U nekoliko sekundi izgubio je sve ali nije iznenađen!

Nakon toliko dobrovoljaca koji, kako sam već opisao u svom fcb.statusu, donesoše prethodnu noć sve i svašta: hranu, lijekove, odjeću, posteljinu.... vidim probudilo se jedinstvo građana Zenice. Spremam se i odlazim u pomoć ugroženoj familiji 20-tak kilometara od Zenice. U autu brat i snaha koji se vraćaju nakon što su saznali da se voda povukla.

U putu opet problem i to na istom mjestu na kojem je bio i prethodni dan, rejon Topčić polja, opet na mostu. Pomislih, suđeno da zaglavim baš ovdje. Scena ista, policija upozorava da se sklanjamo s mosta jer postoji mogućnost da naselje Starina koje se nalazi iznad Topčić polja pokrene, odnosno pokrenulo se i prijeti veliki odron. Pomislih, kako ta policija zna izazvat paniku, ali naravno, poslušam i bježim s mosta kao i svi ostali. Narod izašao iz automobila da posmatra šta će se dešavati. U međuvremenu snaha saznaje da su njeni na putu za Zenicu, krenuli pješice sa prihvatnog mjesta blizu Žepča. U autu nervoza i iščekivanje, nakon saznanja koliko dugo su van svojih kuća nasta zabrinutost, djeca, bolesni stariji...

Nakon nekih pola sata čekanja produžismo dalje, stižemo na odredište. Krećem u susret koloni evakuisanih a kada sam stao ljudi mole za pomoć. Plač, tuga, bol na licima mještana. Izgubili su sve u nekoliko sekundi, ne znaju jedni za druge, telefonske veze pokidane...

Uzimam u auto starog dedu, bolesnu nenu i isprepadanu djevojčicu i obećavam da ću se vratiti po ostale te da ću zvati pomoć. U putu ne znam više ni koga da nazovem. Zovem tv Zenicu i apelujem da se obrati pažnja da građani ne kreću na put zbog velikih gužvi te da se pošalje minibus ili nekakav kombi koji bi prihvatio sve te ljude koji žele prema Zenici jer je problem samo u tom pravcu. Put prema Žepču je nekako bolje organizovan i tamo većina ide ali oni koji imaju rodbinu u Zenici imaju problem.

Stari deda priča kako je izgubio sve i pokazuje mi u čemu je izašao iz kuće, zatim prenoćio u šumi da bi sutradan tj. danas stigao do magistralnog puta M17. Nije iznenađen i vjeruje da je od Boga, da smo kao narod to na neki način „zaslužili“. Ostavljam ove „svoje“ unesrećene na odredištu i vraćam se nazad preostalim evakuisanim stanovnicima koji su ostali bez domova. U međuvremenu saznajem da im je stigao prijevoz, stižem napokon do kuće familije. Čisteći ono blato i mulj pomislih kako bi radije da je Severinin snijeg u maju. Vjerovatno bi bolje prošli...

Evakuacija stanovnika Nemile i Topčić polja, Begov han bez struje!

Vode u poplavljenim područjima još uvijek ugrožavaju živote, kolone evakuisanih stanovnika Nemile iTopćić polja prihvataju autobusi na staroj stanici u Nemili. Stanovnike Nemile izvlačili su čamcima. 

Putevi neprohodni, tek po neki službeni automobil ili služba hitne medicinske pomoći uspjeva proći iz pravca Zenice prema Maglaju. Bez obzira na sve, upućujem se na put prema Begov hanu. Nemilu prolazim uz konvoj humanitarne pomoći koji se kreće prema Maglaju i zaustavljam se na sred mosta u naselju Topčić polje.

Višesatno čekanje prekida policijsko vozilo koje nam naređuje da se sklonimo jer brana u Orahovici popušta a s obzirom da se akumulirala velika količina vode očekuju i veliki plimni val. Nastaje panika, vozači pale automobile i sklanjaju se s mosta gdje ko stigne, tik jedan pored drugog naredalo se na stotine automobila. Srećom, plimnog vala nije bilo a dali će ga uopće biti ostaje neizvjesno jer kiša večeras počinje ponovo da pada.

Nakon nekoliko sati čekanja u Topčić polju stižem u Begov han. Srećom, stradalih nema, ali je pričinjena materijalna šteta na poslovnim i stambenim objektima. Stanovnici raščićavaju svoje domove i polako se vraćaju svojim kućama. Električnu energiju nisu dobili svi stambeni objekti, dobili su oni koji nisu zahvaćeni vodom dok su ostali isključeni  sa napajanja.Voda se povukla ali još uvijek ne dovoljno da bi noćili svi u svojim kućama.

Pogledajte video:

Koga mi to i zašto uopće plaćamo?

Jutros, u potrazi za informacijama saznajem kako Kantonalna uprava civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona u posljednja 3 dana nije objavila ništa na svojoj web. stranici pa se pitam koga mi to i zašto uopće plaćamo??? Neko ili nečiji sin ipak uzima novac za održavanje te web. stranice.

Isti slučaj je bio i 11. novembra 2012.god. kod prekomjernog aerozagadjenja kada je trebalo proglasiti stanje uzbune. Taj dan je bilo nemoguće dobiti bilo kakve informacije iz Kantonalne uprave civilne zaštite. audio snimak kod slučaj-a povećanog zagađenja zraka nazovete Operativni štab CŽ. i dobijete...
Pored svih problema koji su me zadesili (prihvat evakuisane rodbine, traganje za informacijma preostale rodbine) volonterski sam snimio video o mogućem povlačenju rijeke u Zenici.

Vodostaj rijeke Bosne u Zenici kao da je u opadanju, voda se povlači...Ulaz u Zenicu iz pravca Doboja je zatvoren.Tehnički centar Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba u zeničkom naselju Blatuša je i dalje pod vodom.

Pogledajte video:

Psiholog ili psihopata?

- A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“.

Piše: Goran Jerkić

Već duže vremena hodajući gradom razmišljao sam dali sam puko, kako mi kažu neki iza leđa, ili trebam voziti svoj film i baš me briga za tuđe mišljenje.

Kada se desio 7 februar vidio sam da je dosta onih koji misle kao ja i trebaju promjenu.

U ratu sam, normalno, bio mobilisan, ko nebi. Četiri godine rata, tri vojske i da me maši. Kako? Samo guzice i miševi! Zaboravih jednu malu činjenicu. Prije rata sam govorio da sam pacifista, u toku rata, naoružan, govorio sam da sam pacifista i danas, kada od oružja imam olovku i lijepo izgovorenu riječ, kažem da sam pacifista i sve pokušavam riješiti mirnim putem. 

Sve u svemu, likovi poput sudije, prof.na fakultetu, glumci, umjetnici, ljekari specijalisti, političari u ranim pedesetim godinama bez vojne knjižice i nekakvog staža u nekakvoj vojsci, što bi Jasmila rekla „mrš“. Za šta su oni? Samo da imitiraju život i da putem mimikrije poistovjete se sa pozicijom, profesijom, koju ujedno i svakodnevno ispunjavaju i da tako žive do smrti.

Ova rečenica je baš bila mudra, žive dok ne umru, ali zombiji kojima je ostala samo funkcija, prosta reprodukcija, a u ranim pedesetim nema ni toga, bolje bi bilo da se predaju. Kao kamikaze, da se ubiju, da ne smetaju.

Htio sam pisati o politici i nacionalistima koji su na juriš zauzeli pozicije i ništa već dvadeset godina njima je dobro i trude se da se to ne promijeni. S druge strane prost, običan čovjek živi jedan uredan život boreći se sa životnim zadacima koji se ispriječe na putu, za ugodnu i mirnu starost... i u jednom momentu se probudi u oluji...ne može dalje...moraju promjene.

Naravno da ovaj mali obični „veliki čovjek“ češće padne ali se ne žali pa se to i nečuje. Podrazumijeva se da kada padne, bude i rana, neka zacijeli, neka ne. I sve u svemu nekoliko malih običnih, prostih, u pravilu nisu priprosti kada se ujedine, desi se FEBRUAR.

Neki kažu bunt, a ja vidim samo normalnu reakciju. Normalnu za dvadeset godina zombija i papaka, ne može više. DOSTA!!!

A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“. Zaboravlja da je oko njega generacija koja je čitala Orvelovu „1984“ i „Farmu“, generacija koja zna za „Velikog brata“, generacija koja je odrastala uz Nietzscheovog "Nadčovjeka" i Fromovo „Umijeće ljubavi“.

To su oni koji su iz patriotskih razloga obukli uniformu ili su morali, a on nije. A on, samo zato što je pročitao nekoliko drukčijih knjiga misli da može vladati masama i da će iste te obične ljude „izmanipulisati“ da bi on postao ..... ih.

Već tri mjeseca lik zloupotrebljava poziciju na kojoj se nalazi, zloupotrebljava i masovna sredstva kominikacije. Kome stigne plasira svoju „istinu“. Već tri mjeseca lik pokušava ne biti MOBILISAN, ali želi voditi ostale mobilisane. Politika plenuma je dobra stvar. Nema lidera! Liader je: pravila za sve ista! Totalna decentralizacija društveno-političkog sistema, apsolutna društvena korisnost za običnog malog čovjeka. Političar je u funkciji čovjeka, a sredstvo je sistem.

Ovaj lik kojeg spominjem u tekstu to i te kako nije shvatio. Inteligentan ali spor. Šta ćeš, nije savršen. Psiholog ili psihopata, svejedno, nije dobio prolaznu ocjenu.

Video: Zašto Matea Jurić?

- Jedni tvrde da je to bio zalutali metak, a drugi, da se na auto pucalo rafalnom paljbom iz neposredne blizine

Edvin Kanka Ćudić, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a), : „Ignorisanje javnosti, građanki i građana općine Zenice pokazuje da nema dovoljno još uvijek želje za suočavanjem s prošlošću Metee Jurić, da postoji veliko ignorisanje javnog mijenja, da postoji ono što nas sve boli, a to je prisustvo nacionalizma u svakom slučaju i to pokazuje da nismo spremni da razumijemo druge žrtve nego samo da razumijemo žrtve jedne etničke skupine...“ 

- U ovome gradu i ovome kantonu još uvijek nekome smeta da imenuje počinioca ovog zločina, još uvijek postoje barijere da se otkrije taj zločin. Mi znamo, taj kako ga neki zovu incident koji se dogodio u Radakovu ali isto tako znamo da iz te kasarne nije u tom momentu ispaljen metak, znači neko je morao s druge strane da ispali taj metak i da ubije Mateu Jurić a u ovom gradu i ovoj državi to trenutno ne odgovara da se to, da se taj direktnim imenom nazove...“ Zašto ? Zato postoje organi, zato postoje ljudi koji to zataškavaju kao što pokušavaju zataškati još neke druge stvari....ističe Čudić.

Nakon nedavno održane mirovne akcije «Nikad više!» Vitez (Ahmići ), aktivisti i aktivistkinje Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a), s transparentom i satom vremena šutnje danas su na Trgu Alije Izetbegovića u Zenici odali poštu nevino stradaloj djevojčici Matei Jurić.

Zašto Matea Jurić, pitamo koordinatora Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a).

Edvin Kanka Ćudić odgovara, zašto da ne. Matea Jurić je prva žrtva koja je pala u Zenici. Ubijena je, a imala je samo dvije godine. Satom vremena šutnje, crninom i transparentom „Sjećamo se Matee Jurić „na Trgu u Zenici, UDIK želi podsjetiti građane i građanke Zenice, Bosne i Hercegovine ali i civilnog društva u Bosni i Hercegovini da je Matea Jurić ostavila duboki trag u našim sjećanjima. Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije po prvi put organizira mirovnu akciju podsjećanja na ubistvo prve civilne žrtve rata u Zenici.

Podsjećamo, Matea Jurić, kćerka Drage Jurića je prva civilna žrtva rata koja je stradala od pucnjave iz vatrenog oružja, 13. maja 1992. godine, za vrijeme blokade vojne kasarne na Bilimišću. Dvogodišnja djevojčica ubijena je u očevu automobilu. Jedni tvrde da je to bio zalutali metak, a drugi, da se na auto pucalo rafalnom paljbom iz neposredne blizine. Uglavnom, počinioc nije otkriven niti procesuiran a istraga u vezi sa stradanjem Mateje Jurić je 2006. godine iz Kantonalnog tužilaštva Zenica prebačena u nadležnost Tužilaštva BiH.

Aktivist udruženja za društvena istraživanja i komunikacije Edvin Kanka Ćudić najavljuje za 15-tak dana organizovanje aktvivnosti povodom Dan-a bijelih traka te otvaranje kancelarije u Zenici.

Pogledajte video zapise o navedenom događaju:

pripremio: Muhamed Pivić
razgovorao: Goran Jerkić
montaža: Muhamed Pivić
govori: koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić

Bosna ne živi u Sarajevu!

Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri, znamo se organizirati...

Piše: Goran Jerkić

Plenum, građanke i građani Bosne i Hercegovine su u petak bili u Sarajevu. Mediji već nekoliko dana izvještavaju kako je bilo 300-tinjak učesnika. Političari nisu obratili pažnju na ovu grupu građana. Mogao bih ovako do besvijesti ali, smeta ono „ali“...

U besparici kakva hara ovom zemljom mizerno je građanke i građane BiH nulirati na način na koji rade novinarčići koji svoju mizernu dnevnicu zarađuju prepisujući od „velikih“. Možda ovaj početak teksta neće biti nekome dovoljno dobar razlog za čitati ovaj tekst ali ja sam bio tamo i osjetio ono što dugo nisam, a to je Bosna ne živi u Sarajevu. Kako?

U Sarajevo su došli građanke i građani Zenice, Tešnja, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Travnika, Tuzle, Živinica, Srebrenika, Gračanice, Gradačca, Mostara, Jablanice, Konjica i kako sam čuo Širokog brijega i Posušja. Ako mene pitate to je pola Federacije BiH!

Ako je kako kažu novinari čije novinarstvo seže od Marin Dvora do Vječne vatre bilo 300-tinjak plenumaša, zašto je bilo 250 specijalaca obučenih i opremljenih za antiterorizam?

Među građankama i građanima BiH bilo je makar 50% žena, bilo je i mladih, bilo je i invalida, starijih.... Bilo je i onih koji nisu „u vinklu“ ali je bilo i onih koji znaju šta hoće. Onih koji žele građansku i humanu BiH.

Izgleda da je veliki problem, najveći što niko od „velikih“ to nije organizoavao. Zato nije bio veliki odziv. Novinarčići s početka ovog teksta nisu primjetili da je među plenumašima više novinara, tehničara i sličnih nego li samih Sarajlija.

Oni malobrojni, srčani, iskreni, veliki ljudi, Sarajlije koji su bili na protestima pored podrške bili su konkretni. Kafa, sok, voda, sendvič. Super! Hvala veliko. Sigurno idemo dalje. Ako petak pred Parlamentom Federacije BiH nije dovoljan salonskim političarima i salonskim revolucionarima onda ću napomenuti da su se po istom pitanju na Otvorenom univerzitetu okupili intelektualci, Krug-a 99. U nedelju, visoki predstavnik u svom izvještaju bio je jasan. Dakle, oni koji su se organizovali da dođu u Sarajevo, došli su! Velika većina nije mogla. Podrška za ono što radi plenum postoji!

Kamo dalje? Oni koji su u plenumu znaju kuda i kako, jer oni koji moraju otići već dvadeset godina nikome ne podnose račune i sve što rade pravdaju se da je po zakonu.


Plenumaši su uspostavili mrežu i kontakte. Oni na vlasti treba da se boje da plenum ne pređe u ilegalu. Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri i znamo se organizirati...

Ima li ih kada nama trebaju?

O teško oboljelim, neratnim invalidima koji su nepokretni, ne zbrinuti osnovnom i dopunskom terapijom,nemaju riješeno pitanje smještaja( isti nije prilagođen njihovim potrebama) nema zakona!

Inicijativa od strane Općinskog Vijeća Maglaj, jednoglasno usvojena,otišla je kao prijedlog izmjena i dopuna zakona prema višim nivoima vlasti. Rok koji je Skupština ZDK-a dala pravnoj komisiji davno je prošao! Još uvijek se nisu očitovali! Nema ni stava Skupštine!

Slobodno se možemo pitati ima li uopće Skupštine ZDK-a kada su u pitanju prava bilo koje kategorije stanovništva? Ima li ih kada nama trebaju?

Poznato je da se veoma brzo i efikasno dogovore kada su u pitanju njihove dnevnice, paušali, novci za odvojeni život, telefone, ljubavnice isl. budalaštine dok za konkretnu pomoć koju građani očekuju treba čekati danima, mjesecima, godinama...

Poznato je i da su građani upoznati s načinom kojim ova politička oligarhija raspolaže i da pri tom ne poduzimaju, (izuzevši nekolicinu građana, plenume..) skoro ništa. Nedavni rušilački pohod, bez obzira koliko gledali u njega kao rješenje, nije donio konkretne rezultate. Kažu pale vlade! Kako su pale i koliko se neko danas počešao da realizuje navedene ostavke najbolje govore dešavanja protekla dva dana.

Od cca. tri i po miliona stanovnika tek tri stotine svjesno je i traže ispunjenje zahtjeva. O čemu mi to onda pričamo? Da će se neko očitovati o teško oboljelim, neratnim invalidima koji su nepokretni i ne zbrinuti osnovnom i dopunskom terapijom i koji nemaju riješeno pitanje smještaja. Ne boje se oni nas pokretnih a kamo li nepokretnih, ne boje se oni ni više sile, ni Boga kojem se obično mole, svako na svoj način. Ne boje se a trebali bi! Dokle? 

Dok god im sami to dopuštamo!