Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 10. veljače 2013.

Grad Zenica bi trebao biti “ničiji ili svačiji”!

Postavljanje bilborda na javnim površinama uvijek se masno plaćalo….
Grad Beograd će u narednih deset godina od taksi za postavljanje reklamih panoa po prestonici inkasirati više od deset miliona eura.
Kod nas su bilbordi zaista dosta načičkani, zbog cijena svakodnevno se mijenjaju, osim jednog, koji se nalazi na soliteru u centru grada (iznad DM marketa).
Pitanje kako se riješila dozvola za postavljanje reklame, koja se dobija u općini je lagano.
Možda je zanimljivije ko je nosioc ugovora(predstavnik ulaza, upravitelj, stanari) – preko koga bi općina trebala ganjati porez za reklamu.
Pitanje koliko je (i da li je uopšte) SDA platio korištenje javne površine za neviđeni džambo-bilboard još je zanimljivije zbog činjenice da se on ne skida 5 mjeseci poslije izbora, a suludo bi bilo vjerovati da je SDA cijelo ovo vrijeme plaća 'zakupninu'.
Pa onda urbanistička saglasnost, pa onda pitanje šta radi inspekcija, ona ista koja ovih dana i po Zenici nemilosrdno ubire harač jer je premijer Federacije naredio.

Grad Beograd će zaraditi više od deset miliona eura. A koliko će grad Zenica?

Grad Zenica bi trebao biti “ničiji ili svačiji”, nikako samo jedne političke opcije. Zar ne bi bilo logičnije, da se recimo, putem javnog konkursa, koji bi trebala općina raspisati na određeni period, traži najbolji ponuđač.

Tako bi svi imali priliku ponuditi ili reklamirati proizvod a cijena iznajmljivanja bi bila u zavisnosti od veličine i zone u kojoj se nalaze.
Ma…. jednostavno, nema reda u njihovom postavljanju, a nekad se ne uklapaju u ambijent, bodu u oči, poput navedenog a možda se i neki prolaznici osjećaju nelagodno kad ih gleda “odozgo”.

Pošto se naši vijećnici (a ima ih 31) nemaju vremena baviti “milionskim iznosima” (ko bi onda 7 sati zasjedao na tematskim sjednicama koji na kraju nemaju zaključak) mi građani smo (32-vijećnik), možemo valjda postaviti pitanje koje se tiče nas i našeg novca.

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi