Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 29. svibnja 2013.

Ko bi' rek'o čuda da se dese...

Već ranije sam pisao o inicijativi predstavnica udruženja Kakanjskog Srca koja kako se čini daje i određene rezultate. Opće poznato je da vlast koja nije izložena pritiscima javnosti nikada neće ni funkcionisati u službi svojih građana a na Vama je da li ćete vršiti pritisak. Dok se jedni bore kako izvući maksimalan iznos novca iz budžeta različitih (državnih, federalnih, kantonalnih i općinskih) nivoa na razne načine, (raznim komisijama, paušalima, projektima), drugi pokušavaju preživjeti sastavljujući kraj s krajem. Da se ponekad i „sit gladnom razumije“ svjedoči primjer iz Kaknja.

Piše: Ilma Topalović

Priča o kakanjskim vijećnicima nikako da se utiša. Nakon što su predstavnice Kakanjskog Srca zatvorile tu priču o vijećnicima iz ovog grada koji su jednostavno ignorisali Molbu koja im je upućena desilo nešto neočekivano.
 Naime nekoliko njih se javilo Kakanjskom Srcu sa željom da razgovaramo na tu temu međutim pored g-dina Huse Luhovića još jedan vijećnik,predsjednik kluba SDA,g-din Haris Veispahić se također odrekao svojih dnevnica do kraja mandata u OV Kakanj u korist socijalno-ugroženih porodica.

G-din Veispahić je nakon razgovora sa predstavnicama Kakanjskog srca shvatio razloge naše Molbe upućene vijećnicima i podržao istu ističući svoju grešku i skepticizam te u budućnosti ovaj mladi čovjek također želi pomagati rad Kakanjskog Srca.
Svakako da nakon njegovog ovakvog čina pozivamo i druge vijećnike bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju da razmisle o Molbi koja im je upućena i ako ništa drugo da nam odgovore na istu.

Ovim putem zahvaljujemo se gospodinu Harisu Veispahiću i nadamo se da ćemo u budućnosti biti puno brži kada se radi o ovakvim stvarima.Omladina svakako treba da ima zdrave ideje i ambicije koje se neće bojati reći nigdje jer na mladima svijet ostaje.Inicijativa pokrenuta od strane Kakanjskog Srca za odricanje dnevnica možda nije najpametnija ideja i možda se neće svidjeti ni jednom političaru ali svi moramo biti svjesni činjenice da se život ne može zaustaviti,da ide dalje i da svi ljudi stare.

Ni jedan vijećnik ni bilo koji drugi čovjek ne može znati šta ga čeka sutra i nikad ne možemo biti sigurni da sutra,nekad u budućnosti neće baš nekom od nas,bilo kome trebati pomoć nekog „srceta“.

Iskreno se nadamo da još jedan primjer političara koji je odlučio staviti narod u prvi plan neće biti uzaludan i nadamo se da će ovaj čin g-dina Harisa Veispahića „natjerati“ i druge da razmisle o onome „sutra“ i  o onome što će ostaviti iza sebe.



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi