Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

srijeda, 4. svibnja 2016.

Danas je dan za slavlje!?

Komentar danaDanas je dan za slavlje. Točno je 36 godina otkako je umro najveći zločinac koji je ikada kročio ovim prostorima. 

Zločinac koji je jadnim Talijanima i Mađarima oteo njihove vjekovne zemlje.
Zločinac koji je zaslužan za smrt nebrojenih hrabrih njemačkih i talijanskih, srBskih i rvackih, slovenskih i inih branitelja Evrope i njenih vrijednosti. 
Zločinac koji je prekinuo rast rvacke industrijske proizvodnje u Jasenovcu. Zločinac koji je onemogućio njegovom veličanstvu, srBskom kralju, povratak u otadžbinu i natjerao njegove potomke da zaborave svoj materinji jezik. 
Zločinac koji je bradate i Ušate, srBskorvacke junake natjerao na maraton prema Austriji, gdje su ih na ciljnoj ravnini čekali suci iz Engleske. 
Maraton zbog kojega i dan danas kukaju, kao da nisu znali zašto bježe. 
Zločinac koji se četiri godine potucao po šumama, jer je vjerovao u bajke o bratstvu i jedinstvu i u to da radnik nije ništa manje vrijedan čovjek. 
Zločinac koji je Staljinu rekao da ne želi da Jugoslavija bude kao tadašnji SSSR. 
Zločinac koji je pokrenuo neljudski eksperiment samoupravnog socijalizma koji su izučavali čak i Šveđani. 

Zločinac koji je nekima omogućio da danas imaju svoje države, koje nikada ne bi imali niti su ih i danas zaslužili zbog svog sluganskog karaktera. Zločinac koji je nekima omogućio da postanu i narod, a da bi mu oni uzvratili kujući psovku "jebo te Tito". Zločinac kojemu su pjevale brigade mladih dok su gradile svoju razrušenu zemlju. Zločinac za vrijeme kojega se moglo raditi i od rada živjeti. Zločinac za čijega se života na licima ljudi viđao osmjeh, nešto što je danas sve teže ugledati.

Zločinac koji je omogućio većini da riješi svoje stambeno pitanje, zahvaljujući čemu danas nemamo horde beskućnika, kao naši demokratski uzori, koji je osigurao besplatnu zdravstvenu zaštitu i odmarališta za radnike i djecu.

Zločinac oko čijeg se lika gradio kult ličnosti, za razliku od današnjih dizanja spomenika raznim "očevima domovine", koji su svoje domovine zadužili jedino dugovima. Zločinac u vrijeme kojega jadni popovi nisu smjeli svima određivati kako će živjeti i što će raditi. 

Zločinac koji je crkvu vratio tamo gdje joj je mjesto (iako u 21. stoljeću ne bi smjela ni postojati), u crkvu. Zločinac koji nije mislio da je širenje ustaštva, četništva i sličnih fašizama sloboda govora. Zločinac koji je jadne lopove i širitelje mržnje trpao u zatvore.

Zločinac zbog kojeg se i danas mnogi srBskorvacki Janša budi u znoju straha svoga, jer je sanjao da je Tito živ i da će mu ponovo doći glave.
Zločinac koji je umro koje desetljeće prerano. Zločinac koji svoj posao, očito, nije obavio do kraja.

Zločinac kakav se više, nažalost, nikada neće roditi.
Slavimo, zato, njegovu smrt. Jer njegova je smrt pokazala da ljudi nisu zaslužili ništa bolje od onoga što imaju danas. Od slobode i demokracije u kojoj uživaju, bojeći se svakoga dana za svoj posao, za svoju egzistenciju, za svoj život. Rađajući djecu za koju znaju da će biti isti ili veći robovi nego što su oni sami.

Zločinac je mrtav! Živio zločinac! Živio strah koji od njega i danas osjećaju oni koji se svim silama bore protiv 36 godina mrtvog čovjeka i koji ni nakon 36 godina nisu uspjeli uništiti sve ono što su generacije pod njegovim vodstvom stvarale. A nije da se nisu trudili i da se ne trude.

Živio mrtvi zločinac koji je i mrtav življi i bolji čovjek od ovih slobodara i demokrata koji nas danas vode. U propast robovlasništva. Jer bolje nismo ni zaslužili, tolerirajući one koji svaki dan pljuju po onima koji su svoje živote dali da bi sluge danas imale svoje države i da bi veličale koljače.

Živio zločinac kojemu je, gledajući iz današnje perspektive, jedini zločin to što zločinac nije bio i što nije temeljito očistio kleronacifašistički korov.
Živjela smrt, jer i u smrti ljudi su veći od čovjekolikog smrada koji se za života pred njima skrivao u mišjoj rupi.

Komentar dana



Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi