Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

ponedjeljak, 18. veljače 2013.

I Zenica u mraku!?

Ukoliko bi se desilo da električari koji su zaduženi za nadgledanje i ispravnost mreže elektroenergetskog sistema odgovorno ne obavljaju posao moglo bi se desiti pad sistema a kao posljedica nastao bi mrak u određenom dijelu Federacije BiH, i naravno, to bi svi vidjeli i osjetili. Elektroprivreda bi razmatrala eventualnu odgovornost zaposlenih radnika na elektrodistributivnoj mreži, kao i nastale troškove a potom bi uslijedile sankcije. 

Međutim, za mrak koji je odavno nastao u dijelovima BiH usljed nerada odgovornih pojedinaca i institucija ili zloupotrebe položaja niko ne odgovara.

Korupcija koja predstavlja ozbiljan problem širom svijeta ne zaobilazi ni nas, a na institucijama i građanima BiH je da se aktivno uključe u borbu protiv ovog problema.

Da Zenica nije grad bez korupcije uvjerili su se mnogi radnici koji su zbog iste ostali na ulici, bez zaposlenja. Mnogi od njih su upozoravali na zloupotrebe položaja, kršenje zakona isl.

Nakon što su Mirsada Uzunović i Mersija Islambegović, vlasnice kioska, ostale bez egzistencije samo zato što su od bivše firme dobile kiosk na atraktivnoj lokaciji, uvidom u Ugovor o kupoprodaji kioska , da se primjetiti da su radnice imale valjano Rješenje za korištenje navedene lokacije do 01.06.2013.godine. 



Podsjećanja radi, prodavac kioska, direktorica preduzeća “Duhan” Zenica dd Zenica, Mersiha Kvrgić prodaje navedeni kiosk “Tobacco Press”-u ali , da bi se sve uokvirilo, potrebno je da “Tobacco” dobije prenos prava korištenja javne površine, odnosno lokacija na kojima se nalaze kiosci, za koje radnice imaju važeće Rješenje.

Dakle, radnice po navedenom ugovoru i njihova djelatnost ili Rješenje “smetaju” vješto planiranim radnjama tajanstvenih moćnika Zenice.

Navedene radnje se odvijaju bez saglasnosti Nadzornog odbora preduzeća “Duhan” Zenica kao i bez ponude prodaje kioska radnicama na osnovu prava preče kupnje s obzirom da su Mirsada i Mersija korisnici od 2003. godine.

Cilj - Oduzeti pravo korištenja javne površine radnicama kioska koji se nalazi na atraktivnoj lokaciji!

Postavlja se pitanje ko stoji iza općinskog inspektora Harisa Pinjića koji je “terorisao” radnice sve dok pod “prijetnjom upotrebe sile” nisu napustile prostor?

Prodavac kioska, direktorica Mesiha ili neko treći zlo/upotrebom prava ostvaruju jedan jedini i osnovni cilj – oduzeti pravo korištenja javne površine radnicama kioska koji se nalazi na atraktivnoj lokaciji. 


Vršenje prava radi ostvarenja nekog drugog cilja, (u ovom slučaju s ciljem uvođenja u posjed kupca na štetu radnica) a ne onog zbog kojeg je to pravo priznato, trebalo bi da predstavlja zloupotrebu prava. A, zloupotreba prava trebalo bi da je zabranjena i kažnjiva.

Zbog svega navedenog Mirsada i Mersija su pokrenule i dobile tužbu na Kantonalnom sudu Zenica protiv Federalnog ministarstva trgovine Mostar i Službe za ekonomske odnose i poduzetništvo Općine Zenica kojima poništavaju rješenje. 





Međutim, radnice nisu vraćene u posjed a kiosk je i dalje zapečaćen . Sudske presude se u principu ne komentarišu, one se sprovode, osim u ovom “slučaju” .

S toga se možemo zapitati da li će neko odgovarati za nesprovođenje sudske presude?










Šta radi Federalna inspekcija, Sipa i druge nadležne institucije?

Poznato je da vrijeme liječi rane a da li će vrijeme riješiti problem, odnosno da li će “odgovorni” čekati juni 2013 godine, dan prestanka važenja Rješenja koje posjeduju radnice, još uvijek je misterija.

Da bi pravna norma proizvodila očekivana dejstva, ona mora biti u skladu sa zdravim razumom, to znači vraćanje nezakonito zapečačenog kioska. Ono kroz šta prolaze Mirsada i Mersija po svoj prilici nije u skladu sa zdravim razumom niti je proizvelo očekivano dejstvo.

Muhamed Pivić




Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Arhiva bloga

Popularni postovi