ponedjeljak, 27. veljače 2017.

ZENICA 032 KRENI: U Zenici počinje mobilizacija!?


Mobilizacija je čin okupljanja i dovođenja vojne sile i zaliha u stanje spremnosti za rat. "Riječ mobilizacija se u vojnom kontekstu prvi put spominje pri opisu priprema Pruske vojske između 1850. i 1860". 
- Od tada su se teorije i tehnike mobilizacije stalno mijenjale, piše Wikipedija. Znam da se čitaoci “pale” na rat i ratnja s*anja, i ako su zbog naslova pomislili na ratnu mobilizaciju, prevarili su se. U pitanju je nešto drugo. U Zenici je u toku mobilizacija “osvještenih” građana, koji za razliku od drugih, misle svojom glavom. “Trideset drugi vijećnik” je postigao svoj cilj! Čitaoci koji su upoznati sa aktivnostima i ciljevima bloga znaju da pisac ovih redova nije nikakav službeni vijećnik. Naime, naše Gradsko vijeće Zenica broji 31 viijećnik, a 32. vijećnik su svi oni koji prate rad tog vijeća i koji na bilo koji način učestvuju u promjeni svijesti građana (svojim komentarima, člancima idr.) .

S toga, 32. vijećnik u saradnji s Vama, od danas počinje s kvizom pod nazivom “ZENICA 032 KRENI”. Kviz će se objavljivati ponedeljkom, srijedom i petkom na blogu 32 vijećnik i istoimenoj fejsbuk stranici, a sadržavat će po jedno pitanje namjenjeno razvijanju moždanih vijuga. Ispod svakog pitanja objavit ćemo imena tzv. žirija.

Prvo pitanje glasi:

1. Da li će građani dati podršku Sanji Renić, Predsjedavajućoj Gradskog vijeća Zenica u razbijanju Urbanističko-građevinske mafije?

Žiri, koji bi bio jedini adekvatan za ocjenu ispravnosti eventualnih komentara je u slijedećem sastavu:

· Fuad Kasumović,

· Armin Mujkić

· Selver Keleštura

Narode, pokreni se... mobilizirajte se sami. Dijelite ako ne znate, ili ako još uvijek niste spremni na komentar ili odgovor.

nedjelja, 26. veljače 2017.

Disciplinska ili krivična pomoćniku gradonačelnika za prostorno uređenje?

Znate li kako se poljoprivredno zemljište pretvara u građevinsko? Znate li da vaša kuća ili komad zemlje za koji Vi mislite da košta par hiljada maraka sutra može koštati nekoliko stotina hilljada, a da niste toga ni svjesni? Naravno, uslov je da postoji Prostorni plan i da Vi znate šta će se graditi, odnosno šta je predviđeno u budućnosti da se gradi ali i da građevina prolazi ili treba Vašu zemlju. Najbolji pokazatelj za gore navedeno je koridor 5 c. Građani koji su zahvaćeni dionicom autoputa su dobivali i po nekoliko stotina hiljada maraka za obeštećenje njihovog imanja. A možda su neki samo nekoliko godina ranije svoje imanje dali u bescjenje. Da li je u Zenici u toku najveća (ne)legalna otimačina, kupovina, osvajanje, prisvajanje i prepisivanje građevinskog zemljišta i građenja zaobilazeći procedure utvrđene Zakonom o prostornom uređenju i građenju tako što se Rješenja o građenju donose po principu “neko može, a neko ne može”.

“Naša” Sanja je pokrenula inicijativu koju ni jedan medij ne spominje. Inicijativu koju ne možete naći na internetu i pored tv snimaka sjednica Gradskog vijeća Zenica. Zašto na rtv ze-ovom video popisu za reprodukciju imaju svi snimci osim 4 sjednice? Poslednji snimak je postavljen isti dan kada je i održana sjednica, dok snimka sa 4 sjednice nema iako je održana prije nekoliko dana. Da li je zato što je pročitana inicijativa koja bi mogla strpati nekoga iza rešetaka?

Inicijativa koja je upućena gradonačelniku glasi: Podnosim inicijativu Gradonačelniku da na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi član 55 i Zakona o prostornom planiranju i građenju (Sl.novine Ze-do kantona 01/14 član 165) pokrene disciplinsku i krivičnu odgovornost protiv Pomoćnika Gradonačelnika za prostorno uređenje i Savjetnika Gradonačelnika za prostorno uređenje kao direktno odgovornih za period 2004-2016 g zbog nesavjesnog i protuzakonitog obavljanja službene dužnosti koje su utvrđene naprijed navedenim Zakonima.

Ko je bio Pomoćnik Gradonačelnika za prostorno uređenje i Savjetnik Gradonačelnika za prostorno uređenje u periodu 2004-2016.god?

Da li se na slijedećoj, već zakazanoj sjednici koja se treba održati 2.marta Prostorni plan “protura” kao zadnja tačka, samo da bi se usvojio? Bez šire rasprave i adekvatne analize? Zadnja tačka, kada vijećnici budu prezasićeni i preumorni od diskusija prilikom usvajanja Budžeta Grada Zenica za 2017.godinu. Prostorni plan, projekcija budućeg razvoja našeg grada kasni 11 godina!? Zašto? Zenica je jedini grad koji nema prostorni plan...

Slijedeći članak ide već sutra, a pitanje će biti samo jedno i to mnogo kraće... Naime, od ponedeljka 32. vijećnik počinje s kvizom pod nazivom “ZENICA 032 KRENI”. Kviz će se objavljivati ponedeljkom, srijedom i petkom na blogu 32 vijećnik i istoimenoj fejsbuk stranici, a sadržavat će po jedno pitanje namjenjeno razvijanju moždanih vijuga.

Hvala na pažnji i ukoliko se slažete slobodni ste dijeliti link i dati Vaše mišljenje.



subota, 25. veljače 2017.

Samo jedan član komisije je vijećnik Gradskog vijeća

Nedavno sam pisao na temu nagrada i listi nagrađenih u zadnje dvije decenije.

Između ostalih, na listi se nalazi i preduzeće u stečaju, centrala stranke odgovorna za taj stečaj, gradonačelnici koji su sami sebi dodjeljjivali nagradu, propale i zadužene firme, prezaduženi privrednici i nekorisni političari. Podsjećam, prvi načelnik koji sam sebi daje nagradu Zenice Besim Spahić, koji to čini 1998.godine, a nakon njega, devet godina poslije to isto radi i rahmetli Husejin Smajlović. 

Na adresu bloga 32 vijećnik stigao je osvrt našeg sugrađana koji tvrdi da u komisiji za dodjelu ovog najvećeg priznanja grada sjedi samo jedan član vijeća Grada Zenica.

Piše: Goran Jerkić

Zenica kao grad ima tri nagrade koje se dodjeljuju svake godine. Jedna a to je Grb grada Zenice dodjeljuje se svake tri godine i to je ono što je najvažnije priznanje ovog grada zaslužnim gradjanima. U dokumentima koji se bave nagradom grada što je jako važno rečeno tj. Napisano je da je postupak izbora javan. (Član 16.) 








Do sadašnja praksa koja je duga gotovo 25 godina ovih priznanja je bila da se nikada nije objavio spisak onih koji nisu ispunili uslove da dobiju nagradu i da im se da obrazloženje šta je to nedostajalo da bi to dobili. Obzirom da je rad komisije javan ne vidim zašto ne objaviti ko nije dobio nagradu.

U prilog ove tvrdnje ima nekoliko razloga. Jedan od njih je uopštenost i neprincipijelnost u dosadašnjoj dodjeli priznanja da ih dobiju zaslužni gradjani.




Kada se ovako postave uslovi za dodijelu priznanja grada priznaćete da svako od nas je makar jednom u životu ispunio uslove da dobije jednu od ovih nagrada.

Drugi razlog za nepovjerenje za objektivnom dodjelom priznanja grada jesu sami članovi komisije. Medju njima nema niti jedna osoba koja je dobila neko od ovih priznanja u narednom periodu i kao takva da brani dignitet nagrada od drugih pritisika kojih će biti sasvim sigurno.


Članovi ovogodišnje komisije su:




Možda bi trebalo spomenuti činjenicu da je ta komisija formirana na osnovu rezultata na izborima pa tako i činjenica da je u komisiji četri člana najveće stranke u vijeću, dvije pripadaju opozicionoj bosnjačkoj stranci dva mjesta su dodijeljena A SDA i po jedno Snazi Centra, SDP-u i Demokratskoj fronti.

Ima još jedna sitnica. Samo jedan član komisije je vijećnik Gradskog vijeća u Zenici.

Zašto skepticizam prema ovoj instituticiji i ovoj nagradi. Zato što je degradacija ove nagrade i ovog grada dešavala se u prethodnom periodu, za očekivati je da i ove godine će biti ista stvar. Oni koji realno zaslužuju neće dobiti nagradu jer ne pripadaju onom političkom krugu koji odlučuje o nagradi.

Zato pogledajte dobitnike ove nagrade od rata na ovamo.

Kompletan spisak možete pogledati ovdje.

petak, 24. veljače 2017.

Saznajte kome je Nacrtom Budžeta za 2017.godinu predviđeno 2 miliona maraka?

Nisam baš siguran da li, i koliko se razumijete u Budžet Grada Zenice jer ga ni ja sam nisam baš dobro razumio. Ono što me kao “laika” zainteresovalo je njegovo povećanje u odnosu na prošlu godinu za nevjerovatnih 2 miliona maraka predviđenih javnim preduzećima. U nadi da ću pronaći kojem je to preduzeću predviđeno 2 miliona, primjetio sam jedino povećanje broja zaposlenika i njihovih bruto plaća. Naši novoizabrani gradski vijiećnici će 2 marta, kada je zakazana sjednica Gradskog vijeća i usvajanje Nacrta Budžeta za 2017.godinu kao jedina tačka dnevnog reda imati pred sobom veliki ispit. Usvojiti ili ne usvojiti ovakav budžet. Za svoje redovne čitatelje izdvojit ću ono što sam ja primjetio i na kraju  dati link na kojem se može pogledati taj Nacrt da se uvjere ili da pronadju ono što ja nisam pronašao.

Kuda ide naš novac? U šta ćemo trošiti 50 miliona maraka? Krenimo redom. U planu je nova zgrada gradske uprave, odnsno njena projektna dokumentacija u iznosu od 40.000 maraka, troškovi za azil za napuštene životinje i dr. povećaju se za 60.000 ...tekući transferi za sport smanjuju za 200.000, podrška vjerskim zajednicama ostaje skoro ista kao i u prošlom budžetu tj. 70.000 maraka, a za finansiranje rada JU "Dom porodica" Zenica predviđeno je smanjenje u iznosu od 50.000 maraka.

Za rad kancelarije referenta za pitanja Roma ovaj budžet nije predvidio ništa. U odnosu na prošli budžet Romi su uskraćeni za 12.000 maraka.

Kao što rekoh na samom početku, javnim preduzećima predviđeno je nevjerovatnih 2. miliona maraka više u odnosu na prošli budžet. Ovo je dakle početak gađanja s milionima. Javna preduzeća, skloništa za armiju “parazita” koja se ostavljaju u amanet gradonačelnicima i direktorima da im zapošljavaju njihovu djecu, glasačku mašineriju koja uživa na račun poreskih obveznika.

Drugi tekući rashodi su povećani za skoro još jedan milion. Šta se podrazumijeva pod drugi tekući rashodi to ni ptice na grani na znaju, a ko će dobiti milion više odlučit će nova gradska uprava.

Za nabavku zemljišta i drugih nekretnina u dvije stavke predviđeno je više od pola miliona konvertibilnih maraka. Kome će se nabavlljati nekretnine i zašto? Pitanje za nove vijećnike prilikom usvajanja ovakvog budžeta.

Otplate dugova povećane su za jedan milion...

Za čišćenje riječnih korita, divljih deponija i zbrinjavanje animalnog otpada gradska administracija je predvidila skoro 300.000 više u odnosu na prethodnu godinu, dok je za naknade porodiljama u radnom odnosu i ostali vidovi soc. zaštite (smj. u dr. por.; porod. koje nisu u rad.odn.; pom. za novorođ.; prehr. djec. i dojilj.) novim Nacrtom budžeta predviđeno pola miliona više.

Bruto plaće i naknade plaća za gradonačelnika (naknade troškova zaposlenih) sa  dosadašnjih tri radnika povećavaju se za još tri i 50.000 , maraka, putni troškovi za 4.000, a ukupni rashodi i izdaci za to troje se povećavaju za cca 300.000 maraka dok će Služba kabineta i njena četiri zaposlenika povećati svoj rashod za 9 zaposlenika i cca 250.000 maraka.

Također, uvodi se i poseban odjel pod nazivom “Služba za odnose s javnošću” sa dodatnih 6 zaposlenika i troškovima u iznosu od 164.000 maraka i meni do sada nepoznat “Sektor za poslove Mjesnih zajednica” i njihovih 7 zaposlenika sa bruto plaćama u iznosu od 160.000 maraka.

Što se tiče zaposlenika, Služba za urbanizam i imovinsko pravne odnose ostaje “kraća” za tri zaposlenika, Stručna služba gradskog vijeća za 18 zaposlenika, a kao novina u budžetu predviđena su dodatna tri zaposlenika “interne revizije” koji će koštati dodatnih 50.000 maraka. Služba za privredu i finansije povećava se za 5 zaposlenika a njihovi rashodi za dodatnih dva i po miliona, dok se Služba za ljudske resurse povećava za 10 zaposlenika i troškovi za cca 200.000 maraka.

Služba za boračko invalidsku zaštitu se povećava za sedam zaposlenika, a izdaci i ukupni rashodi smanjuju za skoro pola miliona maraka. Detalje i mogućnost povećanja broja zaposlenih a istodobno smanjenje rashoda nisam analizirao zbog velike liste tekućih transfera i mog nedostatka pažnje. Isto tako i za Službu za opću upravu koja će brojati 6 zaposlenika manje ali i manje izdatke za oko cca 200.000 maraka.

Da zaključimo... Što se tiče zaposlenika, njihov ukupan broj povećavan je za 25 u odnosu na prošlu godinu.... Prethodnu godinu gradska administracija brojala je 359 zaposlenika, a u 2017.godini planirano je 384 zaposlenika.

Nacrt Budžeta za 2017 godinu možete pogledati ovdje.



PS. U najkraćem, Nacrtom Budžeta Grada Zenica muzej u Sarajevu neće dobiti "svojih" 50.000 maraka! Transfer ustanovama od kulture od općeg značaja i interesa za BiH ove godine neće biti uplaćen, Dakle, ukoliko se usvoji, "kultura i opći značaj interesa za BiH" neće dobiti ništa. Romi neće dobiti ništa. Preduzeća poput Vodovoda i Grijanja dobit će dva miliona maraka, a administracija Grada na plaće i naknade će potošiti nevjerovatnih 9 miliona, a za materijal i druge usluge 10 miliona. Posrat ćemo se i na komunalije potrošit 4 i po miliona, a deponovanje otpada koštat će nas još jedan milion...

četvrtak, 23. veljače 2017.

U Zenici se pored svakodnevnih s*anja dešavaju i neke stvari...



U Zenici se pored svakodnevnih s*anja dešavaju i neke stvari koje su odavno zaboravljene i izbačene iz svakodnevnog života. Dosta ljudi je zauzeto traženjem načina za “preživljavanje” tako da im muzika rijetko pada na pamet. Obzirom da se radi o mojim prijateljima, ovo nije nikakva plaćena reklama. Ovo je materijal sa snimanja jedne muzičke numere u ZEN studiju.

Pogledajte demo snimak i radnu atmosferu u ZEN studiju. Spot je sniman u jednom danu sa korištenjem materijala sa snimanja i stvaranja numere.







Muzika i aranžman: Boban i Samir

Tekst: Boban Milutinović

Klavijature: Boban Milutinović

Gitare i Bass: Samir Ćušković

Drum: Armin Ćušković

Programiranja i mix: Samir Ćušković

ZEN studio Zenica +387 61 930 802

Stan u centru Nemile za samo 22 000 KM

Prodaje se stan u centru Nemile. Cijena 22.000, 00 

Detaljne informacije na telefon 061 755 238














srijeda, 22. veljače 2017.

Buza Osman: Kakanj je odbačen zato što je ranije dogovoreno grijanje iz Arcellor Mittala

Dipl.ing. Buza Osman je preko fejsbuk prijatelja za 32 vijećnika poslao zanimljivu informaciju iz koje se može zaključiti da su ga izbacili iz komisije zbog toga što je zastupao ideju da se za grijanje grada dovede topla voda iz Kaknja. Da li iza toga stoji gradonačelnik i Mittalov lobi zaključite sami. Njegovo saopćenje za javnost prenosim u cjelosti.

Kako je već u samom naslovu naznačeno, ja – Buza Osman dipl. Ing. Sam uvršten u ovaj tim rješenjem Gradonačelnika (na slici desno).


Učestvovao sam aktivno u radu tog tima i zastupao odranije poznatu ideju (i po tvrdnji mnogih jedino dugoročno ispravnu) daljinskog grijanja grada Zenice iz TE Kakanj.

Kad kažem da je ta ideja odranije razmatrana, to zaista stoji, ali je i pored nespornih argumenata u prilog istoj, bila odbacivana u kontinuitetu! Ja sam, međutim, ovu ideju ne samo ponovo rekapitulirao nego, što bih posebno naglasio, obznanio sam i neke nove, ranije nepominjane detalje, koji dodatno idu u prilog ove ideje. To ćete moći pobliže vidjeti u prilozima.

Međutim, sa žaljenjem moram konstatovati i pored velikog iskoraka u ovoj problematici a to je konačno odbacivanje apsolutno nerealne ideje gasne TE-TO Zenica (Projekt KTG), dakle i pored uklanjanja te velike barijere, mislim i tvrdim da se od dva preostala, realno prihvatljiva koncepta (bilo ih je još ali ova dva su ostala u igri): A) Nastavak snabdjevanje toplotom u Arcellor Mittalu uz nabavku novih kotlova i B) izgradnja vrelovoda TE Kakanj – Zenica, ja moram nažalost konstatovati da se niti ovaj put nisu dale jednake i nediskriminirajuće šanse razmatranim opcijama.

Naime, ideja koju sam zastupao (grijanje iz TE Kakanj) je i nakon svih iznešenih NOVIH činjenica, nekako potisnuta jer se očito radilo o nečemu što bih nazvao – formalno (stručno) pokriće ideje koja je već ranije dogovorena (nastavak grijanja iz Arcellor Mittala).

Meni je savršeno jasno da sam sa svojom idejom bio u manjini, ali ono što mi nikako ne može biti jasno jeste – ZAŠTO SAM I ČIJOM VOLJOM IZUZET iz Stručnog tima, prilikom potpisivanja konačnog izvještaja, za kojeg se tendenciozni tvrdi da je usvojen jednoglasno ?!

I to je razlog zašto sada reagujem na ovakav način. Radi se dakle ne samo o spašavanju ličnog stava i digniteta, već o još jednom pokušaju da utičem na one koji su se našli u ulozi sudbonosnog rješavanja problema grijanja grada Zenice. Želio bih da ih ovim putem zamolim da staloženo i mudro PONOVO i RAVNOPRAVNO razmotre ove dvije opcije. Izgovor da je za to kasno ne smije biti prihvaćen, jer nakon decenije izgubljene na krivoj ideji mislim da nekoliko dodatnih dana jeste minimum koji moramo učiniti kako bi smo konačno ispravili skandalozne greške iz prošlosti!

Hvala na pažnji,

Buza Osman, dipl. ing.

Prilog – prezentacija (Grijanje Zenice iz TE Kakanj) možete pogledati ovdje.


Duvnjak (ni)je imao pravo na “bijeli hljeb”!?

Pretpostavljam da vam je poznato da su predsjednici, premijeri, ministri, njihovi zamjenici i savjetnici te poslanici i rukovodioci nekih državnih institucija mogli primati plaću i nakon okončanja mandata što je između ostalog izazvalo veliko negodovanje tokom socijalnog bunta i februarskih nereda u Federaciji BiH. Ovo pravo su im dali zakoni koje su sami napisali i usvojili na državnom, entitetskim i kantonalnim nivoima vlasti....

Jasmin Duvnjak, član rukovodstva Skupštine ZDK-a i član Glavnog odbora SDA je sa svojim intervjuom za “Oslobođenje” izazvao dosta negativnih komentara na mom fejsbuk profilu, a moj najveći “grijeh” je to što sam istakao njegovu izjavu o odricanju “bijelog hljeba”. Poslije izvjesnog vremena uklonio sam objavu, a dva dana poslije na moj e-mail stiže reakcija Hasana Krehe, građanskog aktiviste iz Zenice koji tvrdi da Duvnjak nije imao pravo na “bijeli hljeb” i da je u pitanju smišljena samopromocija preko “podobnog” novinara oslobođenja insistirajući da objavim reagovanje.

Podsjećam, u intervjuu za oslobođenje Duvnjak kaže: Odbio sam prije dvije godine i danas bih opet odbio uzeti taj haramski bijeli hljeb. Na taj način iz moga novčanika sam u državnoj kasi ostavio preko 50 hiljada KM (oko 35.000 KM za 12 mjesečnih poslaničkih plata, plus porezi i doprinosi; op.a.). Naše društvo je u opasnosti ako sam se ja morao pravdati za odluku koja je bazirana na ličnom moralu, političkoj odgovornosti i solidarnosti sa narodom koji vrlo teško živi. Ko god smatra da je ovo politički marketing, ja ga pozivam da iz svoga novčanika izbroji u apoenima od po 100 KM cifru od 50-ak hiljada i uplati je na račun države ili nekih socijalnih kategorija. Lahko je drugima moralisati, pokažimo ljudske vrijednosti i političke principe nauštrb svojih potreba ili interesa. Kada vidim ovih dana pojedince iz državnog Parlamenta koji “ganjaju” nekih 840 KM za tzv. jubilarne nagrade, onda me moj poduhvat još više čini ponosnim! Nije se lahko boriti protiv sopstvene sujete, pohlepe i interesa.

Duvnjak (ni)je imao pravo na “bijeli hljeb”!?

Građanski aktivista Hasan Kreho kaže: “kako je uopšte moguće govoriti o bijelom hljebu i odricanju od istog kada je dotični Jasmin Duvnjak kao kandidat SDA bio na kandidaskoj listi za skupštinu Zeničko-dobojskog kantona i na radost njegovih glasača osvojio mandat na opštim izborima 2014. godine. Napominjem da je navedeni Duvnjak bio u dva mandata parlamentarac u Predstavničkom domu Parlamenat Federacije BiH u periodu od 2006 do 2014. godine a potom nastavio od 2014. politčki mandat u Skupštini Ze -do kantona”. O kakvom se to odricanju od bijelog hljeba može govoriti, pita Kreho.

- Isti nije ostao bez primanja jer je svojom pozicijom kao zamjenik predsjedavajuće Skupštine Ze-do kantona a prema izvještaju CCI o monitoringu rada Skupštine Ze-do kantona za preiod od 01.01.2016. do 30.06. 2016. godine u prosjeku mjesečno imao prosjek primanja 1166 KM .

Ovo nisu jedini prihodi koje je navedeni dobrica ostvarivao jer prema tekstu postoje još dva angažmana koja nisu sigurno " volonterski rad". Mjesečni prosjek primanja od 1166 KM koje je Jasmin Duvnjak primao kao zamjenik predsjedavajuće veći je i od primanja od mnogih diplomiranih inžinjera u realnom sektoru u Ze-do kantonu, zaključuje Kreho.

Obzirom da sam u jeku najjačih sukoba mišljenja sa rahmetli Husejinom Smajlovićem i SDA uvijek imao korektne odnose i zdravu komunikaciju sa Jasminom Duvnjakom kontaktirao sam ga, i tražio i njegovo mišljenje . On kaže da njegovo mjesto u Skupštini ZDK-a nije profesionalno i da je mogao koristiti "bijeli hljeb", a nije. “Kreho je očigledno jedan fin insan, kojeg njegova pamet ponekad izda. Pošten je čovjek, pametan, ali ne poznaje moju situaciju”, navodi Duvnjak.

- Meni je prestao radni odnos u Parlamentu Federacije BiH u decembru 2014.godine, pošto nisam imao nikakvo ranije radno mjesto, po svim propisima sam mogao uzeti tu naknadu za Bijeli hljeb. (jer nisam profesionalac u Skupštini Kantona)...

Kada je u pitanju profesionalizacija, sličan slučaj pronašao sam u izvještajima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) ... Vlatka Komšić iz Kiseljaka, bivša poslanica u Skupštini Srednjobosanskog kantona, je skoro pola vremena provela primajući plaću bez rada.. Za osam i po godina je tri puta iskoristila pravo na naknadu i na taj način uzela 52 hiljade KM.

„Nisam morala primati „bijeli kruh“. (…) Mogla sam se profesionalizirati istog trenutka pa je bilo svejedno – koristila to ili bila profesionalac“, kaže Komšić za CIN.

No, nije bilo svejedno. Da je postala profesionalna poslanica i odustala od „bijelog hljeba“, zarađivala bi mjesečno skoro 500 KM manje, koliko je tada iznosila prosječna plaća radnika u industriji, građevinarstvu, trgovini i ugostiteljstvu u SBK-u, navela je Komšićeva za CIN.

Osim gore navedenih političara u izvještaju CIN-a nalaze se i poznata zenička imena. Na spisku korisnika “bijelog hljeba” od koji su neki uzeli iz budžeta i do vrtoglavih 40.000 maraka nalaze se:

MIRALEM GALIJAŠEVIĆ

ZAHID CRNKIĆ

FUAD KASUMOVIĆ

SAID MUJKANOVIĆ

RAMO ISAK

BOJAN BOŠNJAK

MIRSAD ISAKOVIĆ

EKREM TUKA

BESIM SPAHIĆ

Projektni menadžer u Centrima civilnih inicijativa (CCI) Adis Arapović kaže da je “bijeli hljeb” instrument koji su izmislile političke stranke da bi tako osigurale radna mjesta partijskim ljudima po isteku mandata. On smatra da je ovo jedan od najgorih primjera u kojima političari sami sebi određuju visinu naknade.

O „bijelom hljebu“ se u javnosti nije mnogo govorilo sve do februara 2014. godine kada je njegovo ukidanje bilo jedno od glavnih zahtjeva građana na protestima protiv neefikasne vlasti u BiH. Tada su tri kantona ukinula pravo na „bijeli hljeb“: Tuzlanski, Unsko-sanski i Kanton Sarajevo. Da li je ostalo tako ili su to pravo ponovo uveli niko više i ne prati, niti je u toku. Čak ni Centar za istraživačko novinarstvo. Na njihovoj stranici podaci o “bijelom hlljebu” nisu ažurirani odavno.



ponedjeljak, 20. veljače 2017.

O mobbingu u gradskoj administraciji...

Imam još tri cigarete i dvoumim se između motanja, odnosno pripremanja jednog pakla za sutra i pisanja članka o “crnoj mrlji” mreže ACCOUNT. Odlučujem se za pisanje... U ovom mjesecu će punih četiri godine kako sam pisao da ću nakon prvih aktivnosti prve Antikorupcijske mreže u BiH ACCOUNT napustiti istu, odnosno kako ću biti prvi koji je napustio mrežu odmah po osnivanju zbog saznanja da je članici pristupila tadašnja općina Zenica sa svojim predstavnikom Dževdanom. Dakle, još u februaru 2013. pretpostavio sam da Dževdana nije tu zbog prevencije korupcije već da je u "toku desavanja”. Dževdana Brajić, direktorica Stručne službe Vijeća i načelnika. Žena koja bi, između ostalog trebala da:

* priprema i organizira sjednice, te vodi evidenciju o održanim sjednicama Gradskog vijeća, njegovih radnih tijela, te kolegija Gradonačelnika

*pruža stručnu pomoć i informacije potrebne vijećnicima u vršenju njihove funkcije

* razmatra i rješava predstavke (molbe, pritužbe i druge podneske) kojima se gradjani i drugi pravni subjekti obraćaju Gradonačelniku

Obzirom da rješava predstavke i pritužbe građana, umjesto nju lično, javno pitam rukovodstvo Account mreže da li znaju da im njihov član vrši mobbing u zeničkoj gradskoj administraciji? Ako ne znaju, da ispitaju da li je istina i ako jeste zašto vrši mobbing (work abuse ili employee abuse) engleski izraz za zlostavljanje na radnom mjestu? Može li neko iz Accounta provjeriti ove navode kontaktirajući zaposlenike gradske administracije? Dakle, prema informacijama kojima raspolažem ta žena je sklona skrivanju informacija, neuključivanju u rad tokom priprema materijala za vijeće ali i skrivanju podatka da je promjenila mjesto prebivališta, a i dalje radi kao predsjednik Mjesne zajednice “Brist”. Nije to toliko sporno što radi kao predsjednik MZ zato što je to na volonterskoj osnovi, ali jeste sporno ako znamo da njena služba obezbjeđuje uslove za rad organa MZ – predsjednika i savjeta i vrši kontrolu načina korištenja prostorija za njihov rad. Dakle, vrši kontrolu same sebe... Žena koja kontrolira ili prijavljuje korupciju, kontrolira rad mjesnih zajednica, kontrolira protokol, kontrolira Centar za birački spisak, kontrolira informacione tehnoligije... žena zmaj. Nije li bar u jednom od svega nabrojanog u sukobu interesa?

Ako Account ne zna kome da se obrati ili šta da konkretno traži neka između ostalog pita zašto Dževdani Brajić smeta Sanja Renić, predsjedavajuća Gradskog vijeća Zenice? Zašto vrši mobbing na novu gradsku vijećnicu koja još uvijek radi neprofesionalno? Bez plate... Ne znam da li će se g. Sanja Renić naljutiti na mene zbog iznošenja u javnost njenog imena i ja joj se unaprijed izvinjavam. Građani traže imena i prezimena. Nisu zadovoljni s inicijalima, ili onim tipa jedna osoba je uradila to i to. Dakle, dobio sam informacije od svojih izvora, insajdera Trga br.6. i čvrsto sam uvjeren da nisu izmišljotina i zato ih iznosim u javnost. Nisam ja ničija kutija, da se stvari poput mobbinga tek tako zaključaju u nju. U međuvremenu ostao sam i bez one tri cigarete s početka priče. Ne volim kada se vrši mobbing, petlja, skriva informacija, neuključuje u rad tokom priprema materijala za vijeće, a možda ne voli ni gradonačelnik i tako i on malo razmisli ko mu je direktor jedne službe i u čijem interesu radi.

subota, 18. veljače 2017.

Zenica je prodan grad, poklonjen grad, žrtvovan grad

O Željezari Zenica i socijalnoj sigurnosti socijalističkog sistema od 70-ih do kapitalizma i egzodusa mladih... Za posjetitelje bloga 32.vijećnik (uz saglasnost autora) zanimljiv osvrt našeg sugrađana.


Piše: Kenan Ćurovac

Rođen sam sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća u Zenici. Neki imaju običaj reći da je to “zlatno doba” Zenice, njen vrhunac. Znam da su pričali priče o enormnom zagađenju, da se spominjao crni snijeg koji bi padao zimi, ali istovremeno Zenica je živjela punim plućima ma kako to paradoksalno zvučalo. Iz ove perspektive mislim da to jesu bile zlatne godine, željezara je radila punom parom, upošljavala po nekim procjenama 20-ak hiljada ljudi (što direktno, što indirektno), gradili smo cijelu bivšu Jugoslaviju, standard je bio na visokom nivou (koliko može biti visok standard jednog udarničkog gradića), kafane prepune nasmijanih ljudi, muzika uživo na svakom koraku, počela izgradnja nove zgrade pozorišta, završen novi stadion Bilino polje, Čelik osvojio Mitropa i Intertoto kup ... 

Živjelo se kvalitetno, živjelo se dobro, gradilo se na svakom koraku i Zenica je od jednog malog industrijskog gradića dobijala konture velegrada.
Željezara je radila punom parom, a posljedice smo osjećali svi ... bronhitisi i laringitisi su bili sasvim normalna pojava, rijetko je bilo sresti nekoga da nema smanjen kapacitet pluća usljed posljedica zagađenog zraka (a i šta će mu pluća, neće se baviti vrhunskim sportom), svi smo bili blijedi i malokrvni (iako je u blizini bio ogromni proizvođač željeza).
Moji roditelji nisu bili direktno vezani za Željezaru, radili su oboje u drugom simbolu Zenice, u Kazneno popravnom domu Zenica, tako da i ne mogu reći kako je biti dijete Željezarca. Moja sjećanja na željezaru uglavnom sežu do dječijeg dispanzera gdje sam bio čest gost s obzirom na navedene bolesti i gdje bi dežurni ljekar često imao običaj reći “Izvedite dijete što više na čist zrak”. Sjećam se da je moj otac često gledao s prozora u “zgradu sa displejom” i pratio nivo SO2 u zraku, ne znam koje su se cifre vrtile na displeju, ali smo često ostajal i u kući umjesto da se igramo vani, a zimi smo obavezno preko usta nosili šal (kao da nam je bio od neke pomoći). Interesantno je da me sjećanja na prijeratnu Zenicu uglavnom vraćaju u zimski period, sankanje na padini ispred kina 29.novembar, igranje fudbala po snijegu u parku ispred zgrade ... period godine kad je zagađenje na najvišem nivou mi je ostao najviše u pamćenju.
Moj rahmetli djed je radio u željezari. Bio je varioc u nekom od pogona željezare. Nije mnogo govorio o svom poslu, a ni mi djeca nismo mnogo pitali. Imao mi je ponekad običaj reći da sam “težak kao ingot”, a to sam preuzeo od njega i danas ponekad iskoristim u svakodnevnoj komunikaciji. Sigurno je to izjava koju samo oni koji su odrasli uz željezaru razumiju jer samo neko ko je dijete teške industrije može znati šta je ingot (veliki čelicni odljevak). Djed je umro od karcinoma 90-tih godina prošlog vijeka, a meni još uvijek nije jasno da li je karcinom uzrokovan željezarskim dimom ili dimom cigareta koje je konzumirao ili je to dvoje zajedno djelovalo u konbinaciji. Gledao sam kako se topi i u ogromnim bolovima nestaje polagano pred našim očima, 6 mjeseci agonije i patnje, period u kojem sam shvatio da željezara možda jeste majka ovom gradu, ali da zna biti i maćeha i to ona najgore vrste.

Željezara nam je svima pored zagađenja ugradila i jednu ogradu, onu neku socijalnoegzistencijalnu ogradu koju imaju samo ljudi koji su rođeni u gradovima sa velikim industrijskim kompleksima. Završiš osnovnu, hoćeš da radiš ideš u željezaru, zavrsiš srednju, hoćeš da radiš ideš u željezaru, zavrsiš fakultet, hoćeš da radiš ideš u željezaru ili neki od željezarinih silnih dijelova. Željezara nas je napravila komformistima, bezbrižnim ljudima koji se ne moraju
pretjerano potruditi da bi sebi obezbjedili egzistenciju. Možda nam je zato teško i pao period u kojem željezara nije radila. Možda smo zato svi kukali da se ista ponovo pokrene nakon rata, umjesto da je se riješimo kada smo imali ogromnu priliku. Ali mi nismo znali ništa drugo raditi, nismo bili poduzetni, nismo bili inovativni, sve to su nam otupile decenije odrastanja uz majku željezaru. Propustili smo priliku da nakon rata okrenemo ploču, propustili smo priliku da postanemo nešto poput okolnih mjesta – Viteza, Žepca ili Tešnja kao ekstremnih primjera privatnog poduzetništva, da se riješimo prljave industrije, postanemo administrativno, kulturno, univerzitetsko, sportsko, biznis središte jednog kantona i šire regije. Ne, naši ograničeni mozgovi su samo sanjali o pokretanju teške industrije i vraćanju u pogone željezare, što nam se na kraju i ostvarilo, ali sigurno ne u mjeri kako smo očekivali.

Privatni kapital ne razmišlja kao mi, privatni kapital razmišlja samo kako što manje uložiti i što više zaraditi. Željezara više nije mjesto gdje se svako jutro uputi 15-ak hiljada ljudi, željezara više nije socijalna ustanova, to je jedan profitni centar bogatog ino ulagača. Zenica je prodan grad, poklonjen grad, žrtvovan grad. Neko je, a svi jako dobro znamo i ko, cijeli grad prodao za svoj vlastiti interes, neko je 100.000 ljudi poklonio strancu koji zapošljava 2.500 ljudi i mi smo svi robovi tih 2.500 ljudi. Zenica je grad sa najnižim standardom života u državi koja ima najniži standard života u Europi. A Zenica je mogla biti kantonalni i regionalni administrativni, kulturni, sportski, univerzitetski i biznis centar. Mogla je, a da nije svjedoče oronula zgrada Bosanskog narodnog pozorišta koja je nekada dobijala nagrade kao arhitektonska ljepotica, trg ispred tog istog Bosanskog narodnog pozorišta, uništena gradska kafana u centru grada, uništeni sportski kolektivi, ružne i oronule fasade i krovovi koji još uvijek odišu vremenom od prije 30-ak godina i dahom socijalizma. Zenica je grad u kojem ćete, ukoliko uspijete u nečemu, osjetiti kako izgleda zavist mahale. U Zenici ćete rijetko čuti da se neko želi popeti na nivo više, a vrlo često ćete vidjeti ljude koji žele sve ostale da spuste na svoj nivo.

Zenica nije grad, koliko god se nazivala gradom, Zenica je donekle izgledom i još više mentalno postala kasaba, mjesto iz kojeg sve više mladih odlazi zbog nedostatka perspektive i vizije razvoja. Iskreno ne vidim da će se Zenica moći vratiti na staze stare slave, ne vidim način da se zaustavi jedan proces propadanja grada koji trenutno traje. Zenicu napuštaju mladi, napuštaju je kvalitetni kadrovi svih struka i nivoa obrazovanja, a oni koji ostaju planiraju bar svoju djecu da pomjere odavde. Najveći znak propadanja jednog grada i jeste kada stanovnici tog grada traže način da isti napuste. Budućnost Zenice nije svijetla, budućnost Zenice kako ja vidim je nastavak procesa ekonomskog iseljavanja mladih ljudi, nastavak urušavanja kulture, sporta, infrastrukture, kao jedan proces koji kroz povijest nije nepoznat u velikim industrijskim gradovima (primjeri Shefilda, Liverpoola, Leedsa u Engleskoj tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka ili najsvježiji primjer Detroita u USA). Iskreno se nadam da će taj proces biti prepoznat i na vrijeme zaustavljen dok nismo postali grad staraca, a da bi se to desilo moramo promjeniti primarno mentalni sklop ljudi koji žive u Zenici, što će neminovno voditi i promjenama u mentalnom
sklopu ljudi koji donose odluke u ovom gradu, te politiku grada okrenuti u nekom drugom pravcu, a mišljenja sam da je to pravac razvoja malog biznisa, sektora usluga i obrazovanja.


PS Danas su mi najgori oni koji kažu "šta hoćete, bilo je i prije zagađeno". Odvratni su mi ti ljudi koji će današnje ubijanje Zenice od strane robovlasnika opravdavati nečim što se dešavalo prije 30 i 40 godina. Najćešće takvim odgovorim da se prije rata vozilo Yugom i Stojadinom, da nismo imali računare, da je digitron bio čudo tehnike i da bi možda u svemu trebali da se vratimo u period od prije 30--40 godina. A, kad razmislim malo bolje, možda smo u tom dobu i ostali.

Laku noć grade, gdje god da si.

petak, 17. veljače 2017.

Gradonačelnik Zenice reagovao na pisanje 32 vijećnika

Napišem na svom blogu članak informativnog karaktera, jedan medij izvadi ono što njemu odgovara, a onda ga prenese drugi čiji vlasnik je tvrdio da su me blokirali svi bitni zenički mediji :)  Ili je sebe svrstao u nebitne ili im je 32 vijecnik trn u oku kojeg trebaju svrstat u neku političku opciju.

Zašto kažem da jedan medij izvadi ono što njemu odgovara? Zato što se u članku ne bavim samo s gradonačelnikovom plaćom već i plaćama svih zaposlenika. Ponovit ću, osim gradonačelnikovog koeficijenta, prema novom obračunu predsjedavajućem Vijeća i savjetniku Gradonačelnika smanjen je koeficijent sa 7,00 na 6,40 Sekretar će imati manja primanja, odnosno njegov koeficijent će sa 6.50 pasti na 6,20...Direktori u službi uprave i pomoćnici načelnika su imali koeficiijent 6,20 a sada će imati 5,70. Za one koji nisu pratili, članak koji je podigao prašinu i izazvao gradonačelnikovo reagovanje nalazi se ovdje.

Članak bloga 32 vijećnik u kojem sam pisao o Prijedlogu Odluke o plaćama i naknadama zaposlenika u gradskoj službi koji će se uskoro naći pred gradskim vijećnicima prokomentarisao je portal faktor.ba objavivši gradonačelnikovu platnu listu kao demant. Autor članka navodnog demanta se bavi koja stranka je bliska 32 vijećniku i ne primjećujuci da je samim tim pokazao da je autor tog članka ili portal simpatizer gradonačelnika... Što se tiče platne liste na kojoj se vidi neto plata u iznosu od 3197,26 KM, a na kojoj nije prikazan iznos toplog obroka, prevoza i naknada za rad u komisijama, jer te naknade se isplaćuju posebnim odlukama i ne ulaze u platnu listu, i nije neki demant.

Iako na platnoj listi stoji 3197,26 KM u izjavi za Faktor on navodi da je njegova plaća oko 3.000 KM zajedno sa “minulim radom, toplim obrokom i naknadom za prevoz“. Po meni, mogao je reći i da je oko 3.200,00 KM.


– Ta će plaća ostati ista i po novoj odluci. Ja kao gradonačelnik nisam mijenjao koeficijent svoje plaće i on je isti kao i ranije. Većina koeficijenata za ostale uposlenike je usklađena sa zakonom i nikome nije povećana plaća. Istina je da su neki imali koeficijente iznad zakonom propisanih pa smo to revidirali. Moja plaća je ista kao i od rahmetli gradonačelnika Smajlovića i takva će i ostati – navodi Kasumović koji je Faktoru poslao i platnu listu kao dokaz svojih tvrdnji.


četvrtak, 16. veljače 2017.

Kolike će plaće imati zaposleni u Kasumovićevoj gradskoj adminstraciji

Sinoć sam pisao da sam u materijalima za naredno zasjedanje Gradskog vijeća Zenica vidio i Odluku o plaćama i naknadama zaposlenika u gradskoj službi u kojoj nisam primjetio smanjenje koeficijenta gradonačelnika, savjetnika gradonačelnika, sekretara i drugih visokih činovnika gradske administracije. Obzirom da sam putem društvene mreže fesbuk javno pitao da li je neko primjetio smanjenje ili povećanje u odnosu na prethodnu i niko mi nije odgovorio, ekskluzivno za čitatelje bloga 32 vijećnik odgovorit ću sam...

Osnovna plaća zaposlenim u gradskoj službi prema Nacrtu Odluke Vijeća Grada Zenica utvrđuje se množenjem osnovice sa utvrđenim koeficijentom platnog razreda. Iznos osnovne plaće uvećava se za 0,5% za svaku započetu godinu penzijskog staža zaposlenika, a najviše do 20%.

Prema navedenom Nacrtu, Gradonačelnik Zenice će imati koeficijent 9,80 a obzirom da ima poprilično mnogo radnog staža, ispada da će imati plaću cca. 4.700,00 KM, bez naknada kao što su topli obrok, prevoz idr. dodaci... 
ukoliko uzmemo da je osnovica 450,00 KM... Skoro kao član Predsjedništva BiH...

Ukoliko funkciju obavlja profesionalno, predsjedavajuća Vijeća pravo na plaću ostvaruje u skladu sa odlukom Vijeća o profesionalnom obavljanju funkcije u periodu trajanja mandata. Gradski pravobranilac, zamjenik pravobranioca i savjetnik Gradonačelnika, državni službenici i namještenici ostvaruju pravo na plaću danom postavljenja, odnosno raspoređivanja.

Prema novom obračunu predsjedavajućem Vijeća i savjetniku Gradonačelnika smanjen je koeficijent sa  7,00 na 6,40

Sekretar će imati manja primanja, odnosno njegov koeficijent će sa 6.50 pasti na 6,20...

Direktori u službi uprave i pomoćnici načelnika su imali koeficiijent 6,20 a sada će imati 5,70

Ostalim zaposlenicima se nije mijenjao koeficijent u odnosu na dosadašnji, utvrđen Odlukom Vijeće Općine Zenica na 13. sjednici održanoj dana 26.decembra 2013.godine tako da će pomoćni radnik i nekvalificirani radnik imati osnovnu plaću od cca. 832,00 KM, bez 
bez naknada kao što su topli obrok, prevoz idr. dodaci...U slučaju vanredno povećanog obima posla na pojedinim radnim mestima u okviru određene gradske službe, Gradonačelnik može svojim aktom da utvrdi stimulativni dodatak u visini do 30% od osnovne plaće zaposleniku na tom radnom mjestu.

Usporedbe radi,gradonačelnik Zenice će imati veću plaću od Predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH čiji je koeficiijent 9,00, Zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara čiji je koeficijent 8,80 ili Predsjedavajući i zamjenici Predsjedavajućeg Zastupničkog doma i Doma naroda PS Bosne i Hercegovine.

Predsjedavajuća Vijeća i savjetnik Gradonačelnika Zenice imat’ će plaću poput Glavnog tajnika Vijeća ministara, veću od Šefa ureda predsjedatelja Vijeća ministara ili Šefa ureda člana Predsjedništva. Usporedba je urađena prema dokumentima televizije N1.
Prema istim dokumentima, najveći koeficijenti plaća zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine:

Član Predsjedništva BiH - 10,00, Predsjedavajući Vijeća ministara BiH 9,00, Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara 8,80, Predsjedavajući i zamjenici Predsjedavajućeg Zastupničkog doma i Doma naroda PS Bosne i Hercegovine 8,70 Ministar 8,50, Predsjedavajući radnih komisija obaju domova i predsjedavajući klubova u Domu naroda i Zastupničkom domu PS BiH 8,50, Generalni revizor, člап Centralne izbore komisije BiH 8,40, Direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH 8,20

Prijedlog Odluke o plaćama i naknadama plaća zaposlenika gradskih organa. Koeficijenti platnih razreda:




utorak, 14. veljače 2017.

O ljudima koji danas trabunjaju o slobodi...

Ovaj članak bih mogao biti nastavak priče “Ti radi, a drugi nek ti ševi ženu”. Priče o ljudima koji šute i rade i ništa im ne treba. Onima koje ne zanima ni radnopravni status, ni Zakon o radu, a kamo li politika i stanje u državi. Nekada davno, u “Titovo doba” i ja sam bio jedan od njih. Ljudi koji su šutili i radili i ništa im nije trebalo... NIje me zanimalo ništa od gore navedenog, ali ne zato što što se “nije smjelo pričati”, ili zato što je to bilo “vrijeme mraka”, kako ga danas nazivaju, već zato što sam imao sve što jednom radniku treba. Od osmočasovnog radnog vremena, sloboodnih vikenda, godišnjih odmora, redovne plate do uplate za PIO i zdravstveno osiguranje. Dakle, sve ono što stoji u jednom članku “Opće deklaracije o pravima čovjeka” donijete 10. decembra 1948. na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija imali smo u bivšoj državi. Zemlji, za koju kažu da je bila država Srba jer su navodno Srbi bili ti koji su ugnjetavali ostale narode i norodnosti u toj državnoj zajednici pod nazivom Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Međutim, nećemo o tome, nećemo o “vremenu mraka”. Gluho bilo, samo neka je prošlo...

Stigla nam je toliko željena SLOBODA u kojoj ćemo na jedan demokratski način reći sve što nam je na jeziku. Dvije decenije nakon oslobađanja od režima jedna radnica je za Centar za građansku suradnju Livno progovorila anonimno o tome kako su u današnje vrijeme radnici postali ravni robovima, jer privatnici misle da, ako su ti dali plaću od 600 KM, dužan si im biti stalno na raspolaganju. “Nema veze što te plaćaju samo 8 sati dnevno, prisiljen si raditi prekovremeno, vikendom i blagdanima, duže bez ikakve naknade, a ako se slučajno suprotstaviš dobiješ otkaz, a svjesni su da ti je posao prijeko potreban”, kazala je anonimna radnica koja je u istom tekstu i poručila:

Recite glasno da svi znaju za koga radite i u kakvim nehumanim uvjetima jedan čovjek zaradi za koru kruha! Možda nećete promijeniti ništa, ali to ne znači da moramo odustati, šutjeti i ne trpite što ne morate! Zaslužili ste biti plaćeni svaku marku i vikendom sjediti doma, uživati u ručku s obitelji, otići u šetnju i posvetiti se onima koji znaju koliko vrijedite.

Toliko o današnjojn slobodi govora. Pametnom i išaret dosta... E, sad, mene zanima kakva je ovo SLOBODA GOVORA? Kakva, ako nakon dvije decenije imamo situaciju u kojoj je radnica za Centar za građansku suradnju Livno progovorila anonimno o tome kako su u današnje vrijeme radnici postali ravni robovima? Molim svekoliku javnost da obrati pozornost na slijedeće: “Jedna radnica progovorila anonimno!?”. Progovorila anonimno, anonimno, anonimno... sloboda – anonimno, sloboda – anonimno. Nije li to trabunjanje o slobodi? Neko ti da, ili se izbori za tvoja prava 1948 godine, a Ti 50 godina poslije, sve to zajebeš, izabereš dio zemlje i narod s kojim ćeš se jebavat oko toga šta je to sloboda, šta vrijeme mraka, a šta trabunjanje o slobodi....

Možete, a ne morate mi odgovoriti kakva je to sloboda. Ako više volite ili ako vjerujete u slobodu, poslušajte ovu anonimnu radnicu i recite glasno da svi znaju za koga radite i u kakvim nehumanim uvjetima jedan čovjek zaradi za koru kruha. Znam da niko od vas neće reći za koga radi i pod kojim nehumanim uslovima. Znam, jer znam da postoje ljudi koji čak i vraćaju dio plaće svom poslodavcu jer je ovaj morao uplatiti na bankovni račun “minimalac” od 460 maraka, minimalac za koji njegov gazda smatra da mu je previše. Zato trabunjajte o slobodi. trabunjajte o političarima koji su podigli svoje dodatke na plaću sa 600 na 800 maraka pod nazivom “dodatak na odvojeni život”. Delegati u Zastupničkom domu od 2011. godine primaju naknadu od 800 KM, a ovi u Domu naroda su samo donijeli odluku da se izjednače... Trabunjajte o njihovim toplim obrocima koji se kreću i do 800 maraka, tako da njihovi dodaci i topli obrok izađu na 1.600 maraka bez uračunate (ne)zarađene plate. Vi trabunjajte o “vremenu mraka” i izlasku iz njega, a ja ću o ljudima koji danas trabunjaju o slobodi.
Ako je "sloboda pravo da se kaže ljudima ono što oni ne žele čuti", onda sam ja slobodan, a robovi su svi oni koji ne smiju reći glasno ono što nije smjela ni anonimna radnica iz Livna. Naime, ona je rekla pod kojim uslovima radi ali ne i za koga.


nedjelja, 12. veljače 2017.

Od nagrada “plakete grada” do gubitaša...

Ljudi se bave Trumpom, mediji ispitiju ko je bio, šta je radio... i naposlijetku kada izađe na svjetlo dana informacija da je navodno bio Pakistanac, naši građani ushićeno šeruju link kao da su otkrili Ameriku. Ko su bili njihovi sugrađani, šta su radili ili šta danas rade, nikoga ne zanima. Kao da je jedino važno javnosti iznijeti “istinu” ko je bio Trump, Gavrilo Princip, Josip Broz Tito...

Iako se čini da jeste, meni nije. Znam da to rade oni koji nastoje iskrivljivati istinu i prekrajati istoriju i koji žive, rade i održavaju se na vlasti na taj račun.

Da ne dužim... Možda će nekog zanimati ko je dobio nagrade i plakete našeg grada u poslednjih dvadeset godina. Meni je bilo interesantno vidjeti ko je sve dobio i kakve nagrade u zadnjih dvadeset godina. Između ostalih, na listi se nalazi i preduzeće u stečaju, centrala stranke odgovorna za taj stečaj, gradonačelnici koji su sami sebi dodjeljjivali nagradu, propale i zadužene firme, prezaduženi privrednici i nekorisni političari.

Idemo redom. 1996.godina i spisak dobitnika liči na sastav jedinica neke ofanzive. U pitanju je godina nakon rata i nije čudo što se na spisku nalaze Patriotska liga, 7 Muslimanska Viteška brigada, 303 Viteška brigada, 303 Lahka brigada, Rešad Čalkić (posthumno), Ibrahim Purić idr. Na istom spisku nalazi se i Stranka demokratkse akcije, odnosno njen Općinski odbor u Zenici, Pedagoška akademija, Opća gimnazija i Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje. Stiče se utisak da nakon secesionizma u godinama poslije rata obrazovanje dobija priznanje kao nezaobilazan faktor ideologizacije nacije.

U istoj godini priznanja su dobili tadašnja Regionalna bolnica, Željezara Zenica i Nogometni klub “Čelik”, milionski gubitaši.

Slijedeće godine među nagrađenim su JP “Komrad” i “Metalno” Zenica, firme u stečaju, Begagić Muhamed, direktor Albe, predsjednik Medžlisa Islamsle zajednice Zenica, nosilac mnogobrojnih funkcija u Zenici i Federaciji BiH.

Prvi načelnik koji sam sebi daje nagradu Zenice je Besim Spahić, koji to čini 1998.godine. a nakon njega, devet godina poslije to isto radi i rahmetli Husejin Smajlović. U tih devet godina među nagrađenim se ponovo pojavljuje Željezara Zenica. Kako se dalje išlo u ideologizaciju mijenjala su se i imena pojedinaca...

Nagrade su dobili i Berbić Safet, rahmetli AhmetaHadžipašić, “Babić “-Bisturs Zenica, Sekcija za očuvanje Bošnjačke tradicije, Centar za Socijalni rad, Humanitarne organizacije: Crveni polumjesec i “Merhamet” Zenica...

Dvadeset godina poslije, s novim gradskim vijećem dobili smo i “novu” komisiju, a sudeći po imenima članova komisije pretpostavljam da će se trend podjele nagrada “zaslužnim” kolektivima i pojedincima nastaviti ali i da nećemo više gledati kako se ti kolektivi raspadaju...

Kompletan spisak možete pogledati ovdje.   


      

četvrtak, 9. veljače 2017.

Od ove države dobio je šećer, a supruga karcinom i sad ih istjeravaju iz stana zbog neplaćenog računa vode

Faruk Prošić, demobilisani borac, dijabetičar, sa suprugom Fatimom i djecom za sad živi u garsonjeri od 33 kvadrata i niko nije zaposlen... Zašto kažem za sad? Zato što će u martu po svoj prilici ostati bez stana zato što nije imao novaca da plaća račune od vode, prirodnog bogatstva čiji vlasnik nije Kahriman. Onaj isti Kahriman koji uz aminovanje Upravnog odbora uzima na stotine hiljada maraka nagrade za uspješno vođenje preduzeća. Preduzeća koje je uspješno zahvaljujući ovim demobilisanim borcima koji su se borili i proljevali svoju krv da bi danas ovi govnavi direktori sami sebi dodjeljivali nagrade. A preduzeće je uspješno zato što putem suda istjeravaju demobilisane borce na ulicu, na račun građana i paušala koje (ne)zakonito uzimaju i prikazuju kao fiksne troškove.



Međutim, nećemo o tim direktorima koji su zasjeli na te pozicije u preduzećima koja su ostala čitava zahvaljujući ljudima poput Faruka. Ljudima koji su dali svoju krv i dijelove tijela, a oni čitavi izašli sa raznim oboljenjima. Faruk je imao sreću u nesreći da iz rata izađe sa dijabetesom. Sa dijabetesom i suprugom koja boluje od karcinoma izaći će iz garsonjere na ulicu zato što nema novaca da plati gore navedenom direktoru vodu koju je dala majka priroda. Fatima, njegova supruga već danima plače. Ne zna kuda će. Osoba kojoj se obratila, vidno uznemirana zove me i kaže MOLIM TE pomozi im. Kako? Ljudi, znate li vi kako im pomoći? Kako spasiti čovjeka od preduzeća koje traži “svoje”, od nemilosrdnog direktora, od suda, od države za koju se borio. Znam da pravo i pravda nisu isto. Ja znam da je ovo nepravda, ali šta poduzeti?

Faruku, Fatimi i njihovoj djeci prijeti ulica zbog neplaćanja računa vode. Polovinom marta putem usmenog i javnog nadmetanja na sudu je zakazano prvo ročište za prodaju nepokretne imovine, garsonjere od 33 kvadrata u visini 38.600,95 KM. Njihov neplaćeni račun za vodu iznosi 3.516,88. Ja nemam riječi. I ja sam se borio za ovu državu, a da sam znao da je ovako nemilosrdna prema onima koji su je branili ne bi... Pljuc, pljuc...Fuj.

Dragi moji gradski vijećnici , gradonačelniče i ostali. Evo vam prilike da se dokažete i bez tematskih sjednica. Kunete se da radite u ime naroda, za dobrobit građana ovog grada...za ukidanje paušala. Paušali i fiksni troškovi su jednim dijelom i doveli do ovolikog duga ovog nezaposlenog demobilisanog borca. Ustanite i spasite što se spasiti može.

Kontakt telefon ove nesrećne porodice možete dobiti javljanjem u inbox mog fejsbuk profila.


srijeda, 8. veljače 2017.

Demantuje Sanju Renić, predsjedavajuću GV Zenica i nudi predavanje na temu grijanje!

Hasan Kreho,  dipl. ing. certificirani projektant uputio je na adresu 32 vijećnika reagovanje na pismo Sanje Renić, predsjedavajuće Gradskog vijeća Zenica u kojem između ostalog kaže da ga jednim dijelom podsjeća na predizbornu kampamnju Fuada Kasumovića. Njegovu reakciju prenosim u cjelosti...

Reagovanje na pismo naše predsjedavajuće Sanje Renić :

Pismo je prezentirano na populizmu sa dosta netačnih informacija koje navodi predsjedavajuća Gradskog vijeća Zenica gospođa Sanja Renić

Osobe koje su prikupljale potpise za navedenu peticiju urađenoj na lokaciji Kameni most u direktnom razgovoru koji sam obavio nisu imali potrebno znanje o navedenom problemu grijanja građana Grada Zenica.

Analizirajući pismo može se reći da podsjeća jednim dijelom na predizbornu kampamnju Fuada Kasumovića kao kandiodata za Gradonaćelnika Zenice dok drugim dijelom pokazuje neznanje o grijanju građana Grada Zenice .

Pa da počnem :

Šta je potrebno znati prema kantonalnom Zakonu o upravljanju i održavanju stambenih i stambeno-poslovnih zgrada ( Sl. novine Zeničko-dobojskog kantona 02/08 , od 15.02.2008. god. ).

Kupovinom stana ili poslovnog prostora građani stiču i obavezu održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade među kojim su i zajednička instalacija centralnog grijanja.

Zajednička instalacija centralnog grijanja je od ventila iza toplotne podstanice (ako je toplotna podstanica smještena unutar zgrade) ili ventila u priključnom šahtu zgrade (ako toplotna podstanica nije smještena unutar zgrade) do priključka potrošača na vertikale, uključujući instalacije za otvorenu ekspanziju i centralno ozračavanje, JP „Grijanje“ isporučuje toplotnu energiju a građani se unutar stambene zgrade trebaju dogovoriti kako žele da im se obračunava isporučena količina toplinske energije.

Da li žele plaćati preko kvadrature stana ili poslovnog prostora ili preko Kalolimetra.

Kalolimetar bi u tom slučaju mjerenja isporučene toplote bio i u priključnom šahtu.

Zašto ???

Zato što je izražena pojava da građani zloupotrebljavaju instalacije grijanja i kao vlasnici stanova ili poslovnih prostora.

Želim da naglasim predsjedavajućoj Gradskog vijeća Zenica da isporučena toplotna energija od strane JP „Grijanje“ zavisi i o kvalitetu izvedene i kvaliteta održavanja sekundarne instalacije što je direktni interes a i obaveza vlasnika stanova i poslovnih prostora unutar stambene zgrade.


Kupovinom stana instalacije koje prolaze kroz vaš stan su zajedničke instalacije koje ne možete i ne smijete uklanjati bez obzira da li ste korisnik usluga JP „Grijanje“.Bilo koja vaša intervencija izaziva intrevenciju i Inspekcije i Policije.

Predlažem ovim putem da nam predsjedavajuća Sanja Renić kao angažovanim građanima NGO obezbijedi prostorije velike sale Gradskog vijeća jednom sedmično da bi razgovarali na bilo koju temu sa ciljem da educiramo one koji još ne znaju svoje obaveze da bi imali svoja prava kao građani Grada Zenica.

Rado ću se odazvati i održati predavanje i na temu grijanje kao i ostale teme od interesa za građane Zenice .


Hasan Kreho dipl. ing. certificirani projektant




petak, 3. veljače 2017.

Osam vijećnika je to zatražilo u ime nas, u ime građana Zenice koji su u dilemi

Nakon usvajanja Odluke o komunalnim taksama na sjednici Gradskog vijeća Grada Zenice u javnosti je nastala prava euforija, ali i zbrka oko toga da li su postupili ispravno ili je pak u pitanju još jedna “politička odluka”. Od samog usvajanja mišljenja sam da je Odluka neustavna, jer je kao kriterij uzeta vrsta djelatnosti, odnosno kladionicama je nametnuta komunalna taksa od 50.000 KM po uplatnom mjestu, mnogo više od ostalih djelatnosti, što nije u skladu s Ustavom FBiH, a što je Ustavni sud FBiH već potvrđivao u ranijim presudama.

Međutim, ko danas gleda šta je ustavno, a šta ne!? Ustavno ili neustavno, građanima je nebitno ako se radi o novčanoj dobiti i obećanjima da će ta dobit ići u njihovu korist. Ako to radi Dodik, neustavno je, a ako to rade “naši” vjećnici u Zenici, u redu je. “Naši” imaju pravo kršiti Ustav i imaju pravo donositi neustavne odluke. U pitanju je hrpa love. Kladioničari imaju novac i treba im ga uzeti. Ionako su kladionice pošast ovoga društva i treba ih pozatvarati, između ostalog, kažu... Dobro, samo nije mi jasno, ako ih pozatvaramo kako ćemo doći do novca za komunalne takse??? Kako ćemo naplatiti 50.000 KM po uplatnom mjestu?

OK. Mrzite kladionice i kladioničare? Jednostavno je, nemojte iću u njih, to je pošast, grijeh...

Svi bi para na "guzove". I oni što ih posjećuju i ovi što bi da ih “rebnu” s komunalnom taksom. Zamislite da jedan te isti vlasnik ima deset uplatnih mjesta... Deset uplatnih mjesta za koje mora izdvojiti po 50.000 KM. Čuj pola miliona godišnje da ti neko da 'nako. To 'nako je na guzove, a ovdje to zovu "komunalnom taksom". Odluka je donesena za privatne kladionice ali ne i za državne telekom i kablovske operatere i druge privredne subjekte koji također imaju love. Da li je ustavna i zakonita jedna takva odluka ili ne??? Osam vijećnika je to zatražilo u ime nas, u ime građana Zenice koji su u dilemi.

Dragi Zeničani, posjetitelji fcb.stranice 32 vijećnik i ostali, ne trudite se previše da dokažete kako je nešto ustavno i zakonito samo zbog tog što osam vijećnika traži da to sud utvrdi. Dakle, ne traži niko ni od vas ni od mene da to dokazujemo. Zar nam nije svima u interesu da oni čiji je to posao procjene, tj. da “dokažu” ustavnost te odluke ?!

Javno sam dao podršku vijećnicima Snage Centra i ASDA u njihovim odvojenim zahtjevima za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Odluke o izmjenama i dopunama odluke o komunalnim taksama Grada Zenice, pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. "Bolje spriječiti nego liječiti". Eventualanim dobijanjem naknadnih tužbi za pretrpljenu eventualnu štetu kladioničari bi mogli dovesti Grad u finansijski kolaps.

Nakon ove moje podrške putem društvene mreže fejsbuk, na mene je krenuo sveopšti “napad” u dokazivanju da griješim. Pljuštale su “osude”, ali i pitanja na koja nisam uspio odgovoriti. Jedno od njih je pitanje fcb.prijateljice s ciljem podrške...

Jednostavno pitanje: Zar nije svima u interesu da se procijeni ustavnost odluke o kladionicama, a najviše gradonačelniku i njegovim pristalicama? Ako se ispostavi da je bio u pravu i da je sve regularno, pobijedio je šah matom vijećnike koji traže preispitivanje ustavnosti. Imaće dokaz da su digli prašinu bez potrebe i priliku da im to nabijaju na nos cijeli mandat. Ako iko treba navijati da se to što prije ispita onda su to vijećnici koji su glasali za oporezivanje i gradonačelnik.

Zar nije svima u interesu? Slutite nešto ili ne vjerujete u nepristrasnost Ustavnog suda?


Irfan Čengić kritikovao vrh SDP-a: Opstruisali su me i maltretirali

Irfan Čengić, aktuelni zastupnik SDP-a Bosne i Hercegovine u federalnom parlamentu koji je na ovim Općim izborima bio kandidat...