Video: Zašto Matea Jurić?

- Jedni tvrde da je to bio zalutali metak, a drugi, da se na auto pucalo rafalnom paljbom iz neposredne blizine

Edvin Kanka Ćudić, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a), : „Ignorisanje javnosti, građanki i građana općine Zenice pokazuje da nema dovoljno još uvijek želje za suočavanjem s prošlošću Metee Jurić, da postoji veliko ignorisanje javnog mijenja, da postoji ono što nas sve boli, a to je prisustvo nacionalizma u svakom slučaju i to pokazuje da nismo spremni da razumijemo druge žrtve nego samo da razumijemo žrtve jedne etničke skupine...“ 

- U ovome gradu i ovome kantonu još uvijek nekome smeta da imenuje počinioca ovog zločina, još uvijek postoje barijere da se otkrije taj zločin. Mi znamo, taj kako ga neki zovu incident koji se dogodio u Radakovu ali isto tako znamo da iz te kasarne nije u tom momentu ispaljen metak, znači neko je morao s druge strane da ispali taj metak i da ubije Mateu Jurić a u ovom gradu i ovoj državi to trenutno ne odgovara da se to, da se taj direktnim imenom nazove...“ Zašto ? Zato postoje organi, zato postoje ljudi koji to zataškavaju kao što pokušavaju zataškati još neke druge stvari....ističe Čudić.

Nakon nedavno održane mirovne akcije «Nikad više!» Vitez (Ahmići ), aktivisti i aktivistkinje Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a), s transparentom i satom vremena šutnje danas su na Trgu Alije Izetbegovića u Zenici odali poštu nevino stradaloj djevojčici Matei Jurić.

Zašto Matea Jurić, pitamo koordinatora Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK-a).

Edvin Kanka Ćudić odgovara, zašto da ne. Matea Jurić je prva žrtva koja je pala u Zenici. Ubijena je, a imala je samo dvije godine. Satom vremena šutnje, crninom i transparentom „Sjećamo se Matee Jurić „na Trgu u Zenici, UDIK želi podsjetiti građane i građanke Zenice, Bosne i Hercegovine ali i civilnog društva u Bosni i Hercegovini da je Matea Jurić ostavila duboki trag u našim sjećanjima. Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije po prvi put organizira mirovnu akciju podsjećanja na ubistvo prve civilne žrtve rata u Zenici.

Podsjećamo, Matea Jurić, kćerka Drage Jurića je prva civilna žrtva rata koja je stradala od pucnjave iz vatrenog oružja, 13. maja 1992. godine, za vrijeme blokade vojne kasarne na Bilimišću. Dvogodišnja djevojčica ubijena je u očevu automobilu. Jedni tvrde da je to bio zalutali metak, a drugi, da se na auto pucalo rafalnom paljbom iz neposredne blizine. Uglavnom, počinioc nije otkriven niti procesuiran a istraga u vezi sa stradanjem Mateje Jurić je 2006. godine iz Kantonalnog tužilaštva Zenica prebačena u nadležnost Tužilaštva BiH.

Aktivist udruženja za društvena istraživanja i komunikacije Edvin Kanka Ćudić najavljuje za 15-tak dana organizovanje aktvivnosti povodom Dan-a bijelih traka te otvaranje kancelarije u Zenici.

Pogledajte video zapise o navedenom događaju:

pripremio: Muhamed Pivić
razgovorao: Goran Jerkić
montaža: Muhamed Pivić
govori: koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić

Bosna ne živi u Sarajevu!

Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri, znamo se organizirati...

Piše: Goran Jerkić

Plenum, građanke i građani Bosne i Hercegovine su u petak bili u Sarajevu. Mediji već nekoliko dana izvještavaju kako je bilo 300-tinjak učesnika. Političari nisu obratili pažnju na ovu grupu građana. Mogao bih ovako do besvijesti ali, smeta ono „ali“...

U besparici kakva hara ovom zemljom mizerno je građanke i građane BiH nulirati na način na koji rade novinarčići koji svoju mizernu dnevnicu zarađuju prepisujući od „velikih“. Možda ovaj početak teksta neće biti nekome dovoljno dobar razlog za čitati ovaj tekst ali ja sam bio tamo i osjetio ono što dugo nisam, a to je Bosna ne živi u Sarajevu. Kako?

U Sarajevo su došli građanke i građani Zenice, Tešnja, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Travnika, Tuzle, Živinica, Srebrenika, Gračanice, Gradačca, Mostara, Jablanice, Konjica i kako sam čuo Širokog brijega i Posušja. Ako mene pitate to je pola Federacije BiH!

Ako je kako kažu novinari čije novinarstvo seže od Marin Dvora do Vječne vatre bilo 300-tinjak plenumaša, zašto je bilo 250 specijalaca obučenih i opremljenih za antiterorizam?

Među građankama i građanima BiH bilo je makar 50% žena, bilo je i mladih, bilo je i invalida, starijih.... Bilo je i onih koji nisu „u vinklu“ ali je bilo i onih koji znaju šta hoće. Onih koji žele građansku i humanu BiH.

Izgleda da je veliki problem, najveći što niko od „velikih“ to nije organizoavao. Zato nije bio veliki odziv. Novinarčići s početka ovog teksta nisu primjetili da je među plenumašima više novinara, tehničara i sličnih nego li samih Sarajlija.

Oni malobrojni, srčani, iskreni, veliki ljudi, Sarajlije koji su bili na protestima pored podrške bili su konkretni. Kafa, sok, voda, sendvič. Super! Hvala veliko. Sigurno idemo dalje. Ako petak pred Parlamentom Federacije BiH nije dovoljan salonskim političarima i salonskim revolucionarima onda ću napomenuti da su se po istom pitanju na Otvorenom univerzitetu okupili intelektualci, Krug-a 99. U nedelju, visoki predstavnik u svom izvještaju bio je jasan. Dakle, oni koji su se organizovali da dođu u Sarajevo, došli su! Velika većina nije mogla. Podrška za ono što radi plenum postoji!

Kamo dalje? Oni koji su u plenumu znaju kuda i kako, jer oni koji moraju otići već dvadeset godina nikome ne podnose račune i sve što rade pravdaju se da je po zakonu.


Plenumaši su uspostavili mrežu i kontakte. Oni na vlasti treba da se boje da plenum ne pređe u ilegalu. Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri i znamo se organizirati...

Ima li ih kada nama trebaju?

O teško oboljelim, neratnim invalidima koji su nepokretni, ne zbrinuti osnovnom i dopunskom terapijom,nemaju riješeno pitanje smještaja( isti nije prilagođen njihovim potrebama) nema zakona!

Inicijativa od strane Općinskog Vijeća Maglaj, jednoglasno usvojena,otišla je kao prijedlog izmjena i dopuna zakona prema višim nivoima vlasti. Rok koji je Skupština ZDK-a dala pravnoj komisiji davno je prošao! Još uvijek se nisu očitovali! Nema ni stava Skupštine!

Slobodno se možemo pitati ima li uopće Skupštine ZDK-a kada su u pitanju prava bilo koje kategorije stanovništva? Ima li ih kada nama trebaju?

Poznato je da se veoma brzo i efikasno dogovore kada su u pitanju njihove dnevnice, paušali, novci za odvojeni život, telefone, ljubavnice isl. budalaštine dok za konkretnu pomoć koju građani očekuju treba čekati danima, mjesecima, godinama...

Poznato je i da su građani upoznati s načinom kojim ova politička oligarhija raspolaže i da pri tom ne poduzimaju, (izuzevši nekolicinu građana, plenume..) skoro ništa. Nedavni rušilački pohod, bez obzira koliko gledali u njega kao rješenje, nije donio konkretne rezultate. Kažu pale vlade! Kako su pale i koliko se neko danas počešao da realizuje navedene ostavke najbolje govore dešavanja protekla dva dana.

Od cca. tri i po miliona stanovnika tek tri stotine svjesno je i traže ispunjenje zahtjeva. O čemu mi to onda pričamo? Da će se neko očitovati o teško oboljelim, neratnim invalidima koji su nepokretni i ne zbrinuti osnovnom i dopunskom terapijom i koji nemaju riješeno pitanje smještaja. Ne boje se oni nas pokretnih a kamo li nepokretnih, ne boje se oni ni više sile, ni Boga kojem se obično mole, svako na svoj način. Ne boje se a trebali bi! Dokle? 

Dok god im sami to dopuštamo!

Riješeno pitanje kako obezbjediti djecu samohranih roditelja!?

Akt Plenuma građana Zeničko dobojskog kantona koji je poslat na adresu Centra za socijalni rad Zenica kao i nadležnim Općinskim organima napokon je razmotren i dostavljen odgovor socijalnoj grupi Plenuma građana ZDK-a od strane te ustanove.

U cilju razumijevanja iz Centra za socijalni rad barem su odgovorili, ma kakav odgovor bio, ipak je odgovor. Međutim, nadležni iz Općine Zenica ne reaguju, ne rješavaju zahtjeve niti žele razgovarati sa predstavnicima plenuma građanki i građana što pokazuje nemaran odnos naspram ugroženih populacija lokalnog stanovništva.

Još od ranije poznat je stav Načelnika Općine Zenica! Sve neistomišljenike, diskriminisane kategorije i mnoge druge građane koji traže svoja prava nazvao je „magarcima koji glasno njaču“.

Kako obezbjediti obrok u školi za djecu samohranih roditelja? Kako stambeno zbrinuti samohrane majke? Kako obezbejditi udžbenike za djecu samohranih roditelja? Kako izraditi socijalnu kartu samohranih roditelja?

Prema odgovoru iz službe Centra za socijalni rad, nema problema, sve je  po uobičajenim procedurama i rješava se uz saglasnost Općine Zenica, sva pitanja su rješena  kojekakvim odlukama a novac je obezbjeđen i planiran u Budžetu Općine Zenica što uključuje i djecu samohranih roditelja, korisnika stalne socijalne pomoći.

Dakle, nije im potreban ni humanitarni koncert poput onog sa Draganom Mirković od kojeg su najviše naplatili oni kojima pomoć nije bila potrebna dok su za Narodnu kuhinju ostale mrvice.

 Pogledajte odgovor iz Centra za socijalni rad:

Sa suzama u očima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugrađana!

Teško rezigniran jučerašnjim dešavanjima mislio sam, jednostavno,  najbolje je ne komentirati. Kome? Zbog čega? Ima li uopće smisla komentirati nešto što ti prišivaju kao slučaj „izrežiranog napada“ na  dan otvaranja renovirane sarajevske Vijećnice od strane „neprijateljskih snaga“???  Mislim da nema, ali srećom uvijek se nađe neko sa stavom, izgrađenim mišljenjem, neko ko se ne boji javno prokomentirati trenutnu situaciju u ekonomskom, ekološkom i političkom smislu. Taj neko je moj drug_arica, čiji tekst, naravno, uz pristanak prenosim u cjelosti, bez izmjena.

Piše:Amra Bošnjak

09.05.MOJ DNEVNIK....PROTESTI U SARAJEVU!

Prohladno jutro,ne može se bez jakne...Željznička stanica Zenica...Sve me nekako podsjeti na priču o glumcu koji se prerušio u prosjaka i napravio se da mu je loše...ljudi su prolazili pored njega kao da ne postoji,kao da se ništa ne dešava...onda je obukao skupo odijelo,stavio kravatu i izveo istu scenu....skupi se Boga mi narod oko njega...zacu se zvuk lokalnog voza...podsjeti me na djetinjstvo...eeee,od kad nisam putovala vozom.

Na stanici nas 30-ak...Sjedaš u prljavi voz koji je skoro u raspadajućem stanju(slika lijepe naše...BiH)...voziš se i razmišljaš...nas ovako malo,a slika nas,slika cijele sredine u kojoj živimo...neko ima,neko nema...neko pametan,neko glup,neko pije,neko ne pije,pusi neko ne pusi,neko skolovan,neko nije...neko bibikno skroz,neko nije...i onda se pitas...sto ovako mali broj ljudi podrzava ideju koja se rodila 07.02.....zasto...kad i oni na ulici,oni skriveni po kancelarijama...nisu ni malo bolji...

FALI NEŠTO...JE*E VALJDA onaj sindrom zvani KRAVATA...a još smo napravili jedan veliki propust...ZABORAVILI VALJDA RASPISATI KONKURS ZA VOĐU...ma jok...ne zamjerim ja nikome...ja samo pokušavam da razumijem...i razumijem donekle...i nikada se nista ne moze napraviti da svi budu zadovoljni...VOZIMO SE...tandara voz po onim tračnicama...

Pjeva romkinja iz susjednog vagona...ne mozes da se ne nasmijes....zapjevasmo Bogami i mi...pa i ona proviri,nasmija se nama....misli mi odlutase na Tuzlu...u mnogo čemu bi nam mogli biti primjer...

Bogme podrža njih njihov načelnik...pa pomislih na našeg...Ko ga poznaje lično,dobar je čovjek 100%....ma kakvi su drugi bili,predobar...a da ne pričamo o tragu koji ostavlja za sobom....al sto je cudno sto su se ljudi podjelili po misljenju na njega....onaj ko radi ima novca kao trag gleda ulice,arenu ,muzej,i sve ono sto se odnosi na uredjenje grada...ko nema ne radi...trazi fabrike,firme i vidi mu zaslugu u prljavom vazduhu koji uzdise,redovnom smrzavanju u zimskim periodima,barustini punoj odpada,sto se rijeka Bosna zove...haosom izazvanim motornim vozilima i velikom propustu gradske magistrale bez biciklisticke staze ili neke atrakcije kojom bi se prvozili bez upotrebe sopstvenih automobila...al tako je to kad bi zadovoljio one prve,pljuvali bi ga oni drugi....ne bi vala bila načelnik nit neki funkcioner u ovoj nezdravoj sredini za sve pare ovog svijeta....kljukneš apaurin,pa na posao.......

Vožnja se nastavlja...majko moja...jel Sarajevo gdje je nekad bilo...nikad stic....Dođosmo napokon...imam doček,kako nema.....svi nasmijani,sretni,veseli,zadovoljni....ali u kaficima...samo izgleda policija nezadovoljna...došekaše nas ljudi,nema šta....uz pratnju nas dovedose na cilj gdje su junaci koji su pjeseke isli već čekali...polako pođoše pristizati o ostali....šačica Sarajlija,čast pojedincima,a ništa bolje ni iz ostalih opština...svega 350 ljudi...ucini mi se u momenat da je vise policajaca,fotografa,kamermana...nego protestanata...

Dobro je moj drug rekao kad je vidjeo sacicu ljudi koji smatraju da ovdje nista ne valja,da sve treba smijeniti...JBT.,MI SMO STVARNO LUDI...NAMA JE DOBRO,SAMO MI TO NE ZNAMO...

Naravno niko se ne odazva na razgovor...a i sto bi...sta s budalama imas pregovarati....Zgrada prazna...ali naravno mamac da se napravi incident,kako bi svi prisutni bili predstavljeni kao cirkusanti,huligani,besposlicari....i normalno ako je bilo medju nama 5 napusenih,2 mortus pjana i neko ko se hvatao megafona i lupetao gluposti...sve se to iskoristi da se izgubi smisao zasto je ko tu ,protiv koga je tu,sta misli da nije u redu...nego par ljudi oda sliku svih nas...i onda nije ni cudo malom odazivu i onih koji podrzavaju.

Drago mi je ipak da sam medju nama vidjela i par poznatih koji podrzavaju svaku vrstu borbe protiv nepravde...od stranaca,profesora,privatnika...a posebno me se dojmio susret sa Jasmilom Žbanić i poznatom Sarajkom(koju ne mogu imenovati)koja mi je sa suzama u ocima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugradjana na ovakvom dočeku i podrsci...a ja onako da je raspolozim ,rekoh...ma hajde,ne zamjeri niko,vas i onako zovu u Sarejevu PDV kad vas je samo 17 %.....gledamo prema Vjećnici...

Prelijepa,zaista.....koliko ce samo delegacija doci na otvorenje......i tu ce nas biti masa naroda...naravno vecina koja ce s grozavanjem gledati na nas....kud su bas danas dosli,budaletine...samo da prave haos i pometnju.....ali ne marim i u toj masi s one druge strane naci ce se neko bio stranac ili nas i upitati se...ma ko su oni ljudi...oni nesto hoce,zele..nije to djaba...nista nije djaba...ori se pjesam Sarajevo ljubavi moja....pojacana do te mjere da nadjaca zvuk pistaljki...volim tu pjesmu,al ovo biješe prvi put da je nisam osjetila u dusi...cujem glas...zovu nas da je vrijeme za povratak za nas koji smo vozom dosli...ostadose junaci koji su dosli pjeske...jer je ovo bila ideja-PUT BEZ POVRATKA...

Zelim im svako dobro....Zelim da njihova slika obidje cijeli svijet...slika njih samih i odraz cijelog naseg drustva........

U BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

Znaš ono, kad mu je sve potaman, pa umjesto da stavi kamenčić u cipelu da ga žulja on postavi facebook status o Republici Srpskoj da druge žulja, nebi li neko jeo sam svoju džigericu da bi njemu i dalje bilo potaman. E, tak'i su ti naši revolucionari ali i političari i njihova bližnja i daljnja rodbina.

Za revoluciju, evoluciju, sekularnu državu ili povratak raseljenih zalažu se samo deklarativno, mnogi čak i produciraju probleme da bi se održali tamo gdje i jesu. Jedni na vlasti a drugi na tuđoj imovini. Ne treba se, dakle, čuditi što su postali takvi, odgovara im, ne kažu džaba „budala živi gdje je navik'o a pametan gdje mu je bolje“.

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

U međuvremenu , vjerske institucije u Federaciji BiH nastavljaju s izgradnjom 'centara za prilagođavanje' a političke partije sa smjenama u upravnim i nadzornim odborima kompanija, odnosno dovođenje „svojih“ na čelne upravljačke funkcije.

Način upravljanja i vladanja, stranačkom linijom od portira do direktora i priznavanje podobni a ne sposobni dovele su do masovnog egzodusa mladih građanki i građana BiH. Posljednje informacije govore da je Bosnu i Hercegovinu od 1995. godine napustilo više od 150.000 mladih ljudi, a danas bi više od 60 posto mladih isto učinilo kada bi im se pružila prilika. Ostaju samo podobni, oni kojima se nije pružila prilika ili nemaju gdje, uporni i budale.

Ukoliko nemaju rodbinske veze među političarima ili stranačku knjižicu, mladi u BiH teško da mogu doći do posla i onda, u zemlji u kojoj je omladini životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili očekuju da budeš ponosan na domovinu!

Ne znam jel' to neko nekog zajebava il' je to samo jedan od načina da ovi što im je sve „potaman“ dignu lovu za projekt financiran novcem poreskih obveznika?

Ne, ne nerviraju me oni koji kroje takvu sliku već oni naivni, koji nasjedaju i koji će te kritikovat zbog iznošenja tog i takvog stava a i sami su u go'nima do grla, no oni su „patrioti“ vođeni onom klasičnom izjavom ispranog mozga „neka, izdrž'o je Mujo i gore“.

Izdrž’o je naravno, a kad im ispričaš vic o Muji, negoduju i kažu da ti vicevi imaju za cilj izraziti: glupost, zaostalost, naivnost, ili neku drugu negativnost, dok likovi poput Perice i sl.. imaju za cilj izraziti oštroumnost, snalažljivost i druge pozitivne osobine.

Naučile Muje napamet ono što im likovi poput Perice iz njihovog stada smišljeno serviraju godinama, samo nek’ je “naš” pa nek’ malo i krade.

Neka se u Zenici preko noći premještaju i vozaju tuđi kiosci i neka se postavljaju drugi, a neka radnicama zeničkog Duhana kojima je ova firma, da bi namirila dugovanja, dala ovu trafiku, bude san otkrivanje počinalaca ovog djela i vraćanje u posjed.

Neka se zlo/upotrebom prava nesprovode sudske presude, nek' se neusvajaju zakoni, nek' se diže lova za projekte, nek' se nezapošljavaju mladi, a nek' i odlaze, izdrž'o je Mujo i gore...

Nadajmo se da će Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, kada bude imalo bolje uvjete za rad, nakon najavljene gradnje nove zgrade ove institucije i zapošljavanja pet stručnih saradnika ostvarivati bolje rezultate, a da će se oni koji vozaju (kradu) tuđe kioske i zloupotrebljavaju položaje ili prava naći tamo gdje im je i mjesto.

A kad' se svi oni nađu tamo gdje im je mjesto i kada omladini ne bude životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili, moći ćemo reći da smo ponosni na domovinu.

Do tada, naši mladi kojima još uvijek nije ispran mozak će se i dalje 'fatat' noge, vide i oni da u BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 06. kolovoza 2013

FTV, VIJESTI u 12,00 h VIDEO: Zeničani krenuli jutros pješke iz Zenice za Sarajevo!

Jutros  u 09,00 sati krenula je prva grupa građanki i građana prema Sarajevu u protestni marš, nazvan „MARŠ SLOBODE PUT BEZ POVRATKA“!

Ova akcija članova plenuma se realizira kao međuopćinska i međuplenumska saradnja, a u njoj bi trebali sudjelovati neformalne grupe građana i udruženja iz Tuzle, Srebrenika, Zavidovića, Fojnice, Kalesije, Zenice, Gračanice, Lukavca, Maglaja, Tešnja, Bugojna, Konjica, Mostara, Kaknja, Sarajeva, Travnika, Donjeg Vakufa, Jajca, Goražda i Bihaća.

Glavno protestno okupljanje će se dogoditi 9-tog Maja 2014 god. u Sarajevuu simboličnom terminu 5 do 12 h te će se nastaviti sve do konačnog riješavanja svih građanskih zahtjeva spram ignorantske Federalne vlade te smjenjivanja kriminalnih političkih struktura u jedinoj nam domovini.

Plenum ZDK-a