Teško
rezigniran jučerašnjim dešavanjima mislio sam, jednostavno, najbolje je ne komentirati. Kome? Zbog čega? Ima
li uopće smisla komentirati nešto što ti prišivaju kao slučaj „izrežiranog
napada“ na dan otvaranja renovirane sarajevske
Vijećnice od strane „neprijateljskih snaga“??? Mislim da nema, ali srećom uvijek se nađe neko
sa stavom, izgrađenim mišljenjem, neko ko se ne boji javno prokomentirati
trenutnu situaciju u ekonomskom, ekološkom i političkom smislu. Taj neko je moj drug_arica, čiji tekst, naravno, uz pristanak prenosim u cjelosti, bez izmjena.
Piše:Amra Bošnjak
09.05.MOJ
DNEVNIK....PROTESTI U SARAJEVU!
Prohladno
jutro,ne može se bez jakne...Željznička stanica Zenica...Sve me nekako podsjeti
na priču o glumcu koji se prerušio u prosjaka i napravio se da mu je
loše...ljudi su prolazili pored njega kao da ne postoji,kao da se ništa ne
dešava...onda je obukao skupo odijelo,stavio kravatu i izveo istu
scenu....skupi se Boga mi narod oko njega...zacu se zvuk lokalnog
voza...podsjeti me na djetinjstvo...eeee,od kad nisam putovala vozom.
Na
stanici nas 30-ak...Sjedaš u prljavi voz koji je skoro u raspadajućem
stanju(slika lijepe naše...BiH)...voziš se i razmišljaš...nas ovako malo,a
slika nas,slika cijele sredine u kojoj živimo...neko ima,neko nema...neko
pametan,neko glup,neko pije,neko ne pije,pusi neko ne pusi,neko skolovan,neko
nije...neko bibikno skroz,neko nije...i onda se pitas...sto ovako mali broj
ljudi podrzava ideju koja se rodila 07.02.....zasto...kad i oni na ulici,oni
skriveni po kancelarijama...nisu ni malo bolji...
FALI
NEŠTO...JE*E VALJDA onaj sindrom zvani KRAVATA...a još smo napravili jedan
veliki propust...ZABORAVILI VALJDA RASPISATI KONKURS ZA VOĐU...ma jok...ne
zamjerim ja nikome...ja samo pokušavam da razumijem...i razumijem donekle...i
nikada se nista ne moze napraviti da svi budu zadovoljni...VOZIMO SE...tandara
voz po onim tračnicama...
Pjeva
romkinja iz susjednog vagona...ne mozes da se ne nasmijes....zapjevasmo Bogami
i mi...pa i ona proviri,nasmija se nama....misli mi odlutase na Tuzlu...u mnogo
čemu bi nam mogli biti primjer...
Bogme
podrža njih njihov načelnik...pa pomislih na našeg...Ko ga poznaje lično,dobar
je čovjek 100%....ma kakvi su drugi bili,predobar...a da ne pričamo o tragu
koji ostavlja za sobom....al sto je cudno sto su se ljudi podjelili po
misljenju na njega....onaj ko radi ima novca kao trag gleda ulice,arenu
,muzej,i sve ono sto se odnosi na uredjenje grada...ko nema ne radi...trazi fabrike,firme
i vidi mu zaslugu u prljavom vazduhu koji uzdise,redovnom smrzavanju u zimskim
periodima,barustini punoj odpada,sto se rijeka Bosna zove...haosom izazvanim
motornim vozilima i velikom propustu gradske magistrale bez biciklisticke staze
ili neke atrakcije kojom bi se prvozili bez upotrebe sopstvenih automobila...al
tako je to kad bi zadovoljio one prve,pljuvali bi ga oni drugi....ne bi vala
bila načelnik nit neki funkcioner u ovoj nezdravoj sredini za sve pare ovog
svijeta....kljukneš apaurin,pa na posao.......
Vožnja
se nastavlja...majko moja...jel Sarajevo gdje je nekad bilo...nikad
stic....Dođosmo napokon...imam doček,kako nema.....svi
nasmijani,sretni,veseli,zadovoljni....ali u kaficima...samo izgleda policija
nezadovoljna...došekaše nas ljudi,nema šta....uz pratnju nas dovedose na cilj
gdje su junaci koji su pjeseke isli već čekali...polako pođoše pristizati o
ostali....šačica Sarajlija,čast pojedincima,a ništa bolje ni iz ostalih
opština...svega 350 ljudi...ucini mi se u momenat da je vise policajaca,fotografa,kamermana...nego
protestanata...
Dobro
je moj drug rekao kad je vidjeo sacicu ljudi koji smatraju da ovdje nista ne
valja,da sve treba smijeniti...JBT.,MI SMO STVARNO LUDI...NAMA JE DOBRO,SAMO MI
TO NE ZNAMO...
Naravno
niko se ne odazva na razgovor...a i sto bi...sta s budalama imas
pregovarati....Zgrada prazna...ali naravno mamac da se napravi incident,kako bi
svi prisutni bili predstavljeni kao cirkusanti,huligani,besposlicari....i
normalno ako je bilo medju nama 5 napusenih,2 mortus pjana i neko ko se hvatao
megafona i lupetao gluposti...sve se to iskoristi da se izgubi smisao zasto je
ko tu ,protiv koga je tu,sta misli da nije u redu...nego par ljudi oda sliku
svih nas...i onda nije ni cudo malom odazivu i onih koji podrzavaju.
Drago
mi je ipak da sam medju nama vidjela i par poznatih koji podrzavaju svaku vrstu
borbe protiv nepravde...od stranaca,profesora,privatnika...a posebno me se
dojmio susret sa Jasmilom Žbanić i poznatom Sarajkom(koju ne mogu
imenovati)koja mi je sa suzama u ocima rekla da je ovo prvi put da je je stid
svojih sugradjana na ovakvom dočeku i podrsci...a ja onako da je raspolozim
,rekoh...ma hajde,ne zamjeri niko,vas i onako zovu u Sarejevu PDV kad vas je
samo 17 %.....gledamo prema Vjećnici...
Prelijepa,zaista.....koliko
ce samo delegacija doci na otvorenje......i tu ce nas biti masa
naroda...naravno vecina koja ce s grozavanjem gledati na nas....kud su bas
danas dosli,budaletine...samo da prave haos i pometnju.....ali ne marim i u toj
masi s one druge strane naci ce se neko bio stranac ili nas i upitati se...ma
ko su oni ljudi...oni nesto hoce,zele..nije to djaba...nista nije djaba...ori
se pjesam Sarajevo ljubavi moja....pojacana do te mjere da nadjaca zvuk
pistaljki...volim tu pjesmu,al ovo biješe prvi put da je nisam osjetila u
dusi...cujem glas...zovu nas da je vrijeme za povratak za nas koji smo vozom
dosli...ostadose junaci koji su dosli pjeske...jer je ovo bila ideja-PUT BEZ
POVRATKA...
Zelim
im svako dobro....Zelim da njihova slika obidje cijeli svijet...slika njih
samih i odraz cijelog naseg drustva........
