Piše: Goran Jerkić
Kiša, nevrijeme, pokret zemljišta, haos, kataklizma i to u cijeloj zemlji. Ono što me tješi je da sam ispred Plenuma građanki i građana Zenice dao svoj telefon i u Crveni križ i u Civilnu zaštitu, vidio sam da se veliki broj ljudi samoinicijativno javlja da se stave na raspolaganje. Naravno da smo i mi, svako po nahođenju našao zadatak za sebe.
Ja sam tu noć bio u Nemiloj, sa Kemom, odvukao vodu i hranu do Ferida, da vidimo kako je, da ga izvučemo, ali on neće. Dobro. Baterije u telefonu su pune, ima rezervi, pa neka i ostane, nek zove ako bude potrebno.
Muhamed je još za vida dobacio do Željeznog polja. Vratio se. Izvukao neke žene odozdo.
Miran pomagao praviti zid od pijeska. Nije bio jedini.
Sanela preko fejsbuka traži informacije iz Nemile i mjesta oko Nemile. Brine se za neku trudnicu. Javljaju mi da nekoliko njih odnosi hranu i odjeću u Crveni križ.
Ovako bih mogao dugo, dugo... Kad sam malo sjeo kod kuće, uključio televizor da čujem vijesti, zafrkao se. U haosu koji se dešava srce mi je bilo ispunjeno. Opet smo jedno. Zašto samo kad je belaj?
A onaj na televizoru truni li truni. Lik, samo kad su veliki požari i evo poplave obuče uniformu Civilne zaštite, uh ima i neke činove i priča da su za ovu nesreću krivi kantoni. Treba ih ukinuti!!! Ko sad razmišlja o kantonima. Evo on. Izopačen u namjeri da se nastavi baviti politikom. Nema problema lik, kad baš želiš. Prvo što ću te pitati, samo da ovaj haos stane je, gdje si i kako trošio pare u vrijeme ovog haosa.Nisi zaslužio. Baviti se politikom u ovakvom haosu mogu samo lešinari.
Okrenem na neki od komšijskih kanala. Njihov glavni političar pred kamerama hoće da plače. Uh, dobro je. Naši političari se nisu sjetili takvog glumatanja.
