Goran Jerkić: Zašto samo kad je belaj?

U haosu koji se dešava srce mi je bilo ispunjeno. Opet smo jedno. Zašto samo kad je belaj? 

Piše: Goran Jerkić

Kiša, nevrijeme, pokret zemljišta, haos, kataklizma i to u cijeloj zemlji. Ono što me tješi je da sam ispred Plenuma građanki i građana Zenice dao svoj telefon i u Crveni križ i u Civilnu zaštitu, vidio sam da se veliki broj ljudi samoinicijativno javlja da se stave na raspolaganje. Naravno da smo i mi, svako po nahođenju našao zadatak za sebe.

Ja sam tu noć bio u Nemiloj, sa Kemom, odvukao vodu i hranu do Ferida, da vidimo kako je, da ga izvučemo, ali on neće. Dobro. Baterije u telefonu su pune, ima rezervi, pa neka i ostane, nek zove ako bude potrebno.

Muhamed je još za vida dobacio do Željeznog polja. Vratio se. Izvukao neke žene odozdo.

Miran pomagao praviti zid od pijeska. Nije bio jedini.

Sanela preko fejsbuka traži informacije iz Nemile i mjesta oko Nemile. Brine se za neku trudnicu. Javljaju mi da nekoliko njih odnosi hranu i odjeću u Crveni križ.

Ovako bih mogao dugo, dugo... Kad sam malo sjeo kod kuće, uključio televizor da čujem vijesti, zafrkao se. U haosu koji se dešava srce mi je bilo ispunjeno. Opet smo jedno. Zašto samo kad je belaj?

A onaj na televizoru truni li truni. Lik, samo kad su veliki požari i evo poplave obuče uniformu Civilne zaštite, uh ima i neke činove i priča da su za ovu nesreću krivi kantoni. Treba ih ukinuti!!! Ko sad razmišlja o kantonima. Evo on. Izopačen u namjeri da se nastavi baviti politikom. Nema problema lik, kad baš želiš. Prvo što ću te pitati, samo da ovaj haos stane je, gdje si i kako trošio pare u vrijeme ovog haosa.Nisi zaslužio. Baviti se politikom u ovakvom haosu mogu samo lešinari.

Okrenem na neki od komšijskih kanala. Njihov glavni političar pred kamerama hoće da plače. Uh, dobro je. Naši političari se nisu sjetili takvog glumatanja.

Psiholog ili psihopata?

- A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“.

Piše: Goran Jerkić

Već duže vremena hodajući gradom razmišljao sam dali sam puko, kako mi kažu neki iza leđa, ili trebam voziti svoj film i baš me briga za tuđe mišljenje.

Kada se desio 7 februar vidio sam da je dosta onih koji misle kao ja i trebaju promjenu.

U ratu sam, normalno, bio mobilisan, ko nebi. Četiri godine rata, tri vojske i da me maši. Kako? Samo guzice i miševi! Zaboravih jednu malu činjenicu. Prije rata sam govorio da sam pacifista, u toku rata, naoružan, govorio sam da sam pacifista i danas, kada od oružja imam olovku i lijepo izgovorenu riječ, kažem da sam pacifista i sve pokušavam riješiti mirnim putem. 

Sve u svemu, likovi poput sudije, prof.na fakultetu, glumci, umjetnici, ljekari specijalisti, političari u ranim pedesetim godinama bez vojne knjižice i nekakvog staža u nekakvoj vojsci, što bi Jasmila rekla „mrš“. Za šta su oni? Samo da imitiraju život i da putem mimikrije poistovjete se sa pozicijom, profesijom, koju ujedno i svakodnevno ispunjavaju i da tako žive do smrti.

Ova rečenica je baš bila mudra, žive dok ne umru, ali zombiji kojima je ostala samo funkcija, prosta reprodukcija, a u ranim pedesetim nema ni toga, bolje bi bilo da se predaju. Kao kamikaze, da se ubiju, da ne smetaju.

Htio sam pisati o politici i nacionalistima koji su na juriš zauzeli pozicije i ništa već dvadeset godina njima je dobro i trude se da se to ne promijeni. S druge strane prost, običan čovjek živi jedan uredan život boreći se sa životnim zadacima koji se ispriječe na putu, za ugodnu i mirnu starost... i u jednom momentu se probudi u oluji...ne može dalje...moraju promjene.

Naravno da ovaj mali obični „veliki čovjek“ češće padne ali se ne žali pa se to i nečuje. Podrazumijeva se da kada padne, bude i rana, neka zacijeli, neka ne. I sve u svemu nekoliko malih običnih, prostih, u pravilu nisu priprosti kada se ujedine, desi se FEBRUAR.

Neki kažu bunt, a ja vidim samo normalnu reakciju. Normalnu za dvadeset godina zombija i papaka, ne može više. DOSTA!!!

A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“. Zaboravlja da je oko njega generacija koja je čitala Orvelovu „1984“ i „Farmu“, generacija koja zna za „Velikog brata“, generacija koja je odrastala uz Nietzscheovog "Nadčovjeka" i Fromovo „Umijeće ljubavi“.

To su oni koji su iz patriotskih razloga obukli uniformu ili su morali, a on nije. A on, samo zato što je pročitao nekoliko drukčijih knjiga misli da može vladati masama i da će iste te obične ljude „izmanipulisati“ da bi on postao ..... ih.

Već tri mjeseca lik zloupotrebljava poziciju na kojoj se nalazi, zloupotrebljava i masovna sredstva kominikacije. Kome stigne plasira svoju „istinu“. Već tri mjeseca lik pokušava ne biti MOBILISAN, ali želi voditi ostale mobilisane. Politika plenuma je dobra stvar. Nema lidera! Liader je: pravila za sve ista! Totalna decentralizacija društveno-političkog sistema, apsolutna društvena korisnost za običnog malog čovjeka. Političar je u funkciji čovjeka, a sredstvo je sistem.

Ovaj lik kojeg spominjem u tekstu to i te kako nije shvatio. Inteligentan ali spor. Šta ćeš, nije savršen. Psiholog ili psihopata, svejedno, nije dobio prolaznu ocjenu.

Bosna ne živi u Sarajevu!

Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri, znamo se organizirati...

Piše: Goran Jerkić

Plenum, građanke i građani Bosne i Hercegovine su u petak bili u Sarajevu. Mediji već nekoliko dana izvještavaju kako je bilo 300-tinjak učesnika. Političari nisu obratili pažnju na ovu grupu građana. Mogao bih ovako do besvijesti ali, smeta ono „ali“...

U besparici kakva hara ovom zemljom mizerno je građanke i građane BiH nulirati na način na koji rade novinarčići koji svoju mizernu dnevnicu zarađuju prepisujući od „velikih“. Možda ovaj početak teksta neće biti nekome dovoljno dobar razlog za čitati ovaj tekst ali ja sam bio tamo i osjetio ono što dugo nisam, a to je Bosna ne živi u Sarajevu. Kako?

U Sarajevo su došli građanke i građani Zenice, Tešnja, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Travnika, Tuzle, Živinica, Srebrenika, Gračanice, Gradačca, Mostara, Jablanice, Konjica i kako sam čuo Širokog brijega i Posušja. Ako mene pitate to je pola Federacije BiH!

Ako je kako kažu novinari čije novinarstvo seže od Marin Dvora do Vječne vatre bilo 300-tinjak plenumaša, zašto je bilo 250 specijalaca obučenih i opremljenih za antiterorizam?

Među građankama i građanima BiH bilo je makar 50% žena, bilo je i mladih, bilo je i invalida, starijih.... Bilo je i onih koji nisu „u vinklu“ ali je bilo i onih koji znaju šta hoće. Onih koji žele građansku i humanu BiH.

Izgleda da je veliki problem, najveći što niko od „velikih“ to nije organizoavao. Zato nije bio veliki odziv. Novinarčići s početka ovog teksta nisu primjetili da je među plenumašima više novinara, tehničara i sličnih nego li samih Sarajlija.

Oni malobrojni, srčani, iskreni, veliki ljudi, Sarajlije koji su bili na protestima pored podrške bili su konkretni. Kafa, sok, voda, sendvič. Super! Hvala veliko. Sigurno idemo dalje. Ako petak pred Parlamentom Federacije BiH nije dovoljan salonskim političarima i salonskim revolucionarima onda ću napomenuti da su se po istom pitanju na Otvorenom univerzitetu okupili intelektualci, Krug-a 99. U nedelju, visoki predstavnik u svom izvještaju bio je jasan. Dakle, oni koji su se organizovali da dođu u Sarajevo, došli su! Velika većina nije mogla. Podrška za ono što radi plenum postoji!

Kamo dalje? Oni koji su u plenumu znaju kuda i kako, jer oni koji moraju otići već dvadeset godina nikome ne podnose račune i sve što rade pravdaju se da je po zakonu.


Plenumaši su uspostavili mrežu i kontakte. Oni na vlasti treba da se boje da plenum ne pređe u ilegalu. Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri i znamo se organizirati...

Prosvjetni radnici, štrajk i plenum građanki i građana!

Prema pisanju medija, Sindikati prosvjetara ZD kantona najavili su generalni štrajk za 18.maj. Blizu 5.500 uposlenih u osnovnim i srednjim školama ZD kantona zbog nedostatka sredstava nemaju redovnu isplatu plata.

Sindikalisti, prosvjetari iz Kantona Sarajevo će navodno 21. maja stupiti u štrajk! Protestirat' će ispred zgrade Vlade KS, gdje će na taj način ukazati Vladi na to da diskriminira 6.500 prosvjetnih radnika u Kantonu.

Ni sami prosvjetari izgleda nisu u stanju dogovoriti jedinstveni datum pobune, datum kada bi eventualno tražili i dobili ono što im po zakonu pripada.

Međutim, interesantno je šta kažu o plenumu građanki i građana oni se ne boje? Šta kažu prosvjetari iz Zenice i Fojnice možete pogledati u dva zasebna priložena videa: