Blog je pokrenut 17 oktobra 2012.god. s ciljem da se upozori na mnoštvo nezaposlenih i onih koji žive na rubu preživljavanja. Dvije godine poslije "trideset drugi vijećnik"je dostigao veliki broj čitalaca čije tekstove nerijetko prenose i razni bh portali. Teme su proširene, a blogu su se pridružili slobodni, misleći građanski aktivisti koji će govoriti o društvenim problemima koji tište građane ovog grada, kantona i države. Autor bloga: Muhamed Pivić

subota, 19. srpnja 2014.

Zar baš moramo svaku situaciju preokrenuti u svoju korist?

Iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH najavljeno je da će duhan od narednog mjeseca poskupjeti za čak 100 posto. Ajd' nije strašno dok ne dođe na red hrana, iako je dobar dio građana sve manje i manje konzumira, redovi u narodnim kuhinjama su sve veći i veći.

Što se tiče cigareta, jest da njeno konzumiranje može prouzrokovat srčani udar... Ali, isto bi se moglo desiti i kad vidite kako neki (ne)ljudi zloupotrebljavaju najavljeno poskupljenje cigareta koje bi trebalo nastupiti od 1. avgusta 2014. god.

Naime, dosadašnja cijena cigareta York bila je 3 konvertibilne marke, a prema najavljenom posklupljenju cijena kutije bi trebala iznosti 3,20 KM.

Međutim, prema sinoćnoj snimljenoj fotografiji neki (ne)ljudi još uvijek imaju u zalihama cigarete koje imaju na sebi markicu još dok su bile 2,80 a već su počeli sa prodajom po cijeni 3,20 KM.

Koliko god mi kritikovali vlast, njeno ponašanje i najavljena poskupljenja, ni mi „građani“ se ne možemo pohvaliti svojim poštenjem. Nakon posljednjih malverzacija i zloupotreba humanitarnom pomoći nameće se pitanje zar baš moramo svaku situaciju preokrenuti u svoju korist?

Nema komentara:

Objavi komentar

Na raskršću života

Na raskršću života
Ako je toliko važna etnička pripadnost i taj nekakav jebeni osjećaj nacionalnog identiteta za kojim pojedinci ili čak veliki broj njih traga stotinama godina unazad, a u tom traganju su spremni i na međusobna prepucavanja, teške riječi, prijetnje ili progone neka mi onda neko od njih objasni zašto toliki broj ljudi iz njihove etnije napuštaju svoju domovinu i okruženje u kojem su se osjećali „svoji na svome“ ? Može li se išta kupit za taj „osjećaj pripadnosti“? Zašto se na poslijetku taj „osjećaj pripadnosti“,( odlaskom iz domovine) mijenja i uzima državljanstvo druge države? Ovoj kleronacionalističkoj vlasti odgovara da se njeni građani bave sami sobom, da se vraćaju u tu daleku prošlost jer sve dok su „tamo daleko“ niko ih neće pitati za sutra. Meni je ostalo, u najboljem slučaju još nekoliko godina života i ne mislim ga trošiti na budalaštine odakle potičem ja, a odakle Bosna. Iz pi*ke materine, i ja i ova vukojebina i ovi „kreteni“ što se međusobno prepucavaju, eto odakle. Imate li posao? Osmočasovno radno vrijeme, odgovarajuću platu, slobodne dane, godišnje odmore? Ako imate, onda ništa. Shvatam, plaćeni ste da spinujete i naivne vodite žedne preko vode. Muhamed Pivić, 32 vijećnik.

Popularni postovi