Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 11. svibnja 2013.

Ne halalim ti načelniče!

Kroz moje svakodnevne aktivnosti postoji mogućnost da je neko stekao utisak da sam protivnik vjernika !? Zapravo, te aktivnosti su uglavnom usmjerene na ne/rad općinske administracije i nebi trebale imati veze s tim. Kao jedna od aktivnosti je i ova reakcija na vijest da je „Husejin Smajlović proglašen evropskim načelnikom desetljeća u Federaciji Bosne i Hercegovine, da je Zenica grad u kojem je stvoren Evropski pokret Bosne i Hercegovine. Priznanje mu je dodijelio Evropski pokret u BiH, a svečanost je održana u Prnjavoru.

U općinskoj administraciji nema vjernika, tamo su samo manipulatori, ne volim one koji manipulišu vjernicima, one koji se kunu u Allaha a zapravo zloupotrebljavaju ga u druge svrhe. 


S obzirom na priznanje koje je dodjeljeno načelniku pretpostavljam da će uz Allahovu pomoć dobiti zasluženu nagradu i na onom svijetu, da ima mnogo onih koji mu neće halalit' kao što su radnici JP „Komrad“ i još neki pojedinci, građani ovog grada (korisnici narodne kuhinje, oboljeli od karcinoma zbog povećanog aerozagađenja ili neki drugi socijalni slučajevi koje nije htio primiti na razgovor).

Kad spomenuh manipulatore, najmudriji i najopasniji je onaj što se predstavlja kao najbolji pravnik u Federaciji BiH, a činjenica da su mu bacili bombu u dvorište kuće prije nekoliko godina navodi na razmišljanje da li je zaista tako, da li je to uradio neki od „prevarenih“, neki stari računi isl. 


Uporište za tvrdnju kako manipulišu nalazim u slučaju radnika JP Komrad! Sigurno se sjećate svih onih štrajkova i protesta tih radnika, izlazili su sa kamionima i radnim mašinama na ulicu, zatim su napravili jedan od nesvakidašnjih gestova, odbili su razgovore sa načelnikom jer ih je više puta prevario.... 

Nedugo zatim, kuneći se u Allaha prvi čovjek ovog grada je pridobio radnike/vjernike i time ih na neki način i podijelio, na one koji mu vjeruju i one koji mu ne vjeruju, zatim na radnike i neradnike kao i na radnike koji su blizu penzije i one koji nisu. Na nesreću svih radnika, ovi koji su bili blizu penzionisanja su rado prihvatili načelnikovo obećanje da će im danom ispunjenja uslova za penziju uvezati staž iz općinskog budžeta i time su pristali na projekat po kojem su sada bukvalno na ulici. 

Ni na nebu ni na zemlji! 

Dan ispunjenja uslova za penziju je stigao još prošle godine za 10-tak radnika, međutim radnici su dobili otkaz a niko im još uvijek nije uplatio 10 godina neizmirenih obaveza za penziono. 

Dakle, radnici nisu na birou za zapošljavanje ali ne primaju ni penzije. Da, rado su prihvatili načelnikovo obećanje (bez obzira što niko ništa nije potpisao, bila su to samo obećanja) ne mareći za preostale radnike koji su tražili napismeno kakvi su to uslovi i ko im garantira navodna obećanja. Njima će ubrzo penzija, mogu oni „izdržati“ kakvi god uslovi bili u novoformiranom preduzeću. Ti isti radnici još uvijek ćute, još uvijek čekaju da se evropski načelnik desetljeća smiluje ili na neki drugi ne/zakonit način uplati zaostali neuplaćeni radni staž. 

Ko je zapravo “Evropski pokret Bosne i Hercegovine”i kome su dodjeljene nagrade?

Ambasador Turske u BiH Ahmet Yildiz je u decembru 2012-te informirao Predraga Praštala Predsjednik-a EP u BiH, da će Tursko ministarstvo vanjskih poslova, putem Ambasade u Sarajevu s 20.000 eura podržati projektne aktivnosti Evropskog pokreta u BiH.

Evropski pokret u BiH će tokom 2013. godine u 12 gradova širom zemlje (šest u Federaciji BiH i šest u Republici Srpskoj), realizirati projekt "Turska i BiH na putu EU integracija kao most kultura, naroda i civilizacija kroz prizmu ekonomske suradnje".

Trenutno dijele nagrade, kako bi u narodu rekli “i kapom i šakom”. Za evropskog političara BiH 2013. godine proglašen je predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, evropska političarka BiH 2013. je delegatkinja u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto iz HDZBiH, najbolji ministar u Vijeću ministara BiH 2013. je Mirko Šarović, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, za najtolerantnijeg političara BiH 2013. proglašen je premijer Kantona Sarajevo Suad Zeljković, najodgovorniji političar BiH u procesu evropskih integracija 2013. jeFahrudin Radončić, ministar sigurnosti BiH.

Općina Visoko postala je članica Evropskog pokreta u BiH a Načelnica općine Visoko Amra Babić bila je među nagrađenima i to u kategoriji najbolja žena načelnica u BiH.

Najboljom parlamentarkom BiH u 2013. proglašena je Aleksandra Pandurević, poslanica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, za najboljeg političara u Federaciji BiH 2013. proglašen je Marinko Čavara iz HDZBiH, a za najboljeg političara RS-a predsjednik Narodne skupštine RS-a Igor Radojičić iz SNSD-a.

Od ostalih nagrada, za evropskog gradonačelnika regiona izabran je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić.

Između ostalog dodijeljene su i nagrade za najbolji medijski javni servis evropske BiH 2013. godine. Ovu nagradu dobili su BH Radio1 i Federalna novinska agencija FENA.

Najbolji evropski novinar regiona je Mislav Bago, urednik na Novoj TV iz Zagreba, a najbolji novinar iz oblasti evropskih integracija BiH 2013. je Enes Musabašić, urednik emisije Euro implus na BHT-u.

Očigledno je da Evropski pokret u BiH i njen predsjednik Praštalo prašta načelniku Zenice za sve one izgladnjele poput samohrane majke Dragice Mitrović i njene kćerke, za samohranog oca, čijem sinu, virtuozu na klaviru ne daju stipendiju, za sve one nezbrinute poput bivših radnika Komrada koji su ispunili uslove za penziju a ipak su na ulici, za sve one koji su oštećeni skandalom oko humanitarnog koncerta Dragane Mirković i za sve one oboljele koji posjećuju Zeničku onkologiju, za sve one poput Mirsade Uzunović i Mersije Islambegović, vlasnice kioska, koje su ostale bez egzistencije i mnoge druge.

Ako Praštalo prašta, vjerujte da ima onih koji ne praštaju i ne halale… jedan sam od njih, ne halalim ti načelniče!

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi