Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

nedjelja, 24. travnja 2016.

Sijanje sjemena zla djeci u osnovnim školama!

Ovaj tekst ću početi jednom svojom ne tako davnom objavom na fejsbuku ne zato što se radi o pričama, već zbog toga što to postaje (ne)normalno. “Čujem, kruže priče kako se čudno ponašam na fejsbuku!? A šta bi to bilo uobičajeno i normalno ponašanje za jednog lokalnog građanskog aktivistu? Da hvalim fontanu, puštam video snimke Zenice snimljene dronom, da recitujem pjesmicu o dedi Aliji...? Da psujem Srbima i Hrvatima mater što više radim nego što zaradim, što me „moji“ tlače? Šta? Koga? Čega ba?”.

Isto tako čujem, kako kruže priče kako jedna nastavnica u osnovnoj školi Zeničko dobojskog kantona poručuje kako ne treba nikada zaboraviti ko su bili “Srbi” i kakva su zla činili tokom rata 1992-1995.

Ako jedan nastavnik svaki dan u svojim predavanjima ponavlja djeci u osnovnoj školi kako ne treba nikada zaboraviti ko su bili “Srbi” i kakva su zla činili tokom rata 1992-1995 za očekivati je da u glavama te iste djece bude posijano sjeme nekog “osvetničkog zla”. Uz svo dužno poštovanje nastavnika, odnosno njegove ratne prošlosti, žrtve i gubitaka koje je imao/la mislim da takve govore i predavanja, odnosno podsjećanja na zločine i sopstvene gubitke ne treba usađivati u glavu djeci u osnovnim školama. Neću vam odati o kojoj školi je riječ niti o kojoj nastavnici, možda nekad naleti na ovaj članak i sama se prepozna ili u najboljem slučaju možda neko iz ministarstva obrazovanja pročita i na vrijeme reaguje s nekim posebnim aktom za sve škole na području Zeničko dobojskog kantona. Za mene je to govor mržnje. Govor mržnje koji je usmjeren na diskvalifikaciju, diskriminaciju, poticanje javnosti protiv nekoga ili nečega!”. Govor mržnje nije sloboda govora i podliježe krivičnoj odgovornosti!

Razlika između nekadašnjih Šešeljevih govora, “govora mržnje” koje su bile predmet rasprave na Haškom sudu i današnjih predavanja pojedinih nastavnika u osnovnim školama koji u sebi nose određene poruke je u licima kojima se govornik obraća. U prvom slučaju, to su bili potencionalni zločinci koji su odlazili na ratišta, a u drugom, neki budući ratnici koji će u nekom novom sukobu odlaziti na ratišta s ciljem “osvete”. Zajedničko kod svih argumenata ubjedljivih političara i takvih predavača i njima sličnih je da posjeduju nedostatak kritičkog mišljenja, sagledavanja sveukupnog stanja, od raspada Jugoslavije do uzroka i posljedica u regionu, a to je već nešto što se ni nakon dvije decenije nisu uspjeli usuglasiti ni političari ni istoričari. Kritičko mišljenje je nešto što bi svaki nastavnik u osnovnim školama trebao da razvija kod svojih učenika. Međutim, očito ne postoji. Nametanje kolektivne odgovornosti cijelog naroda ne manjka ni od srpske strane naspram dešavanjima u “Jasenovcu”, zloglasnom logoru iz Drugog svjetskog rata u kojem je kako srpski mediji tvrde bilo slučajeva “iskopavanja očiju srpskim logorašima” za koje kažu kako su po ulicama hrvatskih gradova nuđene na prodaju te iskopane oči Srba: “po trideset i četredeset očiju odjednom." Sve i da jeste tako, čemu sad to!? Da bi dokazali ili pokazali kako funkcioniše demokratija i sloboda govora? “Sloboda govora” po kojoj je dozvoljeno napraviti fejsbuk grupu s pozivom na rušenje tek renovirane džamije u Banja Luci koja još uvijek nije ni otvorena? “Sloboda govora” po kojoj će na takvu vijest reagovati klinac od 1o godina porukom “ pizda im materina nek dođu u Zenicu da im mi pokažemo”. “Sloboda govora” u kojoj smiješ pozivati na osvetu dok za pitanja koja se tiču socijalne sigurnosti i prava na rad, liječničku brigu i zaposlenje ne smiješ, osim u slučaju kada napraviš udruženje koje će sopstvenim ulaganjima "sitne buranije" pomagati jedni druge, prikupljajući novac za liječenje i prehranu gladnih, istovremeno olakšavajući onima kojima je to posao.

Pitanje je koliko ima istine u tim "novim tekstovima" koji svakodnevno izlaze na svjetlo dana i s kojim ciljem izlaze? Koliko nam je danas važna istina o drugom svjetskom ratu i tim zločinima kada nismo u stanju jedinstveno odgovoriti ni o dešavanjima u minulom ratu ? Šta je krajnji cilj? Neki novi sukob? Osvetnički!? Sjetimo se samo tekstova ko je bio Tito, od ruskog špijuna do Muslimana i sve će nam biti jasno. Osim kretenima koji zaista vjeruju kako je Tito bio Musliman.

Za kraj nemam ništa pametnije od riječi Derviša Sušića izrečenim u televiziskoj seriji “Tale”, emitovanoj u vremenima normalnog ponašanja koje mi i dan danas odzvanjaju u glavi. "Sine Tale,magare moje drago.Život je česma suza i svirala jauka,ne dozvoli da te bol učini zlim,boljeće te još više."







Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi