Danas sam saznao da je Nerminu, pet puta u ratu ranjavanom borcu pritekao u pomoć Zeničanin bez reputacije, bez priznanja, koji nije želio da mu se objavi ime.
Detalje ovog humanog čina u potpunosti nisam uspio saznati jer, kako kažu, ne želi da govori o tome, ne želi publicitet, priznanje.
Naime, nakon saznanja o Huseinspahićevom deložiranju ono što znam je, da je kratko prokomentarisao “smjestili smo porodicu” i jedino to je bitno.
Dok na drugoj strani, nakon što stiče reputaciju najboljeg bosansko-hercegovačkog načelnika, dobija priznanje Gazi Husrev-begove medrese, njegova Služba u njegovom gradu, deložira porodicu RVI Nermina Huseinspahića iz garsonjere, nameće se zaključak da je i njima jedino to bitno, da je porodica izbačena.
Prilikom preuzimanja nagrade medrese “najbolji načelnik” Husejin Smajlović je između ostalog, kazao “ Važno je da medresa bude mjesto okupljanja najboljeg što bošnjački narod ima i da iz nje izlaze školovani i obrazovani ljudi koji će sutra preuzeti društvene odgovornosti".
Ako je izbacivanje na ulicu porodice ratnog vojnog invalida odobrio jedan od “najboljih što bošnjački narod ima” a koji je usput preuzeo i društvenu odgovovornost, onda nije čudo što se nalazimo na popisu najjadnijih zemalja svijeta, što se bolje živi čak i u Palestini, Iraku i Afganistanu.
Sumnjam da nije znao za takva dešavanja jer je veoma dobro upućen i obaviješten čak i o tome šta se komentariše na društvenim mrežama.
Nije li Vas stid najbolji načelniče? Koliko “izbačenih na ulicu” imate na duši? Ako se prisjetim nedavnih događaja oko mnogobrojnih radnika iz raznih preduzeća koja ste “zbrinuli” pitam se imate li uopće dušu?
 |
| foto: bosnjaci.net |
