad u kojem ćete, ukoliko uspijete u nečemu, osjetiti kako izgleda zavist mahale. U Zenici ćete rijetko čuti da se neko želi popeti na nivo više, a vrlo često ćete vidjeti ljude koji žele sve ostale da spuste na svoj nivo.

Zenica nije grad, koliko god se nazivala gradom, Zenica je donekle izgledom i još više mentalno postala kasaba, mjesto iz kojeg sve više mladih odlazi zbog nedostatka perspektive i vizije razvoja. Iskreno ne vidim da će se Zenica moći vratiti na staze stare slave, ne vidim način da se zaustavi jedan proces propadanja grada koji trenutno traje. Zenicu napuštaju mladi, napuštaju je kvalitetni kadrovi svih struka i nivoa obrazovanja, a oni koji ostaju planiraju bar svoju djecu da pomjere odavde. Najveći znak propadanja jednog grada i jeste kada stanovnici tog grada traže način da isti napuste. Budućnost Zenice nije svijetla, budućnost Zenice kako ja vidim je nastavak procesa ekonomskog iseljavanja mladih ljudi, nastavak urušavanja kulture, sporta, infrastrukture, kao jedan proces koji kroz povijest nije nepoznat u velikim industrijskim gradovima (primjeri Shefilda, Liverpoola, Leedsa u Engleskoj tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka ili najsvježiji primjer Detroita u USA). Iskreno se nadam da će taj proces biti prepoznat i na vrijeme zaustavljen dok nismo postali grad staraca, a da bi se to desilo moramo promjeniti primarno mentalni sklop ljudi koji žive u Zenici, što će neminovno voditi i promjenama u mentalnom
sklopu ljudi koji donose odluke u ovom gradu, te politiku grada okrenuti u nekom drugom pravcu, a mišljenja sam da je to pravac razvoja malog biznisa, sektora usluga i obrazovanja.


PS Danas su mi najgori oni koji kažu "šta hoćete, bilo je i prije zagađeno". Odvratni su mi ti ljudi koji će današnje ubijanje Zenice od strane robovlasnika opravdavati nečim što se dešavalo prije 30 i 40 godina. Najćešće takvim odgovorim da se prije rata vozilo Yugom i Stojadinom, da nismo imali računare, da je digitron bio čudo tehnike i da bi možda u svemu trebali da se vratimo u period od prije 30--40 godina. A, kad razmislim malo bolje, možda smo u tom dobu i ostali.

Laku noć grade, gdje god da si.

Gradonačelnik Zenice reagovao na pisanje 32 vijećnika

Napišem na svom blogu članak informativnog karaktera, jedan medij izvadi ono što njemu odgovara, a onda ga prenese drugi čiji vlasnik je tvrdio da su me blokirali svi bitni zenički mediji :)  Ili je sebe svrstao u nebitne ili im je 32 vijecnik trn u oku kojeg trebaju svrstat u neku političku opciju.

Zašto kažem da jedan medij izvadi ono što njemu odgovara? Zato što se u članku ne bavim samo s gradonačelnikovom plaćom već i plaćama svih zaposlenika. Ponovit ću, osim gradonačelnikovog koeficijenta, prema novom obračunu predsjedavajućem Vijeća i savjetniku Gradonačelnika smanjen je koeficijent sa 7,00 na 6,40 Sekretar će imati manja primanja, odnosno njegov koeficijent će sa 6.50 pasti na 6,20...Direktori u službi uprave i pomoćnici načelnika su imali koeficiijent 6,20 a sada će imati 5,70. Za one koji nisu pratili, članak koji je podigao prašinu i izazvao gradonačelnikovo reagovanje nalazi se ovdje.

Članak bloga 32 vijećnik u kojem sam pisao o Prijedlogu Odluke o plaćama i naknadama zaposlenika u gradskoj službi koji će se uskoro naći pred gradskim vijećnicima prokomentarisao je portal faktor.ba objavivši gradonačelnikovu platnu listu kao demant. Autor članka navodnog demanta se bavi koja stranka je bliska 32 vijećniku i ne primjećujuci da je samim tim pokazao da je autor tog članka ili portal simpatizer gradonačelnika... Što se tiče platne liste na kojoj se vidi neto plata u iznosu od 3197,26 KM, a na kojoj nije prikazan iznos toplog obroka, prevoza i naknada za rad u komisijama, jer te naknade se isplaćuju posebnim odlukama i ne ulaze u platnu listu, i nije neki demant.

Iako na platnoj listi stoji 3197,26 KM u izjavi za Faktor on navodi da je njegova plaća oko 3.000 KM zajedno sa “minulim radom, toplim obrokom i naknadom za prevoz“. Po meni, mogao je reći i da je oko 3.200,00 KM.


– Ta će plaća ostati ista i po novoj odluci. Ja kao gradonačelnik nisam mijenjao koeficijent svoje plaće i on je isti kao i ranije. Većina koeficijenata za ostale uposlenike je usklađena sa zakonom i nikome nije povećana plaća. Istina je da su neki imali koeficijente iznad zakonom propisanih pa smo to revidirali. Moja plaća je ista kao i od rahmetli gradonačelnika Smajlovića i takva će i ostati – navodi Kasumović koji je Faktoru poslao i platnu listu kao dokaz svojih tvrdnji.

Kolike će plaće imati zaposleni u Kasumovićevoj gradskoj adminstraciji

Sinoć sam pisao da sam u materijalima za naredno zasjedanje Gradskog vijeća Zenica vidio i Odluku o plaćama i naknadama zaposlenika u gradskoj službi u kojoj nisam primjetio smanjenje koeficijenta gradonačelnika, savjetnika gradonačelnika, sekretara i drugih visokih činovnika gradske administracije. Obzirom da sam putem društvene mreže fesbuk javno pitao da li je neko primjetio smanjenje ili povećanje u odnosu na prethodnu i niko mi nije odgovorio, ekskluzivno za čitatelje bloga 32 vijećnik odgovorit ću sam...

Osnovna plaća zaposlenim u gradskoj službi prema Nacrtu Odluke Vijeća Grada Zenica utvrđuje se množenjem osnovice sa utvrđenim koeficijentom platnog razreda. Iznos osnovne plaće uvećava se za 0,5% za svaku započetu godinu penzijskog staža zaposlenika, a najviše do 20%.

Prema navedenom Nacrtu, Gradonačelnik Zenice će imati koeficijent 9,80 a obzirom da ima poprilično mnogo radnog staža, ispada da će imati plaću cca. 4.700,00 KM, bez naknada kao što su topli obrok, prevoz idr. dodaci... ukoliko uzmemo da je osnovica 450,00 KM... Skoro kao član Predsjedništva BiH...

Ukoliko funkciju obavlja profesionalno, predsjedavajuća Vijeća pravo na plaću ostvaruje u skladu sa odlukom Vijeća o profesionalnom obavljanju funkcije u periodu trajanja mandata. Gradski pravobranilac, zamjenik pravobranioca i savjetnik Gradonačelnika, državni službenici i namještenici ostvaruju pravo na plaću danom postavljenja, odnosno raspoređivanja.

Prema novom obračunu predsjedavajućem Vijeća i savjetniku Gradonačelnika smanjen je koeficijent sa  7,00 na 6,40

Sekretar će imati manja primanja, odnosno njegov koeficijent će sa 6.50 pasti na 6,20...

Direktori u službi uprave i pomoćnici načelnika su imali koeficiijent 6,20 a sada će imati 5,70

Ostalim zaposlenicima se nije mijenjao koeficijent u odnosu na dosadašnji, utvrđen Odlukom Vijeće Općine Zenica na 13. sjednici održanoj dana 26.decembra 2013.godine tako da će pomoćni radnik i nekvalificirani radnik imati osnovnu plaću od cca. 832,00 KM, bez bez naknada kao što su topli obrok, prevoz idr. dodaci...U slučaju vanredno povećanog obima posla na pojedinim radnim mestima u okviru određene gradske službe, Gradonačelnik može svojim aktom da utvrdi stimulativni dodatak u visini do 30% od osnovne plaće zaposleniku na tom radnom mjestu.

Usporedbe radi,gradonačelnik Zenice će imati veću plaću od Predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH čiji je koeficiijent 9,00, Zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara čiji je koeficijent 8,80 ili Predsjedavajući i zamjenici Predsjedavajućeg Zastupničkog doma i Doma naroda PS Bosne i Hercegovine.

Predsjedavajuća Vijeća i savjetnik Gradonačelnika Zenice imat’ će plaću poput Glavnog tajnika Vijeća ministara, veću od Šefa ureda predsjedatelja Vijeća ministara ili Šefa ureda člana Predsjedništva. Usporedba je urađena prema dokumentima televizije N1.
Prema istim dokumentima, najveći koeficijenti plaća zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine:

Član Predsjedništva BiH - 10,00, Predsjedavajući Vijeća ministara BiH 9,00, Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara 8,80, Predsjedavajući i zamjenici Predsjedavajućeg Zastupničkog doma i Doma naroda PS Bosne i Hercegovine 8,70 Ministar 8,50, Predsjedavajući radnih komisija obaju domova i predsjedavajući klubova u Domu naroda i Zastupničkom domu PS BiH 8,50, Generalni revizor, člап Centralne izbore komisije BiH 8,40, Direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH 8,20

Prijedlog Odluke o plaćama i naknadama plaća zaposlenika gradskih organa. Koeficijenti platnih razreda:

O ljudima koji danas trabunjaju o slobodi...

Ovaj članak bih mogao biti nastavak priče “Ti radi, a drugi nek ti ševi ženu”. Priče o ljudima koji šute i rade i ništa im ne treba. Onima koje ne zanima ni radnopravni status, ni Zakon o radu, a kamo li politika i stanje u državi. Nekada davno, u “Titovo doba” i ja sam bio jedan od njih. Ljudi koji su šutili i radili i ništa im nije trebalo... NIje me zanimalo ništa od gore navedenog, ali ne zato što što se “nije smjelo pričati”, ili zato što je to bilo “vrijeme mraka”, kako ga danas nazivaju, već zato što sam imao sve što jednom radniku treba. Od osmočasovnog radnog vremena, sloboodnih vikenda, godišnjih odmora, redovne plate do uplate za PIO i zdravstveno osiguranje. Dakle, sve ono što stoji u jednom članku “Opće deklaracije o pravima čovjeka” donijete 10. decembra 1948. na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija imali smo u bivšoj državi. Zemlji, za koju kažu da je bila država Srba jer su navodno Srbi bili ti koji su ugnjetavali ostale narode i norodnosti u toj državnoj zajednici pod nazivom Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Međutim, nećemo o tome, nećemo o “vremenu mraka”. Gluho bilo, samo neka je prošlo...

Stigla nam je toliko željena SLOBODA u kojoj ćemo na jedan demokratski način reći sve što nam je na jeziku. Dvije decenije nakon oslobađanja od režima jedna radnica je za Centar za građansku suradnju Livno progovorila anonimno o tome kako su u današnje vrijeme radnici postali ravni robovima, jer privatnici misle da, ako su ti dali plaću od 600 KM, dužan si im biti stalno na raspolaganju. “Nema veze što te plaćaju samo 8 sati dnevno, prisiljen si raditi prekovremeno, vikendom i blagdanima, duže bez ikakve naknade, a ako se slučajno suprotstaviš dobiješ otkaz, a svjesni su da ti je posao prijeko potreban”, kazala je anonimna radnica koja je u istom tekstu i poručila:

Recite glasno da svi znaju za koga radite i u kakvim nehumanim uvjetima jedan čovjek zaradi za koru kruha! Možda nećete promijeniti ništa, ali to ne znači da moramo odustati, šutjeti i ne trpite što ne morate! Zaslužili ste biti plaćeni svaku marku i vikendom sjediti doma, uživati u ručku s obitelji, otići u šetnju i posvetiti se onima koji znaju koliko vrijedite.

Toliko o današnjojn slobodi govora. Pametnom i išaret dosta... E, sad, mene zanima kakva je ovo SLOBODA GOVORA? Kakva, ako nakon dvije decenije imamo situaciju u kojoj je radnica za Centar za građansku suradnju Livno progovorila anonimno o tome kako su u današnje vrijeme radnici postali ravni robovima? Molim svekoliku javnost da obrati pozornost na slijedeće: “Jedna radnica progovorila anonimno!?”. Progovorila anonimno, anonimno, anonimno... sloboda – anonimno, sloboda – anonimno. Nije li to trabunjanje o slobodi? Neko ti da, ili se izbori za tvoja prava 1948 godine, a Ti 50 godina poslije, sve to zajebeš, izabereš dio zemlje i narod s kojim ćeš se jebavat oko toga šta je to sloboda, šta vrijeme mraka, a šta trabunjanje o slobodi....

Možete, a ne morate mi odgovoriti kakva je to sloboda. Ako više volite ili ako vjerujete u slobodu, poslušajte ovu anonimnu radnicu i recite glasno da svi znaju za koga radite i u kakvim nehumanim uvjetima jedan čovjek zaradi za koru kruha. Znam da niko od vas neće reći za koga radi i pod kojim nehumanim uslovima. Znam, jer znam da postoje ljudi koji čak i vraćaju dio plaće svom poslodavcu jer je ovaj morao uplatiti na bankovni račun “minimalac” od 460 maraka, minimalac za koji njegov gazda smatra da mu je previše. Zato trabunjajte o slobodi. trabunjajte o političarima koji su podigli svoje dodatke na plaću sa 600 na 800 maraka pod nazivom “dodatak na odvojeni život”. Delegati u Zastupničkom domu od 2011. godine primaju naknadu od 800 KM, a ovi u Domu naroda su samo donijeli odluku da se izjednače... Trabunjajte o njihovim toplim obrocima koji se kreću i do 800 maraka, tako da njihovi dodaci i topli obrok izađu na 1.600 maraka bez uračunate (ne)zarađene plate. Vi trabunjajte o “vremenu mraka” i izlasku iz njega, a ja ću o ljudima koji danas trabunjaju o slobodi.

Ako je "sloboda pravo da se kaže ljudima ono što oni ne žele čuti", onda sam ja slobodan, a robovi su svi oni koji ne smiju reći glasno ono što nije smjela ni anonimna radnica iz Livna. Naime, ona je rekla pod kojim uslovima radi ali ne i za koga.

Od nagrada “plakete grada” do gubitaša...

Ljudi se bave Trumpom, mediji ispitiju ko je bio, šta je radio... i naposlijetku kada izađe na svjetlo dana informacija da je navodno bio Pakistanac, naši građani ushićeno šeruju link kao da su otkrili Ameriku. Ko su bili njihovi sugrađani, šta su radili ili šta danas rade, nikoga ne zanima. Kao da je jedino važno javnosti iznijeti “istinu” ko je bio Trump, Gavrilo Princip, Josip Broz Tito...

Iako se čini da jeste, meni nije. Znam da to rade oni koji nastoje iskrivljivati istinu i prekrajati istoriju i koji žive, rade i održavaju se na vlasti na taj račun.

Da ne dužim... Možda će nekog zanimati ko je dobio nagrade i plakete našeg grada u poslednjih dvadeset godina. Meni je bilo interesantno vidjeti ko je sve dobio i kakve nagrade u zadnjih dvadeset godina. Između ostalih, na listi se nalazi i preduzeće u stečaju, centrala stranke odgovorna za taj stečaj, gradonačelnici koji su sami sebi dodjeljjivali nagradu, propale i zadužene firme, prezaduženi privrednici i nekorisni političari.

Idemo redom. 1996.godina i spisak dobitnika liči na sastav jedinica neke ofanzive. U pitanju je godina nakon rata i nije čudo što se na spisku nalaze Patriotska liga, 7 Muslimanska Viteška brigada, 303 Viteška brigada, 303 Lahka brigada, Rešad Čalkić (posthumno), Ibrahim Purić idr. Na istom spisku nalazi se i Stranka demokratkse akcije, odnosno njen Općinski odbor u Zenici, Pedagoška akademija, Opća gimnazija i Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje. Stiče se utisak da nakon secesionizma u godinama poslije rata obrazovanje dobija priznanje kao nezaobilazan faktor ideologizacije nacije.

U istoj godini priznanja su dobili tadašnja Regionalna bolnica, Željezara Zenica i Nogometni klub “Čelik”, milionski gubitaši.

Slijedeće godine među nagrađenim su JP “Komrad” i “Metalno” Zenica, firme u stečaju, Begagić Muhamed, direktor Albe, predsjednik Medžlisa Islamsle zajednice Zenica, nosilac mnogobrojnih funkcija u Zenici i Federaciji BiH.

Prvi načelnik koji sam sebi daje nagradu Zenice je Besim Spahić, koji to čini 1998.godine. a nakon njega, devet godina poslije to isto radi i rahmetli Husejin Smajlović. U tih devet godina među nagrađenim se ponovo pojavljuje Željezara Zenica. Kako se dalje išlo u ideologizaciju mijenjala su se i imena pojedinaca...

Nagrade su dobili i Berbić Safet, rahmetli AhmetaHadžipašić, “Babić “-Bisturs Zenica, Sekcija za očuvanje Bošnjačke tradicije, Centar za Socijalni rad, Humanitarne organizacije: Crveni polumjesec i “Merhamet” Zenica...

Dvadeset godina poslije, s novim gradskim vijećem dobili smo i “novu” komisiju, a sudeći po imenima članova komisije pretpostavljam da će se trend podjele nagrada “zaslužnim” kolektivima i pojedincima nastaviti ali i da nećemo više gledati kako se ti kolektivi raspadaju...

Kompletan spisak možete pogledati ovdje.   

      

Od ove države dobio je šećer, a supruga karcinom i sad ih istjeravaju iz stana zbog neplaćenog računa vode

Faruk Prošić, demobilisani borac, dijabetičar, sa suprugom Fatimom i djecom za sad živi u garsonjeri od 33 kvadrata i niko nije zaposlen... Zašto kažem za sad? Zato što će u martu po svoj prilici ostati bez stana zato što nije imao novaca da plaća račune od vode, prirodnog bogatstva čiji vlasnik nije Kahriman. Onaj isti Kahriman koji uz aminovanje Upravnog odbora uzima na stotine hiljada maraka nagrade za uspješno vođenje preduzeća. Preduzeća koje je uspješno zahvaljujući ovim demobilisanim borcima koji su se borili i proljevali svoju krv da bi danas ovi govnavi direktori sami sebi dodjeljivali nagrade. A preduzeće je uspješno zato što putem suda istjeravaju demobilisane borce na ulicu, na račun građana i paušala koje (ne)zakonito uzimaju i prikazuju kao fiksne troškove.

Međutim, nećemo o tim direktorima koji su zasjeli na te pozicije u preduzećima koja su ostala čitava zahvaljujući ljudima poput Faruka. Ljudima koji su dali svoju krv i dijelove tijela, a oni čitavi izašli sa raznim oboljenjima. Faruk je imao sreću u nesreći da iz rata izađe sa dijabetesom. Sa dijabetesom i suprugom koja boluje od karcinoma izaći će iz garsonjere na ulicu zato što nema novaca da plati gore navedenom direktoru vodu koju je dala majka priroda. Fatima, njegova supruga već danima plače. Ne zna kuda će. Osoba kojoj se obratila, vidno uznemirana zove me i kaže MOLIM TE pomozi im. Kako? Ljudi, znate li vi kako im pomoći? Kako spasiti čovjeka od preduzeća koje traži “svoje”, od nemilosrdnog direktora, od suda, od države za koju se borio. Znam da pravo i pravda nisu isto. Ja znam da je ovo nepravda, ali šta poduzeti?

Faruku, Fatimi i njihovoj djeci prijeti ulica zbog neplaćanja računa vode. Polovinom marta putem usmenog i javnog nadmetanja na sudu je zakazano prvo ročište za prodaju nepokretne imovine, garsonjere od 33 kvadrata u visini 38.600,95 KM. Njihov neplaćeni račun za vodu iznosi 3.516,88. Ja nemam riječi. I ja sam se borio za ovu državu, a da sam znao da je ovako nemilosrdna prema onima koji su je branili ne bi... Pljuc, pljuc...Fuj.

Dragi moji gradski vijećnici , gradonačelniče i ostali. Evo vam prilike da se dokažete i bez tematskih sjednica. Kunete se da radite u ime naroda, za dobrobit građana ovog grada...za ukidanje paušala. Paušali i fiksni troškovi su jednim dijelom i doveli do ovolikog duga ovog nezaposlenog demobilisanog borca. Ustanite i spasite što se spasiti može.

Kontakt telefon ove nesrećne porodice možete dobiti javljanjem u inbox mog fejsbuk profila.

Demantuje Sanju Renić, predsjedavajuću GV Zenica i nudi predavanje na temu grijanje!

Hasan Kreho,  dipl. ing. certificirani projektant uputio je na adresu 32 vijećnika reagovanje na pismo Sanje Renić, predsjedavajuće Gradskog vijeća Zenica u kojem između ostalog kaže da ga jednim dijelom podsjeća na predizbornu kampamnju Fuada Kasumovića. Njegovu reakciju prenosim u cjelosti...

Reagovanje na pismo naše predsjedavajuće Sanje Renić :

Pismo je prezentirano na populizmu sa dosta netačnih informacija koje navodi predsjedavajuća Gradskog vijeća Zenica gospođa Sanja Renić

Osobe koje su prikupljale potpise za navedenu peticiju urađenoj na lokaciji Kameni most u direktnom razgovoru koji sam obavio nisu imali potrebno znanje o navedenom problemu grijanja građana Grada Zenica.

Analizirajući pismo može se reći da podsjeća jednim dijelom na predizbornu kampamnju Fuada Kasumovića kao kandiodata za Gradonaćelnika Zenice dok drugim dijelom pokazuje neznanje o grijanju građana Grada Zenice .

Pa da počnem :

Šta je potrebno znati prema kantonalnom Zakonu o upravljanju i održavanju stambenih i stambeno-poslovnih zgrada ( Sl. novine Zeničko-dobojskog kantona 02/08 , od 15.02.2008. god. ).

Kupovinom stana ili poslovnog prostora građani stiču i obavezu održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade među kojim su i zajednička instalacija centralnog grijanja.

Zajednička instalacija centralnog grijanja je od ventila iza toplotne podstanice (ako je toplotna podstanica smještena unutar zgrade) ili ventila u priključnom šahtu zgrade (ako toplotna podstanica nije smještena unutar zgrade) do priključka potrošača na vertikale, uključujući instalacije za otvorenu ekspanziju i centralno ozračavanje, JP „Grijanje“ isporučuje toplotnu energiju a građani se unutar stambene zgrade trebaju dogovoriti kako žele da im se obračunava isporučena količina toplinske energije.

Da li žele plaćati preko kvadrature stana ili poslovnog prostora ili preko Kalolimetra.

Kalolimetar bi u tom slučaju mjerenja isporučene toplote bio i u priključnom šahtu.

Zašto ???

Zato što je izražena pojava da građani zloupotrebljavaju instalacije grijanja i kao vlasnici stanova ili poslovnih prostora.

Želim da naglasim predsjedavajućoj Gradskog vijeća Zenica da isporučena toplotna energija od strane JP „Grijanje“ zavisi i o kvalitetu izvedene i kvaliteta održavanja sekundarne instalacije što je direktni interes a i obaveza vlasnika stanova i poslovnih prostora unutar stambene zgrade.


Kupovinom stana instalacije koje prolaze kroz vaš stan su zajedničke instalacije koje ne možete i ne smijete uklanjati bez obzira da li ste korisnik usluga JP „Grijanje“.Bilo koja vaša intervencija izaziva intrevenciju i Inspekcije i Policije.

Predlažem ovim putem da nam predsjedavajuća Sanja Renić kao angažovanim građanima NGO obezbijedi prostorije velike sale Gradskog vijeća jednom sedmično da bi razgovarali na bilo koju temu sa ciljem da educiramo one koji još ne znaju svoje obaveze da bi imali svoja prava kao građani Grada Zenica.

Rado ću se odazvati i održati predavanje i na temu grijanje kao i ostale teme od interesa za građane Zenice .


Hasan Kreho dipl. ing. certificirani projektant

Osam vijećnika je to zatražilo u ime nas, u ime građana Zenice koji su u dilemi

Nakon usvajanja Odluke o komunalnim taksama na sjednici Gradskog vijeća Grada Zenice u javnosti je nastala prava euforija, ali i zbrka oko toga da li su postupili ispravno ili je pak u pitanju još jedna “politička odluka”. Od samog usvajanja mišljenja sam da je Odluka neustavna, jer je kao kriterij uzeta vrsta djelatnosti, odnosno kladionicama je nametnuta komunalna taksa od 50.000 KM po uplatnom mjestu, mnogo više od ostalih djelatnosti, što nije u skladu s Ustavom FBiH, a što je Ustavni sud FBiH već potvrđivao u ranijim presudama.

Međutim, ko danas gleda šta je ustavno, a šta ne!? Ustavno ili neustavno, građanima je nebitno ako se radi o novčanoj dobiti i obećanjima da će ta dobit ići u njihovu korist. Ako to radi Dodik, neustavno je, a ako to rade “naši” vjećnici u Zenici, u redu je. “Naši” imaju pravo kršiti Ustav i imaju pravo donositi neustavne odluke. U pitanju je hrpa love. Kladioničari imaju novac i treba im ga uzeti. Ionako su kladionice pošast ovoga društva i treba ih pozatvarati, između ostalog, kažu... Dobro, samo nije mi jasno, ako ih pozatvaramo kako ćemo doći do novca za komunalne takse??? Kako ćemo naplatiti 50.000 KM po uplatnom mjestu?

OK. Mrzite kladionice i kladioničare? Jednostavno je, nemojte iću u njih, to je pošast, grijeh...

Svi bi para na "guzove". I oni što ih posjećuju i ovi što bi da ih “rebnu” s komunalnom taksom. Zamislite da jedan te isti vlasnik ima deset uplatnih mjesta... Deset uplatnih mjesta za koje mora izdvojiti po 50.000 KM. Čuj pola miliona godišnje da ti neko da 'nako. To 'nako je na guzove, a ovdje to zovu "komunalnom taksom". Odluka je donesena za privatne kladionice ali ne i za državne telekom i kablovske operatere i druge privredne subjekte koji također imaju love. Da li je ustavna i zakonita jedna takva odluka ili ne??? Osam vijećnika je to zatražilo u ime nas, u ime građana Zenice koji su u dilemi.

Dragi Zeničani, posjetitelji fcb.stranice 32 vijećnik i ostali, ne trudite se previše da dokažete kako je nešto ustavno i zakonito samo zbog tog što osam vijećnika traži da to sud utvrdi. Dakle, ne traži niko ni od vas ni od mene da to dokazujemo. Zar nam nije svima u interesu da oni čiji je to posao procjene, tj. da “dokažu” ustavnost te odluke ?!

Javno sam dao podršku vijećnicima Snage Centra i ASDA u njihovim odvojenim zahtjevima za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Odluke o izmjenama i dopunama odluke o komunalnim taksama Grada Zenice, pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. "Bolje spriječiti nego liječiti". Eventualanim dobijanjem naknadnih tužbi za pretrpljenu eventualnu štetu kladioničari bi mogli dovesti Grad u finansijski kolaps.

Nakon ove moje podrške putem društvene mreže fejsbuk, na mene je krenuo sveopšti “napad” u dokazivanju da griješim. Pljuštale su “osude”, ali i pitanja na koja nisam uspio odgovoriti. Jedno od njih je pitanje fcb.prijateljice s ciljem podrške...

Jednostavno pitanje: Zar nije svima u interesu da se procijeni ustavnost odluke o kladionicama, a najviše gradonačelniku i njegovim pristalicama? Ako se ispostavi da je bio u pravu i da je sve regularno, pobijedio je šah matom vijećnike koji traže preispitivanje ustavnosti. Imaće dokaz da su digli prašinu bez potrebe i priliku da im to nabijaju na nos cijeli mandat. Ako iko treba navijati da se to što prije ispita onda su to vijećnici koji su glasali za oporezivanje i gradonačelnik.

Zar nije svima u interesu? Slutite nešto ili ne vjerujete u nepristrasnost Ustavnog suda?

Zeničani neće imati kvalitetno gradsko grijanje prije 2019.god. a možda ni poslije

Zenica je možda jedan i jedini grad u svijetu koji ima dva preduzeća za distribuciju i prodaju toplotne energije, a Zeničani se već godinama smrzavaju u jeku najžešćih zima. U mjesecu januaru ove godine, na temperaturama daleko ispod nule ostali su bez grijanja bezbroj puta i pored ta dva preduzeća. Naime, radi se o preduzećima “Grijanje” i “KTG”. Prvo je 100% u vlasništvu Grada a drugo 25 % .

Javno preduzeće “Grijanje” od osnivanja (1973.god) se bavi distribucijom toplotne energije, proizvođač i isporučilac toplotne energije je bila Željezara “Zenica” Zenica, a danas ArcelorMittal Zenica. Prije početka svake sezone grijanja proizvodnja i isporuka toplotne energije kao i punjenje i nadopuna vrelovoda u toku sezone predmet je ugovaranja između Javnog preduzeća “Grijanje” d.o.o. Zenica i proizvođača i isporučioca toplotne energije. Kakav je ugovorni odnos u slučaju kvarova kotlova između proizvođača i isporučioca nije mi poznato, ugovori između “Grijanja” i građana su isti a dani u kojima Zeničani zebu budu naknadno obračunati ili im se grijanje produži u vremenskom periodu kada im i nije potrebno. U maju...

Ugovori između Javnog preduzeća “Grijanje” i građana napravljeni su ponaosaob a cijena zavisi od toga da li im (samo) cijevi prolaze kroz njihov stan ili pak (ne)griju. Naime, ukoliko bi se građani Zenice nezadovoljni njihovim uslugama isključili sa gradske mreže grijanja,cijevi u njihovom stanu služile bi "Grijanju" za transport pare drugim stanarima, a “Grijanje” bi istim naplatili "uslugu" koju im građani čine u iznosu od 10% od ukupne cijene grijanja. Kupac u ovom slučaju, bez ovog dodatnog paušala ne može raskinuti ugovor i isključiti (ne)grijanje.

Dakle, građani koji su isključili grijanje moraju platiti paušal iako te cijevi koje prolaze kroz njihov stan, ne griju. Ukidanje tog paušala obećao je novoizabrani gradonačelnik Fuad Kasumović i može se komotno reći da je to jedno od obećanja na osnovu kojeg je predizbornoj kampanji dobio povjerenje birača. Šta poslije izbora kaže gradonačelnik možete pogledati u priloženom videu koji je objavljen anonimno na popularnom youtube canalu ali u ovom članku se nećemo baviti s njim.

Podsjećanja radi, odnosno za one manje upućene reći ću da sam prije tri godine pisao jedan satirični tekst na temu grijanje koji izgleda kao da je pisan juče.

U njemu, između ostalog stoji: “Sezona grijanja tek što je počela, a u naselju Crkvice radijatori hladni, u drugim dijelovima grada situacija ista ili slična. Možda neki kvar na “vrelovodu” a možda je u toku saniranje kvara na kotlu koji se nalazi u pogonu Energetike, kompanije Arcelor Mittal Zenica. Uglavnom, od sezone do sezone, na društvenim mrežama, godinama isto pitanje: Je l’ nema grijanja u čitavom gradu ili samo u nekim dijelovima?

Koliko će u toku ove sezone biti popravaka “pokvarenog kotla”, i do kada će grijanje biti otežano u gradu Zenici znaju samo vidovite Džemile il’ babe Vangle. No, obećanja za novo gradsko daljinsko grijanje ne manjka. Prijedloga i rješenja za problem grijanja u Zenici bilo je, iznošena su na Općinskom vijeću Zenica, ali ocijenjena su kao neprihvatljiva. Kao grom iz vedra neba najavljeno je trajno rješenje grijanja grada Zenica, projekt vrijedan skoro pola milijarde maraka i jedan od najvažnijih energetskih projekata u ovom dijelu Evrope.

U tu svrhu početkom juna 2009. godine osnovana je i nova firma, društvo za proizvodnju, trgovinu, usluge i zastupanje “KTG ZENICA”. Zajedničko preduzeće, u kome Opština Zenica ima 25 posto, a KTG AG iz Lugana u Švajcarskoj, preostalih 75 posto vlasništva. Međutim, od novca za izgradnju kombinovane toplane i elektrane poznatije pod imenom KTG nema ništa kao ni od investitora. Švicarci, Nijemci, Kazahstanci, Kinezi, svi oni, samo dođu, slikaju se i odu. Kako ta firma posluje i čime se bavi sve ove godine, također, znaju samo vidovite Džemile il’ babe Vangle. Uglavnom, pet godina poslije, ništa novo, izuzev satiričnih tekstova poput ovog o gatarama”.

Premijer Federacije BiH, Fadil Novalić je PROTIV termoelektrane “KTG”, a JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo je trebala da obavi pregovore sa KTG Zenica d.o.o. u cilju iznalažanje obostrano prihvatljivih elemenata Ugovora o zajedničkom ulaganju, što se još uvijek nije dogodilo i navedeni projektni ugovor je jedina karika koja nedostaje da bi se počela gradanja Termoelektrane na gas. Po svoj prilici i dosadašnjim informacijama JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo je cijelo vrijeme preferirala izgradnju vrelovoda iz termoelektrane “Kakanj”, a dosadašnji gradonačelnik, rahmetli Husejin Smajlović termoelektranu na gas. Niko od njih nije “popuštao” tako da nismo dobili ni jednu...

Danas, osam godina poslije stanje je isto ili čak i gore. Nakon još jedne tematske sjednice ponovo imamo obećanja od strane gradske vlasti. Ovaj put se nude tri rješenja: ponovo termoelektrana na plin KTG, zatim kupovina novih kotlova u kooperaciji s Mittalom i dovođenje tople vode iz termoelektrane “Kakanj”. Gradskim vijećnicima će “stručnjaci” ponuditi rješenja na nekim od narednih sjednica, a ukoliko bi se desilo da se i usvoji bilo koje , njihova realizacije nije moguća prije 2019.godine. Ako bi se kojim slučajem desilo da Gradsko vijeće Zenice odluči ZA “KTG” a premijer Federacije i dalje bude PROTIV, Zeničani bi ostali uskraćeni za grijanje i moglo bi se desiti da ga ne bude ni 2019.godine.

U međuvremenu, preduzeće KTG Zenica će i dalje “funkcionisati” kao preduzeće za distribuciju i prodaju električne i toplotne energije kojih nema. Ko svo vrijeme plaća to preduzeće koje ne prodaje i ne vrši nikakvu distrubuciju niko i ne pita.

Ukoliko ne želimo da budemo taoci političkih igara, vlade Federacije, Mittala i ostalih spletki jedino moguće i prihvatljivo rješenje je vrelovod Kakanj- Zenica, a za njegovu izgradnju s obzirom da smo ga propustili graditi tokom izvođenja radova na koridoru 5c je potrebno najmanje dvije godine.

Ko politizira, a ko manipuliše zeničkom javnošću oko projekta “Plava voda”?

Tenzije oko projekta “Plava voda se ne smiruju. “Projekat Plava voda je aktuelan od davne 1980.godine pa 1990. i 2005. godine”, kažu u Vladi Zeničko dobojskog kantona i pozivaju Muniba Huseinagića da ne politizira ovaj humani projekat.

Vlada Zeničko-dobojskog kantona je svjesna značaja ovog projekta, kojeg je podržavala i dalje ga podržava ali u skladu sa Zakonom o dugu, zaduživanju i garancijama u FBiH, traži od Gradskog vijeća Zenica garancije za povrat kredita na iznosu od 470.800,00 EUR.

Iz gore navedenog da se zaključiti da to što vlada traži garancije od gradske vlasti ne znači da ga ne podržava.

Tragom informacije o tom projektu vidim kako gradonačelnik Zenice optužuje imenom i prezimenom poslanike Skupštine ZDK-a. Naime, u njegovom obraćanju javnosti putem društvene mreže fejsbuk stoji :”Danas na Radnom predsjedništvu kantonalne skupštine protiv uvrštavanje projekta Plave vode na dnevni red bili su Ivo Tadić(HDZ), Damir Jukić(HDZ),Ibrahim Avdagić, Jasmin Duvnjak i Ibrahim Plančić(SDA), Amir Ganić (A-SDA) nije htio glasati, dok Besim Avdić(SDA) nije bio prisutan.

Za dopunu tačke na dnevni red glasali su: Munib Husejnagić(SDP), Ismet Sarajlić(SBB), Midhat Delić (DF), Hasan Handžić(SBiH) i Draženka Subašić(DF)”.

U želji da čitaocima bloga 32 vijećnik ponudim i drugu stranu priče kontaktirao sam Jasmina Duvnjaka, poslanika Skupštine ZDK-a. Na pitanje može li se znati zašto je bio protiv uvrštavanje projekta Plave vode na dnevni red Duvnjak je odgovorio: “Tebi svaka čast i poštujem tvoje čitaoce, ali za tog gospodina teško da nakon bezočnih laži imam finu riječ”.

 - Tačka je nepravilno koncipirana i kao takva ni formalno pravno nije mogla ići. Nema dileme, ja sam za Plavu vodu. Bivši gradonačelnik rahmetli Husejin Smajlović nam je to u amanet ostavio.

Znači, tačka sama po sebi ne bi ništa riješila, nego bi samo u ponedjeljak se diskutovalo bez koristi. Gradska uprava svoj nerad i sporost u ovom projektu koji je započeo naš gradonačelnik Husejin Smajlović ne može prebacivati na Kanton. Mi smo za Plavu vodu, i mislim da ćemo u konačnici, nakon što utvrdimo instrumente osiguranja kredita (garancije) na relaciji Grad - Kanton, dočekati realizaciju tog visedecenijskog sna svih Zeničana. Sve ostalo je rijaliti šou u režiji gospodina Fuada Kasumovića, zaključuje Duvnjak.

Ko politizira, a ko manipuliše zeničkom javnošću teško je reći.Činjenica da je odmah po završetku zasjedanja Radnog predsjedništva Skupštine ZDK-a po hitnom postupku zakazana hitna sjednica Gradskog vijeća koja će se održati 30. januara 2017. godine (ponedjeljak) sa početkom u 9,00 sati, u velikoj sali Grada Zenica nam govori da se od izbora na ovamo sve češće zakazuju hitne sjednice, a koliko koristi će građani Zenice imati, vrijeme će pokazati.

Kako je istaknuto u saopštenju Vlade ZDK-a, na tu vodu se čeka od davne 1980.godine. Ako se u jednoj hitnoj sjednici ili proceduri bez garancija kreditne sposobnosti riješi toliko očekivani projekat biće to novo svjetsko čudo. Na građanima je da čekaju. Kad su mogli sve te godine, mogu još koji mjesec...

Dok si zdrav dobro je, kad se razboliš niko više ne pita za tebe

U selu Orahovica, 30 km udaljenom od Zenice, u kući koja se nalazi na klizištu, kojoj su zidovi već popucali, a zbog uzbrdice ni hitna pomoć ne može prići živi teško stradali rudar Spahić Latif sa suprugom i troje djece.

Prije par mjeseci stradao je u jami “Raspotočje” kojom prilikom mu je na tri ili četiri mjesta pukla karlica....

Od pritiska vagona mu je pukao i mokraćni mjehur, a kako kaže njegova supruga, on je sada čovjek koji ništa više ne može sam. Svako dvadeset dana ga moraju voditi u bolnicu u Zenici da mu mijenjaju kateter, a ljekar je rekao da će njegov oporavak trajati minimalno dvije godine.

“On je trebao svakako u penziju, ali nije mu uvezan staž pa nije mogao otići. Porodicu nakon nesreće još uvijek niko nije pozvao iz tog rudnika da pitaju za njega kako je, treba li nam nešto, isto kao da ne postojimo", kaže Habiba za Source.ba.

Prema informacijama koje posjedujem sindikat rudnika jame “Raspotočje” ne mari za ovog radnika, a kada bi ga kojim slučajem posjetili njihova pomoć iznosi 50 maraka. Kažu mi, vjerovali ili ne, da bi u slučaju smrti njegova porodica dobila samo mizernih 100 maraka.

I tako, pored Zakona o radu, sindikata, sindikalnih predstavnika i radnih kolega Latif je doživio da spas pronalazi u emisiji “Ispuni mi želju”. Humanitarna emisija televizije Hayat, namjenjena specifičnim slučajevima u teškoj materijalnoj situaciji kojih je iz dana u dan sve više. Ned’o Bog nikom...

Pretpostavljam da je Latif bio i učesnik odbrambenog rata 1992-1995. Demobilisani borac koji se nije “borio” za ovakvu državu, za neuvezan staž, 50 maraka u zraku i toliku nebrigu za nastradalim komoratom koji je svoj radni vijek proveo “pod zemljom”.... Iz jednog uređenog sistema u kojem je imao obezbjeđenu liječničku brigu i materijalnu pomoć, ne svojom krivicom upao je u sistem u kojem su “ponosni na domovinu” oni koji su ga srušili , a srušili su ga da bi njima bilo dobro preko leđa “sitne buranije”.

Ne znam šta Vi mislite, ali sam dobro čuo kako prestolonaslednik države u kojoj su ovakvi slučajevi svakodnevnica kaže “da me nema trebalo bi me izmislit”. Da ga nema trebalo bi ga izmislit da nam “sitna buranija” živi od milostinje i humanitarnih emisija, poput “Ispuni mi želju”.

Dok si zrdav, tapšu te po ramenu, obećavaju bolje sutra, traže glasove, podmeću , prijete nekim novim ratom i “uzimaju” na svakom koraku, a kad se razboliš ko te jebe. To je država na koju su ponosni rijetki i probrani, a osobe poput Latifa Spahića i “buranije” poput njega neka se snalaze kako znaju i umiju. 

Obzirom da porodicu nakon nesreće još uvijek niko nije pozvao iz tog rudnika u kojem je stradao da pitaju za njega kako je, 32 vijećnik “selami” sindikalce i poručuje: Sramite se gospodo!

Dobra vijest je da je porodici Spahić ispred fejsbuk grupe "Humanitarna grupa "MALI LJUDI" organizovan i obezbjeđen smještaj u Zenici na par mjeseci, invalidska kolica i nešto lijekova...

Za dodatne info možete pitati Habibu Spahić, suprugu Latifa Spahića pozivom na broj 060/32 57 497.

(Ne)ispunjeno obećanje... Da li je gradonačelnik Zenice zaustavio stranačko zapošljavanje?

Zaustavit ću stranačko zapošljavanje i vratiti ga u legalne tokove u biroe za zapošljavanje“, govorio je Fuad Kasumović, nezavisni kandidat za gradonačelnika tokom održavanja predizbornih skupova, kao i u nekoliko navrata nakon izborne pobjede i preuzimanja mandata.

Da li je gradonačelnik Zenice  zaustavio stranačko zapošljavanje i vratio ga u legalne tokove u biroe za zapošljavanje?

Oni što ne sumnjaju u njegovo poštenje reći će da jeste, baš kao što je i obećao u predizbornoj kampanji. Oni drugi, nadprosječno inteligentni, po prirodi sumnjičavi u šaljivom žargonu reći će jeste, ako ne računamo dekretom postavljenog ličnog vozača na mjesto „višeg referenta za poslove vozača motornih vozila". Da, dobro ste pročitali, dekretom.... Jer, kako drukčije objasniti da čovjek već radi na mjestu za koje još uvijek nije završena konkursna procedura.

Naime, oglas koji je objavljen 13.01.2017. god. za općinu Zenica u Službu zajedničkih poslova za radno mjesto vozača, traje 15 dana od dana objavljivanja, a danas je 24.januar 2017.god. Dakle, još nije prošlo 15 dana.

Prema nezvaničnim informacijama to mjesto je "naštimano" njegovom dosadašnjem pratiocu M.S. koji ga je vozio dok je bio na dosadašnjoj funkciji... Zašto inicijali? Zato što je nezvanično, nisam ga lično vidio, ali sam nakon dojave o ovom zapošljavanju pregledao njegov fejsbuk profil i vidio da se radi o poznaniku iz osmogodišnje škole, bivše “Manojlo Popić” u Zenici...

Nisam se razočarao... Mene više ništa ne može razočarati... Razočaranja se događaju onda kada su nam očekivanja neispunjena.

Dakle, nisam ih imao... nisam očekivao da će se baš tako preko noći zaustaviti stranačka zapošljavanja. Nije to jednostavno ukoliko nam je ušlo u krv, ukoliko se zavuklo duboko u sve pore društva.

Slične situacije “pogađaju” ljude na vrlo različite načine. Neki će pokušati da pobjegnu od svojih osjećanja, dok će se drugi sa njima suočiti i pokušati da iz toga izvuku pouku. . "Blagoslovljeni su oni koji ništa ne očekuju, jer nikada neće biti razočarani." (Alexander Pope)...

Nema mjesta za ljutnju, bijes i mržnju, ni kod onih koji su se razočarali, ni kod onih koji su vjerovali da se jedna ovakva informacija neće pojaviti u javnosti makar se za tu “javnost” podrazumijevalo da se radi o blogu 32 vijećnik. Očito je da je ovaj blog u poslednje vrijeme postao mjesto za “ispovjed”. Mjesto gdje se postavljaju (ne)zgodna pitanja na koja pokatkad dobijemo odgovor ili sopstveni zaključak.

A odgovor na pitanje da li je gradonačelnik ispunio svoje predizborno i postizborno obećanje i da li je istina za gore navedeno radno mjesto, na osnovu Zakona o pristupu informacijama potražite od njega samog. 

Smrt fašizmu!

Na dnevnom redu prodaja društvenih domova?

Saznajem kako Gradsko vijeće Zenica namjerava staviti u proces privatizacije društvene domove mjesnih zajednica na području opštine i naglas razmišljam o tome kako sadašnja vlast “ukoliko nije u stanju okrečiti ono što je Tito izgradio, u stanju je prodati onima koji će znati”.

Pretpostavljam da znate da je Bosna i Hercegovina po osnovu sukcesije naplatila iznos od cca 250 milona KM. i da je ukupan iznos raspoređen po raznim osnovama na budžetske račune državnih insitucija završio u ‘kanalima’ javne potrošnje. Dakle, osnovno obilježje dosadašnjeg procesa upravljanja državnom imovinom jeste da su sredstva (novac), koja su sticale cijele generacije, neracionalno trošena zbog čega je došlo i do umanjena vrijednosti državne imovine.

Nisam siguran da li je donesen Zakon o upravljanju državnom imovinom, mislim da nije i zato nisam iznenađen time što se sadašnjoj strukturi gradske vlasti u Zenici žuri sa rasprodajom državne imovine. Gledajući večerašnje vijesti i informaciju o “zaključku Gradskog vijeća Zenica u vezi kredita” za „Izgradnju regionalnog vodovoda Plava voda“ od strane Vlade Zeničko dobojskog kantona, odnosno njegovom “odbijanju” uz obrazloženje da im Gradsko vijeće Zenica u skladu sa Zakonom o dugu,zaduživanju i garancijama Federacije BiH,dostavi instrumente osiguranja za kreditno zaduženje na iznos od 11 miliona i 470.800 eura stiče se utisak da su u vladi svjesni kako Grad Zenica nema kreditnih garancija, odnosno kako tamošnje novoizabrano vijeće nema iskustva i olako poseže za prodajom državne imovine i kreditima.

Prvo neuspješni pokušaj prodaje ljetovališta “Duće” u susjednoj Hrvatskoj da bismo poslije saznali da je još uvijek u upravnom postupku, tj. da slučaj još uvijek nije okončan na sudu u Hrvatskoj, a zatim neustavno “oporezivanje” kladionica, odnosno donošenje odluke o enormno visokom povećanju komunalnih taksi različito po djelatnosti preduzeća čime su u povlašten položaj dovedeni BH Telekom, kablovski operateri i druga preduzeća u odnosu na kladionice da bi došli do “privatizacije” i prodaje društvenih domova mjesnih zajednica na području opštine.

Nema sumnje, društveni domovi jesu zapušteni, namjerno ili ne, po meni nebitno je, činjenica je da su zapušteni i s toga se i pojavila izreka da “današnja vlast nije u stanju okrečit ono što je Tito izgradio”, ali je zato u stanju rasprodati, a dobijeni novac staviti u javnu potrošnju i rasfućkat’. Ne traži vlada ZDK bezveze da im se u što kraćem roku dostave dokumenti,među kojima Nacrt budžeta za 2017. i Odluku o izvršenju budžeta. Vide ljudi da aktuelni saziv gradskog vijeća na čelu sa ekonomskim ekspertom Fuadom Kasumovićem žuri, kako u prodaju državne imovine tako i u nova zaduženja grada.

Neki dan smo imali priliku vidjeti kako je na Ustavnom sudu FBiH “oboren” Zakon o stečaju. Svako malo padaju zakoni, odluke i kojekakva rješenja... Da li će institucije Federacije BiH ispoštovati ovu odluku o neustavnosti Zakona o stečaju u Federaciji BiH i vratiti stečajeve na početak, isplatiti radnicima ono što im pripada ili bar one koji su još uvijek otvoreni? Da li će u još uvijek otvorenim stečajevima radnici dobiti plaće koje im po zakonu pripadaju? Dakle, šta će biti sa preduzećima koja su još uvijek u stečaju, rasprodali imovinu i nemaju više novaca, a prethodno su neustavno rasporedili novac dobiven od prodaje imovine? Po meni, ovo oko ustavnosti i neustavnosti i svakodnevnog nepoštivanja odluka najvišeg pravosudnog tijela vodi ovu zemlju u anarhiju.

Do sad je bilo dosta sumnjivih privatizacija u kojima su stradala mnoga preduzeća a ljudi završili na ulici. Mogli bi s pravom reći “kad država prodaje ljudi stradaju”. Šta će biti ako Grad Zenica na kraju završi na Ustavnom sudu sa neustavnim odlukama?

Odgovornost neće snositi samo jedan čovjek...ne brinite. Krivično neće odgovarat niko. Za takve političke odluke nema krivične odgovornosti. Postoji samo moralna. A što se tiče morala, koga briga za to. U ovoj anarhiji moral se odavno pogubio. Smislit će Bosanci novu izreku. Umjesto postojeće “kad država prodaje ljudi stradaju”, napisat ćemo, recimo: “ kad grad prodaje i donosi neustavne odluke država strada” i našalit ćemo se i reći “koja država, zar ti vidiš ovdje neku državu”.

Nelegalna eksploatacija šume u slivu Babine rijeke!?

Ekološko udruženje “Eko Tvrtkovac” putem društvene mreže fejsbuk poziva nadležne organe da postupe u skladu za zakonom i kazne prekršitelje navodno nelegalne eksploatacije šume.

“Pozivamo organe države, tj. vlasti u gradu Zenici (saobraćajnu policiju i vijećnike u gradskom vijeću) i vlasti u ZDK kantonu (kantonalnu inspekciju) da provjere ove navode i postupe u skladu sa Zakonima ove države i kazne prekršitelje”, navode u obraćanju javnosti putem društvene mreže facebook.

- Opterećenje mosta, po našem mišljenju, nije usklađeno sa težinom tereta. Vidi se da dvoosovinsko opterećenje ne smije preći 10 t tereta. Ovaj šticar to premašuje.

Takođe je vidljivo da, uglavnom, nema pločica postavljenih na odsječeno bukovo drvo. Što znači da se opet krše zakoni i da se to može tretirati samo kao krađa.

Po registraciji vozila je lako ustanoviti o kome se radi. Ovakvih tura svakodnevno ima barem dvije. Valjda će neko u vlasti uraditi svoj posao zbog čega prima plaću, ističu u javnom obraćanju i pozivaju mještane Sliva Babine rijeke, da otežaju nelegalnu eksploataciju šume, bez koje Sliv Babine rijeke neće biti nizašta, umjesto da bude najljepše mjesto za život.

Na pomolu skandal: Bura oko “deložacije” samohrane majke se ne stišava

Nakon sinoćnjeg članka o najavljenoj deložaciji samohrane majke Dragice Mitrović i njene maloljetne kćerke bura se ne stišava. Iz sata u sat povećava se broj pregleda članka i dolazi do novih informacija. Za nepuna 24 sata članak je pročitan preko 30.000 puta što nam govori da je ovdašnja javnost jako zainteresirana za ovaj slučaj koji po svemu sudeći nije jedini. Slučaj za koji nećete čuti ništa na televiziji Zenica jer je u pitanju režimski medij koji u principu prenosi ono što narod želi čuti. “Hljeba i igara”, vijesti o aktuelnim događajima koje ne mogu izbjeći. No, o toj medijskoj kući i dešavanjima unutar kuće uskoro ću maksuz napisati jedan članak. Zadržat ćemo se na prijetnjama deložacijom i novim saznanjima. O čemu se radi otkrit ću vam na kraju teksta. Treba biti ili previše lud ili previše bezobrazan pa izbaciti majku sa maloljetnim djetetom na ulicu u januaru. Mislim da je dotična osoba iz gradske administrcije ovo drugo.

Tokom današnjeg dana intervenisala je predsjedavajuća Gradskog vijeća Zenica, a JU Centar za socijalni rad je uputio službeni protest u Gradsku administraciju.... Samohrana majka danas nije deložirana niti će joj to uraditi dok je zime. Za poslije, novo godišnje doba-nova nafaka. Uglavnom, ona mi se javila i kazala da su je posjetili novinari avaza i humanitarac Sani Tahirović, a da ju je telefonom kontaktirao neki Pašalić (pretpostavljam iz Centra za socijalni rad). Također, imamo ponuda za stanovanje kod fejsbuk prijatelja, ali nije to –to. Time bi popustili gradskoj administraciji. Kao što sam već napisao na svom fejsbuk profilu ona mora biti trajno obezbjeđena što se tiče stambenog pitanja da se ne bi ponavljale ovakve sramotne rabote tokom zimskih dana, a “odgovorni” adekvatno kažnjeni. U međuvremenu su se javili i iz Centra za pravnu pomoć ženama... Predsjedavajućoj Gradskog vijeća su objasnili da nije bila u pitanju deložacija nego kontrola (po dokumentima iz fajla). Navodno nije bila ni predviđena... “Službe će naći najbolje moguće rješenje za ovaj problem”, kazali su predsjedavajućoj Sanji Renić.

Podsjećam, Skoro u samom centru Zenice, nepun kilometar od Općine Zenica, u zgradi na raskrsnici u Crkvicama, žive majka i kćerka koje nadležni iz Grada Zenica , tačnije bahata Aerzemana bukvalno istjeravaju iz “stana” od 11 kvadrata... Dali su im rok od tri dana da napuste taj “nužni smještaj” iako su temperature vani već danima ispod nule. Zašto? Zašto je Aerzemani i toj nadležnoj instituciji grada važno tih 11 kvadrata? Zašto žele uništiti tu samohranu majku sa djetetom? Znaju li čitaoci koji su me kritikovali što sam spomenuo gradonačelnika da je Aerzemana Pomoćnik Gradonačelnika za opću upravu i stambene poslove?

Misle li ti koji su me kritikovali da gradonačelnik ne zna šta mu pomoćnica radi? Ne tvrdim da zna.... A ako pak ne zna, nije li vrijeme da sazna?

Čini se da je na pomolu skandal, da se počelo odmotavati klupko i da ćemo uskoro otkriti kako su se uzimali stanovi na čuvanje od naroda koji je odlazio u Ameriku Kanadu Australiju ....Na 5 ili 10 godina...kako su se pravili ugovori, navodno uz pomoć te tete iz općine uzimali ti stanovi a ljudi koji su otisli brisali su iz liste rođenih u Zenici ....

U moru komentara osude najavljene deložacije javio se i Sinan Gluhić, zaposlenik RTV Zenica sa tvrdnjom da je na sudu već dvije godine, da je dotična nezakonito uzimala novac i rasparčala osam stanova SUBNOR-a Zenica, a u jedan od njjih ubacila svoju miljenicu...., kao i da se sve dešavalo uz načelnu saglasnosost rahmetli Huse. Šta sve stoji u njegovom komentaru i koja imena su spominjana stoji u njegovom komentaru fejsbuk statusa pod nazivom "ukratko" .

Postavlja se pitanje zašto je omiljeni zenički gradonačelnik Fuad Kasumović zadržao radnicu sa sumnjivim i mutnim radnjama u svojoj administraciji?

Jedan od mojih izvora čije ime neću otkriti tvrdi da je mnogima tražila novac da bi im dala stan, kaže da je tako brže nego sudski da se ganjaš i ostvariš pravo na svoj stan. Naime, tvrdi da je u zeničkom naselju Kanal liku tražila dvije hiljade maraka za sobu u kasini...

Nastavit će se...

Zenica: Na minusu i snijegu samohranu majku izbacuju na ulicu

Skoro u samom centru Zenice, nepun kilometar od Općine Zenica, u zgradi na raskrsnici u Crkvicama, žive majka i kćerka koje nadležni iz Grada Zenica , tačnije bahata Azermana bukvalno istjeravaju iz “stana” od 11 kvadrata... Dali su im rok od tri dana da napuste taj “nužni smještaj” iako su temperature vani već danima ispod nule. Zašto? Zašto je Azermani i toj nadležnoj instituciji grada važno tih 11 kvadrata? Zašto žele uništtiti tu samohranu majku sa djetetom?

Podsjećam, o njima sam pisao na svom blogu u februaru 2013. godine kada su bukvalno gladovali, nisu imali frižider, šporet a TV su posudili od komšija. Njihova želja bila je da imaju koher jer nisu imali na čemu spremati hranu.

Dvije nezaštićene osobe su te 2013.godine trebale tiho nestati u neimaštini i gladi u 21 vijeku. U međuvremenu, nestao je tadašnji gradonačelnik ali ostala je okrutna i zlobna Azermana koja sada uz aminovanje novog gradonačelnika nastavlja sa "započetom" aktivnošću. Kažem “aminovanje” novog gradonačelnika jer pretpostavljam da se danas ništa ne radi bez znanja “glavnog”. A do glavnog ova nezaštićena porodica nije mogla doći. Danas je drugi dan kako pokušava do njega doći i nemam informacije da li je došla i zato pišem ovaj tekst da sutra ne bi bilo kasno. Nadam se da će ovaj tekst vidjeti predsjedavajuća Gradskog vijeća Zenice i da neće dozvoliti da se tako ponašaju prema samohranoj majci čija primanja te 2013.godine nisu prelazila 120 konvertibilnih maraka.

Znam, sada će oni nevješti u tehnologiji koji nisu otvorili propratni link prethodnog teksta pitati ko je ova porodica, kako se zove...

Zar je bitno kako se zove?

Kad hladnoća “steže” srce, žile, kosti...savjeti za niske temperature

Nagle promjene temperature zraka, praćene oscilacijama tlaka zraka i pojačanom vlagom nepovoljno utječu na ljudski organizam, osobito na kronične bolesnike i starije. Poseban je “okidač” različitim boljkama čak i kod mlađih, zdravih ljudi zimsko vrijeme kad hladnoća “steže” srce, žile, kosti...

Pothlađivanje organizma može biti opasno za osobe načeta zdravlja, a to nerijetko mnogi zaboravljaju pa se izlažu hladnoći nesvjesni da je ona katkad i opasna za život, osobito kad su temperature zraka deset, petnaest i više Celzijevih stupnjeva ispod nule, piše večernji.hr

Dakle, savjeti nisu moji.... Pustite se gradonačelnikovih obećanja i tematskih sjednica o grijanju koje vam ove zime neće obezbjediti bolje grijanje, baš kao ni ovih prethodnih deset godina kada su obećavali termoelktranu KTG. Njihova saopštenja za javnost ne griju i to je činjenica. Nažalost, vidimo i kako na njihova obećanja nasjedaju naivini birači. Nasjedaju tako što ih iz godine u godinu, odnosno od izbora do izbora ponovo biraju za svoje predstavnike. I zato, dok oni palamude na tematskoj sjednici gradskog vijeća, gdje će pokušati da uberu političke poene ili da se ugrade u određeni procenat prilikom izbora "najpovoljnijeg grijanja", predlažem da pročitate šta nam to stručnjaci savjetuju.

Koji su organi najosjetljiviji na niske temperature

Krvožilni sustav i mozak

Krvožilni sustav osobito je osjetljiv na niske temperature. Krvne žile se na hladnoći sužavaju i sistolički tlak (tzv. gornji tlak) raste. Za jakih hladnoća povećava se broj ljudi koji se javljaju liječnicima s tim problemom. Ugroženi su ljudi koji su preboljeli moždani udar ili imaju suženja karotidnih arterija i skloni su ishemijama mozga. Staviti šal na usta!

Srce

Srce ne voli zimu, a osobito su ugroženi stariji koji boluju od angine pektoris. To znači da više od 50 posto 70-godišnjaka, zbog ateroskleroze dodatno reagira na hladno. Kod oboljelih će svaki napor zimi izazvati tegobe više nego ljeti. Stoga im preporučujemo da ne izlaze na hladnoću!

Kosti i bubrezi

Pothlađivanje i dugotrajna izloženost niskim temperaturama nerijetko rezultira upalama bubrega, a vrlo jake bolove, osobito stariji osjećaju u kostima – koljenu, šakama, ramenu, kralježnici. Čuvajte kosti i bubrege – nosite toplu odjeću!

Pluća

Čuvajte i vaša pluća, koja su posebno osjetljiva na niske temperature. Na otvorenom stavite šal preko usta.

Genitalni organi

Ženski reproduktivni organi, kao i prostata u muškaraca, jako su osjetljivi na hladnoću. Izloženost hladnoći uzrokuje česte upale. A osim tople odjeće, iznimno je važna i topla obuća. Jer ako ste u mokroj obući, vaše tijelo će vas kazniti upalom, koje se teško riješiti. Zato obucite se toplo i obujte tople čizme prije izlaska na niske temperature.

Koža

Koža je organ koji također puno trpi zbog hladnoće. Pijte puno tekućine i zaštite je od izravnog udara niskih temperatura.

Na što morate obratiti pažnju kad su vani "sibirske" temperature

IZLAZAK RANO UJUTRO – IZBJEGAVAJTE

Starijima, ali i svim srčanim bolesnicima te oboljelima od plućnih bolesti preporučuje se da ne izlaze u ranojutarnjim i noćnim satima kad su temperature vrlo niske. Vanjski sloj odjeće mora biti nepropustan na vjetar i vlagu. Najbolje je nositi odjeću od vune, polipropilena i svile koji zadržavaju više topline od pamuka.

OBVEZNI KAPA, ŠAL I RUKAVICE

Ako već morate izaći, a temperature su niske, zaštitite glavu kapom, ruke rukavicama te prekrijte usta šalom kako biste spriječili izravno udisanje hladnog zraka. Važno je da je obuća topla i komotna, bez visokih peta. Visoka peta umara kao i potpuno niska obuća.

NEMOJTE DUGO BITI NA OTVORENOM

Ako dugo boravite na otvorenom i izloženi ste hladnoći te se pojavi drhtavica, to je znak da se hitno trebate vratiti u zatvoreni prostor. Također, treba izbjegavati sve aktivnosti koje mogu uzrokovati umaranje i ubrzano disanje na vanjskim niskim temperaturama.

TOPLI NAPICI I TERMOSTAT

Liječnici upozoravaju da se pri uzimanju tekućine osobito preporučuju topli napici te da se izbjegavaju alkohol i kofein. Također starije osobe s vremenom gube mogućnost osjeta promjena temperatura pa im se osim praćenja vremenske prognoze preporučuje i da imaju termostat u kući.

BUDITE U KONTAKTU SA SVOJIM STARIJIMA

Starije osobe sklone otjecanju nogu i zimi trebaju paziti na elemente koje im pogoršavaju teškoće. Nužno je izbjegavati dugo stajanje i sjedenje. U hladnim mjesecima često treba biti u kontaktu sa starijom osobom koja mora uvijek uz sebe imati osobne podatke, ime i prezime, adresu stanovanja i broj telefona.