Svaka šuša bi sutra mogla dobiti ulicu grada po svom imenu!

Imena ulica i trgova grada često su teme koje izazivaju sukob mišljenja. Ko je taj koji zaslužuje ime ulice grada? Nose li naše ulice imena običnih, živih ljudi ili im se daju imena nakon smrti, imena boljih ljudi, neka sa "posebnim zaslugama"?

Da li im uopće treba mijenjati imena ili ih je dovoljno označiti brojevima, samo su neka od mnogobrojnih pitanja....

Dio zeničkog obalnog bulevara od prije četiri godine nosi ime  Ezhera Eze Arnautovića. Jedni kažu i kako je Ezo Arnautović, po mnogima, najuspješniji zenički načelnik, dok drugi tvrde kako je upamćen po dva slučaja privrednog kriminala, za koje je sudski gonjen.

Međutim, po meni, to je očigledan primjer da se uz malo truda može živom čovjeku dati ime ulice, ali i prema dosadašnjem ponašanju bh građana u budućnosti svaka šuša bi mogla dobiti ulicu po njegovom imenu.

Nakon što su mještani Kolića preimenovali ili nazvali seoski put u 'Put Husejina Smajlovića', mještani Vukotića su na svom potpornom zidu, još uvijek napola makadamskom putu, ispisali 'Šetalište H. Smajlovića.

Sutra, kad se završi Glavna gradska magistrala ili očisti Topčić polje od nanosa pijeska, postoji mogućnost da će se naći neka budala koja će predložiti da im se da ime poput ovog što dadoše mještani Kolića i Vukotića. 

Što da ne? Isti je to mentalitet samo različito mjesto stanovanja...

Nisu im odgovorili zato što ne znaju strane jezike ili zbog nečeg drugog!?

ISKOS, nevladina organizacija koju promovira jedan italijanski sindikat proteklog vikenda posjetila je naselja Topčić polje i Šeriće, područja koja su pogođena klizištima i poplavama. 

Prema podacima člana jedne nevladine organizacije iz Zenice, ova italijanska ekipa je prije polaska za našu zemlju poslala pismo namjere vlastima ZDK-a ali ni nakon dva mjeseca čekanja nisu dobili odgovor na postavljena pitanja. 

Nisu im odgovorili zato što ne znaju strane jezike ili zbog nečeg drugog, samo oni znaju. 

Ipak, zahvaljujući dugogodišnjoj saradnji sa nevladinom organizacijom „Lotos“ u Zenici uspjeli su prikupiti dovoljno podataka prije nego su mobilizirali svoju organizaciju da krenu put Bosne i Hercegovine. 

Pogledajte video: 

Video: Mještani Topčić polja mogu očekivati nove kuće krajem 2022 godine!?

Tri mjeseca nakon poplava i klizišta mještani Topčić polja gube nadu, prestali su da vjeruju obećanjima predstavnika lokalne vlasti . Naime, iz općinske administracije dato im je obećanje da će u roku od tri mjeseca mještani porušenih kuća imati nove, bolje no što su bile, takoreći zlatne kuće. Oni su i dalje u mulju i blatu, a od vlasti više niko i ne dolazi. Iznenađeni posjetom ljudi građanskih i sindikalnih aktivista iz Italije mještani ne kriju razočarenje u predstavnike lokalne zajednice.

Smrad se osjeti svuda naokolo, a oni nam objašnjavaju kako je to zbog kanalizacije koja nije u funkciji. Ističu kako je Ekrem Kahriman, direktor Javnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ otišao na godišnji odmor, te da je prije toga digao ruke od Topčić polja.

„Toliko su me razočarali i opozicija i pozicija, a prvenstveno SDA stranka“, žali se jedan od mještana Topčić polja.

- Kad sam mu jednom prilikom rekao da mi je kuća fina okolo, a da je unutra loša, Huso Smajlović mi je rekao: „hoćeš li da ti bude ružna, ako hoćeš da ti bude ružna, srušit ćemo je“ nastavlja on i tvrdi da mu je to načelnik Smajlović rekao pred 50 ljudi.

Drugi mještanin, kojem je klizište odnijelo kuću, odnosno kojem je kuća naprosto eksplodirala kaže kako je jedini problem zemljište za buduću gradnju nove kuće, za koje kažu već 3 mjeseca čekaju.

- Što se tiče humanitarne pomoći, hrane ima, ne možemo reći da smo gladni. U ova tri mjeseca o d „Crvenog križa“ smo dobili tri puta, dakle redovno jednom mjesečno. Nama je najpotrebniji novac da se obnove kuće, da se riješi i sanira ovaj potok i da se ovi ljudi vrate svojim kućama, jer oni su danju ovdje a noću moraju bježati odavde.

Međutim, ukoliko općinska administracija bude „užurbano“ radila na obezbjeđenju zemljišta i izgradnji porušenih kuća kao u slučaju gradnje zeničke termoelektrane-toplane, mještani Topčić polja mogu očekivati useljenje u svoje domove 2022 godine.

Dakle, ljudi bi se voljeli vratiti svojim kućama, ali nemaju gdje. Ono što je najžalosnije je da još uvijek ima (ne)ljudi koji žele izvući materijalnu korist iz ovih poplava. Naime, prema riječima mještana određene osobe prave zalihe hrane i novca, dolaze i sjede pored svojih kuća čekajući humanitarne organizacije kako bi prigrabili pomoć samo za sebe. Kada smo im rekli da među nama ima i predstavnika antikorupcijske mreže BiH (ACCOUNT) i pitali da li žele da prijave takve slučajeve, niko od mještana nije želio stati pred kameru i reći o kojim se to licima radi.

Pogledajte video prilog iz Topčić polja:

Iza trebala, trebali, trebalo...!

Ovih dana ponovo se najavljuje gradnja termoelektrane-toplane koja je kako kažu od izuzetnog značaja za grad Zenicu i region, jer bi se njenim završetkom ojačao energetski sektor u Bosni i Hercegovini.

Po ko zna koji put se, počevši sa idejom (čitaj predizbornom kampanjom 2008 god.)usaglašavaju tehnička pitanja vezana za gradnju budućeg velikog energetskog objekta a do danas je iskopana samo jedna obična rupa na livadi.

Zavrzlame oko projekta vrijednog cca 250 miliona eura ne prestaju i po ko zna koji put će ovdašnje biračko tijelo progutati priču kako će to biti novi izvor daljinskog grijanja grada uz izuzetno značajno poboljšanje ekološke zaštite zraka i tla.

A izgradnja je trebala trajati 24 mjeseca, nakon toga trebali su je pustiti u probnu fazu, tako da je punim kapacitetom ovo postrojenje trebalo početi raditi u prvom tromjesečju 2013. godine.

Iza trebala, trebali, trebalo...proizilazi i pitanje koliki idiot trebaš biti da godinama uporno biraš ljude koji te konstantno lažu i prave budalom.

Kažu ljudi da se samo u Bosni i Hercegovini na 16 kilometara autoputa 20 x položi kamen temeljac, a ja kažem da se samo u Zenici na izgradnji toplane postaje nekoliko puta načelnik....

Fakat je ovaj zagađeni zrak poremetio mozgove ljudi tako da ovdašnja vlast konta kako će nakon toliko priče o jednoj od najvećih investicija u BiH poslije rata ponovo dobiti izbore i rahat planirati novu priču 2016 godine.

Pacijenti lutaju od apoteke do apoteke - lijekova nema!

Čitam kako jedna od "naših" najmoćnijih stranaka organizuje velike iftare sa preko 300 zvanica, pozivajući uglavnom, političku elitu koju su građani izabrali po ko zna koji put zaredom. Blješću naslovi kako je organiziran iftar u Živinicama za 2.000 osoba, Vogošći 300, Tuzli više od 200, Ilidži 200, Tešnju nekoliko stotina itd. itd.

Lijepo je to. Lijepo vas je vidjeti tako složne, site i bezbrižne. Lijepo je i to što se znate tako organizovat' u ovom najsvetijem i najvažnijem mjesecu . Mjesecu posta i moralnog pročišćenja.Vidim da ste halali te pare, nije vam žao jer ih trošite u hranu, gozbu.

Samo...bilo bi dobro da znate, da dok tako lijepo akšamlučite, građani koji su vas birali traže lijekove od apoteke do apoteke, građani kojima je hemodijaliza jedna od tri terapije za zamjenu funkcije bubrega.

Građani vam nemaju lijekova gospodo, građani koji će uslijed nedostatka tih lijekova i izostanka hemodijalize imati mučninu, povraćanje, anemiju, pospanost, uznemirenost, drhtanje, a zatim, komu.

Umjesto što lumpujete i krčmite narodnim parama eto vam prilike da halalite koju marku za lijekove koji su potrebni vašim sugrađanima. Pretpostavljam da znate barem za jedan slučaj, a i ako neznate evo vam u mom komšiluku jedan. Bespomoćna i ogorčena luta od apoteke do apoteke nebi li pronašla taj lijek. Lijeka nema u cijelom gradu a prema nekim tvrdnjama nema ga ni u okruženju.

Nego, ako vam je zaista stalo do moralnog pročišćenja, pomozite joj...

Ni čistog sjećanja ni čistog života!

....očigledno je da je usmjeravanje kolektivne svijesti i dalje na snazi, oni ne žele i ne misle prestati.

“Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je kako ne bi boljela. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života”, kazao je Meša Selimović zasigurno jedan među najvećim bosanskohercegovačkim piscima.

Svakodnevno vraćanje u prošlost, podsjećanje na masovna protjerivanja i ubistva, putem propagandne mašinerije koja se nalazi u rukama nacionalističkog visokoškolovanog kadra, baš po Mešinom citatu miješaju utvare i život pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života.

Ako se tome pridodaju razne internernet stranice, društvene mreže i servisi vidjet ćete da zapravo nema mjesta gdje Vas ne bodu svojim ne/čistim sjećanjem na prošlost iz raznih interesa.

Piše se i podsjeća na stradanja kao da se od toga živi, kao da je u pitanju fabrika u kojoj su zaposleni dobro/i plaćeni/ci, koji su tokom tog visokog školovanja imali samo jedan ili dva predmeta, istorija/historija i psihologija mase, odnosno vladanja narodnim masama.

Kao rezultat prošlosti i usmjeravanja kojima su nas filali, danas imamo samo grobove i mržnju, a današnji političari, njihova propaganda i njihova psihologija vladanja narodnim masama doprinosi masovnom odlasku “normalnih” van granica domovine na koju su samo ONI ponosni.

Nije sramotno propasti na poslovnom putu ali propasti i zaglaviti u prošlosti, dopustiti da vam usmjeravaju svijest, kroje budućnost u kojoj ćete svakodnevno na televiziji u večernjim satima umjesto ljubavne priče ili emisije edukativnog karaktera gledati “horor” domaće proizvodnje, više je od sramotnog.

Naprosto, oni bi najsretniji bili da djeluješ i misliš kako njima odgovara, kao na nogometnim utakmicama gdje imamo atmosferu koja se prenosi i na pojedinca, raspoloženje se mijenja iz sekunde u sekundu, u toj masi ljudi dovoljno je da najglasniji kaže sudija j*bem ti mater, cijeli stadion skandira isto a u stvari i ne zna zašto.

Da, bio je rat i pamtite ga, ali u vašim glavama, prema vašem izvješću i ponašanju, izgleda kao da još uvijek traje, samo s drugim sredstvima.

Ne želim svakodnevno slušati i gledati vaša izvješća koja se odnose na prošlost, želim slušati o boljoj budućnosti, izvještaje o otvaranju fabrika, smanjenju poreza, povećanju penzija, povišici plata.

Ne želim svakodnevno slušati kako Dodik ne navija za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kako se osjeća u Sarajevu kao da je u Teheranu, niti me zanima za koga navija, niti kako se osjeća. Želim slušati kako se Miske i Džeko dobro osjećaju u nacionalnom timu i kako igraju sjajno kada su ZAJEDNO.

S obzirom da današnje društvo dozvoljava rasističko ophođenje prema političkom, religijskom i svakom drugom suparniku za očekivati je da vas zbog ovakvog ili sličnog stava proglase neprijateljem ili raznim drugim neprijateljskim imenom.

Čitav svijet je osudio i još uvijek osuđiva totalitarne idelogije koje pribjegavaju ekstremnim mjerama radi samoodržavanja na vlasti dok istovremeno koriste istu sa modernijim pristupom.

Zašto pribjegavati ekstremnim mjerama kad imate druge mjere, posebne mjere za posebne slučajeve, dovoljno je samo jedan od navedenih da se nađe i kaže kako je Meša Selimović srpski književnik, kako se izjašnjavao kao srbin i kako je postojala negdje neka jedinica VRS koja se zvala po njegovom imenu. Princip je isti sve ostalo su nijanse.

Autor: Muhamed Pivić za Dnevno BiH

Zar baš moramo svaku situaciju preokrenuti u svoju korist?

Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH najavljeno je da će duhan od narednog mjeseca poskupjeti za čak 100 posto. Ajd' nije strašno dok ne dođe na red hrana, iako je dobar dio građana sve manje i manje konzumira, redovi u narodnim kuhinjama su sve veći i veći.

Što se tiče cigareta, jest da njeno konzumiranje može prouzrokovat srčani udar... Ali, isto bi se moglo desiti i kad vidite kako neki (ne)ljudi zloupotrebljavaju najavljeno poskupljenje cigareta koje bi trebalo nastupiti od 1. avgusta 2014. god.

Naime, dosadašnja cijena cigareta York bila je 3 konvertibilne marke, a prema najavljenom posklupljenju cijena kutije bi trebala iznosti 3,20 KM.

Međutim, prema sinoćnoj snimljenoj fotografiji neki (ne)ljudi još uvijek imaju u zalihama cigarete koje imaju na sebi markicu još dok su bile 2,80 a već su počeli sa prodajom po cijeni 3,20 KM.

Koliko god mi kritikovali vlast, njeno ponašanje i najavljena poskupljenja, ni mi „građani“ se ne možemo pohvaliti svojim poštenjem. Nakon posljednjih malverzacija i zloupotreba humanitarnom pomoći nameće se pitanje zar baš moramo svaku situaciju preokrenuti u svoju korist?