Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 5. svibnja 2013.

Uzalud vam trud svirači!

Iako sam odlučio prestati pisati nove članke za svoj blog zbog nedostatka vremena i  angažovanosti na drugom portal-u, odnosno aktivnosti na promociji građanskog aktivizma, danas ću napraviti izuzetak jer sam rezigniran tel.pozivom od neki dan. U pozivu mi je rečeno da u svojim aktivnostima ne koristim ime njihove kampanje „Zenica,moj grad“. Ok neću, ali.... 

Ponosim se i ja sa ansamblom Bel Canto, bendom Nemoguće vruće, atletičarem Hamzom Alićem (iako je zapravo iz Sreberenice) i drugim poznatim ličnostima grada Zenice koje govore o svome gradu i njegovim potencijalima, ali ja priznam i da je zabrinjavajući veliki broj nezaposlenih, siromašnih, veliki broj samoubistava, veliki broj pasa lutalica, veliki broj oboljelih i umrlih od aerozagađenja, dok vi pokušavate sve to razvodenit' sa uspjehom gore nabrojanih .

Zenica je i moj grad, ponosim se i ja Zenicom, al' se ne ponosim Vama koji to na ovakav način prikrivate. Snimao sam i ja ansambl "Bel Canto",ansamble "Bosnia Folk", "TRiO Acoustic Band", KŠC "SVETI PAVAO" , Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" - Podružnica u Zenici i "KUD Zenica" ali sam prikazao u svom video materijalu i brojne nedaće iz ovog grada.

I kao što u svojoj muzičkoj numeri rekoše momci iz KŠC "SVETI PAVAO" Zenica, „uzalud vam trud svirači“ ili momci iz TRiO Acoustic Band-a „Lijepa je- čija li je ako nije begova – lijepa je, najljepsa, ljubicu je, nek' je stoput njegova“ i ja ću reći – uzalud vam trud, pisat ću nek' je stoput njegova.







Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi