subota, 26. ožujka 2016.

Pogledajte kako gradske vlasti uz pomoc televizije Zenica od gradjana prave magarce!?


Uvodni komentar skoro da i nije potreban. Slično kao u dugonajavljivanom misterioznom megaprojektu termoelektrane na gas... Radi se o savremenom dugonajavljivanom projektu zbrinjavanja pasa lutalica, azilu za pse, koji se uz pomoć televizije Zenica najavljuje godinama praveći od gradjana Zenice prave magarce!? Azil još uvijek nije otvoren, a sve glasnije se priča i zašto.Zato što se ne mogu dogovorit' oko raspodjele radnih mjesta!? Ko će biti direktor i čija djeca će dobiti zaposlenje!!!


U video prilogu udruženja "Stop ugrizu" pogledajte kako gradske vlasti uz pomoć televizije Zenica od gradjana prave magarce:


nedjelja, 20. ožujka 2016.

Fasovali od bošnjačke policije zato što su izlazili u kafić gdje su dolazili i Hrvati!

Uvijek sam se pitao zašto nikada nije došlo do masovnog povratka “svak’ na svoje” koji je toliko zagovaran od strane najjače bošnjačke stranke. Sigurno se sjećate Aneks-a 7 - Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim licima? U njemu između ostalog stoji da se strane obavezuju stvoriti na svojim teritorijama političke, privredne i socijalne uvjete pogodne za dobrovoljni povratak i skladnu reintegraciju izbjeglica i raseljenih osoba, bez davanja prednosti nekoj određenoj grupi. Međutim, koliko su te strane uspjele stvoriti privredne i socijalne uvjete vidi se po svakodnevnom odlasku, odnosno egzodusu mladih iz Bosne i Hercegovine. O njima smo već pričali. O onima koji su sprečavali povratak raseljenih, nismo. Ova priča je o njima. O (ne)ljudima koji su privodili građane na informativne razgovore zbog toga što su razgovarali jedni s drugima.

Autor teksta, kojem neću spominjati ime kaže: ..mene su priveli i maltretirali kada sam stao sa Vanjom čini mi se krajem '95..jednostavno me priveli, prijetili, davao izjave par dana samo što sam, čini mi se stao, popio piće s Vanjom...a Hrvate je policija rastjeravala da se neko ne uvrijedi, kao Šiptare svojevremeno na Kosovu..čim je veća grupa, rastjeraju ih kućama. Ma, svašta je bilo..

Nakon ove priče meni je jasno, a ako je pročitate do kraja možda i Vama bude jasnije. Možda Vam bude jasnije i zašto SDA razgovara sa HDZ-om o podjeli Mostara!

Vareš, nekadašnje snažno industrijsko središte u kojem su uvijek bili dominantni Hrvati, katolici. Dominantni i u vrijeme turske i austrijske vlasti.... sve do dolaska bošnjačke. Barem tako stoji u turskim defterima. A kako će stajati nakon popisa iz 2013.god. izgleda da nećemo ni saznati. Osim iz priča poput ove... Priču iz Vareša pročitao sam na fejsbuku, a prenosim je uz odobrenje autora koji me zamolio da ne spominjem imena žrtava policijske torture iz poštovanja i zato su izmjenjena. Svaka sličnost sa stvarnim imenima i likovima je sasvim slučajna.

.."Fasovat ćemo Mujo".

..bilo je to davne '96 ili '97, nisam siguran ali znat će mnogi koji pročitaju ovaj fesjbuk status jer sve se dogodilo na očigled stotine svjedoka.

..Miholjdan, sunčan i prelijep onako kako to zna biti, čini se samo u Varešu.
..gradić na obali rijeke Stavnje, pun ljudi. Prva posljeratna posjeta Hrvata svom gradu, kažu bilo nekoliko hiljada duša.
..duž ceste bukvalno pored svake bandere policajac.
..dodatno obezbjeđenje specijalna policijska jedinica "Lasta" u pripravnosti raspoređena po gradu.
..stojeći ispred kafića "Dado", preko puta doma zdravlja, nas popriličan broj Varešaka gledali smo sve to, uživajući u gužvi u gradu i prelijepom danu.
..iza nas u kafiću pored sjedila je poveća grupa policajaca, neki nisu bili iz Vareša.
..nikome ni na kraj pameti nije bilo šta će se za koju minutu početi događati.
..mnogima je sve to bilo i drago.
..ali,
..neću navoditi puna imena i prezimena, pošto je Vareš malo mjesto znat ćemo o kome se radi.

..stajali smo tu ispred kafića, kada je vjetar malo pomjerio otvoren prozor na kafiću. Asim je ponovo vratio prozor kako se nalazio ranije.
..nekoliko policajaca tada ustaje i odlazi iz kafica pored nas i preko ceste upucuju se prema policijskoj stanici dole nize niz cestu.
..nakon malo vremena iz stanice izlazi 6-7 policajaca među kojima njih nekoliko iz Vareša. Prilaze nama i počinju da galame na Asima i hvataju ga i odvlače prema prolazu pored kafića, gdje na zaprepaštenje svih nas počinju da ga brutalno tuku šakama i rukama, pendrecima bez ikakvog razloga i povoda. Kada smo mi povikali šta to rade..preko ceste je prišlo još policajaca koji su sa pendrecima, prijetećim izrazima lica udaljili nas nekoliko od mjesta događaja.
..nismo mogli vjerovati šta se događa, Asima su i dalje tukli a onda ga uhvatili njih nekoliko i poveli prema stanici.
Taman da skrenu tamo, Asim im se otrgao i pored Husine kafane pobjegne uz one stepenice pored i kako smo kasnije saznali iza K objekata uspije da stigne do svoje Avlije.
U međuvremenu veliki broj policajaca kroz druge prolaze K objekata, uključi se u bizarnu potjeru za čovjekom koji nije učinio baš ništa i častan je građanin ovog grada.
U Avliji ga stižu i kao bijesni psi bacaju se na njega i brutalno tuku.
..iz kuće izlaze otac i majka koja se baca za svoje dijete te i sama biva brutalno pretučena.
..svojim očima i uz prisustvo medicinskog osoblja kasnije u bolnici, vidio sam masne otiske od pendreka na nedužnoj ženi.
..Asima su odvukli u policijsku stanicu i tamo je još dodatno maltretiran i udaran.
..potpuno zbunjeni ovim sto se događa Mujo i ja, razgovarali smo o tome i krenuli uz grad...idući sporednom ulicom prema crkvi, odjedanput iza sebe čuli smo galamu. Esad je dobacio dvojici policajaca..dobro je Rušide i Gringo, šta to radite? Ta dva policajca su učestvovali u tom prebijanju potpuno nedužnog čovjeka u pola bijela dana, na Miholjdan kada su Hrvati prvi put masovno došli i posjetili svoj grad.
..na to što ih je Esad pitao šta to rade, ta dva policajca odmah vade pendreke i počinju da ga tuku, na sve strane je bilo mnoštvo ljudi koji su sve to gledali.
..Mujo i ja smo bili gore stotinjak metara visočije..van pameti..udaraju i Esada.
Ali na cestu dolaze tri policajca specijalca i intervenišu da to prebijanje zaustave.
..svi zajedno odlaze prema policijskoj stanici, kasnije smo saznali da su Esada ubrzo pustili.

..idemo Mujo i ja pored komunalnog pa ćemo prema pijaci.
..ne možemo da se načudimo šta se događa i zašto.
..nekako pod nekim utiskom kažem Muji,
..fasovat ćemo Mujo!
..daj ba, šta ti je..čudi se Mujo.
..fasovat ćemo, vidjet ćeš.

..i tako dođemo do kafića."HB"..pun kafić, k'o lubenica, jedno na drugom, gore na spratu pun i balkon, lijepo vrijeme i mnogi očevidci onog što će se događati za koju minutu.
..nas dvojica, ulazimo i nekako se proguramo do šanka i taman što smo uzeli piće, rastrešeni od onog sto se događa..kada na vrata ulaze ona dva policajca Rušid i Gringo..vidim da su instruisani.
..od sve one raje, prilaze nama dvojici i zovu nas napolje.
..vani traže, lične karte..nemamo!?
..odvode nas ispred "HB"-a dole prema garažama i negdje na sredini vade pendreke i počinju da nas tuku na očigled sveg onog naroda. Pritrčava i policajac kojeg su zvali Misim a nije iz Vareša i on brutalno počinje da udara.
..branimo se rukama, koliko možemo, pokušavamo izbjeći neke udarce a oni navalili brutalno kao stoka.
..prisutni građani na cesti i svi oni gore na balkonu kafića su to vidjeli..ako ima neko ovde na fb, da je vidio ako želi neka potvrdi.
..naša sreća, komandir specijalne policijske jedinice "Lasta" sa nekoliko ljudi bio je u kafiću, izlazi van i prilazi da vidi šta se događa, vidio čovjek da nešto nije u redu i da se nešto čudno događa..naređuje ovoj trojici međeda da nas puste i na motorolu javlja i diže svoju jedinicu i ubrzo odlaze iz Vareša časno i pošteno.
..nas dvojica onako izudarani krenemo prema domu zdravlja.
..kasnije saznajemo da je Mujin otac kada je čuo šta se događa s pištoljem došao tu ispred kafića..sreća pa se završilo.
..nas dvojica prema bolnici, ona dvojica međeda u uniformi za nama.
..mi unutra, nekoliko sestara i bolničar u hitnoj.
..ova dvojica međeda prođu pored nas i fol odoše na sprat.
..u hitnoj Asimova majka pokazuje modrice od pendreka, vidimo da je žena prošla gore od nas..Asim je još uvijek bio u policiji.
..u hitnoj nas zbrinu i uzimamo nalaz.
..kasnije odemo kod Muje a tu nas nalazi Pivke i ispred vojne policije uzima nam izjavu, to je jedina izjava koju smo dali jer u civilnoj policiji ni jedan službenik nije htio da nam uzme izjavu!?

eto, napisah se u želji da hronološki poredam šta se događalo taj dan.
..niko nije znao zašto se to sve događalo.
..tek kasnije sam saznao.

..taj dan je bio Miholjdan.
..prvi put građani Hrvati posjetili svoj grad.
..2-3 hiljade ljudi, možda i više.
..mnogi su ovo o čemu govorim vidjeli.
..zašto su nas tukli bez ikakvog razloga, bez privođenja i drugih policijskih metoda i praksi!?
..u sred grada, na sred ceste!?

..da budemo jasni i precizni.
..ma, koliko deklarativno izjavljivali, fol pozivali, tadašnja primitivna vlast sa primitivnom neškolovanom policijom i svim onim međedima je bila protiv povratka Hrvata, te ih je ta velika posjeta iznenadila.
..policajac pored svake bandere.
..zastrašivanje.
..kako zastrašiti Hrvate a ne smiješ ih dirati?
..jednostavno.
..pretući, Vareške muslimane, omrznutu Varešcad na sred grada.
..kakvi su mozgovi mogli tako nesto smisliti?

..nema četnika, ni ustaše ko balije.

..zašto nas!?
..razni su razlozi.
..između ostalog što smo izlazili u kafić, gdje su dolazili i Hrvati.

..tako je to bilo.
..Rušid međed, uznapredov’o do SIPE.
..Gringo međed, imao šaku gelera u glavi, bezbeli u zasluženoj penziji.
..onaj treći Misim, bio sa Sokoca, ko zna gdje je sada.
..šta će jade, neko naredio.
..morali.

..kasnije trebale neke tužbe da idu ali kako u takvom sistemu.
..prijetnje se nastavile.
..prošle godine.
..pojeo vuk magarca.
..ali eto.
..tako je to bilo.
..Vareškim muslimanima ni u ratu, ni poslije rata, ni danas nije bilo lako.

..nema ih nigdje.

..hvala na čitanju.




nedjelja, 6. ožujka 2016.

Najveći šljam iz "naših" redova konstantno dolazi na vlast

Od toliko finih ljudi mi na izborima predlažemo i biramo najgore. Najveći šljam iz "naših" redova konstantno dolazi na vlast, kroji zakone i uzima bezobrazno visoke plate za ono što je u principu protiv nas. Po prestanku mandata taj isti šljam plaćamo sve dok se negdje ne zaposle, a poslije se pitamo zasto nam država diže kredite. Taj isti šljam nam određuje visinu najniže plate i penzije i ona je uglavnom u iznosu koliko oni potroše na telefoniranje i ugovaranje sexa s jeftinim prostitutkama na koje će potrošiti one svoje bezobrazne naknade za "odvojeni život" iako je cijela država prepišaj hoda...

Taj isti šljam koji biramo, servira nam priču oko koje se prepiremo po društvenim mrežama, dok njihovi plaćeni podanici prate i ocjenjuju najbolje komentare koje im prezentuju na jutarnjem brifingu. Iako je sve to tako, taj isti šljam opet ne voli ovu domovinu koliko ona njih, a priznat ćete da ih voli. A zašto ne predlažemo i ne biramo “fine” ljude? Zato što se fini ljudi "otimaju", bježe u dijasporu, sklanjaju se! Zato što fini ljudi ne žele da budu "najveći šljam" iz redova vlastitog naroda. Oni to nisu i ne žele da postanu. Znaju oni za onu "s kim si - takav si!".

Znaju oni, a znate li vi da za izbor ili zvanje političara ne treba škola? Zamislite da na konkursu za posao nema uslova i da vam se za radno mjesto "ginekologa" u nekoj od zdravstvenih ustanova prijavi i izabere "konjovodac"!? Šta bi tim našim damama radio s onom stvarčicom? Naša politička elita je puna takvih i sličnih kadrova. Neiskusni i uglavnom nezaposleni propali ljekari, bivši zatvorenici, novinari, građevinci, obućari, stolari isl. sa diplomama iz Širokog brijega, Travnika i Novog Sada... 


Bošnjaci, Srbi i Hrvati kojima ne smeta šahovnica - dvoglavi orao - dejtonski grb na tim diplomama jer se uglavnom vode onom "kupujmo domaće!". Konjovodci koji su po dolasku na vlast spremni odvesti vas u rat po cijenu ostanka na vlasti. Znate vi, naravno da znate. Znate i odgovorne, samo se pravite da ne znate. 

Nego, ide 8 mart, a ja ne znam kako da vam skrenem pažnju da pripazite na te svoje dame. Kupite im makar cvijet. Čuvajte ih i pripazite na političare, da im slučajno taj neki "konjovodac" umjesto vas ne bi dao kitu cvijeća.






nedjelja, 28. veljače 2016.

Broj samoubica bivših pripadnika ARBiH će se uskoro izjednačiti sa brojem poginulih HV-HVO tokom skoro četverogodišnjeg rata!?

Neki dan saznadoh od kolege da imam prijatelja koji redovno zaviruju u moj blog ili ti fejsbuk profil, „kao da očekuju moje mišljenje“, kaže.

Ne znam, može bit'. Samo, nema se više kome niti šta napisati. Kao da je sve rečeno... I zato u zadnje vrijeme napišem po riječ - dvije na svom fejsbuk profilu. Tek toliko da se vidi da sam živ. Nedavno sam napisao kako je došlo vrijeme kada se jednostavno probudiš i vidiš da ne pripadaš tu, a onda me spucala neka letargija i misli kako sam "previše inteligentan" u odnosu na okruženje u kojem živim. Okruženje u kojem znaš unaprijed sve njegove namjere...

O “osjetljivim” temama uglavnom komentariše dijaspora, oni koji su “van dometa” ekstremne ljevice i radikalne desnice, a domaći se drže po strani jer im slijedi etiketa izdajnika, ćafira i usputno spominjanje familije. Ljudi se ustručavaju da kažu šta misle i uglavnom šute.

Osjetljive teme ljudi zaobilaze i (ne)rijetko lajkaju i zato sam s određenom namjerom i napisao u uvodu svog profila „Imate pravo na lajk, komentar ili šutnju, sve što napišete može biti upotrijebljeno protiv vas...“, poput onog kad vas uhapse pa vam čitaju vaša prava :)

I zato ću, tek toliko da se vidi da sam živ ponoviti ono što se zna... Nešto se ne sjećam da su se ljudi u vrijeme Titovog komunizma spaljivali na trgovima ili da se protestvovalo zbog gašenja nekog nogometnog kluba, a kamo li nogometnog kluba „Čelik“!? Pamćenje me izdaje...

Jebo vas lajk da vas jebo. Živim u zemlji u kojoj će se broj samoubica bivših pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, ponosnih na Bosnu i Hercegovinu, uskoro izjednačiti sa brojem poginulih HV-HVO tokom skoro četverogodišnjeg rata!? Naime, tokom četverogodišnjeg rata broj poginulih vojnika HV-HVO iznosi 5.719 vojnika....

Živim u zemlji koja je predala aplikaciju za ulazak u EU, u kojoj 90% njenog stanovništva smatra da su svi učesnici rata sa prostora Republike srpske - četnici, a oni pod kontrolom Hrvatskog vijeća odbrane – ustaše, ili oni pod kontrolom Armije RBiH - mudžahedini, odnosno turci ili balije. Rekoh "učesnici rata" da ublažim procenat. Mnogi smatraju da je to cjelokupno stanovništvo na tim teritorijama. Ako se svo to pučanstvo ikada integriše u EU biće to pravi BINGO. Trideset godina "pumpanja" i plašenja malog mozga od onih drugih nije malo...

"Svatko ima pravo biti glup, ali neki zloupotrebljavaju tu privilegiju"rek'o bi Lav Trocki.

Kod nas se djeca u vrijema maškara maskiraju u uniforme ustaški/ četnički/handžar divizija, ili jednostavno izvade očeve uniforme iz ormara tek toliko da podsjete javnost na koga se to oni diče. Kad ih vidite očekujete i onu poznatu pjesmu Ljube Kešelja „svud se dičim što na babu ličim“...

Jebo vas lajk da vas jebo. Sjeb'o sam prst :) U Siriji je blizu 100 pobunjeničkih grupa postiglo sporazum o prekidu neprijateljstava. Svaka čast! Kod nas u Bosni ove tri divljačke pobunjeničke grupe još uvijek “vode rat”! 

„Šta se oni imaju mirit“, pita drug. Da, u pravu si, oni od tog žive, kažem.







nedjelja, 21. veljače 2016.

Jeste li znali?

Arif Pašalić

Arif Pašalić, poginuo u teškoj saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu M-17 Mostar-Sarajevo, u naselju Drežnica. Trostruki udes se desio kada je general Pašalić iz Mostara putovao prema Sarajevu sa suprugom. U sudaru su učestvovali Pašalićev džip, putničko auto i kamion. Ovdje se mora napomenuti da se udes desio pod veoma sumnjivim okolnostima poslije njegovog svjedočenja u Haškom tribunalu, gdje je počeo objašnjavati cijelu situaciju na Mostarskom ratištu. Na ponovno svjedočenje nije se pojavio jer je nastradao, a poznata je registracija vozila učesnika u udesu, samo imena vlasnika i ljudi u udesu ostali su u tajnosti Mostarske policije.

- Jeste li znali zašto je Jasmin Jaganjac bio savjetnik Alije Izetbegovića, a NE Arif Pašalić?

Kada je Bog stvarao majmune na ovoj planeti nije ih stvorio tako da svi odjednom budu majmuni. Neke je ostavio da ih naprave žene, a neke je ostavio Bakiru, Dodiku i Čoviću...

“Treći entitet je davno dogovoren, on praktično i postoji, i sada je došlo vrijeme da se samo i formalno proglasi. Žepče, Busovača, Vitez, Mostar, Stolac, Čapljina, Konjic, Jablanica, Prozor, Neum....

O tome je pisao i Behdžet Mesihović, profesor matematike u svojim bilješkama na društvenoj mreži fejsbuk. Behdžet Mesihović imao je sličnu sudbinu kao i Vladimir Srebrov, koji je ostao u Sarajevu aktivno politički angažovan podržavajuću građansku opciju u BiH. 1992. godine je na prevaru uhapšen od strane bosanskih Srba i zatvoren u zatvor Kula gdje je bio izložen torturi. Behdžeta su zatvorili Hrvati u Mostaru 1993. Svjedočio o nedjelima koja je druga strana činila prema pripadnicima druge vjere.

- Mi Mostarci smo dobro osjetili "patriotizam" Alije Izetbegovica i SDA!

Prije no što dodjemo do Behdžetovog odgovora zašto je Jasmin Jaganjac bio savjetnik Alije Izetbegovića, a NE Arif Pašalić, kako reče “dični komadant IV Korpusa A RBiH”, zainteresovao me “podatak” koji želim podijeliti s vama, odnosno odgovor na pitanje zašto su to Mostarci dobro osjetili "patriotizam" Alije Izetbegovica i SDA.

Dakle, evo kako izgleda fejsbuk prepiska, odnosno odgovor Behdžeta na navodnu izjavu Alije Izetbegovica - DA GA NE INTERESUJE CRVENI MOSTAR.

Behdžet A. Mesihović Takvu izjavu lično sam saznao u razgovoru sa rah. Omerom Behmenom, kad sam poslije rata u prolječe 1995. navratio u "Bošnjački centar" u Zagrebu. Ne sjećam se šta sam u tom razgovoru, sa tim istomišljenikom i zatvorskim jaranom Alije Izetbegovića, rekao što ga je navelo da se očituje neprijateljski prema Mostaru i Mostarcima, posebno prema onima koji su partizanske proviniencije. Samo se sjećam da sam mu otvoreno iskazao svoje mišljenje ne znajući tada za njegovo antipartizansko raspoloženje. Njegov stav skoro doslovno, ali koga se tako dobro sjećam, jer je bio krajnje neprijateljski i neljudski:
"Dobro je da je Mostar stradao, zaslužio je to, kad je uvijek bio crven!"
Rekao je to sa toliko žestine očitujući neprijateljstvo prema stradalnicima Mostara, običnim građanima i borcima rodoljubima koji su izginuli braneći Grad od agresorskih hordi i sa istoka i sa zapada. Rekao je to sa toliko mržnje kakvu obični čestiti ljudi ne osjećaju ni prema neprijatelju.

Mido Norman Hvala Bedzo! Mi Mostarci smo dobro osjetili "patriotizam" Alije Izetbegovica i SDA.

- Zašto je Jasmin Jaganjac bio savjetnik Alije Izetbegovića, a NE Arif Pašalić?

Piše: Behdžet A. Mesihović

U KONC LOGORU HELIODROM, GDJE SAM PROVEO TRI UZASTOPNA GODIŠNJA DOBA POČEVŠI OD KRAJA JUNA 1993., PORED BESPLATNE HRANE I SMJEŠTAJA IMAO SAM PRILIKU DA SKORO REDOVNO, SA ZAKAŠNJENJEM OD DAN DVA, ČITAM "SLOBODNU DALMACIJU" I DRUGE HRVATSKE NOVINE/ tiskovine/. NOVINE KAO I DOPUNU U ISHRANI POKUPILI BI IZ KONTEJNERA KAD BI IH ODBACILI BOJOVNICI, KOJIMA NIJE NI BILO DO NOVINA, A I HRANU SU IMALI U IZOBILJU PA SU MNOGO TOGA BACALI, TAKO DA JE VEĆ U KONC LOGORIMA KONTEJNER IMAO ISTU ULOGU KAKVU IMA I U DANAŠNJEM BOSANSKOM TRENUTKU. KONC LOGORI HVO-a ZA NE-HRVATE IMALI SU MNOGO DOBRIH OSOBINA.

KAKO VIDITE, DA JE U IZVJESNOM SMISLU BIO U PRAVU JADRANKO PRLIĆ, KAD JE TVRDIO, A ONDA SU TO ZA JADRANKOM PAPAGAJSKI PONAVLJALI OSTALI herceg-BOSANCI, DA SU NE-HRVATE ZATVARALI U KONC LOGORE DA NAS SPASE OD RATNIH STRADANJA. JEDINO MI NIJE JASNO ZAŠTO JE TAKO MALO HRVATA BILO U KONC LOGORIMA!? ISPADA DA SU NAS VOLILI VIŠE NEGO SVOJE SUPLEMENIKE IZ HVO-a; JOŠ JE NEJASNIJE ZAŠTO SU U LOGORE ZATVARALI ONE HRVATE, KAO BRAČA FINK, KOJI SU IM BILI POLITIČKI PROTIVNICI: ISPADALO JE DA SPAŠAVAJU U KONC LOGORIMA SVOJE POLITIČKE PROTIVNIKE A HRVATE LOJALNE POLITICI FRANJE TUĐMANA OSTAVLJAJU DA STRADAJU VAN LOGORA!?

SAZNAO SAM MNOGO TOGA ŠTO VEČINA NAŠIH LJUDI, KOJI NISU IMALI (NE)SREĆU DA IH ZATVORE U NEKI OD MNOGIH KONC LOGORA, NIKAD NISU ILI NISU NA VRIJEME SAZNALI.

TAKO NEGDJE U SEPTEMBRU 1993. GODINE PROČITAH IZ "SD" DA JE JASMIN JAGANJAC, POSTAO SAVJETNIK ALIJE IZETBEGOVIĆA ZA VOJNA PITANJA. KOPKALO ME OD TADA PITANJE KOJE SAM SAM SEBI POSTAVLJAO:

"ZAŠTO JE ALIJA IZETBEGOVIĆ KRAJEM 1993. GOD. POSTAVIO JASMINA JAGANJCA ZA SVOG VOJNOG SAVJETNIKA, A NE ARIFA PAŠALIĆA, DIČNOG KOMANDANTA IV KORPUSA?"

BILO JE TO 1999. POSLIJE JEDNOG PREDAVANJA U DOMU ARMIJE U SARAJEVU. TAD SAM ISTO PITANJE POSTAVIO I JASMINU JAGANJCU, KOGA JE TUĐMAN 1992. BIO POSTAVIO DA KAO KOMANDANT HVO-A OSVAJA MOSTAR I HERCEGOVINU U CILJU OSTVARENJA PARADRŽAVE HR herceg-BOSNE.

POŠTO JE JASMIN ZAŠUTIO, PONUDIO SAM MU VLASTITI ODGOVOR KOJI SAM OTPRIJE NASLUĆIVAO:

"JASMINE, TO JE BILO ZATO ŠTO TI NAJBOLJE ZNAŠ, ŠTA SU SE ALIJA I TUĐMAN DOGOVARALI I DOGOVORILI, A DA NIJE BILO U INERESU NI BOSNE (i/ili HERCEGOVINE) NI BOSANSKIH (i/ili HERCEGOVAČKIH) RODOLJUBA?"

JAGANJAC JE ŠUTIO I NIJE KOMENTARISAO PONUĐENI ODGOVOR, ALI SAM PO ZBUNJENOSTI I CRVENILU KOJE JE ZAHVATILO NJEGOVO LICE ZAKLJUČIO DA SAM U PRAVU.

NAPOMENA: Imam namjeru da napišem mnogo toga, što osjećam kao dug prema dobrim ljudima koji više nisu među nama. Jedan od tih dobrih ljudi je Arif Pašalić, koga sam imao sreću da upoznam.

Zasada prilažem samo ono što je o našem Komandantu (koga su mnogi, skoro svi Mostarci, volili kao što se vole svoji bližnji) napisao novinar borac Akif Agić:

- "Arif Pašalić se po mnogo čemu razlikovao od drugih, još 92. je jasno rekao ko je agresor na prostoru Bosne i Hercegovine. Dok je politika šutila i dozvolila HV i HVO–u da ćini što hoce po Bosni Pašalić je jasno i glasno rekao „HVO čini zločine i to zlodjelo mora se zaustaviti.“

Okupacijom Prozora iole ozbiljnijem čovjeku je bilo jasno što se sprema Bosni. Arif je i tad opominjo i tražio da se ukljući politički vrh Bosne u rješavanje već goručeg problema. Sa Arifom imam nekoliko intervjua koje ču objaviti vama.

Ipak ovom zgodom izdvajam njegove rjeći kad sam ga upitao: „Šta ima moj komandante, ima li dobra ?“

Arif mi je odgovorio: “Kada smo deblokirali Mostar i ja uspio doći U Sarajevo, na skupštini RBIH svi poslanici parlameta su ustali i pljeskali nekoliko minuta. Ja nisam vjerovao koliko vole Mostar , skandirali su ARIFE, ARIFE....bio sam počašćen tim gestom.

Ne prođe tri dana dok sam boravio u Sarajevu na mene drvlje i kamenje, prepali se da nisam došao tražit vece mjesto u komandi. Moj Agiću dosta toga nije u redu i mora biti bolje“

Ovo izdvajam jer je general Arif Pašalić bio veliki covjek, boem, znao je prije drugih što nas čeka.

Generla Arif Pašalić je volio Bosnu i puno dao za nju i nekako prije smrti već je bio gurnut na niža mjesta iako je bio u najboljoj životnoj dobi.

Koji volite REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU proucite dovu velikom komandantu Arifu Pašaliću

Slika generala Pašalića iz mog arhiva a imat ce te priliku vidjeti i druge priloge o legendarnom komandantu IV korpusa." -Akif Agić-

Veliki Arifov poštovalac bila je moja rah. Majka Zejna, koja je bila presretna kad joj je njen sin, a moj brat Omer, donio Arifovu sliku.

Arifovu sliku držala je na vidnom mjestu zajedno sa slikama svoje četvoro djece. A prisutnim gostima je imala obićaj da kaže kako joj je Arif treći sin.

Bilješke od Behdžet A. Mesihović, 21. veljače 2014.

nedjelja, 14. veljače 2016.

Tri tone duhana? 10 godina radnog staža???

A sad ćemo nešto o organizovanom kriminalu... u akciji kodnog naziva „Lištica“, koja se izvela na području Gruda, Širokog Brijega, Čitluka, Zenice i Sarajeva u kojoj je lišeno slobode više osumnjičenih osoba zbog postojanja osnova sumnje da su počinile krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom nedozvoljen promet akciznih proizvoda, nedozvoljeno skladištenje robe, porezna utaja ili prevara i pranje novca..

Sve bi to bilo ok da mi nije zaparalo uši ono što je privremeno oduzeto više od tri tone rezanog duhana. Dakle, radi se o ljudima koji su švercovali duhan i pri tome oštetili državu za one bezobrazne “porezne markice” koje država nama pušačima bezobrazno naplaćuje tako da država uzme 29 maraka a fabrika duvana 3 marke. I to je dakle “organizovani kriminal”! Poduzeta akcija, racija, hapšenja sve na nivou “zapada”....

A nije organizovani kriminal hiljade godina neuvezanog radnog staža od kojih meni nedostaje 10 godina? Prema ovim švercerima duvana ovo što meni fali 10 godina staža je “legalno”, nije organizovani kriminal. Neko je legalno prikazao na mojoj platnoj listi da je porez otišao u poreznu upravu da bi se deceniju poslije ispostavilo da tog novca nema. Nema imovine preduzeća, nema se od koga naplatit, nema novca. Ispario!!! To što je preduzeće bilo “javno”, što je imalo korumpirane direktore, nadzorne odbore i svake godine “podršku” lokalnog općinskog vijeća, to nije organizovani kriminal??? To što je Porezna upava i zenički poreski ured žmirio na činjenicu da im svake godine nedostaje taj novac koji se isto tako zove poreski novac to nije “organizovani kriminal” iako su bili upozoravani od strane moje malenkosti.

Tužilaštvo ZDK je kazalo "vjerovatno su krivi ti i ti" i završilo sa slučajem!!! Zamislite, vjerovatno??? Žalio se VSTV na tužioca, ovi odgovorili i nikom ništa. I vidiš, ja opet ne napadam Visoko sudsko tužilačko vijeće iako su mi i oni odbili moju žalbu na ove zeničke tužioce.

To je 'nako ukratko da vas ne zbunjujem ostalim činjenicama da je vlast, poreski ured u Zenici i policija svo vrijeme znala ko stoji iza ovog "organizovanog kriminala", porezne utaje, odnosno ko je osnivač preduzeća i ko je "glavni babo".


Jedna fejsbuk prijateljica ostala je bez teksta, kad je saznala, prokomentarisala je: "tri tone duhana?"....  10 godina radnog staža???, odgovorio sam.
Kad godinama živiš pored željezare navikneš na svaki smrad, tako i na ovaj. Svake druge dvije ili četiri godine, godine pred izbore otvori se priča o regulisanju neuplaćenog penzionog staža za oko 50.ooo radnika na teritoriji BiH i svaki put slažu. Ove godine pričaju kako će dio MMF-ove tranše preusmjerit za penziono...
Legalno, novcem od kredita pokrit neuplaćeni (pokradeni) novac. U ovako zamršenom slučaju, obzirom da je do sad sve bilo “legalno” onda treba legalno i otpisat ta “dugovanja”, odnosno taj ukradeni novac od uplate staža.

četvrtak, 11. veljače 2016.

Bosna i Hercegovina sve više liči na Grčku iz 2008. godine

Piše: Jasmin Hasanović

Ako samo pogledamo šta se sve izdešavalo u političkom spektru Bosne i Hercegovine za svega mjesec dana nove 2016. godine, onda ne samo da će njen dalji tok biti veoma neizvjestan, nego će ona biti još više uzbudljiva njenim „rastrošnim“ građanima. Počelo je od ‘ljeba i ulja, preko indicija o ukidanju Opće bolnice „Abdulah Nakaš“ i smjene sposobnih zarad podobnih, zatim od najave smanjenja penzija, političkih pritisaka na pravosuđe od onih koji zagovaraju njegovu nezavisnost, pa do najnovijih najavljenih poskupljenja za građane koji inače imaju jedne od „najvećih“ plata u regionu, a čije bi dodatno povećanje, „logično“, dovelo do finansijskog kolapsa. Stoga, odlučeno je povečati primanja zastupnika, kako bi se onemogućila sva dalja priča o mogućnostima bilo kakvog povećanja plata ionako „rastrošnim“ građanima.

Ovakva sarkastična i bezobrazna retorika ipak se uspjela umiriti. Umjesto da se pozabavi egzistencijalnim pitanjima, građanstvu se brzo našla slaba tačka, pa se ono umjesto brige o ovosvjetskim problemima, veoma lako mobiliziralo za odbranu onosvjetskih vrijednosti, ali se branila i čistoća krvi, nacije, tla. Sve to pomnožite sa tri i pri tome još sa najmanje dva, jer srećom, živimo u pluralističkom sistemu, u kojem svak ima različito mišljenje, od kojih obično dominiraju dva sukobljena, i onda imamo pravu sliku stanja.

Neposredna demokratija i komercijalistički civilni sektor

Scenarij i režiju za ovu tegobnu predstavu potpisuju, nažalost, ni krivi ni dužni, opet ko drugi nego naši „rasipni“ građani, i to najmanje dva puta. Prvi je onaj hrabri ali nesretni put kada su ti „rasipni“ građani, siti svoje „raskoši“ i „rasipništva“ izašli na ulice brojnih bosanskohercegovačkih gradova i pokazali bunt protiv sistema u kojem se nalaze. Međutim, takvo jedno kritično buđenje svijesti našeg građanstva, uskoro je, mnogo brže nego što se moglo i zamisliti – propalo. Bez jasnih alternativa, strategija i ciljeva, bunt se nastojao pretvoriti u prvu neposrednodemokratsku praksu u historiji Bosne i Hercegovine. No, njenu sudbinu u ruke su ubrzo uzeli pojedinci iz već dobro uigranih krugova civilnog sektora, odnosno nevladinih organizacija koje djeluju u službi trećih interesa, iskoristivši priliku i pretvorivši neartikulirani krik neposredne demokratije bosanskohercegovačnog postratnog čovjeka i njegovog očaja u plenumski vapaj za neoliberalnim reformama. Drugi put, taj scenariji i režiju građani su potvrdili na jesen 2014. godine, kada su krivnjama razjedinjene ljevice koja to već odavno nije, odabrali glumce za ovu predstavu; one sa desne strane našeg postdaytonskog dvoiposobnog bosanskohercegovačog stana, kojeg, sve se čini, iznajmljujemo od strane međunarodne zajednice, a pri tome ga nazivajući našim domom. Dobro, kako ko.

Takav dom, preuređen po estetici realpolitike, omogućio je da vrhovni staratelj nad nama i našim domom bude njegov arhitekta, ujedno nam kreirajući i ugovor o najmu takvog „renoviranog“ stana, ne dijeleći nas samo u dvije i po’ sobe, već sebi omogućavajući i konanstanan nadzor nad nama stanarima. A kapital je uradio sve ostalo, kao što čini i u drugim stanovima diljem „europskog haustora“, ali i „svjetske zgrade“. Stanari se nastoje održati pasivnim, onemogučavajući im bilo kakvu mogućnost političke i društvene emancipacije. U najboljem slučaju, ona postoji, ali je također ograničena kapitalom, istim onim koji je doveo i do komercijalizacije civilnog sektora u Bosni i Hercegovini, a koji je postao neproduktivan, te služeći svrhama svojih donatora, a ne realnih građanskih potreba.

Neofašizam u neoliberalnim čizmama

No, februarski bunt dobar je početak za bosanskohercegovači podanički i pasivistički mentalitet, iz čijeg neuspjeha trebamo još dosta toga da učimo, jer nas ova pobuna na koju smo se uspjeli odvažiti nije proslavila. Taj neartikulirani krik do Europske unije stigao je u vidu nove, Njemačko-britanske inicijative koja ubrzala put Bosne i Hercegovine u Europsku uniju. Europska unija koja se sukobljavala sa svojim fiskalnim kolapsom na slučaju Grčke sada je dobila novog pokusnog kunića za jačanje svoje ekonomije i potiskivanja dugova visokorazvijenih zapadnih ekonomija ka svojoj periferiji i jugu općenito. A da bi Bosna i Hercegovina mogla biti jedan takav eksperiment, kao da joj i onaj Daytonski nije dovoljan, dobila je breme čuvene Reformske agende, koja je započela u najboljem, odnosno najgorem svjetlu. Usvajajući je po hitnom postupku, ne samo da su započeli brojni izazovi koje sam naveo na početku, već se naravno odmah i nedavno MMF velikobrižno zamolio za novi kredit. Očekivano. Bosna i Hercegovina tako sve više počinje da liči na Grčku iz 2008. godine. Nekadašnji pritisak EU na Grčku da sprovede mjere štednje, sadistički se sada preslikava na primjeru Bosne i Hercegovine, koja se užurbano nastoji ubaciti u krajnje destabiliziran i raštiman, euroatlantski bubanj. Bubanj u kojem radikalna desnica osvaja prevagu, zastupajući sve one ideje suprotne njegovim izvornim načelima.

Što više slušamo zahtjeve, to se više osjećamo krivim, a što se više osjećamo krivim, to više jačamo etnoelite, koje su zapravo i jedini priznati stanari već pomenutog bosanskohercegovačkog postdaytonskog stana. Neoliberalna reformska agenda, uz sve pomenute bosanskohercegovačke karakteristike, samo je put ka daljem jačanju etnoelita, a njihova uloga sve više poprima oblik robovlasništva. Iracionalni bunt iz februara 2014. godine, zapravo je propala revolucija. A ako se prisjetimo teze njemačkog marksiste Waltera Benjamina da iza svakog uspjeha fašizma stoji propala revolucija, onda smo i opisali stanje u kojem se danas nalazimo. Međutim, možda još i nije kasno. Umjesto zbijanja šala na bezobrazne i opasne izjave aktera ove predstave, pokažimo svoju političku moć. Pokažimo je uz bunt iza kojeg će stajati brojni obrazovni mladi ljudi koji u ovakvom sistemu ne mogu da nađu posao, egzistenciju ni svoju budućnost. Mi trebamo biti pokretačka snaga Bosne i Hercegovine, aktivni sudionici i učesnici njene budućnosti. Stoga, mladi stručnjaci trebaju da sebi, pa samim tim i građanima ponude ono što 7. februara 2014. godine nismo imali – jasnu alternativu, strategiju i ciljeve.

* autor je magistar politologije i međunarodnih odnosa i diplomatije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

izvor: http://sdp.ba/?p=14282

Irfan Čengić kritikovao vrh SDP-a: Opstruisali su me i maltretirali

Irfan Čengić, aktuelni zastupnik SDP-a Bosne i Hercegovine u federalnom parlamentu koji je na ovim Općim izborima bio kandidat...