Molitvom do posla!?

Možemo li molitvom doći do tako nedostižnog posla?

Jedna izreka kaže da “ljude ne uznemiravaju stvari same po sebi, već način na koji ih posmatraju.” Iako nam se ne dopada, loše stvari se ipak dešavaju. Kažu da sto posto loše ili grozno ne postoji! Negdje sam pročitao da ako uvjeravate sebe da je nešto grozno onda kada je samo nepovoljno i čvrstim ubeđivanjem da je to grozno uvodite sebe u stanje depresije. Ne, ovo što se dešava nije stanje depresije ali je ipak grozno.

Ne možete plaćenom kampanjom prikazivnja uspješnih i “privilegovanih” Zeničana vratiti vjeru u naš grad svima onima kojima je poljuljana u godinama iza nas, jer pobogu brate, to je tek nekoliko privilegovanih.

U gradu u kome mladi nemaju nikakvu perpsektivu, ne možete hiljadama ili milionima tona asvalta i betona, odnosno izgradnjom saobraćajnice GGM-a vratiti vjeru u naš grad, jer pobogu brate, nisu svi mladi neimari.

U gradu gdje su uposleni rijetki i privilegovani ne možete odobravanjem “privatne” izgradnje vjerskog objekta vratiti izgubljena radna mjesta nekoliko hiljada zaposlenih, jer pobogu brate, previše je uništenih preduzeća. Molitvom, koja je religiozni čin izgovaranja određenog teksta, u kojem se vjernici obraćaju Bogu ne dobiva se posao, zato postoji Biro za zapošljavanje ali se u našem gradu ipak zapošljava na telefonski poziv.

I na kraju, kažu tamo neki ,da kad nam neko “DADNE” novac za npr. za izgradnju vjerskog objekta ne možemo mi njemu naređivat šta će sa svojim novcem, moramo tako i uradit…..Draga gospodo! Ne može taj neko da "DADNE" i određuje gdje ću i šta ću uradit u svojoj kući, inače neću prihvatit taj novac. Po njihovom ispade da može neko doći s novcem da uloži u džinovski spomenik prcastom Draži Mihajloviću, jer pobogu brate, to je njegov novac,ne možemo mi određivat šta će on s novcem raditi. E 'bem vam razmišljanja vaša i pravdanja da je to njegov novac. Nek' ide s istim tim novcem i nek' gradi gore u Babinu šta hoće.

Našem gradu nedostaje preduzeća a vlast je dužna naći načina za pravljenje poslovnog ambijenta s ciljem bržeg zapošljavanja. Pravljenjem “svetišta” od grada nećemo doći ni do kakvog poslovnog ambijenta, već do već viđenog, partijskog zapošljavanja.

Hallali brate, al’ tako je…

NAPOMENA: Za one koji nisu iz Zenice, “Babino” je skup sela uz Babinu rijeku, okolina Zenice

K’o u filmovima, u cik zore premještaju i vozaju tuđe kioske, postavljaju svoje!?

Ko o čemu, ja opet o njima! Nakon što su Zeničanke Mirsada Uzunović i Mersija Islambegović, vlasnice kioska, ostale bez egzistencije samo zato što su od bivše firme dobile kiosk na atraktivnoj lokaciji, (iako su imale valjano Rješenje za korištenje navedene lokacije do 01.06.2013.godine) i pokrenule tužbu, pravde za njih još uvijek nema.

Osim što radnice nisu vraćene u posjed, nečiji cilj donekle je ostvaren - oduzeto im je pravo korištenja javne površine jer je rok istekao a rješenje o korištenju nije produženo.

Čuda se dešavaju u našoj Zenici, jutros u 6 sati saznajemo da je kiosk odnešen i da je Tobako postavio novi, kazala je Mersija.

Kako? Na koji način? To znaju “gazde” ovog grada…

“Pošteno”, došli ljudi u ranim jutarnjim satima, od 3 sata pa do zore postavili i otišli, misle ujeo vuk magarca .

Ispred nosa Ministarstvu unutrašnjih poslova, pretpostavljamo i da niko ništa nije vidio.

- Postavlja se pitanje kako se može kiosk sa našom robom, još zapečačen, bez našeg znanja, premjestit na nepoznatu lokaciju?

Prema informacijama Mersije, obavještena je inspekcija i MUP, a rezultate ćemo pričekat’, vjerovatno ne dugo kao ishod navedene tužbe. U urbanizmu su joj kazali “prekinut je ugovor, mi nemamo ništa s tim”.

Dakle, iako nemaju ugovor o korištenju zemljišta, likovi k’o u filmovima, premještaju i vozaju tuđe kioske i postavljaju svoje.

Šta možemo očekivati sutra? Dok smo na spavanju, da nam neko dođe u sopstvenu avliju u cik zore, razmontira šadrvan, postavi tamo neki objekt i da bude još gore, da niko ništa ne zna.

Ne znam, možda se u Obrenovcima takve stvari i dešavaju, samo niko ništa ne zna. U našem gradu, dok je ljudi, znat će se…

Photo novog kioska: 

Foto: Osvježenje na temperaturama i do 36 Celzijeva!

Nije reklama, vjerujte, nastojao sam snimiti fotografije za prijatelje jer sam i sam prijatno iznenađen sadržajem. 

S obzirom da će “toplotni val” sutra dosegnuti svoj vrhunac a temperature zraka neće padati ni idućih dana, maksimalnu temperaturu i do 36 Celzijeva stupnja možete prebroditi uz lagano osvježenje u sportsko – rekreativnom kompleksu EKO-FIS Vlašić.

Sportsko – rekreativni kompleks EKO-FIS Vlašić udaljen je 1 km od Babanovca.

Pogledajte fotografije i presudite sami.

Nisam mogao ni naslutiti da bi neko mogao zaista pasti (skočiti) sa zgrade!

photo: http://krajina.ba

Kada sam kao amater prije nekoliko dana istraživao ko je obećao, šta je obećao i šta je sve urađeno, u videu koji sam pripremio(u kome žena najavljuje da joj je došlo da skoči sa zgrade) nisam mogao ni naslutiti da ću nakon par dana čitati vijesti da je neko zaista i skočio. Safeta Lipovača „pala“ je u četvrtak oko 13,30 sati sa četvrtog sprata boračke zgrade u bloku 11 u naselju Ozimice II u Bihaću i tom prilikom smrtno stradala na licu mjesta. 

Naime, Općina Bihać još u oktobru 2009. godine potpisala je ugovor sa izvođačem radova o izgradnji stambene zgrade za boračku populaciju koja je trebala biti izgrađena u roku od godinu dana. Kako je pisalo u opisu tog videa, kupci stanova godinama odvajaju od usta i plaćaju kredite a od useljenja nema ništa. Većina ih pored rata kredita plaća stanarinu za stanove u kojima trenutno stanuju. Ako saberemo sredstva od kredita koje su potpisali i stanarinu za četiri godine, kako kažu, dosad su možda mogli kupiti stanove po tržišnim cijenama i živjeti u njima. Iako je u videu prikazan problem u naselju Ozimice I a tragičan događaj se desio u naselju Ozimice II, problem je identičan.

Kćerka stradale Safete Lipovače, Bekira Lipovača izjavila je da  „peta i najbitnija činjenica, kap koja je prelila čašu je ta, da iako joj je otac dao život za BiH, iako joj je mama 90%-tni invalid sa psihičkim problemima, sa dvoje do jučer maloljetne djece NIJE MOGLA DOBITI STAN, DOK NE UPLATI 35 000 KM, od bijedne penzije od 350 KM. Nema kome se nisu obraćali. Naravno svi su ih odbili“.

A današnji tekst, odnosno slučaj nepokretnog dede Saliha Tabakovića, borca Armije RBiH koji je “ istjeran iz Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš zbog toga što je tražio da se otvori prozor, te slučaj pacijenta Safeta Kulina, koji je ležao u istoj bolničkoj sobi, a koji dobio otpust iz bolnice „zbog narušavanja kućnog reda“ bili su dodatni povod za objavljivanje ove video kompilacije.

Pogledajte i sami donesite zaključak. Moj je, ' bem ti obećanje izgleda da je stvarno ludom radovanje.

Amaterska video kompilacija: ko je obećao, šta je obećao i šta je sve urađeno:

Živi bili i solidarno do slijedeće aktivnosti!

Nakon što sam još 10. februara 2013 godine na svom blogu pisao “koliko je (i da li je uopšte) SDA platio/la korištenje javne površine za neviđeni džambo-bilboard, ko je nosioc ugovora(predstavnik ulaza, upravitelj, stanari) – preko koga bi općina trebala ganjati porez za reklamu,  da se on ne skida 5 mjeseci poslije izbora, te da bi suludo bilo vjerovati da je SDA cijelo ovo vrijeme plaća 'zakupninu', a kojeg je objavio i portal doznajemo.com, iskreno se nadam  da nije slučajnost  da se isti skinuo sa zgrade Borca.

Naravno, dodatni motiv za skidanje može biti i tekst koji je prije nekoliko dana objavio portal bitno.ba u kojem stoji kako “postoji odredba Središnjeg izbornog povjerenstva da stranke koje sudjeluju na izborima moraju ukloniti predizborne materijale s javnih površina nakon izbora”.

SDA je nakon svega, uklonio plakat što je za svaku pohvalu a portal Bitno dat će si za pravo neskromno se pohvaliti kako je svojim tekstom, uz sliku upornih Zeničana, još jednim malim korakom proslavio bit novinarstva.

Zahvaljujem svim učesnicima navedenog događaja, svi građani Zenice koji su se osjećali nelagodno dok ih je “on gledao odozgo” konačno mogu odahnuti.

Živi bili i solidarno do slijedeće aktivnosti!

Ko bi' rek'o čuda da se dese...

Već ranije sam pisao o inicijativi predstavnica udruženja Kakanjskog Srca koja kako se čini daje i određene rezultate. Opće poznato je da vlast koja nije izložena pritiscima javnosti nikada neće ni funkcionisati u službi svojih građana a na Vama je da li ćete vršiti pritisak. Dok se jedni bore kako izvući maksimalan iznos novca iz budžeta različitih (državnih, federalnih, kantonalnih i općinskih) nivoa na razne načine, (raznim komisijama, paušalima, projektima), drugi pokušavaju preživjeti sastavljujući kraj s krajem. Da se ponekad i „sit gladnom razumije“ svjedoči primjer iz Kaknja.

Piše: Ilma Topalović

Priča o kakanjskim vijećnicima nikako da se utiša. Nakon što su predstavnice Kakanjskog Srca zatvorile tu priču o vijećnicima iz ovog grada koji su jednostavno ignorisali Molbu koja im je upućena desilo nešto neočekivano.

 Naime nekoliko njih se javilo Kakanjskom Srcu sa željom da razgovaramo na tu temu međutim pored g-dina Huse Luhovića još jedan vijećnik,predsjednik kluba SDA,g-din Haris Veispahić se također odrekao svojih dnevnica do kraja mandata u OV Kakanj u korist socijalno-ugroženih porodica.

G-din Veispahić je nakon razgovora sa predstavnicama Kakanjskog srca shvatio razloge naše Molbe upućene vijećnicima i podržao istu ističući svoju grešku i skepticizam te u budućnosti ovaj mladi čovjek također želi pomagati rad Kakanjskog Srca.

Svakako da nakon njegovog ovakvog čina pozivamo i druge vijećnike bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju da razmisle o Molbi koja im je upućena i ako ništa drugo da nam odgovore na istu.

Ovim putem zahvaljujemo se gospodinu Harisu Veispahiću i nadamo se da ćemo u budućnosti biti puno brži kada se radi o ovakvim stvarima.Omladina svakako treba da ima zdrave ideje i ambicije koje se neće bojati reći nigdje jer na mladima svijet ostaje.Inicijativa pokrenuta od strane Kakanjskog Srca za odricanje dnevnica možda nije najpametnija ideja i možda se neće svidjeti ni jednom političaru ali svi moramo biti svjesni činjenice da se život ne može zaustaviti,da ide dalje i da svi ljudi stare.

Ni jedan vijećnik ni bilo koji drugi čovjek ne može znati šta ga čeka sutra i nikad ne možemo biti sigurni da sutra,nekad u budućnosti neće baš nekom od nas,bilo kome trebati pomoć nekog „srceta“.

Iskreno se nadamo da još jedan primjer političara koji je odlučio staviti narod u prvi plan neće biti uzaludan i nadamo se da će ovaj čin g-dina Harisa Veispahića „natjerati“ i druge da razmisle o onome „sutra“ i  o onome što će ostaviti iza sebe.

Krivac za agoniju koju proživljavaju korisnici socijalnih primanja ZDK-a nije ni u Žepču ni u Istočnom Sarajevu!

U cilju postizanja pozitivnih efekata u provođenju socijalne zaštite donijet je Zakon o socijalnoj zaštiti , zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom na nivou ZE DO Kantona koji je usvojen juna 2007.godine. 

Ovim Zakonom regulisana su osnovna prava iz socijalne zaštite , uslovi za ostvarivanja pojedinih prava , postupci , finansiranje, nadzor nad provođenjem zakona i konačno novčani iznosi i druga davanja određenim građanima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe.

Međutim, kakvi su postupci, finansiranje i provođenje zakona najbolje govori slučaj samih korisnika sa područja općine Zenica, koji bi zbog neprovođenja, odnosno neisplaćivanja tih mizernih sredstava (4 dugujuće pomoći) mogli uskoro krenuti u radikalnije mjere.

Prema riječima Mahalbašić Amira iz Zenice, prvi korak je smjena predsjednika predstavnika “Stalnih korisnika socijalne pomoći ZDK-a” za kojeg kažu “da ga nisu mjesecima vidjeli niti znaju kako se zove”.

U provođenju aktivnosti na smjeni “nepoznatog predsjednika” prikupili su potpise nekoliko stotina korisnika socijalne pomoći a spremili su i pismo za resorno ministarstvo ZDK-a.

U najmanju ruku stotine korisnika socijalnih primanja danas najmanje interesuje krivac za agoniju koju proživljavaju. Sigurni su da isti nije daleko i da ga ne treba tražiti ni u Žepču, Širokom brijegu niti u Istočnom Sarajevu.