Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

četvrtak, 9. veljače 2017.

Od ove države dobio je šećer, a supruga karcinom i sad ih istjeravaju iz stana zbog neplaćenog računa vode

Faruk Prošić, demobilisani borac, dijabetičar, sa suprugom Fatimom i djecom za sad živi u garsonjeri od 33 kvadrata i niko nije zaposlen... Zašto kažem za sad? Zato što će u martu po svoj prilici ostati bez stana zato što nije imao novaca da plaća račune od vode, prirodnog bogatstva čiji vlasnik nije Kahriman. Onaj isti Kahriman koji uz aminovanje Upravnog odbora uzima na stotine hiljada maraka nagrade za uspješno vođenje preduzeća. Preduzeća koje je uspješno zahvaljujući ovim demobilisanim borcima koji su se borili i proljevali svoju krv da bi danas ovi govnavi direktori sami sebi dodjeljivali nagrade. A preduzeće je uspješno zato što putem suda istjeravaju demobilisane borce na ulicu, na račun građana i paušala koje (ne)zakonito uzimaju i prikazuju kao fiksne troškove.



Međutim, nećemo o tim direktorima koji su zasjeli na te pozicije u preduzećima koja su ostala čitava zahvaljujući ljudima poput Faruka. Ljudima koji su dali svoju krv i dijelove tijela, a oni čitavi izašli sa raznim oboljenjima. Faruk je imao sreću u nesreći da iz rata izađe sa dijabetesom. Sa dijabetesom i suprugom koja boluje od karcinoma izaći će iz garsonjere na ulicu zato što nema novaca da plati gore navedenom direktoru vodu koju je dala majka priroda. Fatima, njegova supruga već danima plače. Ne zna kuda će. Osoba kojoj se obratila, vidno uznemirana zove me i kaže MOLIM TE pomozi im. Kako? Ljudi, znate li vi kako im pomoći? Kako spasiti čovjeka od preduzeća koje traži “svoje”, od nemilosrdnog direktora, od suda, od države za koju se borio. Znam da pravo i pravda nisu isto. Ja znam da je ovo nepravda, ali šta poduzeti?

Faruku, Fatimi i njihovoj djeci prijeti ulica zbog neplaćanja računa vode. Polovinom marta putem usmenog i javnog nadmetanja na sudu je zakazano prvo ročište za prodaju nepokretne imovine, garsonjere od 33 kvadrata u visini 38.600,95 KM. Njihov neplaćeni račun za vodu iznosi 3.516,88. Ja nemam riječi. I ja sam se borio za ovu državu, a da sam znao da je ovako nemilosrdna prema onima koji su je branili ne bi... Pljuc, pljuc...Fuj.

Dragi moji gradski vijećnici , gradonačelniče i ostali. Evo vam prilike da se dokažete i bez tematskih sjednica. Kunete se da radite u ime naroda, za dobrobit građana ovog grada...za ukidanje paušala. Paušali i fiksni troškovi su jednim dijelom i doveli do ovolikog duga ovog nezaposlenog demobilisanog borca. Ustanite i spasite što se spasiti može.

Kontakt telefon ove nesrećne porodice možete dobiti javljanjem u inbox mog fejsbuk profila.


Nema komentara:

Objavi komentar

Popularni postovi