Sve što je bosansko propada!

Pregledavajući  arhivu naletih na ovu kolumnu koju sam pisao prije par godina i učini mi se da je tema još uvijek aktuelna. U nastavku pročitajte o čemu je riječ.

Bosna i Hercegovina je pri vrhu liste europskih zemalja koje propadaju ali da zlo bude veće, veliki dio stanovništva živi u iluziji kao da je sve normalno.

Nemojte da vas uznemirava, ne brinite, to je sasvim normalno, dešava se, ništa čudno, samo su neki od uobičajenih komentara svih onih koji žive u sljepilu i iluziji. Normalno, izuzetno il' prihvatljivo, za njih je i ropstvo normalna pojava. Možda se i varam, al' što da brinemo o tom, normalno il' izuzetno, dođe mu ga na isto.

Kad je već tako, normalno je i uobičajeno i da imamo pravo na kritiku i izražavanje svog mišljenja mada ljudi rijetko iskreno i direktno govore ono što im je na umu i zato se i ponašaju normalno u nenormalnim okolnostima. Učimo dok smo živi i u rijetkim trenucima i sam pomislim da je bolje živjeti u virtualnom nego u realnom svijetu, ali opet, sam sebe ne mogu obmanuti.

Čitalo se i pisalo o letargiji, rušiteljima države, patriotima, podjelama ali i propadanju, a kao razlog navedeno je to što sve veći broj institucija ne funkcionira. Bez obzira radi li se o nekoj ozbiljnoj izjavi političara iz suprotnog entiteta ili najbezazlenijem događaju i novinari su zapravo ti veliki dramoseri koji daju doprinos još većim podjelama i propadanju.

Propada sve i svašta, od ustanova i javnih preduzeća do vojnih letjelica i zaplijenjene robe u skladištima Uprave za indirektno oporezivanje. „San je ono što se želi a život je buđenje", izreka koja mi je došla kao u zakazano vrijeme buđenja, baš dok sam prolazio pored Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, koje propada. Zbog nezainteresiranosti vlasti propada kao i gradska kafana o kojoj sam pisao, tu ispred njih, pred nosom. Pravo pred njihovim nosom, na našim ulicama i u našim kvartovima su problemi koji se ignoriranjem i potiskivanjem sami neće riješiti.

Međutim, šta je jedno Bosansko narodno pozorište naspram Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine koje je propalo prije nešto više od godinu dana. Propala je najstarija i najznačajnija kulturna institucija u BiH i nikom ništa. Pretpostavljam da na isti ili sličan način kao u Zenici propadaju pozorišta i u Prijedoru, Mostaru i drugim gradovima.

Čini mi se da sve što je bosansko propada ali i da nisu jedini krivci stranke koje se ne mogu dogovoriti. Koliko god se pisalo ili govorilo o propadanju ustanova kulture krivci su naravno i oni koji upravljaju institucijama kulture ali i Bosanci i Hercegovci koji godinama nijemo promatraju sve što se radi.

I dok sve što je bosansko propada, narodski rečeno „nije sve tako sivo", one koje smo birali i koji upravljaju postaju kreativniji okrećući se sofisticiranijim projektima koristeći sve veća budžetska izdvajanja. Naime, država izdvaja milionske iznose za vjerske zajednice koji se uobičajeno koriste za obnovu i izgradnju vjerskih objekata, škola i institucija, obnavljajući sve što je bošnjačko, hrvatsko i srpsko.

Dešava se, i to je normalno. Dešava se i da godinama slušamo kako nas vjera uči dobroti, ljudskosti, pravednosti, tradiciji i kulturi a usporedo s tim odričemo se ustanova iz oblasti kulture.

Normalno je, je l' da, ljudski i pravedno i da mlada djevojka iz Banjaluke, inženjer građevinarstva čisti kuće i kancelarije, iako je završila Građevinski fakultet, naučila više jezika te stekla brojne priznate sertifikate i diplome, kao i informatičke vještine.

Normalno je, je l' da i da se putem medija šalje poruka kako policija u FBiH neće s palicama izaći pred građane u bilo kojim oblicima ispoljavanja nezadovoljstava svojim socijalnim statusom kojom se na određen način šalje i jedna druga poruka.

Nekada davno su i polupismeni ljudi čitali između redova i znali vidjeti u kolikoj mjeri se sprema sranje, a danas ovako školovani s diplomama i raznim sertifikatima umislili smo da smo toliko sposobni da čitajući naslove donosimo zaključke a zapravo i ne vidimo u kolikim smo u govnima.

Možda će i ovaj tekst prokomentarisati po naslovu, a to je ono što me ne čudi niti ljuti, ljute me tako neki poznanici koji znaju reći „ne znam kako ti do sada nije jasno"!

Elem, tako ispade da je normalno i da u Zenici neki ljudi radeći u noćnoj smjeni, prilikom obilaska terena, negdje na putu prema obližnjem izletištu sretnu uplašenu mladu djevojku koja je blago rečeno, bila sva raščupana i poderana. Usprkos vidljivim pokazateljima nasilja, čak ni nakon razgovora i prepričavanja događaja, ni žrtvi niti bilo kome ne pade na pamet prijaviti pokušaj silovanja. Nema potrebe za bilo kakvim zahvatima, jebi ga i to je danas izgleda normalno i ne znam kako mi to do sad nije jasno.

Elvedin Alagić: Mrzim Bosnu!?

Mrzim Bosnu zbog Bakira i svih njegovih licemjernih podanika. Mrzim je zbog Republike Srpske,

Federacije i Brčko Distrikta, zbog deset kantona i na hiljade uhljeba koji žive na moj račun. Mrzim je zbog korumpiranih tužilaca i sudaca. Zbog doktora koji od sirotinje uzimaju novac, sir, vareniku, zimnicu, sokove i alkoholna pića kako bi im pružili minimum zdravstvene zaštite, a onda ih dokrajčili svojim ne znanjem i bahatošću, kada više ni sira nema. Mrzim je zbog ovaca koje aplaudiraju kriminalcima na predizbornim skupovima i kolektivno svršavaju svaki put kada im ovi obećaju da će ih natezati i iduće četiri godine. Kao da im sexa s njihovim uzorima nikad nije dosta, pa traže još, mole, preklinju. Mrzim zbog cinizma i zavisti u ljudima, ljenosti i bahatosti, zbog toga što ne pamtim kad sam na ulici zadnji put čuo riječi: hvala, molim, izvoli i izvini. Ne pamtim kad sam zadnji put na licima sugrađana vidio iskren osmjeh.

Mrzim je jer je otjerala iz sebe mnoge divne i velike ljude, pa i onih nekoliko koje sam smatrao vrijednim i poštenim članovima ovog društva, a sad negdje tamo u tuđini pokušavaju naći svoje mjesto pod Suncem kako bi krenuli ispočetka, jer ga ovdje nisu mogli naći. Nedostaju mi! Mrzim zbog svih vas koji ste pokupovali škole i fakultete, postali magistri i doktori u Travniku, Banja Luci, Kalesiji, Kiseljaku, Fojnici, Sarajevu, Bihaću... i s njima se pouvaljivali u što kakve elektroprivrede, bolnice, ministarstva, vodovode, komrade i što je najgore, obrazovne ustanove, pa predajete matematiku,a ni sami ne znate sabrati dva broja, da ne navodim kako ne znate harno zboriti na svome maternjem jeziku, kako god ga zvali, a kamo li da, kao kvazi akademski građani znate neki strani. Mrzim jer je puna lažnih Facebook patriota koji radi lajkova lažnih frendova prodaju patetiku i navijaju za repku u kojoj igra šizofreni Spahić, imaju potrebu svoj patriotizam pokazivati javno. Mrzim je jer je postala utočište glupih, polupismenih, ljenih, ciničnih cmarača koji misle da je sasvim ok cmariti gdje god im se cmariti hoće i uništavati zdravlje onih oko sebe, jer pobogu "ovo je Bosna". Bitno je da je meni dobro, a tebe ko...

Mrzim zbog tužiteljice koja se natovarila na vrat samohranoj majci troje djece i optuzila je ni za sta jer joj je lakše "jahati" samohranu majku nego tamo nekog Hamdu koji je pokrao milione, a valja na nekome i dostići mjesečnu normu pa javnosti pokazati kako tužilaštvo dobro radi. Mrzim i zbog ratnih zločinaca koji se vraćaju u vlast, zahvaljujući stadu koji ga tamo želi. Jesam li ja glasao za Babu, s obzirom da niko nije? Cinizam!! Mrzim zbog svih vas koji danonoćno ne radite ništa osim što sjedite u RB-u i skenirate svaku osobu koja se drzne proći korzom, bavite se tuđim životima, a svoga nikad niste ni imali. Mrzim zbog kolega advokata koji nemaju muda zastupati obespravljenog čovjeka koji se drznuo suprotstaviti doktorima ubicama i cijelom nakaradnom zdravstvenom sistemu, mrzim zbog "ljudi kalkulatora". Mrzim i zbog činjenice da svako bez razloga i bez ikakvih posljedica može blatiti, klevetati, omalovažavati, prozivati drugoga i jos za to dobiva "lajkove" od istih ili sličnih njemu, a sankcije ni na vidiku. Mrzim zbog frustracije koja izbija iz očiju ljudi koje svakodnevno susrećem na ulici. Mrzim i zbog vas koji ste pred izbore svakodnevno maltretirali moju mater i sve one slične njoj dolaskom na vrata u zelenim majicama koje ste platili mojim parama i vrbovali da glasaju baš za vas, a svi zajedno ni kao ljudi ni kao političari ne vrijedite pišljivog boba. Dođite kad sam ja kući!!

Mrzim zbog praznog kina u Bihacu u kojeg ne idete jer vam je k'o fol skupa karta, a nije skupa kutija Marlbora ili tankog Ronhilla i redovne posjete sto kakvim rupama zvanim Piramida, Itd, Irish pub i sl. Mrzim što u glavnom gradu ubijaju nedužnu djecu, siluju na ulici, bodu noževima i svačim što im se nađe pri ruci, kradu auta, otimaju torbe. Prezirem zbog, u Sarajevu, ubijenih Denisa Mrnjavca, Dženana Memića, Jelene Opričić, koja je ubijena kod zgrade Predsjedništva BiH, Have Dovadžija iza koje je ostalo dvoje male djece koja nisu stigla ni upamtiti lice žene koja im je podarila živote, Fikreta Selman koja je zarađivala da preživi, na putu od posla do kuće ubijena je. Mrzim zbog Selme i Edite, dvije predivne djevojke koje su roditelji poslali u taj nakaradni grad da pošteno i vrijedno uče kako bi postale obrazovane, cijenjene u društvu, uzorite majke... A vraćaju im se kući u ćefinima. Moža su i one trebale ići prečicom i kupiti diplomu u Prijedoru, Kiseljaku... bez da vide to prokleto Sarajevo. Danas bi bile žive, a ja bih imao manje razloga da mrzim.

Mrzim zbog svih vas cinika koji će te zamjeriti zbog moje mrżnje i koji će te se naći u ovim mojim riječima. Mrzim zbog svih vas koji nemate hrabrosti reći u oči ono što mislite jer ne možete od zveketa oraha koji vam vire iz džepova. Ostanite tu gdje jeste! Nije još puno vremena ostalo kada će ovo postati društvo notornih idiota. Ostajte i pojedite se međusobno, što prije to bolje jer možda tad i ja prestanem mrziti.

Izvor: Facebook, Huseyin Imsirovic, Elvedin Alagic

Oni su na budžetu, zar to nije 1.300 kreveta?

Piše: Goran Jerkić, za blog „32 vijećnik“

Solidarnost je tako normalna stvar na Balkanu i osjećaj za zajednicu je puno veći od podgrijavanja nacionalne netrepeljivosti tokom rata i u poslijeratnom periodu. Haos koji nam se desio sa poplavama je pokazao da ljudi bez obzira na bilo kakve ograde koje su političari gradili zadnjih dvadesetak godina idu u davanje pomoći, dijele ljudi šta imaju sa unesrećenicima. Volim što sam Bosanac.

Ne mogu a ne kritikovati nemarne, nesposobne, atrofne, nespremne političare. Mediji su me nervirali, što je za očekivati. Oni su u funkciji političara pa tako čekaju mig šta će i kada raditi.

U Zenici je postojao veliki lokalni radio koji je svojevremeno slušalo gotovo milion slušalaca. Onda je došla reorganizacija. Formirana je i televizija. To je bilo prije više od dvadeset pet godina. Danas, ista ta kuća je na nivou da je lokalni radio i lokalna televizija. Rukovodstvu te kuće nije palo na pamet da se šire ili makar ojačaju. Princip „ne talasaj“ traje još uvijek. Njega je uvela u rad Medina, a nastavila utabanim stazama netalasanja Dženana.

Ali, ponese me priča, htio sam o političarima. Kada kao običan građanin dođeš na adresu Civilne zaštite i Crvenog križa kažu ti „samo daj telefon, zvat ćemo te“. I ništa. Nekoliko dana je telefon čekao ali poziva nema. Moj drug Vehid je otišao prvi dan na helikoptersko sletište i uvukli su ga u helikopter. Drugi dan je opet tražio kako da pomogne.

Esad je za sebe našao da pomogne u Crvenom križu. Ja sam opet sa Kemom obilazio obližnje pozicije i prijatelje na tim mjestima koji su nas zvali ili smo zvali mi njih. Nemila, Čajdraš, Begov han, Brce... bilo nas je svugdje.

Uh.... ja sam htio pisati o političarima. Možda političari ne zavređuju niti vrijeme, niti prostor. Komadant civilne zaštite javlja gdje su se pokrenula zemljišta i čovjek hoda li hoda. Pomoćnik komadanta na drugoj strani radi isto. Vjerovatno im je to zadatak.

Ali...šta je sa onim spiskovima koji su ad hoc pravljeni. Ili da postavim stvari drugačije.

U kantonu ima gotovo 800 zaposlenih, u općini ima više od 500 zaposlenih. Oni su na budžetu. Zar to nije 1.300 kreveta za unesrećene?

Puno toga je rađeno helikopterima. Valjda postoje ljudi koji to znaju, gdje će i šta će. Ali omladinsko naselje u Nemili je nekada imalo i 400 kreveta, zar se nisu trebali smjestiti oni koji su morali. Da ne spominjem rodbinu i prijatelje. Zar u tim organizacijama poput civilne zaštite, hitne pomoći, vatrogasci ne postoje planovi šta uraditi ako se desi ovo ili ono.

U Crvenom križu je već priča ne nosite odjeću, dajte hranu, na drugom mjestu traže lijekove. Pa političari radite li vi šta? Postoje li pretpostavke kada je jedan grad u haosu, šta mu treba za jedan dan?

Nisu uradili ništa dvadeset godina, jer da su radili, nesreća se ne može izbjeći ali može ublažiti.

Dok se zaduženi bave nesrećom šta radi MUP, šta rade inspekcijski organi. Jeli njima nesreća? Hoće li povećati aktivnost na uklanjanju kokošara, žohara....koji žele ušićariti na nesreći.

Šta radi ministarstvo poljoprivrede? Priprema li pomoć u sjemenskom materijalu i gorivu. Šta rade banke. Jeli i njima nesreća. Hoće li makar odgovoditi ovomjesečnu ratu kredita. Šta rade ssvi oni koji nisu direktno uključeni u rješenje haosa... Jel' sve treba prozivati ili će se sami aktivirati?

Apel iz Bistrice: Žene i djecu su evakuisali, nas su zaboravili!

U selima na području općine Zenica je teško, ali ipak većina sela je odblokirana. Međutim, najteže je neevakuiranim stanovnicima sela Bistrica koje je i dalje odsječeno od svijeta. 

Žene i djeca su izvučeni helikopterima a muškarci su i dalje u selu, spavaju u šumi i apeluju na zeničke vlasti da im pomognu jer, kako kažu po odlasku helikoptera zaboravljeni su i pored veoma teške situacije. S obzirom da sam bio jedan od onih koje su danas mogli dobiti na telefon zamolili su me da objavim njihov apel.

Poslušajte tonski zapis dramatičnog apela. Mirsad Delić, mještanin Bistrice u telefonskom razgovoru za blog 32-vijećnik.

U nekoliko sekundi izgubio je sve ali nije iznenađen!

Nakon toliko dobrovoljaca koji, kako sam već opisao u svom fcb.statusu, donesoše prethodnu noć sve i svašta: hranu, lijekove, odjeću, posteljinu.... vidim probudilo se jedinstvo građana Zenice. Spremam se i odlazim u pomoć ugroženoj familiji 20-tak kilometara od Zenice. U autu brat i snaha koji se vraćaju nakon što su saznali da se voda povukla.

U putu opet problem i to na istom mjestu na kojem je bio i prethodni dan, rejon Topčić polja, opet na mostu. Pomislih, suđeno da zaglavim baš ovdje. Scena ista, policija upozorava da se sklanjamo s mosta jer postoji mogućnost da naselje Starina koje se nalazi iznad Topčić polja pokrene, odnosno pokrenulo se i prijeti veliki odron. Pomislih, kako ta policija zna izazvat paniku, ali naravno, poslušam i bježim s mosta kao i svi ostali. Narod izašao iz automobila da posmatra šta će se dešavati. U međuvremenu snaha saznaje da su njeni na putu za Zenicu, krenuli pješice sa prihvatnog mjesta blizu Žepča. U autu nervoza i iščekivanje, nakon saznanja koliko dugo su van svojih kuća nasta zabrinutost, djeca, bolesni stariji...

Nakon nekih pola sata čekanja produžismo dalje, stižemo na odredište. Krećem u susret koloni evakuisanih a kada sam stao ljudi mole za pomoć. Plač, tuga, bol na licima mještana. Izgubili su sve u nekoliko sekundi, ne znaju jedni za druge, telefonske veze pokidane...

Uzimam u auto starog dedu, bolesnu nenu i isprepadanu djevojčicu i obećavam da ću se vratiti po ostale te da ću zvati pomoć. U putu ne znam više ni koga da nazovem. Zovem tv Zenicu i apelujem da se obrati pažnja da građani ne kreću na put zbog velikih gužvi te da se pošalje minibus ili nekakav kombi koji bi prihvatio sve te ljude koji žele prema Zenici jer je problem samo u tom pravcu. Put prema Žepču je nekako bolje organizovan i tamo većina ide ali oni koji imaju rodbinu u Zenici imaju problem.

Stari deda priča kako je izgubio sve i pokazuje mi u čemu je izašao iz kuće, zatim prenoćio u šumi da bi sutradan tj. danas stigao do magistralnog puta M17. Nije iznenađen i vjeruje da je od Boga, da smo kao narod to na neki način „zaslužili“. Ostavljam ove „svoje“ unesrećene na odredištu i vraćam se nazad preostalim evakuisanim stanovnicima koji su ostali bez domova. U međuvremenu saznajem da im je stigao prijevoz, stižem napokon do kuće familije. Čisteći ono blato i mulj pomislih kako bi radije da je Severinin snijeg u maju. Vjerovatno bi bolje prošli...

Psiholog ili psihopata?

- A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“.

Piše: Goran Jerkić

Već duže vremena hodajući gradom razmišljao sam dali sam puko, kako mi kažu neki iza leđa, ili trebam voziti svoj film i baš me briga za tuđe mišljenje.

Kada se desio 7 februar vidio sam da je dosta onih koji misle kao ja i trebaju promjenu.

U ratu sam, normalno, bio mobilisan, ko nebi. Četiri godine rata, tri vojske i da me maši. Kako? Samo guzice i miševi! Zaboravih jednu malu činjenicu. Prije rata sam govorio da sam pacifista, u toku rata, naoružan, govorio sam da sam pacifista i danas, kada od oružja imam olovku i lijepo izgovorenu riječ, kažem da sam pacifista i sve pokušavam riješiti mirnim putem. 

Sve u svemu, likovi poput sudije, prof.na fakultetu, glumci, umjetnici, ljekari specijalisti, političari u ranim pedesetim godinama bez vojne knjižice i nekakvog staža u nekakvoj vojsci, što bi Jasmila rekla „mrš“. Za šta su oni? Samo da imitiraju život i da putem mimikrije poistovjete se sa pozicijom, profesijom, koju ujedno i svakodnevno ispunjavaju i da tako žive do smrti.

Ova rečenica je baš bila mudra, žive dok ne umru, ali zombiji kojima je ostala samo funkcija, prosta reprodukcija, a u ranim pedesetim nema ni toga, bolje bi bilo da se predaju. Kao kamikaze, da se ubiju, da ne smetaju.

Htio sam pisati o politici i nacionalistima koji su na juriš zauzeli pozicije i ništa već dvadeset godina njima je dobro i trude se da se to ne promijeni. S druge strane prost, običan čovjek živi jedan uredan život boreći se sa životnim zadacima koji se ispriječe na putu, za ugodnu i mirnu starost... i u jednom momentu se probudi u oluji...ne može dalje...moraju promjene.

Naravno da ovaj mali obični „veliki čovjek“ češće padne ali se ne žali pa se to i nečuje. Podrazumijeva se da kada padne, bude i rana, neka zacijeli, neka ne. I sve u svemu nekoliko malih običnih, prostih, u pravilu nisu priprosti kada se ujedine, desi se FEBRUAR.

Neki kažu bunt, a ja vidim samo normalnu reakciju. Normalnu za dvadeset godina zombija i papaka, ne može više. DOSTA!!!

A onda, pojavi se lik koji bi da iskoristi onog prostog, običnog čovjeka. Da dođe u poziciju da postane vođa ovih „malih“. Zaboravlja da je oko njega generacija koja je čitala Orvelovu „1984“ i „Farmu“, generacija koja zna za „Velikog brata“, generacija koja je odrastala uz Nietzscheovog "Nadčovjeka" i Fromovo „Umijeće ljubavi“.

To su oni koji su iz patriotskih razloga obukli uniformu ili su morali, a on nije. A on, samo zato što je pročitao nekoliko drukčijih knjiga misli da može vladati masama i da će iste te obične ljude „izmanipulisati“ da bi on postao ..... ih.

Već tri mjeseca lik zloupotrebljava poziciju na kojoj se nalazi, zloupotrebljava i masovna sredstva kominikacije. Kome stigne plasira svoju „istinu“. Već tri mjeseca lik pokušava ne biti MOBILISAN, ali želi voditi ostale mobilisane. Politika plenuma je dobra stvar. Nema lidera! Liader je: pravila za sve ista! Totalna decentralizacija društveno-političkog sistema, apsolutna društvena korisnost za običnog malog čovjeka. Političar je u funkciji čovjeka, a sredstvo je sistem.

Ovaj lik kojeg spominjem u tekstu to i te kako nije shvatio. Inteligentan ali spor. Šta ćeš, nije savršen. Psiholog ili psihopata, svejedno, nije dobio prolaznu ocjenu.

Bosna ne živi u Sarajevu!

Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri, znamo se organizirati...

Piše: Goran Jerkić

Plenum, građanke i građani Bosne i Hercegovine su u petak bili u Sarajevu. Mediji već nekoliko dana izvještavaju kako je bilo 300-tinjak učesnika. Političari nisu obratili pažnju na ovu grupu građana. Mogao bih ovako do besvijesti ali, smeta ono „ali“...

U besparici kakva hara ovom zemljom mizerno je građanke i građane BiH nulirati na način na koji rade novinarčići koji svoju mizernu dnevnicu zarađuju prepisujući od „velikih“. Možda ovaj početak teksta neće biti nekome dovoljno dobar razlog za čitati ovaj tekst ali ja sam bio tamo i osjetio ono što dugo nisam, a to je Bosna ne živi u Sarajevu. Kako?

U Sarajevo su došli građanke i građani Zenice, Tešnja, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Travnika, Tuzle, Živinica, Srebrenika, Gračanice, Gradačca, Mostara, Jablanice, Konjica i kako sam čuo Širokog brijega i Posušja. Ako mene pitate to je pola Federacije BiH!

Ako je kako kažu novinari čije novinarstvo seže od Marin Dvora do Vječne vatre bilo 300-tinjak plenumaša, zašto je bilo 250 specijalaca obučenih i opremljenih za antiterorizam?

Među građankama i građanima BiH bilo je makar 50% žena, bilo je i mladih, bilo je i invalida, starijih.... Bilo je i onih koji nisu „u vinklu“ ali je bilo i onih koji znaju šta hoće. Onih koji žele građansku i humanu BiH.

Izgleda da je veliki problem, najveći što niko od „velikih“ to nije organizoavao. Zato nije bio veliki odziv. Novinarčići s početka ovog teksta nisu primjetili da je među plenumašima više novinara, tehničara i sličnih nego li samih Sarajlija.

Oni malobrojni, srčani, iskreni, veliki ljudi, Sarajlije koji su bili na protestima pored podrške bili su konkretni. Kafa, sok, voda, sendvič. Super! Hvala veliko. Sigurno idemo dalje. Ako petak pred Parlamentom Federacije BiH nije dovoljan salonskim političarima i salonskim revolucionarima onda ću napomenuti da su se po istom pitanju na Otvorenom univerzitetu okupili intelektualci, Krug-a 99. U nedelju, visoki predstavnik u svom izvještaju bio je jasan. Dakle, oni koji su se organizovali da dođu u Sarajevo, došli su! Velika većina nije mogla. Podrška za ono što radi plenum postoji!

Kamo dalje? Oni koji su u plenumu znaju kuda i kako, jer oni koji moraju otići već dvadeset godina nikome ne podnose račune i sve što rade pravdaju se da je po zakonu.


Plenumaši su uspostavili mrežu i kontakte. Oni na vlasti treba da se boje da plenum ne pređe u ilegalu. Puno nas je koji pamtimo rat u kojem smo učestvovali i u njemu bili oficiri i znamo se organizirati...

Sa suzama u očima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugrađana!

Teško rezigniran jučerašnjim dešavanjima mislio sam, jednostavno,  najbolje je ne komentirati. Kome? Zbog čega? Ima li uopće smisla komentirati nešto što ti prišivaju kao slučaj „izrežiranog napada“ na  dan otvaranja renovirane sarajevske Vijećnice od strane „neprijateljskih snaga“???  Mislim da nema, ali srećom uvijek se nađe neko sa stavom, izgrađenim mišljenjem, neko ko se ne boji javno prokomentirati trenutnu situaciju u ekonomskom, ekološkom i političkom smislu. Taj neko je moj drug_arica, čiji tekst, naravno, uz pristanak prenosim u cjelosti, bez izmjena.

Piše:Amra Bošnjak

09.05.MOJ DNEVNIK....PROTESTI U SARAJEVU!

Prohladno jutro,ne može se bez jakne...Željznička stanica Zenica...Sve me nekako podsjeti na priču o glumcu koji se prerušio u prosjaka i napravio se da mu je loše...ljudi su prolazili pored njega kao da ne postoji,kao da se ništa ne dešava...onda je obukao skupo odijelo,stavio kravatu i izveo istu scenu....skupi se Boga mi narod oko njega...zacu se zvuk lokalnog voza...podsjeti me na djetinjstvo...eeee,od kad nisam putovala vozom.

Na stanici nas 30-ak...Sjedaš u prljavi voz koji je skoro u raspadajućem stanju(slika lijepe naše...BiH)...voziš se i razmišljaš...nas ovako malo,a slika nas,slika cijele sredine u kojoj živimo...neko ima,neko nema...neko pametan,neko glup,neko pije,neko ne pije,pusi neko ne pusi,neko skolovan,neko nije...neko bibikno skroz,neko nije...i onda se pitas...sto ovako mali broj ljudi podrzava ideju koja se rodila 07.02.....zasto...kad i oni na ulici,oni skriveni po kancelarijama...nisu ni malo bolji...

FALI NEŠTO...JE*E VALJDA onaj sindrom zvani KRAVATA...a još smo napravili jedan veliki propust...ZABORAVILI VALJDA RASPISATI KONKURS ZA VOĐU...ma jok...ne zamjerim ja nikome...ja samo pokušavam da razumijem...i razumijem donekle...i nikada se nista ne moze napraviti da svi budu zadovoljni...VOZIMO SE...tandara voz po onim tračnicama...

Pjeva romkinja iz susjednog vagona...ne mozes da se ne nasmijes....zapjevasmo Bogami i mi...pa i ona proviri,nasmija se nama....misli mi odlutase na Tuzlu...u mnogo čemu bi nam mogli biti primjer...

Bogme podrža njih njihov načelnik...pa pomislih na našeg...Ko ga poznaje lično,dobar je čovjek 100%....ma kakvi su drugi bili,predobar...a da ne pričamo o tragu koji ostavlja za sobom....al sto je cudno sto su se ljudi podjelili po misljenju na njega....onaj ko radi ima novca kao trag gleda ulice,arenu ,muzej,i sve ono sto se odnosi na uredjenje grada...ko nema ne radi...trazi fabrike,firme i vidi mu zaslugu u prljavom vazduhu koji uzdise,redovnom smrzavanju u zimskim periodima,barustini punoj odpada,sto se rijeka Bosna zove...haosom izazvanim motornim vozilima i velikom propustu gradske magistrale bez biciklisticke staze ili neke atrakcije kojom bi se prvozili bez upotrebe sopstvenih automobila...al tako je to kad bi zadovoljio one prve,pljuvali bi ga oni drugi....ne bi vala bila načelnik nit neki funkcioner u ovoj nezdravoj sredini za sve pare ovog svijeta....kljukneš apaurin,pa na posao.......

Vožnja se nastavlja...majko moja...jel Sarajevo gdje je nekad bilo...nikad stic....Dođosmo napokon...imam doček,kako nema.....svi nasmijani,sretni,veseli,zadovoljni....ali u kaficima...samo izgleda policija nezadovoljna...došekaše nas ljudi,nema šta....uz pratnju nas dovedose na cilj gdje su junaci koji su pjeseke isli već čekali...polako pođoše pristizati o ostali....šačica Sarajlija,čast pojedincima,a ništa bolje ni iz ostalih opština...svega 350 ljudi...ucini mi se u momenat da je vise policajaca,fotografa,kamermana...nego protestanata...

Dobro je moj drug rekao kad je vidjeo sacicu ljudi koji smatraju da ovdje nista ne valja,da sve treba smijeniti...JBT.,MI SMO STVARNO LUDI...NAMA JE DOBRO,SAMO MI TO NE ZNAMO...

Naravno niko se ne odazva na razgovor...a i sto bi...sta s budalama imas pregovarati....Zgrada prazna...ali naravno mamac da se napravi incident,kako bi svi prisutni bili predstavljeni kao cirkusanti,huligani,besposlicari....i normalno ako je bilo medju nama 5 napusenih,2 mortus pjana i neko ko se hvatao megafona i lupetao gluposti...sve se to iskoristi da se izgubi smisao zasto je ko tu ,protiv koga je tu,sta misli da nije u redu...nego par ljudi oda sliku svih nas...i onda nije ni cudo malom odazivu i onih koji podrzavaju.

Drago mi je ipak da sam medju nama vidjela i par poznatih koji podrzavaju svaku vrstu borbe protiv nepravde...od stranaca,profesora,privatnika...a posebno me se dojmio susret sa Jasmilom Žbanić i poznatom Sarajkom(koju ne mogu imenovati)koja mi je sa suzama u ocima rekla da je ovo prvi put da je je stid svojih sugradjana na ovakvom dočeku i podrsci...a ja onako da je raspolozim ,rekoh...ma hajde,ne zamjeri niko,vas i onako zovu u Sarejevu PDV kad vas je samo 17 %.....gledamo prema Vjećnici...

Prelijepa,zaista.....koliko ce samo delegacija doci na otvorenje......i tu ce nas biti masa naroda...naravno vecina koja ce s grozavanjem gledati na nas....kud su bas danas dosli,budaletine...samo da prave haos i pometnju.....ali ne marim i u toj masi s one druge strane naci ce se neko bio stranac ili nas i upitati se...ma ko su oni ljudi...oni nesto hoce,zele..nije to djaba...nista nije djaba...ori se pjesam Sarajevo ljubavi moja....pojacana do te mjere da nadjaca zvuk pistaljki...volim tu pjesmu,al ovo biješe prvi put da je nisam osjetila u dusi...cujem glas...zovu nas da je vrijeme za povratak za nas koji smo vozom dosli...ostadose junaci koji su dosli pjeske...jer je ovo bila ideja-PUT BEZ POVRATKA...

Zelim im svako dobro....Zelim da njihova slika obidje cijeli svijet...slika njih samih i odraz cijelog naseg drustva........

U BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

Znaš ono, kad mu je sve potaman, pa umjesto da stavi kamenčić u cipelu da ga žulja on postavi facebook status o Republici Srpskoj da druge žulja, nebi li neko jeo sam svoju džigericu da bi njemu i dalje bilo potaman. E, tak'i su ti naši revolucionari ali i političari i njihova bližnja i daljnja rodbina.

Za revoluciju, evoluciju, sekularnu državu ili povratak raseljenih zalažu se samo deklarativno, mnogi čak i produciraju probleme da bi se održali tamo gdje i jesu. Jedni na vlasti a drugi na tuđoj imovini. Ne treba se, dakle, čuditi što su postali takvi, odgovara im, ne kažu džaba „budala živi gdje je navik'o a pametan gdje mu je bolje“.

Čast izuzecima, ali očigledno je, sigurno ste imali priliku sresti nekoga za koga znate da bi se mogao vratiti ali ne želi, 'jedva čeka Popis stanovništva', uklopio se, prilagodio ili uhljebio, svejedno, bolje mu je no vama.

U međuvremenu , vjerske institucije u Federaciji BiH nastavljaju s izgradnjom 'centara za prilagođavanje' a političke partije sa smjenama u upravnim i nadzornim odborima kompanija, odnosno dovođenje „svojih“ na čelne upravljačke funkcije.

Način upravljanja i vladanja, stranačkom linijom od portira do direktora i priznavanje podobni a ne sposobni dovele su do masovnog egzodusa mladih građanki i građana BiH. Posljednje informacije govore da je Bosnu i Hercegovinu od 1995. godine napustilo više od 150.000 mladih ljudi, a danas bi više od 60 posto mladih isto učinilo kada bi im se pružila prilika. Ostaju samo podobni, oni kojima se nije pružila prilika ili nemaju gdje, uporni i budale.

Ukoliko nemaju rodbinske veze među političarima ili stranačku knjižicu, mladi u BiH teško da mogu doći do posla i onda, u zemlji u kojoj je omladini životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili očekuju da budeš ponosan na domovinu!

Ne znam jel' to neko nekog zajebava il' je to samo jedan od načina da ovi što im je sve „potaman“ dignu lovu za projekt financiran novcem poreskih obveznika?

Ne, ne nerviraju me oni koji kroje takvu sliku već oni naivni, koji nasjedaju i koji će te kritikovat zbog iznošenja tog i takvog stava a i sami su u go'nima do grla, no oni su „patrioti“ vođeni onom klasičnom izjavom ispranog mozga „neka, izdrž'o je Mujo i gore“.

Izdrž’o je naravno, a kad im ispričaš vic o Muji, negoduju i kažu da ti vicevi imaju za cilj izraziti: glupost, zaostalost, naivnost, ili neku drugu negativnost, dok likovi poput Perice i sl.. imaju za cilj izraziti oštroumnost, snalažljivost i druge pozitivne osobine.

Naučile Muje napamet ono što im likovi poput Perice iz njihovog stada smišljeno serviraju godinama, samo nek’ je “naš” pa nek’ malo i krade.

Neka se u Zenici preko noći premještaju i vozaju tuđi kiosci i neka se postavljaju drugi, a neka radnicama zeničkog Duhana kojima je ova firma, da bi namirila dugovanja, dala ovu trafiku, bude san otkrivanje počinalaca ovog djela i vraćanje u posjed.

Neka se zlo/upotrebom prava nesprovode sudske presude, nek' se neusvajaju zakoni, nek' se diže lova za projekte, nek' se nezapošljavaju mladi, a nek' i odlaze, izdrž'o je Mujo i gore...

Nadajmo se da će Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, kada bude imalo bolje uvjete za rad, nakon najavljene gradnje nove zgrade ove institucije i zapošljavanja pet stručnih saradnika ostvarivati bolje rezultate, a da će se oni koji vozaju (kradu) tuđe kioske i zloupotrebljavaju položaje ili prava naći tamo gdje im je i mjesto.

A kad' se svi oni nađu tamo gdje im je mjesto i kada omladini ne bude životni san dobitak na igrama na sreću a starijima uplata zaostalih plaća i radnog staža od preduzeća u kojima su radili, moći ćemo reći da smo ponosni na domovinu.

Do tada, naši mladi kojima još uvijek nije ispran mozak će se i dalje 'fatat' noge, vide i oni da u BiH ostaju samo podobni, oni koji nemaju gdje, uporni i budale!

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH objavljeno: utorak, 06. kolovoza 2013

Prosvjetni radnici, štrajk i plenum građanki i građana!

Prema pisanju medija, Sindikati prosvjetara ZD kantona najavili su generalni štrajk za 18.maj. Blizu 5.500 uposlenih u osnovnim i srednjim školama ZD kantona zbog nedostatka sredstava nemaju redovnu isplatu plata.

Sindikalisti, prosvjetari iz Kantona Sarajevo će navodno 21. maja stupiti u štrajk! Protestirat' će ispred zgrade Vlade KS, gdje će na taj način ukazati Vladi na to da diskriminira 6.500 prosvjetnih radnika u Kantonu.

Ni sami prosvjetari izgleda nisu u stanju dogovoriti jedinstveni datum pobune, datum kada bi eventualno tražili i dobili ono što im po zakonu pripada.

Međutim, interesantno je šta kažu o plenumu građanki i građana oni se ne boje? Šta kažu prosvjetari iz Zenice i Fojnice možete pogledati u dva zasebna priložena videa: