Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 29. svibnja 2013.

Krivac za agoniju koju proživljavaju korisnici socijalnih primanja ZDK-a nije ni u Žepču ni u Istočnom Sarajevu!

U cilju postizanja pozitivnih efekata u provođenju socijalne zaštite donijet je Zakon o socijalnoj zaštiti , zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom na nivou ZE DO Kantona koji je usvojen juna 2007.godine. 

Ovim Zakonom regulisana su osnovna prava iz socijalne zaštite , uslovi za ostvarivanja pojedinih prava , postupci , finansiranje, nadzor nad provođenjem zakona i konačno novčani iznosi i druga davanja određenim građanima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe.

Međutim, kakvi su postupci, finansiranje i provođenje zakona najbolje govori slučaj samih korisnika sa područja općine Zenica, koji bi zbog neprovođenja, odnosno neisplaćivanja tih mizernih sredstava (4 dugujuće pomoći) mogli uskoro krenuti u radikalnije mjere.

Prema riječima Mahalbašić Amira iz Zenice, prvi korak je smjena predsjednika predstavnika “Stalnih korisnika socijalne pomoći ZDK-a” za kojeg kažu “da ga nisu mjesecima vidjeli niti znaju kako se zove”.

U provođenju aktivnosti na smjeni “nepoznatog predsjednika” prikupili su potpise nekoliko stotina korisnika socijalne pomoći a spremili su i pismo za resorno ministarstvo ZDK-a.

U najmanju ruku stotine korisnika socijalnih primanja danas najmanje interesuje krivac za agoniju koju proživljavaju. Sigurni su da isti nije daleko i da ga ne treba tražiti ni u Žepču, Širokom brijegu niti u Istočnom Sarajevu.






Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi