NOVI REGULACIONI PLAN CENTRA - NOVI SKANDAL

Informacije koje vas neće ostaviti ravnodušnim stižu od uglednog arhitekte. Građevinari planiraju graditi stambeni kompleks u gradskom parku!?

Piše: Boris Britvar

Gradska uprava, nakon neuspjelog mešetarenja sa Regulacionim planom "Trga rudara", u tajnosti priprema novi plan za uništavanje centra grada.

Ovom prilikom neću govoriti o (ne)zakonitosti cijelog postupka, obzirom da je to već postala praksa, ali želim građanima ukazati na dio planiranih rurbanih intervencija u prostoru.


SLIKA 1

Četiri stambeno-poslovna objekta na šest spratova u centralnom gradskom parku, bez i jednog parking mjesta, usprkos činjenici da Zakon jasno utvrđuje minimalan broj parking mjesta po svakoj stambenoj jedinici. I to je moguće u zelenom gradu.

SLIKA 2

Stambeno-poslovni objekat na mjestu "Kina-Central" na šest spratova. Svega sedam metara od postojećeg stambenog objekta, po principu prozor u prozor, i također bez i jednog parking mjesta.

SLIKA 3

Stambeno-poslovni objekat između gimnazije i hotela "Metalurg" na 11 spratova, predviđen na zelenoj površini također bez i jednog parking mjesta. I to je moguće u zelenom gradu.

SLIKA 4

Proširenje ASA (bivša IK) banke na zelenu površinu u takozvanom zelenom gradu te pretvaranje iste u stambeno-poslovni objekat.


Osim navedenih lokacija, Regulacionim planom se predviđa izgradnja objekta nove Gradske uprave i opet na zelenoj površini, usprkos činjenici da Gradsko vijeće nikada nije donijelo bilo kakvu odluku o takvoj investiciji.

Regulacionim planom se, između ostalog, predviđa i izgradnja pojedinih objekata u centru grada koji su već izgrađeni, što u biti predstavlja legalizaciju ranije izdatih nezakonitih dozvola za gradnju!!!

U svim normalnim gradovima Regulacioni planovi se rade u cilju sistemskog razvoja grada po mjeri građana, ali u Zenici se planovi rade za potrebe "pojedinih" investitora, čija imena su bez ustručavanja čak i napisana u predmetnoj dokumentaciji???


Na gradskim vijećnicima ostaje obaveza da odbrane grad i ovo idejno rješenje proglase neidejnim (ne ide).

Veliko je pitanje koliko će Zenicu koštati politička promocija anonimnih intelektualaca i njihova retrogradna vizionarska ideologija, te stoga upućujem apel gradskim vijećnicima da ne prihvate ovako štetan i nezakonit prijedlog, te da glasanje ne bude stvar političkog opredjeljenja i imaginarnih koalicija, nego poštivanje Zakona BiH i odgovornosti prema vlastitoj djeci i gradu Zenici.


ZENICA ZNA, ŽELI I MOŽE BOLJE

Nepismena zenička hunta i prezaduženost Grada

- sporo pamte, brzo zaboravljaju

*Hunta : prema wikipediji predstavlja oblik vladavine u kome se sva vlast u nekoj državi koncentrira u maloj grupi najviših oficira vojske, odnosno oružanih snaga.
Vojne hunte se u pravilu javljaju u politički nestabilnim zemljama, i nastaju kao posljedica revolucija i državnih udara; one same predstavljaju odraz političke nestabilnosti koja često prijeti i njima samima; ponekad taj nedostatak nastoje kompenzirati populističkim mjerama kojima je cilj steći popularnost među narodom, a legitimitet steći proglašavajući se privremenim vladama koje obećavaju kako će se transformirati u "redovne" i "normalne" organe vlasti.

- Nepismena zenička hunta i prezaduženi Grad

Ova nepismena hunta koja je spremna zbog neslaganja s vašim stavom prijetiti u privatnim porukama ili vrijeđati u komentarima naučila kao papagaji ponavljati gradonačelnikovu tezu o "prezaduženom gradu". Njihov idejni vođa je ne tako davno izjavio kako je navodno vratio 20 miliona kreditnog duga bez zaduženja, a oni svo vrijeme ponavljaju isto. Pojašnjenja radi, riječ je o poluinformaciji koja je namjenjena upravo njima, koji sporo pamte a brzo zaboravljaju. Zaboravljaju da se megaprojekti poput Glavne gradske magistrale i sportske arene ne mogu izgraditi bez kreditiranja. Usporedbe radi, kredit za "Plavu vodu", kredit koji ne spominju jer su ga brzo zaboravili, a koji je potpisao gradonačelnik Kasumović iznosi 22 miliona eura. Kanton neće vraćati ovaj kredit. Najveći iznos, vraćat će upravo Grad Zenica. Po logici nepismene hunte, ukoliko dođe do smjene gradonačelnika na lokalnim izborima 2020.godine i Kasumović će Grad ostaviti prezadužen.
Ništa sporno. Ako se sjetimo NK Čelik i njegovog upravljanja ovim klubom da se zaključiti da je Kasumović već naučio ovom Gradu ostavljati dugove i prezaduženost dok je bio u SDA.

U cijeloj priči oko „Čelika“ zaboravljeni su silni milioni koje je grad Zenica iz budžeta godinama „upumpavao“ u ovaj klub, da bi novac uz nadzor, blagoslov i direktno učešće SDA kadra, naročito Kasumovića, odlazio u privatne džepove, o čemu je Žurnal pisao. Istraga nikada nije dala rezultate, nema odgovornih a neće više biti ni milionskih dugova. Grad preuzima i otplatu tih višemilionskih dugova u korist turskog investitora, a nepismena hunta šuti jer sporo pamti a brzo zaboravlja.

Zato iz SDA mudro šute, pa makar njihov politički rival Fuad Kasumović preuzeo zasluge kod dijela biračkog tijela vezanih za „ Čelik“.

Gradonačelnik Zenice kaže da je u protekle dvije decenije jedini krivac za NK Čelik stranka SDA, kao da su stranka i Bakir Izetbegović bili na čelu uprave NK Čelik, a ne on - Fuad Kasumović.
Da sumiramo, Kasumović je za samo godinu dana na mjestu prvog čovjeka u NK Čelik povećao gubitak za više od milion maraka da bi dolaskom na mjesto gradonačelnika rekao kako ga je SDA uništila. Jeste, SDA je krivac ali zato što je njega i onakve kao on postavljala u upravljačke strukture a da prethodno nisu znali s kakvim manipulatorima imaju posla.
Njegovim dolaskom na mjesto gradonačelnika amnestirani su i On i SDA, a Grad plaća dugove kojima je i On kumovao i plaćat će i nakon njegovog odlaska, a nepismena hunta će i dalje šutiti jer sporo pamti a brzo zaboravlja.

Grad je bio zadužen prije Kasumovića, a biće i poslije, kao što će biti i nepismene hunte koja će zbog neslaganja s vašim stavom prijetiti vam u privatnim porukama ili vrijeđati u komentarima.

Proći će i to, i  jednoga dana zvat će se lani. Sve je u životu prolazno. Svaki put kada bi padala kiša, ona prestane. Svaki put kada sunce sija, s dolaskom mraka i prestane. Nakon tame dolazi svjetlo. Samo što ga neko dočeka, a neko ne dočeka.

Kritika EKO-aktivizma/bukvalizma

Za dobar osvrt nije nikad kasno. Da bi se razumio dobar osvrt, potrebno je pažljivo pročitati i doživjeti ga. Priznajem, dva puta sam ga pročitao i dva puta ocijenio odličnim. Radi se o osvrtu na ekologiju i ekološka dešavanja u našem gradu.

U nastavku teksta pročitajte lični stav autora skoro svih poznatijih vizuelnih identiteta u ovom gradu uključujući i sam grb grada.

Piše; Mile Srdanović

EKO BUKVALIZAM
(da izbjegnem riječ terorizam! 😉
Lični stav o ekologiji i eko-dešavanjima, ne dovoditi u vezu sa poslom kojeg obavljam.)

Slijedi kritika EKO-aktivizma/bukvalizma  i prvo šta ću reći jeste molba da ovo šta ću reći ne shvatite bukvalno. Kritika načina rješavanja problema ne znači negiranje njegovog postojanja.
Dakle, niko normalan nije protiv čistog okoliša i spašavanja planete. Ali ni niko razuman ne može stati iza utopijskih teza da je život moguć bez vatre i da je vatra moguća bez dima!
Moguće da ćemo jednog dana moći bez dima i vatre, ali do tog dana ćemo se još nadimiti (ne mogu ovdje ne kazati - čovjekova vatra i dim, koliko god mi sebe precjenjivali, jesu sitnica spram onoga šta planeta sama sebi radi!). 
Čovjekovo življenje je KOMPROMIS sa okruženjem.
Kompromis je čarobna riječ koja miri dva EKA u čovjeka: eko-nomiju i eko-logiju. Ne može se bez oba istovremeno.

Neću govoriti o ovom cirkusu sa curicom Gretom (mada mi je to neposredan povod), imate dosta materijala koji raskrinkava ovaj i slične slučajeve. A u svim nam se podmeće industrijski vuk u jagnjećoj eko-koži! To je već dobro obrađena tema.
S obzirom gdje živim, ja bih trebao kazati koju o ovoj lokalnoj eko golgoti (već sam primio kritike u smislu da sam, kao neko ko se bavi energetikom, automatski anti-ekološki orijentisan!).
Pa evo da kažem, kratko. I ja sam odrastao pod zeničkim dimnjacima i nagutao se ovog dima. Bojim ga se kao i vi, ali možda više i sramim jer je postao ružni imidž ovoga grada. Svi nas sažaljevaju koji su makar jednom prošli kroz Zenicu u trenutku ispuštanja "dimnih zavjesa". Čak i oni koji dolaze iz mjesta sa više otrova, ali se ne vidi kao ovaj naš.
Ali ne dijelim način sekiracije zeničkih eko-bukvalista. Da ne pominjem moguću instrumentalizaciju (priča o Česima 😉). Hoću samo reći da nisam, naime, siguran šta me je više ubilo: zenički dim ili černobilski atomi! (ili naša demokratija!)
Zapravo jesam siguran, ovo drugo. Osim toga, ovo prvo nas je othranilo taman da nas je i trovalo. I hrani nas još uvijek jer nismo našli gosposniji način privređivanja. Stoput sam rekao i opet ću - samo onaj ko otvara radna mjesta bez dimnjaka ima pravo da kidiše na stare dimnjake!
---
Vraćam se na globalnu priču. Tu je bitno primjetiti TAJMING. Zašto se sve ovo: nasekirana djevojčica Greta, zabrana dizela, gašenje termoelektrana... dešava SADA?
Dešava se zato što su sada, nakon tri vijeka vatrenih strojeva koje smo zavoljeli do neshvatljivih razmjera (sjetimo se romantičnih razglednica zapušenih parnjača, Orient ekspresa, Vlaka u snijegu...) ovladali tehnologijom energije bez dimnjaka i motora bez auspuha.
To je divno, napredujemo. Ali moramo li se, majkumu, stidjeti čađave mladosti?! I odricati je se ovako naglo. Dimnjak nam je postao isto što i Staljin, moramo ga se odreći preko noći!
I hajde što smo, hvalabogu, došli do ove faze, ali ne možemo je svi osvajati ISTIM TEMPOM?
Ovo je jako bitno, dakle - tempo.
Svaki uspon pred nama osvajamo prema vlastitoj kondiciji. Ako ne možemo pratiti tempo jačih, ne možemo biti krivi zbog toga. Mada nas oni drsko prozivaju - "ajde, šta se vučeš!"
AJDE ŠTA SE VUČEŠ - to je zaista ispravna interpretacija globalne i konkretno evropske eko-politike spram zemalja u tranziciji.
"Baci te svoje dizel-bakandže i uskoči u naše najnovije patike na baterije!"
Pristaju nam na muku. Jedva imamo to šta imamo na nogama (i naučili sasvim fino hodati) a oni nas tjeraju da se preobujemo!
Dakle - TRŽIŠTE.
I dok smišljamo kako da, od milion prečih stvari, ispunimo i ovu obavezu (od koje ne odustajemo samo tražimo način KAKO da to napravimo bezbolno)... eto ti DIREKTIVE koja te tjera da se preobuješ ODMAH !
A zna se ko piše direktive.
________________________
(kao ilustraciju uz ovaj tekst podmećem svoju staru karikaturu na temu ekologije iz vremena kad sam se time bavio. Mislim da baš dobro opisuje eko-bukvalizam 🙂)

Zbog sve lošije putne komunikacije Vlada ZDK primorana obezbjediti izvanredne prevoze

Aktivnosti su proširene a faksimil u prilogu je samo jedna u nizu odluka. Ono od čega ne možemo pobjeći jeste činjenica da su nam ceste u veoma lošem stanju iako se prema pisanju medija može steći utisak da se rekonstrukcije obavljaju svakodnevno. Lokalni putevi nisu rekonstruisani u smislu osiguranja uslova za pješačenje djece koja se suočavaju sa opasnostima tokom pješačenja na relacijama kraćim od 5 kilometara. Kako je blog 32.vijećnik ranije pisao, za učenike Osnovne škole Hasan Kikić iz Tetova Vlada ZDK je iznašla rješenje i u okviru vanrednog finansiranja odobrena su sredstva za ove namjene.
Relacije duge preko 5 km rješene su u okviru redovnog finansiranja.
Svakako, jedna u nizu odluka koja će obradovati mališane susjednih mjesnih zajednica. Ugodnu i bezbjednu vožnju želi vam 32.vijećnik. Sretno đaci.

Željezno polje pojašnjava Zeničanima kako je nestalo kurbansko meso, koje po dokumentaciji nije nestalo?!

- u Domu za stara lica ne nedostaje nikakvo meso?!

Pod prijevarama se obično razumijevaju krađe (novca, druge imovine) i pronevjere, ali i krivotvorenje dokumenata i utaja poreza.

Zloupotreba imovine društva za osobne ili druge neposlovne potrebe, neisporučivanje (proizvodi, roba, usluge) i dr. je također krivično djelo.

To što u papirima, odnosno izvještajima ne nedostaje kurbanskog mesa u Domu za stara lica, osim neisporučenog proizvoda (kurbanskog mesa na jelovniku korisnika doma) govori nam da je u skandalu sa "kurbanskim mesom" korišteno krivotvorenje dokumenata.

U praksi, bačeno ucrvano meso nije ničije zato što su dokumenti krivotvoreni!!! A krivotvorio je tko? Tko ima pristup dokumentima?

I da jeste istina sva ona priča oko isključenja struje u hladnjaku, što pokušavaju napakovati političkim oponentima, domar kojeg optužuju, nije mogao krivotvoriti dokumente i predstaviti stanje kao da Domu za stara lica ne nedostaje ništa.
Poražavajuća je činjenica kako ljudi lako nasjedaju na "teorije zavjere" PR službe gradskog režima a još poraznije da Željezno polje pojašnjava Zeničanima slučaj koji ni tužilaštvo nije riješilo.

Niti sam za to da se linčuje direktor ( koji je nedostupan javnosti) niti da se osuđuje bilo tko dok se ne dokaže. Za tužilaštvo, barem za sada, osumnjičeni je direktor kojeg imenuje Gradska uprava, htjeli mi to priznati ili ne.

Podsjećam, Bosanskohercegovačka javnost sa posebnom pažnjom prati slučaj ucrvanog krubanskog mesa (3,5 tone) u Javnoj ustanovi “Dom za stara lica Zenica”, za koje se sumnja da je, odlukom direktora Kemala Efendića, diplomiranog pravnika i završenika medrese, neadekvatno zbrinuto kako bi se cijela stvar zataškala.

Vozač (domar) Duvnjak i direktor Efendić prevozili su već pokvareno meso u Goricu kod Zenice, u hladnjaču vlasništvo Nurije Kovača. On je pristao primiti već pokvareno meso, a Efendić ga je zbog toga rekao priznati.

Nakon što se meso ucrvalo, odlučili su cijelu stvar zataškati, a meso zatrpati na dvije lokacije kod Mošćanice i neadekvatno ga zbrinuti. Zbog nezapamćenog skandala, predmet je formiralo i Tužilaštvo ZDK.

Inače direktor Efendić završenik je medrese, a javnost je ostala ogorčena zbog ovog nedopustivog propusta sa propadanjem mesa, ali i jer je Efendić meso najprije u Žepču i Zavidovićima skladištio zajedno sa svinjskim.

Početkom sedmice javnost očekuje i reakciju Fuada Kasumovića, gradonačelnika Zenice, ali i da se nesavjesni direktor podhitno smijeni, procesuira te da nadoknadi štetu pričinjenu Domu na čijem je čelu pola godine.

32.vijećnik, 072 info, fcb.str. željezno polje, avaz, hayat, novi.ba

Kemija Hodžić: zahvaljujući vama, Bosna i Hercegovina ima najveći broj nezaposlenih u Evropi proporcionalno broju stanovnika

Od Općih izbora u Bosni i Hercegovini je prošlo nešto manje od godinu dana a članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine još uvijek nisu konstituisali ni stalna radna tijela, pa se tako najviši zakonodavni organ Bosne i Hercegovine, zahvaljujući paritotizmu vladajuće trojke nalazi u najvećoj blokadi u protekle 22 godine. Nakon konstituirajuće sjednice održane 6. decembra 2018. godine, građani Bosne i Hercegovine su čekali više od 7 mjeseci da se izabrani parlamentarci ponovo sastanu no to nije bio razlog za obustavu njihovih poslaničkih paušala koji prelaze visinu od šest prosječnih plata u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi novčana primanja članova Parlamentarne skupštine kreću se između od 4800 KM do 6500 KM a uključuju zastupničke paušale, naknade za odvojeni život, smještaj, rad u komisijama, prijevoz na posao i topli obrok.

Iako su oba doma zasjedala tek nekoliko puta od izbora do danas to nije spriječilo dobro plaćene parlamentarce koji rijetko dolaze na posao da si osiguraju što je više moguće komfora pa je tako dopredsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Borjana Krišto dobila nove dekorativne zavjese, tepihe i etisone a ured joj je okrečen. Od Službe za zajedničke poslove, Krišto je tražila i novi namještaj budući da je stari „pohaban“ no kako je na snazi još uvijek privremeno finansiranje institucija na novi namještaj će morati sačekati jer takve kapitalne nabavke nisu moguće. Nego, zna li neko šta i kad je dopredsjedavajuća u uredu radila da „pohaba“ namještaj!?

Zbog blokade rada Parlamentarne skupštine, blokirano je i 928 miliona KM za gradnju 41 kilometra autoputa na Koridoru 5C kao i niz međunarodnih ugovora za finansiranje izgradnje poddionica Vranduk – Ponirak u vrijednosti 49 miliona eura, dionice Paprikuša – Nemila, poddionice tunel Ivan i poddionice Mostar Jug – tunel Kvanj ukupne vrijednosti 180 miliona eura. Doduše, da se novac prikupljen u proteklih 10 godina po osnovu akciza i putarina trošio u izgradnju autoputa umjesto za finansiranje ogromnog birokratskog aparata, sada nam ne bi bili potrebni krediti. No za 8 milijardi KM prikupljenih od akciza i putarina građani Bosne i Hercegovine su dobili 200 kilometara autoputa za koji su svaki kilometar platili najmanje dvostruko više od tržišne cijene, a preostalih 6 milijardi je nenamjenski plasirano u budžet. Ali koga briga, Dodik se sastaje sa Vučićem po ko zna koji put, to je interesantnije, zar ne?!

Nakon jedanaest mjeseci od izbora, mandatar nove Vlade nije imenovan niti je usvojen Godišnji nacionalni plan, a zbog neimenovanja Zorana Tegeltija za novog predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Milorad Dodik u ime patriotizma prijeti zahtjevom za ukidanje zajednički ustanovljenih institucija kao što su Oružane snage BiH, Visoko sudsko i tužilačko vijeće te Uprave za indirektno oporezivanje. U ime patriotizma Džaferović i Komšić su protiv ovog imenovanja, no nešto su se konačno i uspjeli dogovoriti. Onog dana kada su se dogovorili o otkazivanju sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vladajuća trojka je izdala saopštenje za javnost u kojem izražavaju zabrinutost zbog razvoja događaja u Kašmiru. U ime patriotizma, Kašmir je bitniji od blokade državnih institucija Bosne i Hercegovine!

Nego, u ime patriotizma gospodo, zahvaljujući vama, Bosna i Hercegovina ima najveći broj nezaposlenih u Evropi proporcionalno broju stanovnika, uz drugo mjesto u svijetu. BDP je najniži među državama bivše Jugoslavije, a 105. je u svijetu. Što se tiče korupcije nalazimo se na 97. mjestu u svijetu, a na Balkanu smo jedno „bolji“ od Makedonije. U pokretanju biznisa smo na 175. mjestu od 190. država, po plaćanju poreza na 137. a po brzini izdavanja građevinskih dozvola na 166. mjestu.
I zapamtite, demokratija nije nužno pravo, nego odgovornost!

Sretna nam blokada,

predstavnik tradicionalne porodice

Mlin iz Gornjeg Vakufa...

- U rubrici "Gost kolumnist" nakon kraće pauze u pisanju gosta kolumnista danas možete pročitati zanimljiv osvrt na istrošene gornjovakufske mlinove.

Piše: Ibrahim Emić

Nekada davno, kada je Željezara bila ,,krava muzara", da bi pomogla nerazvijenim i zaostalim opštinama, otvarala je male fabrike u tim mjestima. Jedno od tih mjesta je bio i Gornji Vakuf. Odluka pade da se tu otvori Fabrika mlinova i to ne onih mlinova na potocima i rijekama, nego pravih ručnih mlinova. Rekoše, ljudi iz Gornjeg Vakufa vole mljeti, vole okretati ono čekalo ili meljac, vole onu Minas kafu isprženu u šišu staviti u mlin, mlin uhvatiti lijevom rukom, pridržavati ga objema nogama, a desnom rukom mljeti onu minasku dok je ne pretvore pa gotovo u prah. I zašto im želju ne ispuniti a i zaposliti Gornjovakufljane? I napravi se Fabrika mlinova. Posao krenu, nakon nekoliko godina ljudi se zasitiše mlinova, konkurencija velika. A i u Željezari vrijedni radnici u ,,fušu" izrađuju sebi mlinove, ali one od prokroma. Ručno prave čekalo, jer čekalo pored noževa je najvažniji dio. Čekalom se upravlja mlinom, čekalom se melje, tako da Zenica nije oskudijevala sa mlinovima. A i Sarajevo je slabo uzimalo Gornjovakufske mlinove. Imali su u svojoj tradiciji proizvodnju ručno rađenih mlinova. Da bi se riješila kriza plasmana Gornjovakufskih mlinova, rukovodstvo Željezare naredi da svaki radnik Željezare, a bilo ih je 24. hiljade uposlenih, kupi po jedan Gornjovakufski mlin. Ko hoće može kupiti i dva, tri... I mjesta u kredencima, u onom staklenom dijelu, zauzeše Gornjovakufski mlinovi. Nisu bili nekog kvaliteta, preskakali su, krupno mljeli minasku, čekala se savijala, ruke poslije svakog mljevenja su bile garave, dlanovi su izgledali kao da su se orasi gulili. Ljudi su govorili, promjena vremena pa mesing reaguje, a u stvari Željezarski mlinovi su im pravili konkurenciju....
Prođe neko vrijeme, Gornjovakufski mlinovi padoše u zaborav, rasuše se u staro željezo, nađoše mjesto na buvljacima, Unproforci ih odnesoše kao suvenir u svoje zemlje...Željezara se ugasi, nema Mehaničke, nema Kovačnice da penzionisanom radniku pokloni ručno izrađeni mlin od prokroma...mlinova sve manje i manje. A šta bi sa Gornjovakufljanima kada im se Fabrika mlinova ugasi?  Snađoše se, neki u Sarajevo, neki u Zenicu, a neki prvo u Sarajevo pa u Zenicu. Neki otvoriše i mini hidro centrale, jer što bi oni ručno okretali čekalom onu osovinu da samelju kafu Minas, kad to može snaga potočka . Samo je treba usmjeriti, napraviti pad , pretvoriti tu energiju vode u električnu, pa neka se kafa melje na električni mlin. Ali ipak, onaj Gornjovakufski mlin melje li melje i pored poodmaklih godina, što se najbolje vidi po njegovoj spoljašnosti. Gravura se izlizala, čekalo se iskrivilo, noževi se istupili. Utisnuti natpis ,,Gornji Vakuf" u kućište mlina teško se može izlizati, jer je majstor u finalnoj obradi dobro zakucao ona slova u njega. A fino je projektovan taj mlin iz Gornjeg Vakufa. Imao je i kapacitet, mogao je one pržene minaske podobro samljeti. Zrna su , dok je mlin bio nov, sama upadala u one noževe, čekalo vođeno sigurnom rukom ih je vješto ubacivalo u one procjepe, jadna zrna su se pretvarala u prah a nalazilo se i pokoje zrno koje nije bilo dobro isprženo da se nije moglo samljeti, nije htjelo u onaj žrvanj, pa je to zrno kvarilo ostalu samljevenu kafu. Zrno se brzo izdvajalo, bacalo, ili se vraćalo ponovo u šiš na prženje....
Vremenom se pojavi više tih zrna kafe koja se ne dadoše samljeti, ili se noževi istupiše, ko zna, a i dlanovi počeše se više crniti od izlizanog mesinganog kućišta mlina i mlin onaj Gornjovakufski završi u kredencu kao suvenir, ili se nađe na buvljaku ne bi li ga neki stranac zapazio i ponio ka kući kao uspomenu na Zenicu , kao suvenir na kojem piše Gornji Vakuf...