Danas je dan za slavlje!?

Komentar dana: Danas je dan za slavlje. Točno je 36 godina otkako je umro najveći zločinac koji je ikada kročio ovim prostorima. 

Zločinac koji je jadnim Talijanima i Mađarima oteo njihove vjekovne zemlje.

Zločinac koji je zaslužan za smrt nebrojenih hrabrih njemačkih i talijanskih, srBskih i rvackih, slovenskih i inih branitelja Evrope i njenih vrijednosti. 

Zločinac koji je prekinuo rast rvacke industrijske proizvodnje u Jasenovcu. Zločinac koji je onemogućio njegovom veličanstvu, srBskom kralju, povratak u otadžbinu i natjerao njegove potomke da zaborave svoj materinji jezik. 

Zločinac koji je bradate i Ušate, srBskorvacke junake natjerao na maraton prema Austriji, gdje su ih na ciljnoj ravnini čekali suci iz Engleske. 

Maraton zbog kojega i dan danas kukaju, kao da nisu znali zašto bježe. 

Zločinac koji se četiri godine potucao po šumama, jer je vjerovao u bajke o bratstvu i jedinstvu i u to da radnik nije ništa manje vrijedan čovjek. 

Zločinac koji je Staljinu rekao da ne želi da Jugoslavija bude kao tadašnji SSSR. 

Zločinac koji je pokrenuo neljudski eksperiment samoupravnog socijalizma koji su izučavali čak i Šveđani. 

Zločinac koji je nekima omogućio da danas imaju svoje države, koje nikada ne bi imali niti su ih i danas zaslužili zbog svog sluganskog karaktera. Zločinac koji je nekima omogućio da postanu i narod, a da bi mu oni uzvratili kujući psovku "jebo te Tito". Zločinac kojemu su pjevale brigade mladih dok su gradile svoju razrušenu zemlju. Zločinac za vrijeme kojega se moglo raditi i od rada živjeti. Zločinac za čijega se života na licima ljudi viđao osmjeh, nešto što je danas sve teže ugledati.

Zločinac koji je omogućio većini da riješi svoje stambeno pitanje, zahvaljujući čemu danas nemamo horde beskućnika, kao naši demokratski uzori, koji je osigurao besplatnu zdravstvenu zaštitu i odmarališta za radnike i djecu.

Zločinac oko čijeg se lika gradio kult ličnosti, za razliku od današnjih dizanja spomenika raznim "očevima domovine", koji su svoje domovine zadužili jedino dugovima. Zločinac u vrijeme kojega jadni popovi nisu smjeli svima određivati kako će živjeti i što će raditi. 

Zločinac koji je crkvu vratio tamo gdje joj je mjesto (iako u 21. stoljeću ne bi smjela ni postojati), u crkvu. Zločinac koji nije mislio da je širenje ustaštva, četništva i sličnih fašizama sloboda govora. Zločinac koji je jadne lopove i širitelje mržnje trpao u zatvore.

Zločinac zbog kojeg se i danas mnogi srBskorvacki Janša budi u znoju straha svoga, jer je sanjao da je Tito živ i da će mu ponovo doći glave.
Zločinac koji je umro koje desetljeće prerano. Zločinac koji svoj posao, očito, nije obavio do kraja.

Zločinac kakav se više, nažalost, nikada neće roditi.
Slavimo, zato, njegovu smrt. Jer njegova je smrt pokazala da ljudi nisu zaslužili ništa bolje od onoga što imaju danas. Od slobode i demokracije u kojoj uživaju, bojeći se svakoga dana za svoj posao, za svoju egzistenciju, za svoj život. Rađajući djecu za koju znaju da će biti isti ili veći robovi nego što su oni sami.

Zločinac je mrtav! Živio zločinac! Živio strah koji od njega i danas osjećaju oni koji se svim silama bore protiv 36 godina mrtvog čovjeka i koji ni nakon 36 godina nisu uspjeli uništiti sve ono što su generacije pod njegovim vodstvom stvarale. A nije da se nisu trudili i da se ne trude.

Živio mrtvi zločinac koji je i mrtav življi i bolji čovjek od ovih slobodara i demokrata koji nas danas vode. U propast robovlasništva. Jer bolje nismo ni zaslužili, tolerirajući one koji svaki dan pljuju po onima koji su svoje živote dali da bi sluge danas imale svoje države i da bi veličale koljače.

Živio zločinac kojemu je, gledajući iz današnje perspektive, jedini zločin to što zločinac nije bio i što nije temeljito očistio kleronacifašistički korov.
Živjela smrt, jer i u smrti ljudi su veći od čovjekolikog smrada koji se za života pred njima skrivao u mišjoj rupi.

Komentar dana

Sijanje sjemena zla djeci u osnovnim školama!

Ovaj tekst ću početi jednom svojom ne tako davnom objavom na fejsbuku ne zato što se radi o pričama, već zbog toga što to postaje (ne)normalno. “Čujem, kruže priče kako se čudno ponašam na fejsbuku!? A šta bi to bilo uobičajeno i normalno ponašanje za jednog lokalnog građanskog aktivistu? Da hvalim fontanu, puštam video snimke Zenice snimljene dronom, da recitujem pjesmicu o dedi Aliji...? Da psujem Srbima i Hrvatima mater što više radim nego što zaradim, što me „moji“ tlače? Šta? Koga? Čega ba?”.

Isto tako čujem, kako kruže priče kako jedna nastavnica u osnovnoj školi Zeničko dobojskog kantona poručuje kako ne treba nikada zaboraviti ko su bili “Srbi” i kakva su zla činili tokom rata 1992-1995.

Ako jedan nastavnik svaki dan u svojim predavanjima ponavlja djeci u osnovnoj školi kako ne treba nikada zaboraviti ko su bili “Srbi” i kakva su zla činili tokom rata 1992-1995 za očekivati je da u glavama te iste djece bude posijano sjeme nekog “osvetničkog zla”. Uz svo dužno poštovanje nastavnika, odnosno njegove ratne prošlosti, žrtve i gubitaka koje je imao/la mislim da takve govore i predavanja, odnosno podsjećanja na zločine i sopstvene gubitke ne treba usađivati u glavu djeci u osnovnim školama. Neću vam odati o kojoj školi je riječ niti o kojoj nastavnici, možda nekad naleti na ovaj članak i sama se prepozna ili u najboljem slučaju možda neko iz ministarstva obrazovanja pročita i na vrijeme reaguje s nekim posebnim aktom za sve škole na području Zeničko dobojskog kantona. Za mene je to govor mržnje. Govor mržnje koji je usmjeren na diskvalifikaciju, diskriminaciju, poticanje javnosti protiv nekoga ili nečega!”. Govor mržnje nije sloboda govora i podliježe krivičnoj odgovornosti!

Razlika između nekadašnjih Šešeljevih govora, “govora mržnje” koje su bile predmet rasprave na Haškom sudu i današnjih predavanja pojedinih nastavnika u osnovnim školama koji u sebi nose određene poruke je u licima kojima se govornik obraća. U prvom slučaju, to su bili potencionalni zločinci koji su odlazili na ratišta, a u drugom, neki budući ratnici koji će u nekom novom sukobu odlaziti na ratišta s ciljem “osvete”. Zajedničko kod svih argumenata ubjedljivih političara i takvih predavača i njima sličnih je da posjeduju nedostatak kritičkog mišljenja, sagledavanja sveukupnog stanja, od raspada Jugoslavije do uzroka i posljedica u regionu, a to je već nešto što se ni nakon dvije decenije nisu uspjeli usuglasiti ni političari ni istoričari. Kritičko mišljenje je nešto što bi svaki nastavnik u osnovnim školama trebao da razvija kod svojih učenika. Međutim, očito ne postoji. Nametanje kolektivne odgovornosti cijelog naroda ne manjka ni od srpske strane naspram dešavanjima u “Jasenovcu”, zloglasnom logoru iz Drugog svjetskog rata u kojem je kako srpski mediji tvrde bilo slučajeva “iskopavanja očiju srpskim logorašima” za koje kažu kako su po ulicama hrvatskih gradova nuđene na prodaju te iskopane oči Srba: “po trideset i četredeset očiju odjednom." Sve i da jeste tako, čemu sad to!? Da bi dokazali ili pokazali kako funkcioniše demokratija i sloboda govora? “Sloboda govora” po kojoj je dozvoljeno napraviti fejsbuk grupu s pozivom na rušenje tek renovirane džamije u Banja Luci koja još uvijek nije ni otvorena? “Sloboda govora” po kojoj će na takvu vijest reagovati klinac od 1o godina porukom “ pizda im materina nek dođu u Zenicu da im mi pokažemo”. “Sloboda govora” u kojoj smiješ pozivati na osvetu dok za pitanja koja se tiču socijalne sigurnosti i prava na rad, liječničku brigu i zaposlenje ne smiješ, osim u slučaju kada napraviš udruženje koje će sopstvenim ulaganjima "sitne buranije" pomagati jedni druge, prikupljajući novac za liječenje i prehranu gladnih, istovremeno olakšavajući onima kojima je to posao.

Pitanje je koliko ima istine u tim "novim tekstovima" koji svakodnevno izlaze na svjetlo dana i s kojim ciljem izlaze? Koliko nam je danas važna istina o drugom svjetskom ratu i tim zločinima kada nismo u stanju jedinstveno odgovoriti ni o dešavanjima u minulom ratu ? Šta je krajnji cilj? Neki novi sukob? Osvetnički!? Sjetimo se samo tekstova ko je bio Tito, od ruskog špijuna do Muslimana i sve će nam biti jasno. Osim kretenima koji zaista vjeruju kako je Tito bio Musliman.

Za kraj nemam ništa pametnije od riječi Derviša Sušića izrečenim u televiziskoj seriji “Tale”, emitovanoj u vremenima normalnog ponašanja koje mi i dan danas odzvanjaju u glavi. "Sine Tale,magare moje drago.Život je česma suza i svirala jauka,ne dozvoli da te bol učini zlim,boljeće te još više."

Ateistima, komunistima i balijama poručuju da izaberu zemlju u koju će ići!?

Samo zbog toga što nosi nebošnjačko ime i što je s ciljem skretanja pažnje na sve ćešću pojavu u društvu objavio link jednog hafiza koji poručuje ateistima, komunistima i svima onima koji misle drugačije da odu iz Bosne, nemilosrdno je napadnut. Napadnut je i on i svi oni koji su komentarisali video od strane lika koji je čak i na svom fejsbuk profilu u džihadskom stilu pozvao i svoje prijatelje da učine isto. Naravno, sjatili su se na svoje neistomišljenike koristeći se ratnim pokličima i pogrdnim riječima koje iz pristojnosti neću spominjati.

Kako reče nedavno jedan moj prijatelj „njihovo tumačenje vjere je koncipirano na načelu da se tumaču ne replicira i ne postavlja pitanje čak i ako je tumač uvrnuta osoba ili fašista“.

Dakle, po uputama tumača s video isječka, ateistima, komunistima i balijama, misleći na muslimane koji nisu prihvatili bošnjaštvo i „vlasima“, kako uobičajeno zovu pripadnike druga dva naroda, prijete i poručuju da izaberu zemlju u koju će ići, a između ostalih spominju Kinu, Rusiju, Japan... I to u Zenici, a ne u selu Ošve kod Maglaja. Za razliku od Zenice, u selu Ošve se ponašaju sasvim normalno i civilizirano kako ih nedavno opisaše neki bh novinari.

Ne tako temeljitim istraživanjem može se utvrditi ko su ti koji prijete i koji su razlozi njihove prijetnje. To su uglavnom likovi koji su naslonjeni na budžet grada, kantona ili Federacije koji redovno dobivaju svoja primanja za svoj (ne)rad. U dosta slučajeva „invalidi“ i druge povlaštene kategorije koje su istovremeno i glasačka mašinerija SDA stranke koja im to omogućuje zadužujući se kod MMF-a. Jedan od razloga njihovog ekstremnog ponašanja nije tolika mržnja i zlo kako nastoje prikazati nego bojazan da će ostati bez tih primanja ukoliko „profunkcioniše“ sekularna Bosna i Hercegovina. U ovoj i ovakvoj Bosni su se „snašli“ uobičajenim pritiscima i protestima tražeći uvođenje u zakon pozitivne diskriminacije za koju će se poslije odužiti onima koji su je donijeli tako što će im omogućiti još jedan mandat dajući im svoje glasove na izborima.

Sudeći po gore navedenim napadima na slobodu izražavanja misli i slobodu govora taktika osvete zbog „uvrede“ islama prenosi se i na naše prostore. Ako se već pozivamo na slobodu govora onda bi trebalo dati slobodu i onima koji govore suprotno, ne nazivati ih kaurinima, vlaščadijom i balijama i ne pozivati na džihad i odbranu onog što je rekao neki hafiz.

Razlika između nedavne uvrede francuskog satiričnog lista Charlie Hebdo i navodne uvrede hafiza od strane zeničkog „vlaha“ šerovanjem linka njegovog govora je ogromna. U prvom slučaju se zaista vrijeđa poslanik s.a.v.s, a u drugom na neki način čak i promoviše hafiz i njegov govor. Uostalom, „hafiz“ je titula islamskog učenjaka čije mišljenje se može razlikovati u odnosu na druge islamske učenjake i zašto bi šerovanje linka od strane jednog „vlaha“ bila uvreda. Znači li to da ćemo se sutra morati ustručavati prilikom objave linka govora nekog propovjednika kršćanstva s ciljem skretanja pažnje i neslaganja s njegovim istupom plašiti osvete simpatizera tog govornika tako da ćemo na kraju odustati?

Ti isti napadači, s bilo čije strane dolazili nisu ni svjesni da s takvim neobrazovanim ponašanjem i postupcima mogu nanijeti više štete onima koje brane nego oni od kojih ih brane.

„Napadač“ i njegovi saučesnici u konkretnom slučaju nisu svjesni da je taj isti zenički „vlah“ kojeg napadaju kao i pisac ovih riječi bio na braniku domovine dok isti nije znao ni šta je domovina. I sad se naš'o on da brani mene i ostale građane od „vlaha“ koji je branio ovaj grad dok je on slušao patriotsku pjesmu „ponesi zastavu Dragane Vikiću“. Usput, taj koji je opjevan u pjesmi „ponesi zastuvu“ ne beše li i on jedan od tih „vlaha“?

autor teksta: Muhamed Pivić, 32 vijecnik, demobilisani borac 3 Korpusa Armije RBiH, ranjavan u ratu, pismeno pohvaljivan, bez ikakvih privilegija. Iz rata izasao go, bos i sjeban sa deviznom knjižicom koju su mu vlasti poslije preimenovale u certifikate, koje su opet poslije obezvrijedili da bi ih kupili njihovi tajkuni za sitan novac od kojeg će naravno pokupovat državno vlasništvo. I dalje, odnosno i danas je go, bos i (s)jeban jer su mu te iste vlasti uništile preduzeće u kojem je radio i imao osmočasovno radno vrijeme i slobodne vikende.

Za pljačkanje samohrane majke uslovna kazna zatvora!?

Sjetit ćete se da sam pisao i o dijelu države koja 9. januar slavi kao Dan republike, a zanemaruje ljudska prava i “pljačku” sopstvenih građana. Naime, onaj ko opljačka samohranu majku dobije tek uslovnu kaznu zatvora!?

Vezani tekst: Zanemarujete ljudska prava i pljačku sopstvenih građana, a slavite! Šta slavite?

S trenutnim boravištem u Italiji, Danijela Marčeta, rođena Banjalučanka nakon “nesporazuma” sa stanodavcem bez obzira što joj je brat radnik MUPA-REPUBLIKE SRPSKE policijske stanice Lazarevo, Banja Luka, nije uspjela povratiti otuđene stvari u zlatu i nakitu. Dolazila je nebrojeno puta, (obzirom da živi i radi u Italiji), dolazak je provodila hodajući po sudovima, tužilastvu i policiji da bi nakon svega njen stanodavac koju ju je pokrao dobio kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, a čije je izvršenje odloženo na rok izvršenja od jedne godine.

Žepče je grad iznad zakona!?

Pisao sam o Žepču, za koje jedni kažu kako je to čaršija koja leži na čistom nacionalizmu i stranačkoj podjeljenosti, a drugi kako im je ekonomija prioritet, dok nacionalizma nema.

Podsjećam, Načelnik Općine Žepče koja leži na čistom nacionalizmu je Mato Zovko, primjer najnačelnika opštine u kojoj su vjera i politika izvele na sud 18 mještana Begovog hana ne bi li platili zato što su „progovorili“. Naime, mještani Begovog hana koji nisu dobili nikakvu pomoć za rješavanje problema nastalih nakon majskih kiša i poplava koje su zadesile to naselje, 10. septembra 2014.god. izašli su na proteste koji su uključivali i blokadu magistralnog puta M17 nakon čega su im policajci prijetili oduzimanjem djece. 

 Uz dogovor sa strankom SDA Begovog hana, na samu godišnjicu poplava, ti mještani skupa sa mojom malenkosti su kažnjeni “Sudskim ukorom” da im slučajno ne bi palo na pamet da traže svoja prava. Doduše, većini mještana je nakon demonstracija započeta sanacija oštećenih kuća i objekata, osim meni, naravno zato što ne stanujem tu, odnosno zato što je u pitanju stara vikend kuća naslijeđena od roditelja.

Međutim, šta je danas? Danas smo došli u situaciju da mom bratiću ne daju registrovat automobil. O čemu se radi, pročitajte u njegovom saopštenju medijima.

Piše: Adnan Pivić – Ovom prilikom pišem kao jedan običan građanin, što i jesam u cilju da će neko shvatiti i izvući neki zaključak iz ove moje priče koja se desila unazad tri dana.

Naime, kupio sam vozilo Opel Zafira 2001.g., koje je uvezeno iz Njemačke, ocarinjeno, homologacija i sve ostalo završeno s urednim papirima. Na Carinskoj ispostavi Tuzla dobijete kopiju ovjerenu – vjerodostojnu originalu, a orginal računa Carina zadržava za sebe, iz nepoznatog razloga (za sada).

Dalje, kada sve to završite, ako pripadate Općini Žepče, kao ja, nažalost, dođete u CIPS za registraciju vozila, gdje vas tako na ružan i grub način odbiju i kažu vam: “Eto ti tvoji papiri, traži original od Carine” .

Odete ponovo u Tuzlu iz Žepča na carinu, gdje kažu: ”Kako ih nije stid (CIPS ŽEPČE) da neće da prihvate naš dokument nikome, mi nedamo orginal nikome”.

I što vi gospodo građani mislite o svemu ovome, koje će vas nedaj Bože ista sudbina zadesiti? Dali ste mnogo novca za vozilo, za uvoz, za sve pi.de materine i na kraju imate regularno auto sa svom dokumentacijom koje ne žele u Žepču u CIPSU registrirati?? Jel’ postoji u ovoj državi iko ko stoji na strani građana i da poduzme nešto u vezi ovoga jer nažalost nisam jedini slučaj!Svi sjede u svojim foteljama i džaba primaju hiljade i hiljade …..Dokle više taj bezobrazluk?

Ono što ne pojedeš nekad se davalo kravama i krmcima!?

Znam da će reći da pljujem po njihovom trudu, organizovanosti , merhametluku i “dobroti”, 

ali očito da ne vidimo stvari istim očima i zato ne mogu da ne prokomentarišem najnovije vijesti sa područja ex Jugoslavije koje govore o “humanitarnom činu”... Šab me gabri.

Nakon Banja Luke, “Kuke dobrote” pojavile se i u Tuzli i Zagrebu! Socijalno ugroženima i penzionerima će ostavljati hranu na za to predviđeno mjesto kako bi se njima koristili...

Fino, sad ne moraju jest’ iz kontejnera. “Dobrice” naše Jugoslovenske, sjetili se kako da umjesto da im obezbjede osnovno ljudsko pravo, nahrane svoju sirotinju.

Član 23. tačka 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima: “Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti” mijenja se i glasi: Svaka sirotinja, nezaposleni, socijalno ugroženi, penzioneri i ostali klinci palci imaju pravo na “kuku dobrote”!

Nataknem vas na moju kuku dobrote...

Jedino mjesto za “ispovjed” ostao joj blog 32.vijećnik!?

- Znaju da imaju problem u Centru za mentalno zdravlje, a prave se da ga nema! Slično kao i u zeničkoj Kantonalnoj bolnici, gdje se u zadnje vrijeme izmjenjalo “šest direktora”...

Zašto ljudi ne reaguju na nanesene nepravde? Ovaj tekst je ispovijest kliničkog psihologa o produljenoj diskriminaciji koju Dom zdravlja “Centar za mentalno zdravlje” Živinice vrši prema mojoj fejsbuk prijateljici sa visoko razvijenim moralnim karakteristikama. Nemoćna u začaranom krugu Dom-a zdravlja tužila je ustanovu zbog toga i ništa nije postigla! Direktoru se obraćala bezbroj puta, ništa!

“Ministarstvu Zdravstva sam se obraćala isto niz puta, šta se radi sa mnom, kolika mi se norma nameće, ili ćuti, ili ne odgovori na šta treba”, kaže klinički psiholog kojoj je blog 32.vijećnik ostao kao jedino mjesto za “ispovjed”. U službi huškaju pacijente protiv mene, neće da ih upišu u protokol, umanjuju mi brojeve pacijenata koje upišu u centralni protokol, a od mene traže da pišem izvještaj koji ide prema Zavodu zbog naplate, nastavlja ona.

Cijela ustanova na čelu sa direktorom vrši mobbing na psihologu i nikom ništa... Zato što se to ne može, ili ako u kom slučaju i može, teško je dokazivo u našem sustavu, jer “kadija te sudi kadija te tuži”.

Svjesni smo da ima dosta slučajeva gdje ljudi trpe jer neće da se zamjere s rogatima...

Naprimjer: u trgovinama i trgovačkim lancima gdje radnici moraju kupovati robu kojoj istekne rok trajanja da ne bi poslodavac bio u “gubitku”, ili u preduzećima gdje ljudi rade po 12 sati, a piše im se 8, odnosno plaća im se samo 8. Ili radnici koji podignu zarađene plate u bankama, a poslije dio plaća vraćaju poslodavcima. Svi vi znate čak i koji su to poslodavci, znate, ali se pravite da ne znate kao što ću se i ja napravit’ kako sam se u ovom tekstu zanio pišući i tako izostavio konkretna imena ljudi o kojima pišem.

Ovaj klinički psiholog je očit primjer zašto ljudi ne reaguju na nanesene nepravde. Kaže da je tužila ustanovu zbog toga i ništa nije postigla, samo joj je ispostavljen račun za troškove parnice.

Slično kao i u zeničkoj Kantonalnoj bolnici, gdje se izmjenjalo šest direktora od kojih je svaki doveo sa sobom bezbroj podobnih zaposlenika, tako da danas imate, parafraziram... 16 ložača centralnog grijanja u jednoj te istoj bolnici. Politika se toliko umješala u zdravstvo, da se ne zna ko pije ko plaća.

- Znali su me forsirati da radim 60 pacijenata dnevno, nastavlja liječnica. Ustanova niti nabavlja nove testove niti me educira, niti mi obezjbeđuje uslove za rad. Norma je takva zbog specifičnosti, zahtjevnosti i osjetljivosti radnog mjesta, ja kao psiholog nemam ultrazvuk moja jedina alatka su testovi inteligencije, ličnosti, organititet, stres...

Vrijeđaju me, omalovažavaju, viču na mene pred pacijentima, sve što mogu rade da kontriraju na čelu sa šeficom neuropsihijatrom koja im je glavna kolovođa i koja se usmjerila na mene i smatra mene krivom za sve. Ti znaš da je Karadžić neuropsihijatar i kakvi neuropsihijatri mogu biti kad okrenu nauku i svoje znanje i tehnike protiv ljudi. Njima je samo bitno lijekove rasturati preko šaltera, a ja sam im izgleda smetnja u tome jer ja to vidim i registrujem,a to im je dodatni izvor prihoda i putovanja sa farmaceutskim kućama.

U Bosni je običaj reći, “ne sudi dok ne čuješ drugu stranu priče”. Drugu stranu nisam uspio dobiti. Na telefon se niko ne javlja, danas je nedelja, neradni dan...

Svim prijateljima koji slave ,želim mnogo zdravlja ,ljubavi i veselja ,sretan Uskrs

32 vijecnik, demobilisani borac 3 Korpusa Armije RBiH, ranjavan u ratu, pismeno pohvaljivan, bez ikakvih privilegija. Iz rata uzasao go, bos i sjeban sa deviznom knjizicom koju su mu vlasti poslije preimenovale u certifikate, koje su opet poslije obezvrijedili da bi ih kupili njihovi tajkuni za sitan novac od kojeg ce naravno pokupovat drzavno vlasnistvo. I dalje, odnosno i danas je go, bos i (s)jeban jer su mu te iste vlasti unistile preduzece u kojem je radio i imao osmocasovno radno vrijeme i slobodne vikende.