Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

petak, 1. travnja 2016.

Ono što ne pojedeš nekad se davalo kravama i krmcima!?


Znam da će reći da pljujem po njihovom trudu, organizovanosti , merhametluku i “dobroti”, 
ali očito da ne vidimo stvari istim očima i zato ne mogu da ne prokomentarišem najnovije vijesti sa područja ex Jugoslavije koje govore o “humanitarnom činu”... Šab me gabri.

Nakon Banja Luke, “Kuke dobrote” pojavile se i u Tuzli i Zagrebu! Socijalno ugroženima i penzionerima će ostavljati hranu na za to predviđeno mjesto kako bi se njima koristili...

Fino, sad ne moraju jest’ iz kontejnera. “Dobrice” naše Jugoslovenske, sjetili se kako da umjesto da im obezbjede osnovno ljudsko pravo, nahrane svoju sirotinju.

Član 23. tačka 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima: “Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti” mijenja se i glasi: Svaka sirotinja, nezaposleni, socijalno ugroženi, penzioneri i ostali klinci palci imaju pravo na “kuku dobrote”!


Nataknem vas na moju kuku dobrote...





Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi